REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-729/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženice OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupane po punomoćnici Niki Šobat Šimić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-622/2023 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i djelomično žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-622/2023 od 14. ožujka 2025. u pobijanom dijelu – točke II. i III. izreke presude i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-622/2023 od 14. ožujka 2025. u točki II. izreke.

II. Prihvaća se djelomično žalba tužitelja te se:

- ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-622/2023 od 14. ožujka 2025. i to presuda u točki IV. izreke i rješenje u točki I. izreke i predmet se u tim dijelovima vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Tužba se odbacuje u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi;

„Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 42011/07 od 31. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split,, u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, članak 10. u dijelu u kojem je ugovoreno da je redovna (nominalna) kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora.“

II Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate (plasiranja) kredita, u iznosu od 80,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

0,32 07.03.2007.

1,50 06.04.2007.

6,35 05.05.2007.

5,92 09.06.2007.

9,25 06.07.2007.

5,68 07.08.2007.

5,81 06.09.2007.

9,92 06.10.2007.

6,57 06.11.2007.

7,92 07.12.2007.

3,37 08.01.2008.

2,12 06.05.2008.

2,62 05.06.2008.

3,66 04.07.2008.

5,29 07.08.2008.

4,41 04.09.2008."

1.1. Presudom je prvostupanjski sud odlučio:

"I Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, Ugovora o kreditu broj 42011/07 od 31. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, članak 8. b). 1., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF, prijenosom/uplatom potrebnog iznosa-u kunskoj protuvrijednosti; određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu Ugovora na dan ispunjena obveze, i članak 8. d). 2., u dijelu u kojem je ugovoreno da će ukoliko Korisnik kredita/poslodavac zakasni sa uplatom mjesečne rate i izvrši plaćanje / uplatu nakon dana određenog za ispunjenje obveze Kreditor će prihvatiti / primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim / uplaćenim novčanim sredstvima.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi;

"Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 42011/07 od 31. siječnja 2007.g., zaključenog između tužitelja i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA d.d., Split, R. Boškovića 16, OIB: 69326397242, sada OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, Split, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti od 24.700,00 CHF, te isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju Kreditora vrijedećem na dan korištenja kredita."

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 2.775,39 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

0.54 eura od 11.02.2008.

6.11 eura od 10.03.2008.

1.29 eura od 10.04.2008.

4.41 eura od 10.10.2008.

11.52 eura od 10.11.2008.

8.87 eura od 10.12.2008.

23.97 eura od 12.01.2009.

29.72 eura od 10.02.2009.

36.78 eura od 10.03.2009.

24.39 eura od 10.04.2009.

22.19 eura od 11.05.2009.

21.39 eura od 10.06.2009.

23.94 eura od 10.07.2009.

18.85 eura od 10.08.2009.

21.16 eura od 10.09.2009.

17.19 eura od 12.10.2009.

20.72 eura od 10.11.2009.

18.70 eura od 10.12.2009.

26.90 eura od 11.01.2010.

32.30 eura od 10.02.2010.

31.15 eura od 10.03.2010.

35.74 eura od 12.04.2010.

42.33 eura od 10.05.2010.

48.21 eura od 10.06.2010.

59.48 eura od 12.07.2010.

48.46 eura od 10.08.2010.

76.45 eura od 10.09.2010.

61.76 eura od 11.10.2010.

64.61 eura od 10.11.2010.

76.79 eura od 10.12.2010.

92.89 eura od 10.01.2011.

74.78 eura od 10.02.2011.

80.41 eura od 10.03.2011.

72.45 eura od 11.04.2011.

90.45 eura od 10.05.2011.

102.78 eura od 10.06.2011.

108.38 eura od 11.07.2011.

170.56 eura od 10.08.2011.

1,066.77 eura od 11.08.2011.

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. 01. 2023. g., do 29. 12.2023. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. 12. 2023. g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

IV Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

2. Protiv točke I. izreke rješenja, točke II. i IV. presude, pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na postojanje pravnog interesa za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, bitnu povredu iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP, da je sud postupio suprotno odredbi čl. 288. st. 2. ZPP, nije primijenio odredbu čl. 327., čl. 1111. i čl. 1115. ZOO te čl. 81., 82. i 90 Zakona o zaštiti potrošača/03, odnosno čl. 96. i 97. ZZP/07. Ističe i da je nejasna odluka u dijelu u kojem je odio zahtjev za u tvrđenjem ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli sadržanoj u čl. 1. Ugovora. Osporava odluku o trošku ukazujući na odluke suda EU C-224/19 C-259/19. Predlaže preinaku presude i rješenja podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Protiv točke II. izreke rješenja i točke III. izreke presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u ovoj fazi postupka sporno samo pitanje tzv. negativnih tečajnih razlika, da je stav suda prvog stupnja pogrešan, da je sud u svezi prigovora zastare zanemario odredbu čl. 198. st. 1. ZOO, da nije utvrdio jesu li i kad stečeni uvjeti za prijeboj tražbina, da su se tražbine susrele unutar zastarnog roka od pet godina. Dodaje i da je valjalo izvršiti prebijanje, čl. 346. st. 3. ZOO. Ukazuje da ne može preplata po osnovu tečajnih razlika koju tužitelj potražuje primjenom pravila o stjecanju bez osnove biti veća od iznosa kojeg je tuženik neosnovano stekao. Ukazuje na sudsku praksu, VSRH Rev 549/2023, Rev 1277/2022 i Revd 4393/2021. Ističe i povredu prava na pravično suđenje. Predlaže preinaku presude i rješenja, podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenjem. Potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu sa zateznim kamatama.

4. Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

5. Žalba tužitelja je dijelom osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnim dijela odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu broj 42011/07 od 31. siječnja 2007. zaključenom između tužitelja i Societe Generale – Splitska banka d.d. Split, sada OTP banka d.d. (dalje u tekstu Ugovor), u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit odobrava u kunskoj protuvrijednosti od 24.700,00 CHF te isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita; odredbe čl. 4. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva; u čl. 10. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora; odredbe čl. 8.b)1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF prijenosom/uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti određenog korištenjem kreditorovog prodajnog te deviznog tečaja vrijedećeg za valutu ugovora na dan ispunjenja obveze; odredbe čl. 8.d)2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da će ukoliko korisnik kredita/ poslodavac zakasni s uplatom mjesečne rate i izvrši plaćanje/uplatu nakon dana određenog za ispunjenje obveze kreditor će prihvatiti / primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim novčanim sredstvima; te zahtjev za isplatu iznosa od 2.775,39 eura sa zateznim kamatama osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli; a pozivajući se pritom na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Postupak je započet je podnošenjem tužbe 16. veljače 2023.

6.1. U tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanje svoje tražbine na ime tzv. negativnih tečajnih razlika u iznosu ukupno 80,71 eura s zateznim kamatama.

7. Predmet žalbenog postupka je samo dio zahtjeva koji se odnosio na utvrđenje ništetnosti odredbe čl.1., čl. 4. i čl. 10. Ugovora, postojanje ili ne tražbine istaknute prigovorom radi prijeboja te osnovanost zahtjeva za isplatu osnovom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

7.1. Dakle, predmet žalbenog postupka nije utvrđenje da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o kreditu i to čl. 8.b)1. i 8.)d 2. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula na dan ispunjenja obveze, odnosno na dan kad je tuženiku omogućeno raspolaganje prenesenim/uplaćenim sredstvima.

8. U postupku nije sporno da su stranke (prednik tuženika) sklopile predmetni Ugovor o kreditu u iznosu od 24.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 60 mjeseca, da se kredit otplaćivao u jednakom mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan ispunjenja obveze; da je ugovorena promjenjiva kamata stopa u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana koja u trenutku sklapanja Ugovora iznosila je 5,35% godišnje, valutna klauzula.

9. Prvostupanjski sud, odluku u pobijanom dijelu temelji na utvrđenjima i zaključcima:

- da je odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., odnosno Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., dok su revizije kao neosnovane odbijene odlukama VSRH Revt-249/2014-2 i Rev-2221/2018; utvrđeno da su, a u vremenu u kojem je sklopljen predmetni Ugovor, kamatne stope tuženici (i ovdje nesporno prednik tuženika) mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; odnosno da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jer da je ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu (banke) kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštiti mogu pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, pa presuda obvezuje sve ostale sudove, a što je u skladu s odredbom čl. 502.c ZPP

- da se o predmetnim odredbama nije s tužiteljem pregovaralo

- da prigovor zastare nije osnovan glede tražbine osnovnom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli jer zastarni rok iznosi pet godina, tužba je podnesena 16. veljače 2023., dok presuda poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu postala je pravomoćna u dijelu koji se tiče promjenjive kamatne stope 13. lipnja 2014., odnosno glede valutne klauzule 14. lipnja 2018., pa nije protekao rok od pet godina

- da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. i 10. Ugovora dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jer je tražbina u tom dijelu zastarjela

- da ne postoji niti tražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prebijanja jer je i za tu tražbinu osnovan prigovor zastare budući se traženi iznos od ukupno 80,71 eura odnosi na razdoblje otplate predmetnog kredita s dospijećem od 12. ožujka 2007. do 10. rujna 2008., a prigovor je istaknut 12. studenog 2024. po proteku zastarnog roka od pet godina od dana dospijeća te tražbine

- da odredba čl. 1. Ugovora nije ništetna jer je u toj odredbi određena nominalna kamatna stopa i iznos kredita; da tužitelj i predlaže vještačenje korištenjem tečaja CHF u odnosu na kunsku protuvrijednost u vrijeme kada je kredit isplaćen

a iz čega zaključuje da su odredbe o valutnoj klauzuli (sadržane u dijelu odredbe čl. 8.b)1. i čl. 8.d)2. Ugovora) ništetne jer je takvo postupanje suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, kako je utvrđeno u kolektivnom sporu, a u svezi sa čl. 296., čl. 322. st. 1., čl. 323. i čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, dalje ZOO), da je takvim postupanjem osnovom takvih nepoštenih odredbi tuženik ostvario nepripadnu korist, povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, koristeći se takvim nepoštenim ugovornim odredbama što je za posljedicu imalo stvaranje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka; da je takvo postupanje suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03

- da iz nalaza vještaka financijske struke Marijana Jovića slijedi da je tužitelj više uplatio iznos od 2.775,39 eura osnovom primjene valutne klauzule, da je zbog primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu za vrijeme nižeg tečaja od tečaja po kojem je isplaćen kredit platio manje iznose anuitete ukupno 80,71 eura u razdoblju od 12. ožujka 2007. do 10. rujna 2008. (dospijeće anuiteta).

10. Ispitujući pobijane odluke u pobijanom dijelu u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka - čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku, utvrđenje je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP. Pogrešno je dijelom primijenjeno materijalno pravo.

10.1. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP time što je sud utvrdio da tužitelj nema pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 4. i 10. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva, jer obrazloženje u tom dijelu nije nerazumljivo, niti ima nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

10.2. Radi se o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, kada je presudom u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., a koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče promjenjive kamatne stope utvrđeno da je tuženik (prednik) mijenjao kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, da se o promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe; da je time postupljeno suprotno odredbi čl. čl. 8., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača/03; nastavno kada u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP/14) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika; da i prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava; da je odredbom čl. 502.b ZPP propisan sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tamo tužitelj ovlašten štititi; da je u tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati; to slijedi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da tužitelj nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti i tih odredbi Ugovora jer podnošenjem ovakvog u tom dijelu deklaratornog zahtjeva tužitelj očekuje, može imati, određenu konkretnu pravnu korist.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 3. ZPP u svezi sa čl. 373. st. 3. ZPP valjalo je ukinuti rješenje u točki I. izreke. U ponovnom postupku sud prvog stupnja valja odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja donošenjem meritorne odluke.

12. Nadalje, kako je pravomoćna odluka u dijelu da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, Ugovora o kreditu i to članak 8. b). 1., u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim ratama u valuti CHF, prijenosom/uplatom potrebnog iznosa-u kunskoj protuvrijednosti; određenog korištenjem kreditorovog prodajnog deviznog tečaja vrijedećeg za valutu Ugovora na dan ispunjena obveze, i članku 8. d). 2., u dijelu u kojem je ugovoreno da će ukoliko Korisnik kredita/poslodavac zakasni sa uplatom mjesečne rate i izvrši plaćanje / uplatu nakon dana određenog za ispunjenje obveze Kreditor će prihvatiti / primijeniti prodajni devizni tečaj, vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje prenesenim / uplaćenim novčanim sredstvima; to je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO sud prvog stupnja, kada je prihvaćajući i izračun vještaka financijske struke zaključio i da je tuženik dužan tužitelju isplatiti traženi iznos naznačen u točki III. izreke presude i to kao razliku između prodajnog tečaja tuženika važećeg na dan korištenja dospijeća u odnosu na dan korištenja kredita, odnosno kao da je cijelo razdoblje otplate kredita primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen (onaj iz čl. 1. Ugovora).

13. Pritom je pravilno utvrdio i da ne postoji tražbina tuženika istaknuta prigovorom radi prijeboja, mada je to trebalo zaključiti iz drugih razloga i to jer promjenom tečaja na niži od onog koji je bio početan, nije došlo do povrede interesa potrošača, a niti tuženik ulazi u kategoriju potrošača, tako da nije narušena niti ravnoteža u ugovornom odnosu stranaka. Tužitelj eventualnim plaćanjem manjeg anuiteta zbog tečaja koji je niži od početnog nije ništa primio/stekao, pa stoga ne postoji obveza vraćanja, ni eventualnog umanjenja potraživanja tužitelja po osnovi tzv. negativne razlike.

14. Osim toga, odredbama ZZP/03 zaštita je ustanovljena upravo radi zaštite potrošača, a ne drugih, pa niti banaka kao trgovaca u konkretnom slučaju. Stoga, iz svog nepoštenog postupanja (ugovaranjem valutne klauzule, tuženik ne može izvlačiti koristi. Niti iz odluke VSRH Rev 1277/2022 u svezi s odlukom Rev 549/2023 ne može se izvesti zaključak na koji ukazuje tuženik jer je u odluci broj Rev 549/2023 samo u bitnom navedeno da ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO/05, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Dakle, nije rečeno da u suprotnom slučaju takav bi istaknuti zahtjev (protutužbom) bio osnovan, odnosno da bi tražbina istaknuta prigovorom radi prijeboja (u ovoj pravnoj stvari) i postojala, pa da bi nastavno ih i valjalo prebiti.

15. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u vezi sa čl. 1111. i čl. 1115. ZOO odlučio o zahtjevu tužitelja za isplatu traženog iznosa, a pravilno je zaključio i da je neosnovan prigovor zastare tražbine tužitelja.

15.1. Pritom je pravilno primijenio materijalno opravo kada je odbio zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se zahtijeva utvrđenje ništetnosti i odredbe čl. 1. Ugovora jer ta odredba nije ništetna, niti je u istoj sadržana valutna klauzula koja je utvrđena ništetnom i u kolektivnom sporu, a ne postoje niti neki drugi razlozi za ništetnost te odredbe, niti na njih tužitelj činjenično ukazuje. Osim toga, upravo po tom tečaju sadržanom u toj odredbi - na dan kada je kredit isplaćen, provedeno je vještačenje u postupku na prijedlog tužitelja.

16. Nadalje, Republika Hrvatska postala punopravnom članicom Europske unije 01. srpnja 2013. pa pravo Europske unije čini dio i njezinog pravnog poretka te se mora primjenjivati. Takva obveza primjene prava Europske unije postoji u odnosu na sve one pravne odnose koji su u području primjena prava Europske unije, a koji odnosi su nastali nakon ulaska RH u Europsku uniju.

17. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije regulirano i Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 09. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama ZZP ("Narodne novine" broj 78/12) te se primjenjuju kao nacionalni propis.

18. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem razdoblju se neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije postoji obaveza sudova tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda Europske unije npr. predmeti suda EU C-154/15, C-307/15 i C-308/15 ), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. godine. Riječ je o tri pravila koja se primjenjuju kumulativno i tek je na taj način osigurana potpuna i djelotvorna zaštita sukladno Direktivi 93/13 EEZ, a sastoji se u ostvarivanju prava potrošača na uspostavljanje situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštenih odredaba nije bilo, što podrazumijeva nastanak subjektivnog prava na restituciju i na ostvarenje pune restitucije svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kad je utvrđeno da je odredba nepoštena.

19. Stoga, prigovor zastare nije osnovan jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Sudska odluka u kolektivnom sporu pravomoćna je 14. lipnja 2018. glede ništetnosti odredbi o valutnoj klauzulu; presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pa do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao zastarni rok od pet godina, u kojem roku zastarijeva tražbina, čl. 225. ZOO.

20. Dakle, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da su predmetne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli ništetne, da nije nastupila zastara te, nastavno, obvezao tuženika na vraćanje više uplaćenog iznosa kako slijedi iz nalaza vještaka.

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe č. 380. t. 2. i 3., čl. 368. i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

22. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će meritorno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja glede utvrđenja ništetnosti i odredbe čl. 4. i 10. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa kao promjenjiva kako to zahtijeva tužitelj te donijeti u tom dijelu novu valjano obrazloženu odluku zajedno s odlukom o troškovima postupka.

23. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci, čl. 166. st. 3. ZPP.

U Puli 2. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško