REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-89/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženog Sveučilišta u Rijeci - Tehničkog fakulteta, Rijeka, Vukovarska 58, OIB 46319717480, kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukasović, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-271/2022-29 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća od 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-271/2022-29 od 26. ožujka 2025. te se sudi:

„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos od 21.517,41 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 1.500,06 EUR od 16. prosinca 2020., sve do isplate,

- na iznos od 1.488,51 EUR od 16. siječnja 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.239,75 EUR od 16. veljače 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.239,75 EUR od 16. ožujka 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.239,75 EUR od 16. travnja 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.239,75 EUR od 16. svibnja 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.239,75 EUR od 16. lipnja 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.239,75 EUR od 16. srpnja 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.231,17 EUR od 16. kolovoza 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.231,17 EUR od 16. rujna 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.231,17 EUR od 16. listopada 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.231,17 EUR od 16. studenog 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.237,92 EUR od 16. prosinca 2021., sve do isplate,

- na iznos od 1.237,92 EUR od 16. siječnja 2022., sve do isplate,

- na iznos od 1.229,94 EUR od 16. veljače 2022., sve do isplate,

- na iznos od 1.229,94 EUR od 16. ožujka 2022., sve do isplate,

- na iznos od 1.229,94 EUR od 16. travnja 2022., sve do isplate,

a koje teku od 16. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi od 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po kamatnoj stopi od 5,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi od 7,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po kamatnoj stopi od 7,50%, a od 1. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju neto iznos od 597,24 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 199,08 EUR od 16. prosinca 2020., sve do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR od 16. srpnja 2021., sve do isplate,

- na iznos od 199,08 EUR od 16. prosinca 2021., sve do isplate,

a koje teku od 16. prosinca 2020. do 31. prosinca 2020. po kamatnoj stopi od 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po kamatnoj stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po kamatnoj stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po kamatnoj stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi od 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po kamatnoj stopi od 5,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi od 7,00%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po kamatnoj stopi od 7,50%, a od 1. srpnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 5.556,25 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbe u iznosu od 781,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom naknade štete - izmakle koristi u iznosu od 21.517,41 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose i iznos od 597,24 eura neto, također sa zakonskom zateznom kamatom, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjevu u cijelosti te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za trošak sastava žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjska presuda u cijelosti osnovana i utemeljena na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, pri čemu prvostupanjski sud nije počinio niti jednu povredu odredaba postupka, te je pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem, u bitnome, da je na tužitelju bio teret dokaza da dokaže da je izvjesno da bi prema redovnom toku stvari, da ga tuženik nije već prije razgovora eliminirao iz natječaja, upravo on bio zaposlen na predmetnom radnom mjestu jer je bio najbolji kandidat, ili jedini hrvatski branitelj. Kako sud temeljem priloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li bi, da nije došlo do predmetne povrede članka 101. stavka 1. Zakona o hrvatski braniteljima, tužitelj od svih kandidata zasnovao radni odnos sa tuženikom, primijenio je pravilo o teretu dokazivanja, a budući je teret dokazivanja za isto bio na tužitelju, odbio je tužitelja sa tuženim zahtjevom u cijelosti, jer iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi tuženik već 30. listopada 2020. trebao sklopiti ugovor o radu sa tužiteljem.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvoga stupnja nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud, po članku 365. stavku 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, pa nije počinjena ni bitna povreda na koju žalitelj konkludentno ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da se tužitelj javio na natječaj tuženika za radno mjesto voditelja tehničke službe , te se u prijavi pozvao na pravo prednosti pri zapošljavanju temeljem Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, a na natječaju je izabrana treća osoba, bez tog statusa, s kojom je tuženik sklopio Ugovor o radu 30. listopada 2020.,

- da je Državni inspektorat 1. ožujka 2021. donio rješenje klasa: UP/I-116- 02/21-01/11, urbroj: 443-02-02-10-21-11, kojim se usvaja zahtjev tužitelja, te se utvrđuje da je sklapanjem Ugovora o radu između tuženika i treće osobe - JB dana 30. listopada 2020. za radno mjesto voditelj tehničke službe, podnositelju zahtjeva - tužitelju uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju kod tuženika, te da je Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak 10. veljače 2022. donio rješenje klasa: UP/II-116-02/21-01/31, urbroj: 443-01-17-02- 22-9, kojim potvrđuje točku 1. rješenja Državnog inspektorata klasa: UP/I-116-02/21-01/11, urbroj: 443-02-02-10-21-11 od 1. ožujka 2021., a kojim je usvojen zahtjev podnositelja zahtjeva - tužitelja,

- da je tužitelj nakon toga, 31.ožujka 2022. s tuženikom sklopio Ugovor o radu,

- da je tužitelj zatražio naknadu štete za izgubljenu zaradu za razdoblje od 1. studenoga 2020. do 31. ožujka 2022., kada je umjesto njega bio zaposlen po predmetnom natječaju drugi djelatnik, a u tom periodu tužitelj je bio korisnik mirovine,

- da je prema izračunu vještaka, na koji stranke nisu imale primjedbi, razlika između mirovine tužitelja i bruto plaće koju bi primao u tom periodu 21.517,41 eura, te da bi u tom periodu ostvario pravo na dvije božićnice i regres u ukupnom iznosu od 597,24 eura.

9. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog izmakle koristi. Člankom 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

10. Naime, s obzirom da je tuženik kao poslodavac sklopio ugovor o radu s trećom osobom, iako se na natječaj javio i tužitelj, koji je imao prednost kod zapošljavanja u smislu odredbe članka 102. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, što je utvrđeno i pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela, kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za ostvarenje prava prednosti pri zapošljavanju, onda je time za tužitelja nastala šteta zbog neostvarenja plaće za određeno vremensko razdoblje, jer je ugovor o radu sklopljen sa trećom osobom u odnosu na koju tužitelj ima prednost kod zapošljavanja. Tužitelju pripada pravo na naknadu štete na ime razlike između neostvarene plaće za ono razdoblje u kojem je treća osoba s kojom je tuženik protivno citiranoj zakonskoj odredbi nedopušteno sklopio ugovor o radu i mirovine koju je tužitelj primao u tom periodu. Da tuženik kao poslodavac nije sklopio ugovor o radu ni s tužiteljem, koji ima prednost, a ni sa trećom osobom, koja nema prednost kod zapošljavanja, tužitelju ne bi pripadalo pravo na naknadu štete po tom osnovu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-232/2007- 2 od 23. svibnja 2007.).

11. Prvostupanjski sud neosnovano navodi da je na tužitelju bio teret dokaza da dokaže da se samo on javio na natječaj sa prednošću u zapošljavanju po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, jer je tuženik taj koji raspolaže natječajnom dokumentacijom i koji nije naveo da se itko drugi s tom prednošću javio, a osoba koja je na natječaju izabrana nije imala tu prednost, a sve kako je utvrđeno naprijed navedenim odlukama Državnog inspektorata Republike Hrvatske, koji je utvrdio da je izborom treće osobe povrijeđeno pravo tužitelja na prednost u zapošljavanju.

12. Dakle, kako se tužitelj javio na natječaj na kojem je trebao biti izabran jer je imao prednost u zapošljavanju i po redovnom tijeku stvari, da je natječaj proveden zakonito, on bi kao hrvatski branitelj ostvario prednost u odnosu na treću osobu i umjesto nje zasnovao radni odnos sa tuženikom. Budući do toga nije došlo zbog nezakonitog postupka izbora, za tužitelja je nastala šteta u vidu razlike između mirovine koju je primao i izgubljene plaće za razdoblje od zasnivanja radnog odnosa treće osobe kod tuženika do dana zasnivanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika.

13. Vještak je utvrdio po mjesecima koliko je iznosila razlika plaće (bruto) i mirovine u tom periodu. Prema članku 90.b Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. i 64/2023.) plaća mora biti ugovorena, utvrđena ili propisana u bruto iznosu, pa tužitelj trpi štetu u iznosu koji odgovara bruto iznosu plaće koju bi ostvario zasnivanjem radnog odnosa kod tuženika da nije bilo protupravne štetne radnje. Stoga mu pripada naknada štete na ime bruto iznosa neostvarene plaće, umanjene za primljenu mirovinu, sukladno odredbi članka 1090. ZOO-a prema kojoj oštećenik ima pravo na potpunu naknadu prouzročene štete odnosno da se njegova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

14. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je tužitelj bio u mirovini prije zasnivanja radnog odnosa sa tuženikom, što je točno, međutim po članku 99. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje, isplata mirovine se obustavlja.

15. Slijedom navedenog uvažena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda po članku 373. stavku 1. točki 3. ZPP-a.

16. Kako je preinačena presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, preinačena je i odluka o trošku, po članku 166. stavku 2. ZPP-a, te je tužitelju priznat trošak po članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa). Tužitelju je priznato 250 bodova za sastav tužbe, sastav podneska od 3. studenoga 2022., ročište održano 12. prosinca 2022., sastav podneska od 13. prosinca 2022., ročište održano 20. veljače 2024., ročište održano 4. lipnja 2024., sastav podneska od 5. studenoga 2024., ročište održano 10. veljače 2025., po tarifnom broju 7., tarifnom broju 8. točki 1. i tarifnom broju 9. točki 1. Odvjetničke tarife te za sastav podneska od 21. studenoga 2024. u visini od 62,50 bodova po tarifnom broju 8. točki 4. Odvjetničke tarife. Ukupno je tako tužitelju priznato 2062,50 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (tarifni broj 54. Odvjetničke tarife) iznosi 4.125,00 eur, s PDV-om 5.156,25 eura. Uz to, tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 eura, pa je trošak tužitelja za prvostupanjski postupak 5.556,25 eura.

17. Tužitelju, koji je uspio sa žalbom, priznat je trošak za sastav žalbe po tarifnom broju 10. točki 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 625,00 eura, što uvećano za PDV daje iznos od 781,25 eura.

U Puli-Pola 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić