Povrv-427/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja:

Hrvatska liječnička komora, OIB: 86676104888, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37, koju zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 40, protiv tužene: FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 16. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja VZ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Santica & Đapić iz Splita, Mažuranićevo šetalište 11 i tužene FZ, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-5151/2023. od 13. rujna 2023. koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u roku od 8 dana ovrhovoditelju Hrvatska liječnička komora, OIB: 86676104888, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 37 isplatiti iznos od 382,08 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. ožujka 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."

II. Nalaže se tuženoj u roku od 8 dana naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 650,15 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja, dakle od 2. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 62,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv- 5151/2023 je 26. ožujka 2023. zaprimljen je ovršni prijedlog ovrhovoditelja (u daljnjem tekstu: tužitelj) protiv ovršenika (u daljnjem tekstu: tuženik) u kojem se navodi kako tužena nije podmirila dospjelo potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 382,08 eura. Budući tužena nije dobrovoljno ispunila svoju obvezu to tužitelj predlaže donošenje rješenja o ovrsi kojom će se obvezati na isplatu utuženog iznosa te mu naknaditi troškove postupka.

2. Rješenjem javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-5151/2023 je 13. rujna 2023. određena predložena ovrha, a protiv kojeg rješenja je tužena 30. rujna 2023. izjavila prigovor navodeći da tužitelj:

- ignoriranje pravomoćne sudske presude kojom je utvrđeno da tužena nije obveznica plaćanja članarine Hrvatskoj liječničkoj komori. Tužitelj je već jednom pokrenuo ovrhu temeljem potraživanja članarina od tužene, samo za period od 1. ožujka 2016. do 1. veljače 2018. U sudskom postupku koji je pokrenut nakon osporavanja tražbine tužitelja pred Trgovačkim sudom u Splitu, radni broj Povrv- 2135/18 kao i drugostupanjske presude Županijskog suda u Zagrebu, radni broj Gž- 826/2020-2, donesene su presude u korist tužene. U prvostupanjskom postupku se utvrđivalo je li tuženica obveznica plaćanja članarine Hrvatskoj liječničkoj komori i utvrđeno je da nije. Dakle, nije se radilo u utvrđivanju plaćanja članarine za period iz vjerodostojne isprave nego općenito. Rješenjem o ovrsi koje se osporava ovim prigovorom utemeljeno je na identičnom zahtjevu tužitelja za plaćanje članarine temeljem upisa u Imenik liječnika i to za razdoblje od 30. rujna 2018. do 31. siječnja 2022. To znači da je tužitelj ignorirao pravomoćnu odluku suda kojom je osporena pasivna legitimacije i pravo naplatne članarine tuženoj. Ovakav odnos nepoštovanja pravomoćnih sudskih odluka dovodi do neprihvatljive pravne situacije i nesigurnosti jer predmnijeva da tužitelj može nastavit u nedogled s tužbama proisteklim iz nelegitimnog članstva tužene. Ovaj prigovor sadrži osporavanje vjerodostojnosti priložene isprave i promašenu pasivnu legitimaciju. Slijedom gore navedenog tužena predlaže sudu da donese pravni akt kojim će se odbiti predmetno rješenje o ovrsi jer bi to značilo ponavljanje sudskog postupka što nikako ne vi smjelo biti u skladu sa zakonom. Nakon pravomoćne sudske odluke tužitelj je morao brisati tuženu iz svog popisa članstva jer se tamo nije trebala nalaziti.

Opreza radi navodi i slijedeće prigovore koji su bili navedeni u prethodno sudskom postupku po istom pravnom osnovu a koji je završio u koristi tužene:

- prigovor na zakonsku neutemeljenost članarine koja se potražuje predmetnom tužbom, suprotno Statutu Hrvatske liječničke komore, članak 6t. ("Narodne novine" broj: 55/2018.) i Zakonu o liječništvu članak 2. i članak 36. stavak 1. ("Narodne novine" broj: 121/2003. i 117/2008.). Iz pobrojanih zakonskih i pod zakonskih akata nedvojbeno je da članarinu HLK moraju plaćati radno aktivni članovi dok oni koji to nisu ne moraju ako ne žele. Pa tako i članak 6. Statuta HLK navodi izrijekom: "Liječnici – doktori medicine koji rade na poslovima zdravstvene zaštite obvezatno se udružuju u Komoru. Članovi Komore mogu biti i svi ostali liječnici – doktori medicine sukladno odredbama posebnog zakona, Statuta i drugih posebnih akata Komore. " Nadalje, Zakon o liječništvu regulira zakonske odredbe i propise koji se odnose isključivo na djelatne, radno aktivne liječnike, kako to jasno stoji u temeljnim odredbama zakona koji u članku 1. određuje sadržaj zakona, izrijekom: "Ovim se Zakonom uređuje pojam, ustrojstvo i uvjeti za obavljanje liječničkog zvanja te djelovanje liječnika kao temeljnog, samostalnog i odgovornog nositelja zdravstvene djelatnosti koja je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i koja osigurava zdravstvenu zaštitu svakom pojedincu i cjelokupnom pučanstvu u Republici Hrvatskoj."

Tužena je umirovljenica od rujna 2015. Poziv na plaćanje članarine za umirovljenike ili bilo koje druge kategorije članarine, prvi put je dobila u srpnju 2017. u dopisu bez dostavnice, u kojem se obavještava da nije platila članarinu za umirovljenike od 1. siječnja 2016. te da za period od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2017. duguje 480,00 kuna a ako ne želi dalje plaćati neka se iščlani iz HLK s tim da prije podmiri dospjelu članarinu i plati 70,00 kuna za dozvolu izlaska iz članstva. Budući da je poziv smatrala neozbiljnim zato što nikada prije nije dobila ni poziv na plaćanje niti uplatnicu ili opomenu, oglušila se na isti. Tužena napominje da nije plaćala članarinu HLK niti dok je bila radno aktivna zato što prije umirovljena, nije obavljala medicinsku djelatnost u sustavu zdravstvene zaštite RH a Statut HLK i Zakon o lijčeništvu , reguliraju isključivo tu kategoriju profesije. No, sve i da jest, nakon umirovljenja nije zatražila ostati članom niti je ispunila pristupnicu pa nije jasno zašto i temeljem čega bi plaćala članarinu i zašto bi platila Zahtjev za brisanjem iz imena liječnika. Ta je činjenica poznata HLK jer u prvom dopisu Kl:401-03/17-02/165 do 30. lipnja 2017. piše izrijekom: "Podsjećamo vas da je plaćanje članarine za umirovljene liječnike u 2015. bila isključivo obveza onih umirovljenika koji su imali licencu i iznosila je 40,00 kuna mjesečnom, dok je u 2016. članarina za umirovljene liječnike koji nisu imali licencu bila 10,00 kuna mjesečno...". Kako se vidi iz "vjerodostojnog" dokumenta, tuženoj je u 2016. razrezana članarina od 10,00 kuna koja se odnosi, po njihovom dopisu, na liječnike koji nisu bili u sustavu zdravstvene djelatnosti a to je protivno Statutu i Zakonu o lijčeništvu , kako je to gore objašnjeno. Tužena nije bila licencirani liječnik što znači da nije imala obvezu učlanjivanja u HLK nego je to morao biti samo odraz njene volje. Tužena nikada nije, ni u pismenoj ni u usmenoj formi, izrazila želju biti članom HLK.

Slijedom navedenog, dokument priložen Prijedlogu za ovrhu, nikako ne može biti vjerodostojan jer se odnosi na radno neaktivnu osobu i osobu koja nije bila u sustavu licence ni dok je bila rano djelatna i koja nije potpisala niti jedan dokument temeljem kojeg bi se mogla teretiti za iznose članarine u ovom prijedlogu a da to bude u skladu sa Zakonom o liječništvu i Statutom HLK. Ovom tužbom tužena je pogrešno identificirana jer ni na koji način ne može biti obvezan plaćati članarinu HLK. Prema članku 36. stavak 1. Zakona o liječništvu, članstvo u HLK je dobrovoljno za liječnike koji ne rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite, obavljaju liječničku djelatnost izvan RH, nezaposleni su ili u mirovini. Slična odredba je sadržana i u članku 5. stavak 1. Statuta HLK iz koje je jasno da liječnici koji ne rade na neposrednim poslovima zdravstvene zaštite u RH ne moraju silom zakona biti članovi HLK.

Slijedom navedenog predlaže ukidanje platnog naloga.

3. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovrv-5151/2023. od 23 studenog 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-5151/2023 od 13. rujna 2023., postupak se nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga te je predmet po pravomoćnosti rješenja ustupljen parničnom odjelu ovog suda.

4. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem vjerodostojne isprave tužitelja, e mail korespondencije, ispisa iz Imenika liječnika, zahtjeva tužene Hrvatskoj liječničkoj komori od 7. veljače 1997.

5. Punomoćnik tužitelja i tužena su popisali parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva .

8. Prema članku 9. Zakona o liječništvu ("Narodne novine" broj: 12/2003. i 117/2008.-dalje ZOL) određeno je da se upis u imenik liječničke komore obavlja na zahtjev liječnika koji udovoljava uvjetima propisanim člankom 6. stavak 1. podstavak 2. i 3., odnosno stavka 2. istog članka ovog Zakona.

8.1. Člankom 12. ZOL-a propisano je kako se liječnik briše iz Imenika liječnika na osobni zahtjev, Odlukom disciplinskog tijela Hrvatske liječničke komore te smrću.

8.2. Člankom 48. ZOL-a propisano je da je liječnik obvezan uredno plaćati članarinu i podmirivati druge financijske obveze prema Komori.

9. Čitanjem ispisa zaduženja- vjerodostojne isprave utvrđeno je da tužitelj zadužuje tuženu na ime članarine na isplatu iznosa od 382,08 eura i to za razdoblje od 28. veljače 2018. do 31. siječnja 2022.

10. Čitanjem ispisa iz Imenika liječnika utvrđeno je da je tužena upisana kao član Hrvatske liječničke komore.

11. Čitanjem Zahtjeva za izdavanje odobrenja za samostalan rad od 7. veljače 1997. utvrđeno je da je isti Hrvatskoj liječničkoj komori podnijela tužena.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj za plaćanje članarine na temelju upisa u Imenik liječnika i to za razdoblje od 28. veljače 2018. do 31. siječnja 2022.

13. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

14. Tužena je članica Hrvatske liječničke komore od 7. veljače 1997. kada je vlastoručno ispunila i potpisala zahtjev za izdavanje odobrenja za samostalan rad. Člankom 7. stavak 4. Pravilnika o javnim knjigama Hrvatske liječničke komore propisano je da se upisom u Imenik liječnika stječe status člana Hrvatske liječničke komore. Također, istim Pravilnikom propisani su i uvjeti za brisanje iz imenika liječnika. Tako je člankom 20. Pravilnika propisano da se liječnik briše iz Imenika liječnika na osobni zahtjev liječnika, odlukom disciplinskog tijela Komore, smrću. Isto propisuje i Zakon o liječništvu. Obzirom da tužena nije nikada podnijela osobni zahtjev za brisanje iz Imenika liječnika, ista je i dalje članica Hrvatske liječničke komore. U prilog tome govori i činjenica da je tužena i dalje upisana u javni registar Imenika liječnika dostupan na stranicama Hrvatske liječničke komore. Obaveza tužene da podmiruje članarinu Hrvatskoj liječničkoj komori jasno proizlazi iz članka 48. Zakona o liječništvu prema kojem je liječnik obvezan uredno plaćati članarinu i podmirivati druge financijske obveze prema Komori. Tužena nije podmirila dospjelo potraživanje, odnosno nije plaćala obveznu mjesečnu članarinu Hrvatskoj liječničkoj komori. Visina mjesečne članarine propisana je člankom 2. Odluke o upisnini i članarini za članove Hrvatske liječničke komore od 4. lipnja 2016. godine, odnosno člankom 4. Odluke o upisnini i članarini za članove Hrvatske liječničke komore od 10. prosinca 2022. godine, a iznosi 7,96 eura (60 kuna) mjesečno za članove umirovljenike.

Navodi tužene kako postoji pravomoćna sudska presuda kojom je utvrđeno da tužena nije dužna plaćati članarinu Hrvatskoj liječničkoj komori u potpunosti su netočni i promašeni. Prvenstveno, navedenom pravomoćnom presudom nije utvrđeno kako tužena nije dužna plaćati članarinu. Istom je ukinut platni nalog pozivom na odredbe o pravilu dokazivanja.

15. Tužitelj temelji svoj zahtjev na vjerodostojnoj ispravi, u njoj su naznačeni vjerovnik, dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, kojom se dokazuje činjenica postojanja tražbine, a tužena nije platila dug, radi čega je trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Irene Šimunović iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-5151/2023 je 13. rujna 2023, a sve na temelju članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a).

16. Člankom 461. a stavak 6. ZPP-a propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga, odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6 ovog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze za utvrđivanje tih činjenica (7).

Sud će upozoriti stranke na sadržaj ovih odredbi u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (8).

Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove dokaze i predlagati nove činjenice samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavka 6. i 7 ovog članka (9).

16.1. Na temelju članka 461.a ZPP-a sud nije uzeo u obzir činjenične navode i isprave tužene iz podneska tužene predanog na ročištu od 25. studenog 2024.

17. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu prihvaćen Zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

17.1. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat za trošak sastava podneska od 22. prosinca 2023. i podneska od 10. prosinca 2024. po 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 25. studenog 2024. i 16. travnja 2025. po 50 bodova, dakle ukupno 200 bodova što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 400,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 100,00 eura pa se dolazi do iznosa od 500,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 124,38 eura i predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura te trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 13,27 eura. Dakle tužitelju je priznat ukupan trošak postupka u iznosu od 650,15 eura.

Nije priznat trošak ostalih naknada javnog bilježnika kao nedokazan i neodređen i trošak zastupanja na ročištu za objavu odluke pozivom na članka 155. ZPP-a. radi čega je za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 62,50 eura zahtjev odbijen kao neosnovan.

18. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu sa člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/2022.).

Tužitelju iste pripadaju najkasnije od podnošenja prijedloga za ovrhu, kao je i zatraženo.

19. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 2. lipnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tužena

- u spis