REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1022/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužiteljice prim. BU, dr. med. spec. obiteljske medicine, akupunkturistica, specijalistička ordinacija obiteljske medicine, Zagreb, Vilima Korajca 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670 isplatiti tužiteljici BU, dr. med. spec. obiteljske medicine, akupunkturistica, specijalistička ordinacija obiteljske medicine, Zagreb, Vilima Korajca 19, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.127,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 66,36 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2023. do isplate i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 1.127,00 EUR preko kamatne stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.209,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 100,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2025. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene parnične troškove preko stope zatezne kamate iz točke III. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke sklopile Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Klasa: 500-07/19-01/113, Urbroj: 338-21-01-19-02) od 22. srpnja 2019. kojim su uredile međusobna prava i obveze u vezi s provođenjem primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za osigurane osobe tuženika (Zavoda) u djelatnosti opće/obiteljske medicine. Ističe da su stranke Ugovorom utvrdile opseg i kvalitetu zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, rokove za ostvarivanje ugovorne zdravstvene zaštite, cijenu, način obračuna, uvjete i način plaćanja ugovorne zdravstvene zaštite, nadzor nad ispunjavanjem ugovornih obveza, ugovorne kazne i druge mjere te naknadu štete zbog neizvršavanja ugovornih obveza, uvjete raskida i druga međusobna prava i obveze iz ugovornog odnosa. Na osnovu tog Ugovora, tuženik je proveo tri izvanredne kontrole o kojima je sastavio izvješća o kontroli izvršavanja ugovornih obveza tužiteljice i to: Izvješće od 25. studenog 2022., Izvješće od 21. veljače 2022. i Izvješće od 12. ožujka 2020. na koja se tužiteljica očitovala i objasnila razloge postupanja. Naime, tim je izvješćima tuženik administrativno utvrdio da postoje nepravilnosti u izvršenju ugovornih obveza te je tužiteljici, uz pisanu opomenu, izrekao i novčane kazne u iznosima od 728,83 EUR (5.500,00 kn), 398,17 EUR (3.000,00 kn) i 66,36 EUR (500,00 kn), odnosno ukupno 1.193,36 EUR (9.000,00 kn). Unatoč utvrđenjima i obrazloženjima tužiteljice, tuženik je dopisima od 3. veljače 2023., 15. ožujka 2022. i 30. ožujka 2020. obavijestio tužiteljicu da je tuženiku nastala šteta u iznosu od 728,83 EUR (5.500,00 kn), 398,17 EUR (3.000,00 kn) i 66,36 EUR (500,00 kn) te je ove iznose obustavio od isplate propisanih i ugovorenih novčanih sredstava koje joj mjesečno isplaćuje. Naime, tužiteljica smatra da navodna šteta za koju tuženik tvrdi da postoji nije prouzročena njezinom radnjom, međutim tuženik svojom interpretacijom Ugovora inzistira na tome da tužiteljica mora nadoknaditi štetu te joj umanjuje dospjele iznose naknade koje joj je dužan mjesečno isplaćivati. Tužiteljica navodi da ne postoji niti jedan element odgovornosti za štetu. Stoga tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 1.193,36 EUR (9.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje koje teku od podnošenja tužbe do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99., 88/01. – dalje: ZOO) koja se primjenjuje na odnose proizašle iz trgovačkog ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. U bitnom citira odredbu čl. 24. Ugovora kojim je propisano da tuženik ima pravo, nakon što je osnovom utvrđenog činjeničnog stanja po ovlaštenom radniku Zavoda utvrđena nepravilnost u radu privatnog zdravstvenog radnika prema članku 23. tog Ugovora, o čemu će izvijestiti privatnog zdravstvenog radnika, zavisno o težini povrede ugovornih obveza, dostaviti privatnom zdravstvenom radniku pisanu opomenu, opomenu pred raskid, odnosno raskinuti Ugovor, sukladno članka 25. Ugovora. Nadalje je propisano da tuženik uz opomenu ima pravo privatnom zdravstvenom radniku dostaviti obavijest o obvezi plaćanja novčane kazne u visini od 500,00 do 3.000,00 kn, ovisno o težini povrede ugovornih obveza, u roku od 30 dana od dana dostave obavijesti, a ukoliko privatni zdravstveni radnik ne plati iznos novčane kazne utvrđen u obavijesti u propisanom roku, tuženik će umanjiti prvi pripadajući ugovoreni mjesečni iznos sredstava utvrđen u skladu s odredbama Ugovora za iznos utvrđene novčane kazne. Također, kad privatni zdravstveni radnik prouzroči štetu tuženiku pri obavljanju ili u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti u skladu s odredbama navedenog Ugovora, tuženik ima pravo tako nastalu štetu uz prethodno odaslanu obavijest o visini i načinu nastanka štete, nadoknaditi od privatnog zdravstvenog radnika umanjenjem dospjelog ukupnog mjesečnog iznosa po zaprimljenim i odobrenim računima. Stoga tuženik smatra da je tužiteljica potpisom predmetnog Ugovora preuzela odgovornost za sve eventualne nepravilnosti u radu svoje ordinacije za vrijeme trajanja ugovornog odnosa stranaka pa tako i na primjenu mjera ugovorne kazne. Tuženik nadalje ukazuje na odredbu čl. 23. Ugovora koja propisuje da su ugovorne strane suglasne da povrede ugovornih obveza privatnog zdravstvenog radnika, kao i svako drugo postupanje odnosno nepostupanje privatnog zdravstvenog radnika od utjecaja na izvršavanje ugovornih obveza iz Ugovora utvrđuje ovlašteni radnik tuženika u skladu s odredbama čl. 94. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. – dalje: ZOZO) i s tim u vezi čl. 13. Odluke o osnovama za sklapanje ugovora o provođenju zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 56/17., 73/17., 30/18., 35/18., 119/18., 32/19., 62/19., 94/19., 104/19. – dalje: Odluka o ugovaranju). Dakle, tužiteljica je potpisivanjem Ugovora pristala na sve njegove odredbe u kojima je izrijekom navedeno na koji način će se procesuirati eventualno kršenje ugovornih obveza. Stoga tuženik tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim i isti kao takav predlaže odbiti.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušao je tužiteljicu kao stranku u postupku (list 111.-112. spisa) te je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Vesni Kos, dr. med., spec. opće medicine (list 145.-158., 186.-188., 200.-201. spisa).

4. Ocjenom svih provedenih dokaza, i to kako svakog dokaza zasebno, tako i dovođenjem svih provedenih dokaza u međusobnu vezu u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Naime, predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.193,36 EUR (9.000,00 kn) koji joj je naplaćen na ime izrečenih novčanih kazni i naknade štete umanjenjem dospjelih iznosa naknade koja joj je tuženik bio dužan mjesečno isplaćivati.

6. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja od 22. srpnja 2019. i njime uredile međusobna prava i obveze u vezi s provođenjem primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja za osigurane osobe tuženika u djelatnosti opće/obiteljske medicine. Nije sporno niti da je tuženik temeljem navedeno ugovora bio ovlašten provesti kontrole poslovanja tužiteljice i da je iste proveo u tri navrata te u vezi svake kontrole sačinio izvješća na koja je tužiteljica prigovorila, čije primjedbe tuženik nije prihvatio te joj je izrekao novčane kazne u iznosima od 66,36 EUR (500,00 kn) i 398,17 EUR (3.000,00 kn) odnosno podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 728,83 EUR (5.500,00 kn) i od nje naplatio ukupan iznos od 1.193,36 EUR (9.000,00 kn) na način da joj je umanjio dospjele iznose naknade koje joj je bio dužan mjesečno isplaćivati.

7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom na oprečna shvaćanja stranaka u pogledu pitanja je li tuženik opravdano tužiteljici izrekao i naplatio novčane kazne odnosno naknadu štete, odnosno s obzirom na različita tumačenja stranaka o tome je li tužiteljica kršila ugovorne odredbe i je li tuženik kod iste osnovano utvrdio nepravilnosti i izrekao joj ugovorom predviđene sankcije.

8. Na temelju dokumentacije u spisu, utvrđene su slijedeće činjenice:

8.1. Stranke su Ugovorom o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja od 22. srpnja 2019. (list 96.-103. spisa) ugovorile da su sastavni dio tog ugovora Opći uvjeti ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 160/13., 17/15., 129/17., 42/18.). Tužiteljica se čl. 4. Ugovora obvezala da će u provođenju primarne zdravstvene zaštite iz čl. 1. tog Ugovora dosljedno pridržavati odredbi ZOZO, Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 100/18., 125/19., 133/20., 147/20., 136/21., 119/22., 156/22., 33/23., 145/23., 36/24.), propisa Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međudržavnih ugovora o socijalnom osiguranju, drugih propisa i općih akata tuženika kojima su propisani uvjeti i način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, kao i obveze ugovornih subjekata tuženika te da osiguranim osobama neće uskraćivati pravo na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja koje im pripada prema Zakonu, drugim propisima i općim aktima tuženika, a koju su ugovorili sa tuženikom.

8.1.1. Odredbom čl. 7. citiranog Ugovora, tužiteljica se obvezala da će pri određivanju trajanja privremene nesposobnosti za rad postupati prema pravilima liječničke struke i pridržavati se odredbi Pravilnika o rokovima najduljeg trajanja bolovanja ovisno o vrsti bolesti ("Narodne novine" br. 153/09., 80/13.).

8.1.2. Prema odredbi čl. 13. Ugovora, tuženik je obvezan tijekom ugovornog razdoblja provoditi nadzor nad izvršavanjem ugovornih obveza privatnog zdravstvenog radnika, a koji nadzor se provodi u skladu s odredbama ZOZO i općim aktima tuženika. U skladu s čl. 21. Ugovora, tuženik je obvezan mjesečno pratiti učinkovitost izvršavanja ugovornih obveza, a u skladu s čl. 22. pratiti kvalitetu izvršavanja ugovornih obveza osnovom pokazatelja kvalitete, potrebnog obuhvata, kao i vrednovanja pokazatelja u ukupnoj vrijednosti sredstava za ostvarenu kvalitetu pružene zdravstvene zaštite utvrđenoj u Tablici iz čl. 3. st. 1. Ugovora.

8.1.3. Stranke su se čl. 23. Ugovora suglasile da postupanje tužiteljice protivno odredbama ZOZO, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, propisa EU, međunarodnih ugovora, posebnih propisa, Općih uvjeta, drugih općih akata tuženika i ovog Ugovora, koje onemogućava ili otežava ostvarivanje prava osiguranih i ostalih osoba na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, predstavlja povredu ugovornih obveza, a povredu ugovornih obveza utvrđuje ovlašteni radnik tuženika u postupku nadzora nad izvršavanjem ugovornih obveza u skladu s čl. 94. ZOZO i čl. 13. Odluke o ugovaranju. Prema odredbi čl. 23. st. 3. toč. 5. Ugovora, tužiteljica postupa protivno preuzetim obvezama iz Ugovora ako u provedbi preuzetih ugovornih obveza poduzima radnje koje su u bilo kojem dijelu suprotne odredbama ZOZO, Zakona o zdravstvenoj zaštiti, propisa EU, međunarodnih ugovora, posebnih propisa, općih akata tuženika, Općih uvjeta i ovog Ugovora.

8.1.4. Ako ovlašteni radnik tuženika utvrdi nepravilnosti u radu tužiteljice prema čl. 23. Ugovora, istoj će dostaviti pisanu opomenu, opomenu pred raskid, odnosno raskinuti Ugovor u skladu s čl. 25. Ugovora, a uz opomenu ima pravo tužiteljici dostaviti obavijest o obvezi plaćanja novčane kazne u visini od 500,00 do 3.000,00 kn ovisno o težini povrede ugovornih obveza u roku od 30 dana od dostave obavijesti, koja će, ako ne bude plaćena u roku, biti naplaćena na način da će se prvi pripadajućim mjesečni iznos sredstava utvrđen u skladu s Ugovorom umanjiti za iznos utvrđene novčane kazne, odnosno tuženik ima pravo ako je tužiteljica pri obavljanju ili u vezi s obavljanjem svoje djelatnosti tuženiku prouzročila štetu, tako nastalu štetu nadoknaditi od tužiteljice umanjenjem dospjelog ukupnog mjesečnog iznosa po zaprimanju i odobrenim računima (čl. 24. Ugovora).

8.2. Tuženik je u odnosu na tri kontrole koje je proveo kod tužiteljice sačinio pisana izvješća i to Izvješće od 12. ožujka 2020. (list 18. -27. spisa), Izvješće od od 21. veljače 2022. (list 54.-62. spisa) i Zapisnik o provedenoj kontroli od 25. studenog 2022. (list 75.-77. spisa).

