Poslovni broj: UsI-671/25-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku iz Čakovca, S [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 02. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje točke III. rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-06/25- 01/03458450692, URBROJ: 341-99-05/3-25-000295 od 15. siječnja 2025. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava dio drugostupanjskog rješenja od 15. siječnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 08. ožujka 2022. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja, ali je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Tužitelj u tužbi ukazuje na to da mu je tjelesno oštećenje nastalo kao ozljeda na radu u prometnoj nesreći 11. srpnja 2018. godine, prilikom obavljanja poslova radnog mjesta vozača kamiona za svog poslodavca.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Nesporno je da je tužitelj 11. srpnja 2018. godine stradao u prometnoj nesreći u Njemačkoj kao vozač kamiona.

Tužitelj je 09. veljače 2022. godine podnio zahtjev za utvrđivanje tjelesnog oštećenja i za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Tužitelj je u tom zahtjevu kao uzrok tjelesnog oštećenja naveo bolest, a ne ozljedu na radu, te je taj zahtjev osobno potpisao.

Nakon provedenog vještačenja 03. ožujka 2022. godine je tužitelju utvrđeno tjelesno oštećenje u vidu oštećenja i djelomične uzetosti brahijalnog pleksusa te bolesti motoričkih neurona - perifernih živaca.

Tužitelju je na temelju tog vještačenja prvostupanjskim rješenjem od 08. ožujka 2022. godine utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50%, ali je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, jer tužiteljevo tjelesno oštećenje nije uzrokovano ozljedom na radu niti profesionalnom bolešću.

Tuženik je u osporavanoj točki III. drugostupanjskog rješenja od 15. siječnja 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 08. ožujka 2022. godine, pozivajući se i na vještačenje provedeno 26. kolovoza 2022. godine. Tuženik je u obrazloženju tog rješenja naveo da se ozljeda na radu utvrđuje u posebnom postupku pred Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje (HZZO). Tužitelj u ovom upravnom sporu ne osporava utvrđeni postotak tjelesnog oštećenja, ali smatra da je uzrok tog tjelesnog oštećenja ozljeda na radu, u vidu prometne nesreće koju je pretrpio kao vozač kamiona u Njemačkoj 11. srpnja 2018. godine. Naime, u slučaju utvrđivanja da je uzrok tjelesnog oštećenja ozljeda na radu tužitelj bi nesporno ostvario i pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Sud prvenstveno napominje da je i sâm tužitelj u svom zahtjevu od 09. veljače 2022. godine naveo da je njegovo tjelesno oštećenje posljedica bolesti, a ne ozljede na radu.

Nadalje, pravilno je tuženik u osporavanom drugostupanjskom rješenju istaknuo da se ozljeda na radu može utvrđivati samo u posebnom upravnom postupku pred HZZO-om.

To neposredno proizlazi iz čl. 128. i 129. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i 137/13 - ZOZO), odnosno iz čl. 52. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17 i 132/17).

Međutim, tužitelj ni u toku trajanja upravnog postupka, a ni u toku trajanja ovog upravnog spora nije dokazao da mu je u posebnoj upravnoj stvari pokrenutoj pred HZZO-om priznato pravo na temelju ozljede na radu od 11. srpnja 2018. godine. Iz dostupne potvrde tužiteljevog liječnika opće medicine od 30. ožujka 2022. godine proizlazi da je još 20. srpnja 2018. godine bio ispunjen obrazac o ozljedi na radu, ali na priloženom primjerku tog obrasca u dostavljenom spisu upravnog predmeta nema ovjere HZZO-a o priznavanju tužitelju ozljede na radu.

S obzirom na to da tužitelj ne raspolaže dokazom o tome da mu je u posebnoj upravnoj stvari pokrenutoj pred HZZO-om priznata ozljeda na radu nakon prometne nesreće 11. srpnja 2018. godine, upravna tijela su u ovoj pravnoj stvari pravilno zaključila da se kao uzrok tužiteljevog tjelesnog oštećenja ne može utvrditi ozljeda na radu, a time niti priznati tužitelju pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Sud nije mogao o priznavanju tužitelju ozljede na radu odlučiti pozitivno kao ni o prethodnom pitanju - s obzirom na činjenicu da se na temelju čl. 130. st. 2. u vezi s čl. 130. st. 1. t. 1. ZOZO-a prijava o ozljedi na radu podnosi najkasnije u roku od tri godine i osam dana od dana nastanka ozljede na radu, nakon čega osigurana osoba gubi pravo na pokretanje postupka utvrđivanja i priznavanja ozljede na radu. Ovaj rok je tužitelju u odnosu na prometnu nesreću pretrpljenu u Njemačkoj 11. srpnja 2018. godine istekao još 20. srpnja 2021. godine, dakle čak i prije podnošenja zahtjeva 09. veljače 2022. godine u ovoj pravnoj stvari.

Zbog svega navedenog se tužitelju ozljede pretrpljene 11. srpnja 2018. godine doista ne mogu priznati kao ozljeda na radu, a stoga se niti njegova tjelesna oštećenja ne mogu utvrditi kao posljedice ozljede na radu niti mu se stoga može priznati pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

Iz navedenog proizlazi da je tuženik osporavanom točkom III. svog drugostupanjskog rješenja od 15. siječnja 2025. godine pravilno i zakonito odbio tužiteljevu žalbu protiv prvostupanjskog rješenja od 08. ožujka 2022. godine pa je i tužbeni zahtjev za poništavanje točke III. tog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Sud je na raspravnom ročištu odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za njegovim saslušanjem, za saslušanje njegovog poslodavca i liječnika opće medicine, za pribavljanje zdravstvenog kartona i podataka od HZZO-a u vezi prijave o ozljedi na radu te za vještačenje po medicini rada - jer navedeni dokazi ne mogu zamijeniti provedbu propisanog upravnog postupka pred HZZO-om u vezi priznavanja ozljede na radu, a tužitelj bi svakako i sâm mogao priložiti odgovarajući materijalni dokaz pribavljen od HZZO-a u slučaju da mu je ozljeda na radu doista i priznata. Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 02. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Kristijan Horvat

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića