Poslovni broj Psp-31/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. AV rođ. KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnik KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužitelja ad 2. KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 2. lipnja 2025. javno je objavio i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženica u razdoblju od 20. do 21. svibnja 2022. godine smetala tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta koje prolazi uz cijeli jugozapadni rubni dio katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], koji dio katastarske čestice u naravi predstavlja prolaz uz sami rub granice sa susjednom katastarskom česticom [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], te se nastavlja preko cijele katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], u naravi put ukupne površine 9 m2, na način da je postavila bijela PVC vrata kojima je ogradila predmetni prolaz kojeg su tužitelji koristili za prolaz do nekretnine oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], čime je onemogućila tužitelje u izvršavanju prava služnosti puta, pa joj se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje tužitelja.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

”Nalaže se tuženici u roku od 8 dana uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na katastarskim česticama [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] i katastarskoj čestici [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], na način da tužiteljima preda ključ od bijelih PVC vrata, te time omogući tužiteljima prolaz preko navedenih nekretnina do stana na adresi [adresa], koji se nalazi na kat. čest. kat. 134/5 (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno da o svom trošku poduzme druge potrebne radnje kako bi omogućila tužiteljima daljnje izvršavanje prava služnosti puta koje prolazi navedenim katastarskim česticama, a označeno je na katastarskom planu koji prileži Rješenju."

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.436,02 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 18. lipnja 2022. tužitelji navode da je tužiteljica ad

1. na temelju „Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom“ sklopljenim s Gradom Dubrovnikom dana 17. veljače 2009. godine najmoprimac stana na adresi [adresa], a koji stan se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina]. Sukladno članku 6. navedenog ugovora, tužitelj ad 2. ima pravo koristiti predmetni stan kao član obiteljskog domaćinstva. Tužitelji su na temelju navedenog ugovora o najmu u posjedu predmetne nekretnine od 2009. godine, međutim, tužitelji i njihovi preci su tu stanovali, te su u posjedu predmetne nekretnine već više od 50 godina, te na toj adresi već dugi niz godina imaju i prijavljeno prebivalište. S obzirom da čest. zgr. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] nema izravan pristup javnom putu, tužitelji, njihovi pravni prednici i druge osobe se već više od 50 godina koriste jedinim mogućim prilazom predmetnoj nekretnini, a koji prolaz prolazi preko sadašnje kat. čest. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], te kat. čest. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina]. Vlasnica kat. čest. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], a preko koje prolazi predmetno pravo služnosti puta je tuženica, te se niti ona, a niti njeni pravni prednici nikada prije nisu protivili korištenju navedenog prolaza, odnosno pravu služnosti. Dakle, tužitelji i njihovi pravni prednici su nositelji i posljednji mirni posjednici prava služnosti puta koje pravo pošteno posjeduju izvršavajući sadržaj preko 50 godina. Sukladno navedenom, tužitelj ad 2. je u dogovoru s tuženicom navedeni prolaz ogradio i metalnim vratima s ključem, te su ključ imali tužitelji i tuženica. U prilog navedenog govori i činjenica da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina] u zemljišnim knjigama u oznaci zemljišta zabilježena kao put, te je upravo takvog i oblika. Nadalje, 2011. godine je na prijedlog tužitelja provedeno graditeljsko vještačenje po vještaku Zdravku Niviću, te je u tom vještačenju priložen izvadak iz katastarskih planova stare i nove izmjere iz 2011. godine (prije promjene oblika katastarskih čestica izvršenih od strane tuženice), iz kojih je jasno vidljivo da je tada postojala posebna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u naravi predstavljala nužni prolaz do stana na adresi [adresa]. Međutim, tuženica je 20. svibnja 2022. godine samovlasno oduzela posjed predmetnog prava služnosti na način da je uklonila metalna vrata koja je postavio tužitelj ad 2., te je na tom mjestu postavila nova bijela PVC vrata koja je zaključala, čime je samovlasno smetala pravo služnosti puta tužitelja, odnosno onemogućila je tužitelje u daljnjem izvršavanju prava služnosti. Tužitelji su za navedeno saznali dana 21. svibnja 2022. godine. U tužbi se navodi da je sukladno odredbi čl. 10. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Slijedom citirane odredbe u vezi s odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a, zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava. Stoga traži zaštitu posjeda prava stvarne služnosti.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 21. srpnja 2022. tuženica navodi da su netočni navodi tužitelja da su isti posljednji mirni posjednici na kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] kao niti kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] što potvrđuju i priloženi posjedovni listovi. Netočni su, dalje, navodi tužitelja da izvršavaju sadržaj prava služnosti kako bi izvršavali posjed kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] obzirom da je iz priloženih fotografija vidljivo da na istoj nekretnini nitko ne izvršava posjed već dugi niz godina odnosno da je nekretnina koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] k.o. u derutnom stanju te nitko više od 15 godina nije na istoj izvršavao nikakav posjed. Nekretnina koja se nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] uopće ne predstavlja stan kao skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz, a koja definicija je propisana čl. 2. Zakona o najmu stanova. Naime, navedena nekretnina nema krov, a ni ostale potrebne priključke za stanovanje kao što su struja, voda i kanalizacija. Tuženica ni na koji način nije mogla izvršiti smetanje posjeda, već eventualno smetanje suposjeda, no ni o tome nije bilo riječi obzirom da tuženici nisu u posjedu predmetnih nekretnina kao niti jedne susjedne nekretnine. Tuženica je iskoristila svoje zakonsko pravo kao i dužnost da ogradi prolaz preko njezine kat. čest. Da tuženica nije izvršila samovlasno smetanje posjeda potvrđuje i činjenica da je prije postavljanja PVC vrata kontaktirala Grad Dubrovnik sa zahtjevom za izdavanje suglasnosti za postavljanje vrata na čest. zem. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina] odnosno 1397/2 (n.i.) k. o. [katastarska općina] obzirom da je Grad Dubrovnik vlasnik kat. čest. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina] odnosno 1393/2 (n.i.) k. o. [katastarska općina]. Nakon izdavanja suglasnosti od strane Grada Dubrovnika tuženica je dva puta izašla na lice mjesta zajedno sa službenicima Grada Dubrovnika i to 29. travnja 2022. godine i 31. svibnja 2022. godine o čemu su sastavljeni zapisnici koji se dostavljaju uz ovaj odgovor na tužbu u kojima je jasno navedeno da je Grad Dubrovnik suglasan za postavljanje PVC vrata te da su Gradu Dubrovniku predani ključevi istih. Iako pravni odnos između Grada Dubrovnika i tužitelja uopće ne može biti predmet raspravljanja u ovom postupku, tuženica navodi da tužitelji nisu ničim dokazali svoj posljednji posjed, odnosno kako oni navode posredni posjed. Navedeno potvrđuje i činjenica da Grad Dubrovnik koji je bio aktivno uključen u postavljanju PVC vrata na predmetnom prolazu u niti jednom trenutku nije imao potrebu obavijestiti tuženicu da netko izvršava posjed u njegovo ime niti je tuženica susretala tužitelje na predmetnoj nekretnini koje bi, da ih je susrela, obavijestila umjesto Grada Dubrovnika. Stoga, obzirom na navedeno tuženica ističe i prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Iako Ugovor o najmu stana ima nedostatke kao što su nedostatak prethodnog odobrenja od strane CZSS za sklapanje istog kao i nevaljan potpis tužiteljice ad. 1., tuženica navodi da obzirom da je nekretnina na kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] u derutnom stanju više od 15 godina tužiteljica ad. 1. kao niti tužitelj ad. 2. nisu niti mogli iskorištavati posjed nekretnine na kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] odnosno konzumirati predmetni Ugovor o najmu stana koji je „sklopljen“ 17. veljače 2009. godine. Također tuženica napominje da tužitelj ad. 2. kao postavljeni skrbnik tužiteljici ad. 1. temeljem Rješenja centra za socijalnu skrb KLASA: UP-I-552-02/07-01/86, URBROJ: 2117-24-02-07-03 od 12. studenog 2007. godine nije mogao pokretnuti ovaj postupak bez prethodnog odobrenja Centra za socijalnu skrb obzirom da je istoimenim Rješenjem jasno propisano u t. 4. st. 3. da isti može raspolagati imovinskim pravima štićenice isključivo uz prethodno odobrenje centra za socijalnu skrb. Obzirom da postoji vjerojatnost da gubitkom u predmetnom postupku za tužiteljicu ad. 1 nastanu imovinske obveze koje prelaze redovito poslovanje, tužitelj ad. 2. kao skrbnik štićenice odnosno tužiteljice ad. 1. je postupio suprotno gore spomenutom rješenju. Na fotografijama su i vidljiva derutna metalna vrata sa derutnim sandučićem koja već godinama stoje u prolazu. Predmetni sandučić je ne samo u derutnom stanju već su i na njemu navedene tvrtke trgovačkih drušata Anubis et Bastet d.o.o. i Mare Azzurro j.d.o.o. koji su, uvidom u sudski registar, već dugi niz godina iz istog izbrisane. Na navedenom sandučiću navodi se i prezime „ PV“ za koje uopće nije poznato na koji je način došlo na isti. Tuženica opreza radi ističe protek prekluzivnog roka za podizanje tužbe. .

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, sud je izvršio uvid u: rješenje od 13.11.2007. (list spisa 6-7), Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom (list spisa 8- 11), izvod iz katastarskog plana (list spisa 12), zk izvadak za zgradu 134/4 i 134/5 k. o. [katastarska općina], na dan 17. lipnja 2022 (list spisa 13), izvod iz katastarskog plana s ručno iscrtanim prolazom (list spisa 14-15), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 16-17), fotografija (list spisa 19), prijepis posjedovnog lista 760 k. o. [katastarska općina] (list spisa 28), posjedovnog lista 1150 (list spisa 29), fotografije (list spisa 30-47), dopis grada Dubrovnika od 27. travnja 2022 (list spisa 48), zapisnik od 29. travnja 2022. (list spisa 49), zapisnik od 31. svibnja 2022. (list spisa 50), izvaci iz sudskog registra (list spisa 51-54), izveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a sudski je vještak u spis dostavio nalaz i mišljenje (list spisa 75-83), saslušane su parnične stranke, odnosno, tužitelj ad 2. i tuženica (list spisa 107-110), kao i svjedoci MV (list spisa 117-118), PV (list spisa 118-119), ZV (list spisa 121-122), BV (list spisa 122-123), EV (list spisa 123-124).

4. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari je konačno uređen podneskom tužitelja od dana 12. veljače 2025., ali već je na prvom ročištu u ovoj pravnoj stvari povučen dio tužbenog zahtjeva koji se tiče uspostave ranijeg posjedovnog stanja - sve imajući u vidu da su tužitelji tijekom trajanja ove parnice stupili u posjed prava stvarne služnosti puta. Naime, tužitelji navode da su po primitku odgovora na tužbu, saznali da je tuženica ključeve predmetnih vrata predala gradu Dubrovniku. Stoga, ključ novopostavljenih ulaznih bijelih PVC vrata tužiteljima je, na njihov zahtjev, predalo upravo nadležno tijelo Grada Dubrovnika. Tužitelji su ustrajali u tome da sud odluku donose u pogledu utvrđenja čina smetanja i zabrane takvog i sličnog smetanja za ubuduće, dok su tužbu u dijelu koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja povukli, jer su tijekom postupka izgubili pravni interes za takav zahtjev, imajući u vidu da je njihovom zahtjevu tijekom trajanja parnice posredno udovoljila tuženica (preko Grada Dubrovnika), a tuženica se povlačenju nije usprotivila. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio kao u točki II. rješenja.

4.1. Predmet ovog postupka je, dakle, prema uređenom tužbenom zahtjevu, utvrđenje smetanja posjeda prava stvarne služnosti (puta) koji se nalazi uz jugozapadni rubni dio katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], koji dio katastarske čestice u naravi predstavlja prolaz uz sami rub granice sa susjednom katastarskom česticom [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], te se nastavlja preko cijele katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], u naravi put ukupne površine 9 m2, a koje je smetanje posjeda počinjeno od strane tuženice postavljanjem (i zaključavanjem) novih bijelih PVC vrata kojima je ogradila predmetni prolaz kojeg su tužitelji koristili za prolaz do nekretnine na adresi [adresa], koji se nalazi na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], čime je onemogućila tužitelje u izvršavanju prava služnosti puta, te zabrana takvog i sličnog smetanja posjeda u budućnosti.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su tužitelji godinama ranije živjeli na adresi [adresa] (čest. kat. zgr. 134/5 (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina]), te da su do stana na toj adresi dolazili upravo preko spornog “puta“, koji se proteže duž jugozapadnog dijela nekretnine tuženice. Nije sporno da tužitelji na adresi [adresa] više ne žive i da kuća nije podobna za stanovanje. Nije sporno da su prije novopostavljenih i spornih, bijelih PVC vrata, na predmetnom mjestu bila postavljena metalna vrata, koja je postavio tužitelj ad 2. i ključeve kojih su imali i tužitelji i tuženica.

6.1. Sporno je, pak, jesu li tužitelji, s obzirom da se na nekretnini u njihovom posjedu više ne živi, posljednji mirni posljednici prava stvarne služnosti puta, kao i je li se tuženica svoje odgovornosti prema tužiteljima oslobodila činjenicom da je ključeve postavljenih bijelih PVC vrata predala (tadašnjem) vlasniku i posrednom posjedniku nekretnine – Gradu Dubrovniku.

7. Odredbom članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

7.1. Odredbom članka 21. stavka 1. i stavka 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZV), propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja te koje se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći. Odredbom, pak, članka 22. stavka 1. ZV-a, propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7.2. Odredbom članka 10. stavka 5. ZV-a propisano je da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Odredbom članka 16. stavka 1. ZV-a propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist druge nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

7.3. Odredbom članka 29. stavak 2. ZV-a propisano je da posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok god ga njegov posjednik može izvršavati, ako to želi, prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno, prestane propuštati što je dotada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svog posjeda.

8. U parnici zbog smetanja posjeda raspravljanje se ograničava samo na dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Pritom treba reći da iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da se ovdje radi o posjedu prava stvarne služnosti, a ne o posjedu stvari (dijela nekretnine). Naime, već u tužbi, tužitelji sasvim jasno ističu da se štiti posjed puta odnosno prolaza.

8.1. Prvo valja reći da je predmetna tužba podnesena u roku iz članka 21. stavka 3. ZV-a. Naime, razvidno je iz zapisnika u spisu (list spisa 49 i 50), koje zapisnike dostavlja sama tuženica uz odgovor na tužbu, da dana 29. travnja 2022. u 15:10 sati bijela PVC vrata nisu bila postavljena, kao i da je uglavljena obveza tuženice da će se Gradu Dubrovniku odmah po postavljanju predmetnih vrata ključevi predati. Nastavno na navedeno, tek je dana 31. svibnja 2022. izvršena primopredaja ključeva između tuženice i Grada Dubrovnika (list spisa 50), pa su s tim datumom vrata sigurno bila postavljena. Kad takva utvrđenja koja proizlaze iz materijalne dokumentacije u spisu, povežemo s iskazom svjedokinje PV, koja navodi da je prvi put vidjela novopostavljena vrata 21. svibnja 2022. (a da tjedan ranije nisu bila postavljena), kao i da se tuženica obvezala odmah po postavljanju vrata ključeve predati Gradu Dubrovniku, može se zaključiti da su vrata postavljena par dana ranije, a imajući u vidu da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 18. lipnja 2022., sasvim je razvidno da je tužba podnesena u objektivnom roku od godine dana od dana postavljanja, odnosno u subjektivnom roku od 30 dana, od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja. Potom još treba reći, da je teret dokaza toga da je tužba podnesena izvan prekluzivnih rokova, na tuženici, koja takvo što tvrdi. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da bi dan saznanja tužitelja za postavljanje bijelih vrata bio raniji od upravo onog dana kojeg tužitelji navode kao dan saznanja - 21. svibnja 2022. (niti da su uopće ranije postavljena), pa čak i u tužbi, tuženica prigovor nepravovremenosti podnesene tužbe ističe "opreza radi", ali na taj rok sud pazi i po službenoj dužnosti. Pritom, jedina osoba koja iskazuje da su vrata postavljena u "4.om mjesecu" je suprug tuženice, svjedok ZV, no, ne zna koje godine, pa tako na ročištu od 13. svibnja 2025., iskazuje "ne znam točno, možda prošle godine." Kako svjedok ZV zna samo da se radi o 4. mjesecu neke godine, ali ne i o kojoj se godini radi, pa je pogriješio za čak pune dvije godine, te kako je takav iskaz u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu koju je upravo njegova supruga kao tuženica dostavila i iz koje je razvidno da dana 29. travnja 2022. (dakle, sami kraj mjeseca travnja) u popodnevnim satima vrata još uvijek nisu bila postavljena (a to je bio petak), sud, u tom konkretnom dijelu, ne može prihvatiti iskaz svjedoka ZV kao vjerodostojan i uvjerljiv iskaz.

9. Nakon što je otklonjen prigovor prekluzije, u odnosu na prvu odlučnu, a i spornu činjenicu stanja posljednjeg posjeda, valja reći da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica posjednik (i vlasnik, što za ovu parnicu nije ni važno) nekretnine označene kao katastarska čestica [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], kao i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (s.i.), odnosno, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (n.i.), preko koje se proteže sporna trasa. Sami ”prolaz” je jasno omeđen i odvojen, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka, dostavljenog u ovaj spis, na koji stranke nisu imale primjedbi i prigovora (list spisa 75-85), kao i iz fotografija u spisu. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka (MV, PV, ZV, BV, EV), kao i iz iskaza stranaka, proizlazi da se spornim putem prolazilo do nekretnine u kojoj je živjela AV (tužiteljica ad 1.) sa svojom djecom (tuženik ad 2.). Sama tuženica iskazuje da se radi o uskom prolazu širine od svega metar, pristup je s javnog puta do nekretnine gdje su nekada prije živjeli tužitelji. Svjedoci, ovisno o tome od koje su strane predloženi, različito iskazuju u pogledu učestalosti izvršavanja prava stvarne služnosti, no svi suglasno iskazuju da upravo sporni put “vodi“ do nekretnine u kojoj su živjeli tužitelji i za koju tužiteljica ad 1. ima sklopljen ugovor o najmu stana. Uostalom, pregledom sadržaja zapisnika na listu spisa 49 i 50, razvidno je i da Grad Dubrovnik i tuženica suglasno konstatiraju da je upravo prolaz preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedini prolaz do čestice zemlje u vlasništvu grada Dubrovnika, u posjedu koje su tužitelji (zgr. 134/5 k. o. [katastarska općina]). Stoga je, nedvojbeno, zasnovan posjed prava stvarne služnosti puta u korist posjednika stana u nekretnini na adresi [adresa], koji se nalazi na kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], a koje se pravo stvarne služnosti proteže preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje su čestice nedvojbeno u posjedu tuženice.

9.1. Iz iskaza saslušanih svjedoka BV, ZV i ŽV (svi predloženi od strane tuženice) proizlazi da tužitelji već godinama ne žive u predmetnom stanu i da stan sada predstavlja ruševinu, a da je to zaista tako – sud se uvjerio na uviđaju na licu mjesta. Svjedokinja BV, tako, tužitelje nije vidjela dugi niz godina da prolaze predmetnim spornim prolazom, no ne spori da su nekada prije dolazili do svoje nekretnine upravo preko ovog spornog dijela. Ni svjedok ZV nije vidio nikoga od tužitelja da prolaze tuda dosta dugo, ali ističe da su tuda stalno prolazili "dok je bila AV" (list spisa 122). Svjedokinja EV također nije vidjela nikoga od tužitelja niti ikoga tko bi po njihovom dopuštenju ili nalogu prolazio spornim dijelom, osim što je očuh tužitelja, MV bio “dva puta“ u zadnjih par godina. Sami svjedok MV, pak, iskazuje, da se predmetna nekretnina u posjedu tužitelja čisti najmanje jednom godišnje (do koje se nekretnine dolazi spornim dijelom), da je on sam čistio dva puta, a da sada čisti za to ovlaštena firma. Svjedokinja PV iskazuje suglasno sa svjedokom MV, navodeći da se firma koja čisti zove Defora, kao i da bi ili ona ili svjedok MV radnicima otključavali vrata ovog spornog prolaza (i sada, i dok su još bila postavljena stara metalna vrata).

9.2. Dakle, analizom iskaza svjedoka, a kao odlučan uzimajući samo dio u kojem svi svjedoci iskazuju suglasno i podudarno, sud kao nedvojbeno utvrđuje to da su tužitelji (i njihovi pravni prednici) još u vrijeme dok su živjeli u nekretnini, koja je sada ruševina (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] –s.i., odnosno, kat. čest. [katastarska čestica] – n.i.), zasnovali posjed prava stvarne služnosti preko nekretnina tuženice, označene kao rubni jugozapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 83), koji je zapravo jedini mogući prilaz predmetnoj nekretnini (iskazi svjedoka, iskazi stranaka, nalaz i mišljenje vještaka, zapisnici na listu spisa 49 i 50).

9.3. Da je to zaista tako, i da je preko predmetnog prolaza koji se nalazi na nekretnini u posjedu tuženice, a vodi na nekretninu u posjedu tužitelja, zasnovan posjed prava stvarne služnosti u korist tužitelja kao posjednika nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno, kat. čest. [katastarska čestica], vidljivo je i iz ponašanja tuženice, koja tužitelju ad 2. dopušta postaviti metalna vrata na taj prilaz, kako bi se onemogućio ulazak trećih, neovisno što različito iskazuju o vremenu kad su ta vrata postavljena (iskaz tužitelja ad 2., iskaz tuženice, list spisa 107-109). Isto utvrđenje proizlazi i iz ponašanja treće osobe – Grada Dubrovnika. Naime, dok tuženica ključeve novopostavljenih spornih PVC vrata predaje Gradu Dubrovniku, kao vlasniku (i posrednom posjedniku) nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], priznavajući time da se preko njezine nekretnine dolazi do nekretnine u vlasništvu Grada, a Grad Dubrovnik, pak, iste te ključeve predaje upravo tužiteljima, kao neposrednim posjednicima predmetne nekretnine, tijekom trajanja ovog postupka.

9.4. Ono u čemu se svjedoci “razilaze“, odnosno, različito iskazuju ovisno o tome koja ih je strana predložila, pitanje je učestalosti prolaza tužitelja (učestalosti izvršavanja posjeda prava stvarne služnosti) do nekretnine u njihovom posjedu, otkako je ta nekretnina postala neuseljiva (a čemu ima najmanje 10 godina, po kazivanju tužitelja, odnosno 16 godina, po kazivanju tuženice). Kako osobe bliske tužiteljima navode da tužitelji ili treće osobe po dopuštenju tužitelja prolaze često do nekretnine u posjedu tužitelja (jer tamo imaju magazin, jer se na vratima nalazi poštanski sandučić gdje primaju poštu, da bi očistili nekretninu i slično), tako osobe bliske tuženicima navode da godinama nisu vidjeli nikoga od tuženika niti ikoga drugog koji bi po njihovom nalogu ili dopuštenju prolazio spornim dijelom (osim EV koja navodi da je dolazio MV, očuh tužitelja ad 2. i suprug tuženice ad 1. dva puta očistiti nekretninu u zadnjih par godina).

9.5. No ono što je za ovaj postupak bitno je to da učestalost izvršavanja nedvojbeno zasnovanog posjeda prava stvarne služnosti nije odlučna. Naime, suprotno navodima tuženice koje ističe još u odgovoru na tužbu, a i tijekom postupka – ovdje se ne radi o zaštiti posjeda nekretnine (stvari), niti o eventualnom suposjedu nekretnine, niti tužitelji tvrde da su oni posjednici ili suposjednici dijela nekretnine tuženice. Ovdje se radi o zaštiti posjeda puta, dakle, zaštiti posjeda prava stvarne služnosti. Posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok god ga njegov posjednik može izvršavati (gore citirani članak 29. stavak 2. ZV-a), ako to želi, što su tužitelji mogli kad god da su željeli, jer su nesporno raspolagali ključevima prethodno postavljenih metalnih vrata, koja su sami postavili u dogovoru s vlasnikom poslužne nekretnine – tuženicom. I nakon što je nekretnina u posjedu koje su tužitelji urušena i devastirana, tužitelji su u svakom trenutku iz bilo kojeg razloga mogli pristupiti na nekretninu u svome posjedu, upravo preko spornog “prolaza”. U tom smislu su potpuno neodlučni svi navodi na kojima tuženica tijekom ovog postupka inzistira, a to su navodi da je nekretnina - ruševina u posjedu tužitelja (čest. 134/5 k. o [katastarska općina], odnosno, 1393/2 k. o. [katastarska općina]) nenastanjena i da tužitelji tamo ne dolaze, jer nemaju razloga dolaziti. Upravo je iz iskaza svjedoka EV, MV i PV razvidno da tužitelji (odnosno, druge osobe po njihovom nalogu ili dopuštenju) dolaze na nekretninu, oblilaziti je, neovisno o razlogu zbog kojeg to čine, i prolaze do iste upravo preko spornog prolaza. Čak i sama tuženica ne negira u svom iskazu da tužitelji (ili druge osobe od njih ovlaštene) prolaze preko spornog puta, te navodi "ne mogu ja svaki put vidjeti tko i koliko prolazi, znam da su prije očevida dolazili tužitelji i nešto čistili, tad su temeljito počistili da se valjda prije očevida vidi da se to održava, dolazili su dva puta prije očevida, a ostalo ne znam koliko dolaze." Dalje, tuženica u svom iskazu navodi i da tužiteljima nikad nije branila prolaz predmetnim spornim dijelom (dio iskaza na listu spisa 110). Da je to tako, razvidno je iz same činjenice da su tužitelji praktički odmah nakon postavljanja vrata saznali za postavljanje. Da zaista tužitelji nikada tamo ne dolaze, saznali bi za postavljanje vrata mjesecima iza, a ne u roku par dana. Činjenica da je nekretnina u posjedu tužitelja neuseljiva, ne znači ujedno da je tužiteljima prestao posjed stvari ("jer ne mogu konzumirati Ugovor o najmu stana koji je sklopljen 17. veljače 2009. – navodi odgovora na tužbu, list spisa 26)", kao ni posjed prava stvarne služnosti puta i prolaza preko nekretnine tuženice. Dok god su tužitelji mogli prolaziti tim putem, neovisno o tome jesu li prolazili i koliko često, posjed prava stvarne služnosti je trajao. Smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekinuto dalje, a onaj koji tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao. U tome se očituje načelo trajnosti posjeda (članak 19. ZV-a), kako posjeda stvari, tako i posjeda prava.

9.6. Stoga je utvrđeno da su tužitelji posljednji mirni posjednici prava služnosti puta koje prolazi uz cijeli jugozapadni rubni dio katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], koji dio katastarske čestice u naravi predstavlja prolaz uz sami rub granice sa susjednom katastarskom česticom [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], te se nastavlja preko cijele katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) do sada ruševnog stana i magazina na zgr. 134/5 k. o. [katastarska općina], odnosno, 1393/2 k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina).

10. U odnosu na drugu odlučnu činjenicu koja se u parnicama za smetanje posjeda dokazuje – čin smetanja, treba reći da je čin smetanja nesporan. Posjed prava stvarne služnosti oduzet je tužiteljima tek kad su postavljena na ulaz prolaza bijela PVC vrata, koja su onemogućila tužiteljima pristup na prolaz do svoje nekretnine (nekretnine u svojem posjedu). Činom postavljanja novih vrata (a bez da je tuženicima predan ključ) na prolaz, trasu, na kojoj je zasnovan posjed prava stvarne služnosti, posjednik je poslužne nekretnine (tuženica), prestao trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno, prestao propuštati što je dotada propuštao (članak 29. stavak 2. ZV-a). Pritom čin smetanja, opisan kao postavljanje novih bijelih PVC vrata na ulaz u prolaz (fotografija na listu spisa 44) nesporno je poduzet upravo od tuženice, odnosno, osoba po njezinom nalogu, što je razvidno i iz zapisnika na listu spisa 49., kao i iz samog iskaza tuženice.

10.1. Činjenica da je tuženica o postavljanju bijelih vrata obavijestila Grad Dubrovnik kao tadašnjeg vlasnika i posrednog posjednika, ne može je osloboditi odgovornosti za smetanje posjeda prema tužiteljima kao najmoprimcima i neposrednim posjednicima. U tom je smislu za istaknuti da je za smetanje posjeda dovoljno da postoji svijest, znanje da se smeta tuđi posjed (tako doslovno i VSRH, Gzz 31/94 od 1994.). Tuženica je, kao osoba koja je nekoliko godina prije tužiteljima dopustila postavljanje (metalnih) vrata upravo na mjestu gdje je sada postavila nova bijela PVC vrata i osoba koja je osim tužitelja imala ključ tih prethodnih metalnih vrata, neupitno znala da će postavljanjem novih vrata, kojih tužitelji neće imati ključ, smetati njihov posjed prava stvarne služnosti, odnosno, da oni od tog trenutka više neće moći prolaziti do nekretnine u svojem posjedu, što su do tada mogli. U tom smjeru, navodi tuženice kako tužiteljima ključ od novih vrata nije dala jer su oni neugodni i nesuradljivi ljudi, sve da su takvi navodi u cijelosti točni i istiniti, nemaju nikakvu pravnu važnost u pogledu počinjenog smetanja posjeda stvarne služnosti.

11. Konačno se ističe da se ovdje raspravlja samo o posjedu prava stvarne služnosti, ali ne i o tome jesu li tužitelji stekli pravo stvarne služnosti i u kojem opsegu. Ono što je za ovu parnicu bitno je to da je u korist tužitelja kao posjednika nekretnine označene kao zgr. 134/5 k. o. [katastarska općina], odnosno, 1393/2 k. o. [katastarska općina], zasnovan posjed prava stvarne služnosti puta, na način da su tužitelji (i druge osobe po njihovom ovlaštenju) neometano izvršavali sadržaj posjeda tog prava jugozapadnim dijelom nekretnine u posjedu tuženice – 1446 k. o. [katastarska općina] i preko cijele čest. 1447 k. o. [katastarska općina], a činjenica da posjed prava nije izvršavan učestalo kao dok je stan bio funkcionalan, odnosno, dok su tužitelji tamo živjeli, ne utječe na sami posjed tog prava, jer su ga tuženici sve do postavljanja bijelih PVC vrata mogli izvršavati učestalije, da su to htjeli i da je za tim bilo potrebe.

12. Kako je utvrđen posljednji mirni posjed prava stvarne služnosti tužitelja i čin smetanja počinjen od tuženice (postavljanje novih vrata, kojih tužitelji nisu imali ključ), tako je odlučeno kao pod I. izreke ovog rješenja o smetanju posjeda. Zabrana takvog ili sličnog smetanja ubuduće, temelji se na odredbi članka 22. stavka 1. ZV-a.

13. Sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza u ovom postupku, jer je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke, sve u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Sud nije pribavljao podatke o tome gdje se tuženica ad 1. sada nalazi, po prijedlogu tuženice, jer činjenica da tužiteljica ad 1. ne živi u [adresa], pa da nije ni mogla izvršavati posjed prava stvarne služnosti osobno, nije odlučna kraj činjenice da su druge osobe po njezinom odobrenju izvršavale posjed prava (primjerice, suprug MV).

14. Za naglasiti je da sud uvažava navode tuženice kako je nekretnina u posjedu tužitelja neodržavana, obrasla, “leglo zmija i miševa“, te se sud i uviđajem na terenu, a i fotografijama priloženim u spis, uvjerio u ruševno i općenito iznimno loše, neadekvatno i neuredno stanje predmetne nekretnine. Iz fotografija u spisu proizlazi istinitost navoda tuženice da tužitelji nekretninu ne održavaju dovoljno dobro, a zbog čega su i susjedi (EV) u više navrata upozoravali Grad Dubrovnik, kao vlasnika. No ni istinitost takvih navoda, koju sud ne dovodi u pitanje, pravno ne može utjecati na drugačije rješenje ove stvari, kraj utvrđene činjenice zasnovanog posjeda prava od strane tužitelja koji se neometano izvršavao (neovisno o tome koliko često) ili mogao izvršavati, sve do postavljanja bijelih PVC vrata na prolaz, od strane tuženice.

15. Tužiteljima, koji su sporu uspjeli, pripada i trošak tog postupka temeljem odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Tužitelji (kao i tuženica) obračunavaju trošak po “novoj“ Tarifi (NN 138/23), no, u ovom se postupku primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u trenutku pokretanja ovog postupka. To proizlazi iz jasne odredbe Tbr.52/4 trenutno važeće Tarife, iz koje je razvidno da se za postupke iz Tbr. 7. točke 2. i 3. (upravo smetanje posjeda) primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u trenutku pokretanja postupka, bez obzira kad je postupak okončan. Ovaj je postupak započeo 18. lipnja 2022., a nova Tarifa je stupila na snagu tek 25. studenog 2023. Stoga, tužiteljima pripada jednokratna nagrada u iznosu od 200 bodova, odnosno, 400 eura, uvećano za zatraženo 10% uvećanje za zastupanje više osoba (Tbr.36/1), dakle, 440,00 eura i pripadajući i zatraženi PDV od 25% (Tbr.42.), što ukupno iznosi 550,00 EUR. Tome valja pridodati zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura, trošak vještačenja i izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 859,48 eura, sveukupno 1.436,02 EUR. Nisu nastali nikakvi posebni troškovi u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva (uspostava prethodnog posjedovnog stanja), a i naglašava se da je tužba u tom dijelu povučena samo iz razloga jer je zahtjevu (nakon podnošenja tužbe) udovoljeno, predajom ključeva od strane Grada Dubrovnika, kojem je ključeve vrata dala nesporno upravo tuženica. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod III. izreke rješenja.

U Dubrovniku 2. lipnja 2025.

S u d a c

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka rješenja. Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.