REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-752/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Grguriću, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Edvardu Sušacu, odvjetniku u Splitu, radi brisanja založnog prava, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1321/2023 od 17. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1321/2023 od 17. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je brisanje založnog prava na 46/589 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom nekretnine, a u naravi predstavlja stan na prizemlju, označen br.1. orijentacije sjever- istok-jug, a sastoji se od ulaznog prostora, male sobe, kuhinje i blagovaone, kupatila, velike sobe, terase i špajze, ukupne netto površine 45,43m2, koji se nalazi u zgradi označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], dvor 300m2, kuća 110m2 (ukupno 410 m2) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]., upisanog na ime GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (st. I.) te je određeno da je dužan tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 879,64 eura (st. II.).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje da sud nije obrazložio zbog čega nije proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, odnosno tuženika, da je proturječan izreci navod da predmetno založno pravo nikada nije niti nastalo imajući u vidu ništetnost osigurane tražbine, budući da je u konkretnom slučaju na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo na ime tuženika koje je nastalo upisom uknjižbe založnog prava u zemljišne knjige. Predlaže pobijanu presudu ukinuti.

3. Odgovor na žalbu dostavio je tužitelj navodeći da su u konkretnom slučaju sve relevantne činjenice utvrđene izvođenjem dokaza pregledom isprava predanih uz tužbu, kao i pregledom spisa predmeta tog suda poslovni broj Z-1376/11, Z-36364/22 i P-337/2018; da tuženik nije osporio točke 1. i 2. tužbe u kojem se navodi činjenični supstrat. Ukazuje na odluku Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-668/15 od 10. ožujka 2015. glede dokaza saslušanjem stranaka; da je sud pravilno utvrdio da je svrha založnog prava osigurati neku tražbinu, da je u konkretnom slučaju prednik tuženika AJ želio osigurati tražbinu u iznosu od 70.000,00 eura namirenjem iz vrijednosti predmetnog stana, ali da je njegova tražbina u sudskom postupku pravomoćno utvrđena ništetnom, pa da tuženik kao njegov pravni slijednik kojemu je ustupio predmetno založno pravo, stoga nema nikakav pravni interes da sporno založno pravo bude i dalje upisano nakon što je utvrđen ništetnim pravni osnov temeljem kojeg je založno pravo bilo upisano na njegovog pravnog prednika. Predlaže žalbu tuženika odbiti kao neutemeljenu te potražuje trošak sastava odgovora na tužbu i sudske pristojbe odgovora na tužbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev kojim tužitelj zahtijeva brisanje založnog prava upisanog na nekretnini 46/589 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) dijela, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom nekretnine, a u naravi predstavlja stan na prizemlju, označen br.1. orijentacije sjever-istok-jug, a sastoji se od ulaznog prostora, male sobe, kuhinje i blagovaone, kupatila, velike sobe, terase i špajze, ukupne netto površine 45,43m2, koji se nalazi u zgradi označenoj kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], dvor 300m2, kuća 110m2 (ukupno 410 m2) Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]., a koje je upisano na ime tuženika.

6. U predmetu nije sporno da je tužitelj vlasnik stana na kojem je upisano predmetno založno pravo, a nije sporno niti da je predmetno založno pravo tuženik stekao ustupanjem istog od AJ temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 8. kolovoza 2022. Nije sporno niti da je u predmetu Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-337/2018 presudom od 18. ožujka 2022., pravomoćna 10. siječnja 2023., utvrđeno da Ugovor o zajmu sklopljen između tuženika AJ i JJ dana 20. prosinca 2011. ne proizvodi nikakve pravne učinke te da je naložena uspostava ranije zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije upisa knjižnih prava temeljem toga Ugovora o zajmu, a temeljem kojeg je upisano i založno pravo na predmetnoj nekretnini na ime AJ.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja usvojio je zahtjev tužitelja utvrdivši da je presudom poslovni broj P-337/2018 od 18. ožujka 2022. naloženo brisanje upisanog založnog prava, da je **.**.2022. AJ podnio prijedlog za upis promjene hipotekarnog vjerovnika; da je doneseno rješenje istoga suda poslovni broj Z- 36364/2022 od 28. listopada 2022. kojim je uknjižen prijenos predmetnog založnog prava sa imena i koristi AJ u korist tuženika; da je založno pravo prestalo jer je prestala njime osigurana tražbina, dok se tuženik ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige, čl. 346. u vez s č. 297. st. 1. i čl. 298. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupa na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilno utvrđeno činjenično stanje.

9. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP time što sud prvog stupnja nije obrazložio zašto nije proveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, odnosno tuženika jer navedeno nije nedostatak zbog kojeg se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, iz ukupnosti obrazloženja nedvojbeno je da je dokaz nije proveden jer ga sud nalazi nepotrebnim za utvrđenje bitnih činjenica. Ta povreda nije počinjena niti u dijelu u kojem sud prvog stupnja navodi da predmetno založno pravo nije nikada bilo niti nastalo jer sud to navodi samo u smislu primjene odredbe čl. 346. ZVDSP povezujući to s činjenicom da niti tražbina koju osigurava nije niti nastala. To s obzirom da je u presudi od 18. ožujka 2022. utvrđeno da ugovor ne proizvodi pravne učinke osnovom odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje ZOO). Naime, založno pravo je akcesorne naravi, a kod takvih prava nastanak, prijenos ili prestanak ovisi o nastanku, prijenosu ili prestanku glavnog prava. Dakle, založno pravo ne može postojati ako ne postoji tražbina koja je tim založnim pravom osigurana. Stoga, ne radi se o proturječnosti zbog koje se odluka ne bi mogla ispitati ili da je izreka proturječna razlozima pobijane odluke jer je iz obrazloženja odluke jasno da zahtjev sud nalazi osnovanim budući tražbina koja je osigurana zalogom ne postoji, odnosno nije niti postojala.

10. Kako i navodi sud prvog stupnja odredbom čl. 346. ZVDSP propisano je da založno pravo prestaje kad prestane cijela njime osigurana tražbina i sve sporedne tražbine kamata i troškova, ako nije što drugo zakonom određeno. Odredbom čl. 301. st. 1. ZVDSP propisano je da založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. Iz toga slijedi da kada je utvrđeno da osnova temeljem koje je upisano založno pravo ne proizvodi pravne učinke, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je osnovan zahtjev tužitelja za brisanje upisanog založnog prava na njegovoj nekretnini koje osnovu ima u takvoj nevaljanoj, točnije nepostojećoj osnovi. Time je pravilno primijenjena odredba čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (“Narodne novine” 63/19, 128/22) u vezi sa čl. 285. Zakona o obveznim odnosima.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao izreci.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka nije osnovan jer odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja predmetnog postupka, čl. 155. st. 1. ZPP.

U Puli 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško