REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. P-1110/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Tini Čemerika, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:14036333877, zastupana po pun. Iris Šanjug, odvj. u OD Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 23. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika obiju stranaka, a objavljene dana 02. lipnja 2025.god.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016-184/2008 od 14.03.2008.g. koji su sklopili ZB (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb (sada Addiko Bank d.d. [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 14036333877) kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II.Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici ZB, [adresa], 10360 Sesvete-Zagreb OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana plati iznos od 3.396,00 € na ime razlike valute (tečaja) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako slijedi:

-na iznos od 7,20 € od 07.11.2008.g. do isplate

-na iznos od 9,94 € od 08.01.2009.g. do isplate

-na iznos od 11,87 € od 11.02.2009.g. do isplate

-na iznos od 12,74 € od 10.03.2009.g. do isplate

-na iznos od 10,34 € od 11.04.2009.g. do isplate

-na iznos od 10,95 € od 15.05.2009.g. do isplate

-na iznos od 7,23 € od 09.06.2009.g. do isplate

-na iznos od 4,49 € od 18.08.2009.g. do isplate

-na iznos od 5,21 € od 18.08.2009.g. do isplate

-na iznos od 6,66 € od 12.09.2009.g. do isplate

-na iznos od 6,54 € od 14.10.2009.g. do isplate

-na iznos od 5,07 € od 12.11.2009.g. do isplate

-na iznos od 7,81 € od 15.12.2009.g. do isplate

-na iznos od 10,02 € od 13.01.2010.g. do isplate

-na iznos od 13,14 € od 14.02.2010.g. do isplate

-na iznos od 12,43 € od 13.03.2010.g. do isplate

-na iznos od 16,67 € od 16.04.2010.g. do isplate

-na iznos od 15,87 € od 18.05.2010.g. do isplate

-na iznos od 17,43 € od 16.06.2010.g. do isplate

-na iznos od 31,02 € od 16.07.2010.g. do isplate

-na iznos od 28,23 € od 17.09.2010.g. do isplate

-na iznos od 36,77 € od 17.09.2010.g. do isplate

-na iznos od 33,82 € od 02.10.2010.g. do isplate

-na iznos od 29,07 € od 05.11.2010.g. do isplate

-na iznos od 39,09 € od 16.12.2010.g. do isplate

-na iznos od 51,84 € od 13.01.2011.g. do isplate

-na iznos od 42,81 € od 09.02.2011.g. do isplate

-na iznos od 46,28 € od 08.03.2011.g. do isplate

-na iznos od 42,25 € od 08.04.2011.g. do isplate

-na iznos od 42,99 € od 07.05.2011.g. do isplate

-na iznos od 60,05 € od 07.06.2011.g. do isplate

-na iznos od 61,71 € od 08.07.2011.g. do isplate

-na iznos od 75,96 € od 11.08.2011.g. do isplate

-na iznos od 68,64 € od 08.09.2011.g. do isplate

-na iznos od 60,62 € od 08.10.2011.g. do isplate

-na iznos od 59,76 € od 10.12.2011.g. do isplate

-na iznos od 59,15 € od 10.12.2011.g. do isplate

-na iznos od 62,97 € od 12.01.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,30 € od 09.02.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,75 € od 08.03.2012.g. do isplate

-na iznos od 64,44 € od 11.04.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,00 € od 10.05.2012.g. do isplate

-na iznos od 67,06 € od 09.06.2012.g. do isplate

-na iznos od 65,27 € od 10.07.2012.g. do isplate

-na iznos od 65,74 € od 09.08.2012.g. do isplate

-na iznos od 64,40 € od 11.09.2012.g. do isplate

-na iznos od 61,54 € od 10.10.2012.g. do isplate

-na iznos od 64,63 € od 09.11.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,12 € od 12.12.2012.g. do isplate

-na iznos od 65,04 € od 09.01.2013.g. do isplate

-na iznos od 59,20 € od 09.02.2013.g. do isplate

-na iznos od 64,16 € od 09.03.2013.g. do isplate

-na iznos od 64,59 € od 09.04.2013.g. do isplate

-na iznos od 62,65 € od 10.05.2013.g. do isplate

-na iznos od 56,60 € od 12.06.2013.g. do isplate

-na iznos od 1.180,87 € od 18.06.2013.g. do isplate

po stopi koje su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se prigovor prijeboja tuženika.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], 10000 Zagreb, (OIB: 14036333877) da tužiteljici ZB, [adresa], 10360 Sesvete- Zagreb (OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da je dana 14.03.2008. s prednikom tuženika ( Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) sklopila Ugovor o kreditu br. 016-184/08, na iznos od 20.285,00 eura prema srednjem tečaju za CHF tuženika, važeći na dan korištenja kredita. Promjenama u visini kamatne stope kao i promjenama u tečaju valute CHF došlo je i do promjena u visini mjesečnoga anuiteta. u odnosu na početni. Tuženik nije informirao tužiteljicu o riziku ugovaranja kredita u CHF valuti. Odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF su ništetne kao što je utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018. Navedenom sudskom odlukom utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Banke nisu postupale obzirno, savjesno, moralno ni pošteno i time je u trenutku ugovaranja spornih odredaba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

1.2.Tuženik je tijekom otplate kredita temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli odnosno vezanosti kredita za CHF valutu, obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF prema kuni, sve do konačne otplate kredita i time je tužitelj preplatio ukupno iznos od najmanje 3.396,00 eura, koji je tužiteljica precizirala nakon provedenog financijskog vještačenja, a uz to potražuje zakonsku zateznu kamatu tekućom od plaćanja svakog mjesečnog otplatnog obroka.

2. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka, tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu. Navodi da tužitelj treba dokazati svoj status potrošača. Nadalje, tuženik ukazuje da je potraživanje tužitelja u zastari jer je zastarni rok po kojoj se traži povrat tri godine (eventualno 5 godina) računajući od svake pojedine uplate, zavisno od pravne osnove po kojoj se traži povrat (naknada štete, povrat mjesečnih anuiteta ili stjecanje bez osnove).

Glede navoda tužitelja o valutnoj klauzuli, tuženik navodi da je ista zakonom izrijekom dopuštena, a banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, ali je u javnosti pa i u izvješćima HNB-a bilo upozorenja o mogućem rastu valute CHF. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene nepoštenosti. Protivi se financijskom vještačenju, jer nema pravne osnove za isto, a ukoliko ga sud odluči provesti, predlaže i izračun tzv. negativnih razlika ( kada je tečaj CHF bio niži od početnog) te u tom smislu ističe prigovor prijeboja, ali isti do zaključenja glavne rasprave nije precizirao na određeni novčani iznos ni prije ni poslije provedenog vještačenja.

3. Tijekom postupka proveden je uvid u ugovor o kreditu (list 10-13), otplatni plan (list 15) i u knjigovodstvenu karticu prometa (list 302-304), te je provedeno financijsko vještačenje po sudskom financijskom vještaku iz tvrtke "Darfin" d.o.o., koji je usmeno obrazložio svoj Nalaz i mišljenje, a ispitana je i tužiteljica (list 476-477).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, kao davatelj kredita, dana 14. ožujka 2008. god. sklopili ugovor o kreditu br. 016-184/08 kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 20.285,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze iz ugovora promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Namjena kredita je kupnja automobila.

Kredit se otplaćuje u 84 obroka, kunskoj protuvrijednosti, prema tečaju na dan otplate mjesečnih anuiteta (čl. 4. Ugovora).

6. U svojem iskazu, tužiteljica je izjavila da je podigla kredit za kupnju automobila za osobne potrebe. Ugovor o kreditu dobila je u auto salonu, a možda tek kod javnog bilježnika. Pročitala ga je i bio joj je jasan, a li je otplatni anuitet počeo uskoro rasti i narastao za dodatnih 80% što ju je dovelo u tešku financijsku situaciju. Djelatnik u auto salonu uvjeravao ju je kako je kredit siguran. Kredit je otplatila. Auto joj služi isključivo za osobne potrebe, a koristi ga i danas.

7. Ugovor o kreditu sklopila je tužiteljica kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8. Zastara prava na vođenje ovoga postupka nije nastupila jer se računa od dana pravomoćnosti presude iz tzv. kolektivnog spora kojom je utvrđena ništetnost odredaba ugovora o kreditu u kojem se otplata kredita veže uz tečaj CHF valute. Naime, tužba je podnijeta 12. lipnja 2023., dok je presuda od koje teče zastarni rok od 5 godina, postala pravomoćna 14. lipnja 2018.g.

9. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012, kojom je, između ostalog, utvrđeno da je prednik tuženika u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da tužitelja nije informirao o svim posljedicama valutne klauzule u ugovoru. To je utjecalo na odluku tuženika o sklapanju pravnog posla, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012, od 4. srpnja 2013. godine u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Vrhovni sud je odbio reviziju na ovu odluku.

10. Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu u CHF valuti.

11. Nadalje, iz provedenog postupka je utvrđeno da su ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljive, nepoštene, pa prema tome ništetne, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati tužitelja kao korisnika kredita i potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro ( jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema eur u, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURAO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskog franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

12 . Sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

13. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.

14. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Darfin d.o.o., iz čijeg nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30. travnja 2008. do konačne (prijevremene) otplate 17. lipnja 2013., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 3.345,84 eura. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen. Tužiteljica je temeljem istoga precizirala tužbeni zahtjev, a tuženik je prigovorio, ali neosnovano te je vještak u svom očitovanju od 20.03.2025. otklonio sve prigovore koji su pravne naravi ili neutemeljeni, kao npr. da vještak nije dobio zadatak od suda po kojem je radio. Osim toga, vještak Darko Prpić je usmeno objasnio pisanu izradu nalaza i mišljenja, na što nije bilo prigovora. Naime, razliku između anuiteta s osnova valutne klauzule izračunao je na način da je anuitete u CHF prema obračunu banke pomnožio sa srednjim tečajem banke na dan plaćanja te iskazao koliko ti anuiteti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja iznose u kunama, te je isti iznos anuitete u CHF pomnožio s tečajem CHF i kune na dan isplate kredita 8.3.2008. i utvrdio razliku između tako iskazanih anuiteta u kunskim iznosima, te posljedično iskazanu razliku u kunama prikazao u eurima po fiksnom tečaju 1 eura/7,53450 kuna.

15. Tuženik je postavio materijalnopravni prigovor prijeboja, koji nije precizirao ni prije ni nakon vještačenja, a u vidu tzv. negativnih razlika, koje je vještak izračunao na iznos od 50,16 eura, koji se sastoji od zbroja tzv. negativnih razlika odnosno manje plaćenih otplatnih anuiteta u odnosu na početni mjesečni anuitet, koji je referentna točka za tužbeni zahtjev tužitelja, a sve iz istog ugovornog odnosa. ZOO u čl. 195. propisuje:" Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele." Sud stoga nije prihvatio prigovor prijeboja tuženika, jer nije glasio na određeni novčani iznos, što je jedan od osnovnih elemenata pravovaljano postavljenog prigovora prijeboja, na što je ukazala tužiteljica.

16. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja teče od plaćanja prvog otplatnog obroka jer je tuženik, kao nepošteni stjecatelj (ugovorne odredbe koje je sastavio utvrđene su ništetnima) dužan platiti kamate od dana nezakonitog stjecanja.

Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. ZOO-a.

17. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju.

Tužiteljici su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima dana 10.07.2024., 11.03.2025. i 23.04.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište 200,00 eura, za podnesak od dana 29.04.2024. po Tbr. 8/1, 200,00 eura, te za podneske od dana 18.03.2024. i 15.07.2024. svaki u iznosu od 100,00 eura, što ukupno iznosi 1.100,00 eura, te je priznat trošak vještačenje u iznosu od 200,00 eura, tako da ukupni parnični trošak iznosi 1.300,00 eura. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

18. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 02. lipnja 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženiku