1

Poslovni broj: Gž Ovr-284/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-284/2024-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja I. m. d.o.o., OIB:..., Z., , kojeg zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., protiv ovršenika A. Ć., OIB:..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici (odvjetnici) u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi diobe stvari prodajom nekretnine, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2024. poslovni broj Ovr-972/2024-2, dana 6. kolovoza 2024.

 

r i j e š i o   j e

 

Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba ovršenika te se rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2024. poslovni broj Ovr-972/2024-2:

 

-          potvrđuje u dijelu kojim je određena ovrha prema prijedlogu ovrhovoditelja od 6. ožujka 2024.

 

-          preinačuje u dijelu određenog troška ovrhovoditelja u iznosu od 306,40 EUR i zahtjev u tom dijelu odbija.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio ovrhu prema prijedlogu ovrhovoditelja od 6. ožujka 2024. te je odredio trošak ovrhovoditelja u iznosu od 306,40 EUR.

 

2. Navedeno rješenje o ovrsi pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik iz zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 6., 9. i 10. Ovršnog zakona, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu.

 

3. Ovrhovoditelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže žalbu odbiti i potvrditi rješenje o ovrsi.

 

4. Žalba ovršenika nije osnovana u dijelu određene ovrhe, dok je osnovana u dijelu određenog troška u korist ovrhovoditelja.

5. U žalbi ovršenik navodi da je vrijednost predmeta spora previsoko određena, odnosno da nije jasno temeljem čega je ista određena pa da je i trošak u iznosu od 306,40 EUR određen u previsokom iznosu. Smatra da je rješenje doneseno protivno čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 6., 9. i 10. Ovršnog zakona i to iz razloga što je mogućnost ovrhe na nekretnini ograničena jer se u sklopu nekretnine nalazi glazbeni studio u kojem ovršenik obavlja glazbenu djelatnost kao samostalni umjetnik koji se nalazi na popisu umjetnika Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, pa je ovrha određena protivno čl. 135. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona. Nadalje, navodi da je ovrha određena u vrijeme kada ne može pristupiti nekretnini (stanu) jer se protiv njega vodi kazneni postupak pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem Kzd-248/2020 u kojem mu je izrečena mjera opreza, odnosno udaljenje iz doma. Zaključno navodi da nekretnina godinama unazad služi za njegovo stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba jer nema drugih nekretnina, pa ističe prigovor prava na dom.

 

6. Iz stanja u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj 6. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu radi diobe stvari – prodajom nekretnine na temelju presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2023. broj P-3130/2023-5, kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnine - kčbr. 2417/6 stambena zgrada broj ..., G. b. i dvorište ukupne površine 765 m2, u naravi treći i deseti suvlasnički dio označen kao etažno vlasništvo (E-3, E-10) upisane u zk.ul. 6631 k.o. G. S. civilnom diobom – zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, sudskom javnom prodajom i podjelom postignute prodajne vrijednosti prema suvlasničkim omjerima svake od stranaka u ½ dijela. Ovrhovoditelj je uz prijedlog priložio navedenu ovršnu ispravu s potvrdom pravomoćnosti/ovršnosti od 21. veljače 2024., iz koje proizlazi da je postala pravomoćna i ovršna 6. siječnja 2024. Prvostupanjski sud je donošenjem rješenja o ovrsi prihvatio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 6. ožujka 2024.

 

7. Dakle, ovrhovoditelj je podnio prijedlog na temelju ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u daljnjem tekstu: OZ) koja sadrži potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti iz koje proizlazi da je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna 6. siječnja 2024., pa nisu ostvareni zakonski razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a na koje se poziva ovršenik u žalbi.

 

8. Odredba čl. 135. toč. 5. OZ-a propisuje da predmetom ovrhe ne mogu biti predmeti koji su nužni ovršeniku koji samostalno u obliku zanimanja obavlja upisanu javnobilježničku, odvjetničku, liječničku, ljekarničku, znanstvenu, umjetničku ili koju drugu profesionalnu djelatnost. Kako je u konkretnom slučaju ovrha određena na nekretnini (radi civilne diobe), a ne i na predmetima koje ovršenik koristi u obavljanju zanimanja samostalnog umjetnika, to nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe koja propisuje izuzimanje od ovrhe, a posljedično navedenom nije ostvaren niti zakonski razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a na koji se poziva ovršenik u žalbi.

 

9. Tvrdnje ovršenika da se ovrha provodi u vrijeme kada ne može pristupiti nekretnini nisu točne s obzirom da je mjera opreza koja je određena u predmetu broj Kzd-248/2020 ukinuta rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. veljače 2024.

10. Daljnji žalbeni navodi sadržajno se svode na prigovor prava na dom, s obzirom ovršenik ističe da mu predmetna nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba i da nema drugih nekretnina za stanovanje.

10.1. Kako se u konkretnom slučaju ovrha provodi na temelju sudske odluke, to ovrhovoditelj nije bio dužan dostaviti podatke da ovršeniku nekretnina na kojoj se provodi ovrha nije jedina nekretnina, s time da prigovor prava na dom ovršenik nije isticao u parničnom postupku iz kojeg proistječe ovršna isprava (iako je imao tu mogućnost) pa sada u ovršnom postupku nije ovlašten isticati taj prigovor.

 

10.2. S tim u vezi valja ukazati da je ovrhovoditelj dostavio u spis zemljišnoknjižni izvadak za kčbr. 1124/3 upisanu u zk.ul. 5777 k.o. O. iz kojeg proizlazi da je ovršenik suvlasnik te nekretnine u ½ dijela, što znači da ovršenik ima u vlasništvu (i) drugu nekretninu. Nadalje, da ovršenik ima prijavljeno prebivalište u O., ... proizlazi iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1-572/2020-14 od 3. siječnja 2022., presude zbog ogluhe od 7. prosinca 2023. broj P-3130/2023, rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. veljače 2024. broj Kzd-248/2020-139 i Kzd-248/2020-45 od 30. ožujka 2021., ali i iz podataka Jedinstvenog registra osoba RH prema kojima ovršenik od 13. studenog 1997. ima prijavljeno prebivalište u O., ..., dok je na adresi predmetne nekretnine na kojoj se provodi ovrha radi diobe imao prijavljeno boravište samo godinu dana (od 6. lipnja 2017. do 6. lipnja 2018.).

 

10.3. Dakle, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi živio na predmetnoj nekretnini i da bi nekretninu koristio za stanovanje, s obzirom da ima prijavljeno prebivalište na adresi u O., ... na kojoj se nalazi nekretnina u njegovom suvlasništvu, dok niti iz jednog podatka ne proizlazi da prebiva na nekretnini, da je koristi u svrhu stambenog zbrinjavanja ili da bi s nekretninom na kojoj se provodi ovrha bio povezan u smislu stvarnog prava na dom.

 

11. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima ovršenik osporava odluku kojom je ovrhovoditelju određen trošak u iznosu od 306,40 EUR.

 

11.1. Iz zahtjeva za naknadu troškova postupka koji je sadržan u prijedlogu za ovrhu proizlazi da je ovrhovoditelj zatražio samo trošak sastava prijedloga za ovrhu uz PDV u iznosu od 250,00 EUR, dok nije zatražio trošak sudskih pristojbi u iznosu od 56,40 EUR koji mu je sud dosudio.

 

11.2. Međutim, sud nije uzeo u obzir da čl. 275. OZ-a propisuje da troškove provedbe ovrhe po odredbama ove glave snose svi sudionici razmjerno vrijednosti svojih udjela u zajedničkoj stvari (st. 1.), te da stranka koja je prouzročila posebne troškove dužna ih je naknaditi onim strankama koje su ih imale (st. 2.).

 

11.3. Odredba čl. 275. st. 1. OZ-a je specijalna odredba koja normira naknadu troškova nastalih u vezi provedbe ovrhe diobom, koja podrazumijeva one troškove koji su vezani za sam postupak provedbe, kao što su npr. trošak vještačenja, procjene, sudskih pristojbi, izlaska suda na lice mjesta. Trošak zastupanja stranaka po kvalificiranim punomoćnicima nije trošak koji nastaje u vezi provedbe ovrhe, nego bi se eventualno pravo stranaka na taj trošak moglo prosuđivati primjenom čl. 275. st. 2. OZ-a, u slučaju da je jedna stranka drugoj prouzročila posebne troškove svojom krivnjom.

 

11.4. Osim toga valja ukazati da čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15.) također propisuje da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum određuju drukčije.

 

11.5. Isto tako Zakon o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" br. 59/23., u daljnjem tekstu: ZIP) propisuje pravila o naknadi troškova u čl. 32. i određuje da će sud o naknadi troškova odlučiti na temelju određenog zahtjeva stranaka uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (st. 1.), da u postupcima u kojima su sudjelovale stranke sa suprotnim interesima sud će o naknadi troškova odlučiti uz odgovarajuću primjenu odredaba zakona kojim se uređuje parnični postupak, osim ako drukčije ne bi nalagali razlozi pravičnosti (st. 2.), da je stranka dužna neovisno o ishodu postupka naknaditi drugoj stranki troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se dogodio toj stranki (st. 3.), da će sud o naknadi troškova koji se odnose na ostvarivanje zajedničkih interesa svih stranaka odlučiti razmjerno udjelima stranaka u predmetu postupka, a ako se takvi udjeli ne mogu utvrditi, troškovi se dijele na jednake dijelove (st. 4.), a da u ostalim slučajevima svaka stranka snosi svoje troškove (st. 5.).

 

11.6. S obzirom na navedenu zakonsku regulativu, te imajući u vidu da u postupku ovrhe radi diobe stvari ne sudjeluju stranke sa suprotstavljenim interesima nego ostvaruju zajednički interes, to je opravdano da troškove koji nastaju radi ostvarivanja tog interesa (troškove provedbe ovrhe) dijele razmjerno udjelima, dok preostale troškove snose same (troškove zastupanja po odvjetniku) osim u izuzetnoj situaciji koju propisuje čl. 275. st. 2. OZ-a.

 

12. Dakle, ovrhovoditelj nema pravo na trošak za sastav prijedloga za ovrhu u smislu čl. 275. st. 1. OZ-a, a nema pravo niti na trošak sudske pristojbe jer isti nije zatražen određeno kako to propisuje čl. 32. st. 1. ZIP.

 

13. Stoga je ovaj sud djelomično odbio žalbu ovršenika i potvrdio rješenje o ovrsi u dijelu određene ovrhe, dok je djelomično prihvatio žalbu, preinačio odluku o troškovima postupka i odbio zahtjev ovrhovoditelja, sve primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

U Varaždinu 6. kolovoza 2024.