8.2.1. U odnosu na redovnu, sveobuhvatnu kontrolu koja je provedena 2020., tužiteljica se pismeno očitovala 27. ožujka 2020. (list 31. -33. spisa), međutim njezine primjedbe tuženik nije uvažio te joj je 30. ožujka 2020. izrekao Opomenu uz obvezu plaćanja novčane kazne u visini od 500,00 kn (list 8. -9. spisa).

8.2.2. U odnosu na izvanrednu kontrolu koja je provedena u siječnju 2022., tužiteljica se također pisano očitovala 27. siječnja 2022. (list 66. spisa) i 10. ožujka 2022. (list 48.-50. spisa), međutim njezine primjedbe tuženik nije uvažio te joj je 15. ožujka 2022. izrekao Opomenu uz obvezu plaćanja novčane kazne u visini od 3.000,00 kn (list 40. - 41. spisa).

8.2.3. U odnosu na provedenu izvanrednu kontrolu privremene nesposobnosti za rad osiguranika VU od 25. studenog 2022., tužiteljica se pismeno očitovala 30. studenog 2022. (list 79. spisa), međutim tuženik nije uvažio njezine primjedbe te joj je 3. veljače 2023. izrekao Opomenu (list 74. spisa) zbog povrede ugovorne obveze iz čl. 23. st. 3. toč. 5. Ugovora jer je utvrdila privremenu spriječenost za rad osiguranoj osobi radi njege djeteta, ne poštujući pravne pretpostavke o zaposlenosti oba roditelja iz čl. 45. st. 7. ZOZO, čime je tuženiku nastala šteta u iznosu od 728,83 EUR.

9. Iz iskaza tužiteljice BU koji je dan na ročištu za glavnu raspravu 12. ožujka 2024. proizlazi da su kod nje provedene tri izvanredne kontrole i da je u jednom slučaju bila riječ o bolovanju za gospodina koji je imao urednu potvrdu pedijatra budući da je majka bila u bolnici sa devetomjesečnom bebom koja je bila hospitalizirana, a gospodin osim tog djeteta ima još četvero djece s kojom je trebao biti kod kuće jer ih nije imao kome ostaviti. Navela da je da on potpisao pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrdu o tome da nije na bolovanju zbog njege drugog djeteta te da ona nije imala nikakvog razloga sumnjati u istinitost takve izjave. Po otpuštanju djeteta iz bolnice, pedijatar je izdao potvrdu za zatvaranje bolovanja za dijete koje više nije bilo hospitalizirano te je tužiteljica gospodinu zatvorila bolovanje. U vezi ovog bolovanja se naknadno čula sa pedijatricom koja je izdala preporuku za bolovanje i za zatvaranje bolovanja te joj je ona rekla da je i ona kažnjena od strane tuženika iako je potvrdu za njegu djeteta ocu izdala po preporuci bolničkog liječnika. Druga kazna se odnosi se na propust djelatnika tuženika koji vrši upis novoosiguranih osoba, a obzirom da nije izvršio provjeru da li su svi potrebni podaci upisani, a budući da na izjavi o izboru liječnika nije bilo potpisa osiguranice. Što se tiče treće kazne navela je da je članica predsjedništva Udruge privatnih poslodavaca u zdravstvu te da im sve zakonske akte i rješenje o plaći izrađuje tajnik udruge HU. Navela je da se na privatne ugovorne ordinacije ne odnose kolektivni ugovori za javno zdravstvo koji se odnose na zaposlenike domova zdravlja i bolnice, već oni imaju svoj kolektivni ugovor privatnih poslodavaca. Pojasnila je proceduru kontrole tuženika koji ordinaciji šalje dopis o tome da će izvršiti redovnu ili izvanrednu kontrolu, po provedenoj kontroli izdaje rješenje kojim se utvrđuje je li došlo do nekog propusta ili kršenja ugovora te im se ostavlja rok od sedam dana, a u nekim situacijama 1-2 dana, radi očitovanja. Očitovanja tužiteljice tuženik uglavnom nije prihvaćao nego je poslao rješenja o ugovornoj kazni koje tužiteljica nije plaćala jer ih je smatrala neosnovanima pa je stoga tuženik iznose tih kazni ustegnuo od mjesečnih plaćanja koja predstavljaju strogo namjenska sredstva koja se koriste za rad ordinacije, nabavu potrošnog materijala i medicinskih potrepština.

10. Tuženik je iskaz tužiteljice u cijelosti osporio kao nevjerodostojan podneskom od 15. ožujka 2024. U odnosu na navode tužiteljice o kontroli provedenoj u njezinoj ordinaciji obiteljske medicine vezane uz bolovanje osiguranika za dijete koje se nalazilo na bolničkom liječenju, tuženik ukazuje na odredbe čl. 36. st. 1. toč. 1. ZOZO te na odredbe čl. 38. st. 1. i 2., čl. 39. toč. 5. i čl. 45. st. 1. tog Zakona, a iz kojih proizlazi da osiguranici tuženika ostvaruju pravo na privremenu nesposobnost ("bolovanje") ako su određeni da njeguju člana uže obitelji – dijete koje je bolesno, a ne da bi bili doma s drugom djecom koja su zdrava jer ih nemaju kome ostaviti na čuvanje. Za takve situacije postoje druga prava iz radnog odnosa, međutim "bolovanje" nije jedno od njih pa stoga tužiteljica, bez obzira na Izjavu koju je osiguranik dao, preporuku specijalista iz bolnice i preporuku pedijatra, nije ni u kojem slučaju smjela otvoriti "bolovanje" osiguraniku. Dodaje da je svakako tužiteljica morala provjeriti na koji je način ispunjena Izjava sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 49/14., 51/14., 11/15., 17/15., 123/16., 129/17., 9/21., 90/22., 147/22., 156/22., 73/23., 76/23.) koji propisuje da uvjete za ostvarivanje prava na naknadu plaće propisane čl. 45. st. 7. ZOZO osiguranik dokazuje svojom pisanom izjavom kojom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrđuje da živi sam sa djetetom, da istodobno ne koristi pravo na naknadu plaće, odnosno novčanu naknadu za drugo dijete, da nema priznato pravo na status roditelja njegovatelja za drugo dijete, a činjenica zaposlenosti drugog roditelja utvrđuje se provjerom statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju u evidenciji osiguranih osoba Zavoda, koja evidencija je dostupna svim izabranim doktorima primarne zdravstvene zaštite. Nadalje, vezano uz kontrolu u ordinaciji radi provjere Izjava o izboru/promjeni izabranog doktora tuženik navodi da nije istinit navod tužiteljice da se druga kazna odnosi na propust djelatnika tuženika koji vrši upis novoosiguranih osoba i koji po navodima tužiteljice nije provjerio jesu li u Izjavi o izboru/promjeni izabranog doktora upisani svi potrebni podaci, u konkretnom slučaju potpis osiguranice, već se radio se o kazni koja je izrečena nakon izvanredne, ciljane kontrole provedene 18. siječnja 2022. temeljem predstavki prvo jednog, a zatim i niza drugih osiguranika koji su se obratili tuženiku da su bez svog znanja i dopuštenja upisani u zdravstveni tim tužiteljice. Provedenom kontrolom utvrđene su brojne nepravilnosti vezane uz neovlašteni upis osiguranika u tim tužiteljice (neuredno ispunjavanje podataka na tiskanici Izjave o izboru/promjeni izabranog doktora, ovjeravanje Izjave o izboru/promjeni izabranog doktora pečatom zdravstvene ustanove koja nije ugovorena ustanova tuženika, a čiji osnivač i osoba za zastupanje je tužiteljica, dovođenje u zabludu osiguranika u pogledu osobe nositelja tima za kojeg se osigurane osobe opredjeljuju, neupisivanje datuma izdavanja na tiskanici Izjave o izboru/promjeni izabranog doktora i dr.) što sve predstavlja povredu ugovornih obveza. U odnosu na navode tužiteljice o trećoj kazni, tuženik ističe da je u predmetnom slučaju dana 21. veljače 2020. provedena redovna, sveobuhvatna kontrola u ordinaciji tužiteljice, te je utvrđeno više nepravilnosti koje su sve zajedno dovele do potrebe za izricanjem ugovorne kazne tužiteljici, a iz Izvješća od 12. ožujka 2020. proizlazi da se, osim krivo obračunate plaće, radilo o propustima tužiteljice u vođenju medicinskih kartona osiguranika, ispostavljanju računa za DTP koji postupci nisu opravdani anamnezom i/ili statusom u osobnom zdravstvenom kartonu osiguranika, propustu tužiteljice da "Knjigu narkotika" vodi sukladno čl. 13. st. 4. Pravilnika o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept ("Narodne novine" broj: 17/09., 46/09., 4/10., 110/10., 131/10., 1/11., 16/11., 52/11., 129/13., 146/13., 45/14., 81/14., 17/15.), a što također predstavlja povredu ugovornih obveza. Tuženik je dodatno pojasnio da se sve kontrole ugovornih partnera koje tuženik obavlja u sklopu svoje djelatnosti obavljaju temeljem obveze tuženika iz čl. 94. ZOZO i sukladno Pravilniku o načinu provođenja nadzora i kontrole ("Narodne novine" broj: 47/14., 11/16., 129/17., 35/19.). Bez obzira je li sastavljen Zapisnik o provedenoj kontroli ili Izvješće o provedenoj kontroli, ugovorni partner sukladno čl. 10. st. 6. i čl. 11. st. 1. Pravilnika o načinu provođenja nadzora i kontrole ima pravo na Izvješće/Zapisnik o provedenoj izvanrednoj ciljanoj kontroli dostaviti očitovanje voditeljici Regionalnog ureda u roku od (8) osam dana od dana njegova zaprimanja, a nakon proteka roka od 8 (osam) dana očitovanje se usvaja/ne usvaja te se izriče ugovorna mjera predviđena važećim ugovorom sklopljenim s ugovornim partnerom, koja je prethodno predložena Izvješćem/Zapisnikom kojim su utvrđene nepravilnosti u izvršavanju ugovorom preuzetih obveza.

10.1. Sud u cijelosti povjerovao iskazu tužiteljice jer je iskazivala iskreno, uvjerljivo i životno logično, dok se prigovor tuženika na njezin iskaz odnosi u bitnom na tumačenje i razumijevanje relevantnih propisa u odnosu na predmetnu problematiku.

11. Tijekom postupka sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja je li postupanje tužiteljice, u odnosu na koje je tuženik provedenim nadzorima utvrdio nepravilnosti, bilo u skladu s pravilima struke, odnosno radi utvrđenja eventualnih nepravilnosti u postupanju tužiteljice na koje se odnosi sporno potraživanje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Vesni Kos, dr. med., spec. opće medicine. Sudski je vještak 2. rujna 2024. dostavio pisani nalaz i mišljenje, pisanim se putem očitovao na primjedbe tuženika podneskom od 31. listopada 2024. te je usmeno dao nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. svibnja 2025.

11.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da su sporna tri izvješća tuženika raznorodna po vrsti i cilju kontrole i po utvrđenim nepravilnostima pa je vještak svaku kontrolu i svaku nepravilnost zasebno procjenjivao.

11.1.1. Glede prve kontrole, koja je obavljena 21. veljače 2020., a o kojoj je Izvješće sačinjeno 12. ožujka 2020., pronađene su četiri zamjerke i to: 1. kod pet pregledanih slučajeva kod pacijenata nisu nađeni upisani datumi kontrole, 2. u odnosu na jedan račun za previjanje koji je ispostavljen tuženiku smatralo se da previjanje nije obavljeno jer je u zdravstveni karton upisano samo previjanje, a ne i status pacijentice, 3. nije vođena evidencija izdavanja narkotika u listovnom obliku i 4. nije iskazano uvećanje plaće medicinskoj sestri subotom u travnju i rujnu 2019. i u siječnju 2020. U odnosu na kontrole spornih pet pacijenata, vještak je pregledao njihove zdravstvene kartone i utvrdio da su pacijenti na kontrolu naručeni upisom u elektroničku knjigu naručivanja, a u kojoj se razlikuju pacijenti koji su se sami naručili na kontrolu od onih koje je tužiteljica naručila, a provjerom je utvrđeno da se tako upisani zadani datumi kontrole podudaraju sa stvarnim dolascima pacijenata. Pacijentica s bolovanjem broj 3 je prema podacima iz zdravstvenog kartona upozorena na kašnjenje, a kod završetka bolovanja za tu pacijenticu stoji napomena u kartonu da je ista po saznanju kolege hospitalizirana na psihijatriji. Nadalje, pacijent broj 2 naveden je s pogrešnim MBO, međutim taj pacijent i njegovo bolovanje su pronađeni pod drugim MBO i radi se o očiglednoj omašci kontrolora prilikom navođenja podataka. Za pacijenticu broj 5 je u zdravstvenom kartonu vidljivo da je na bolovanju od 12. rujna 2018. do 23. rujna 2020., a prije toga je naznačena opaska tužiteljice da pacijentica ima malo uvećan nos, što je početni i vrlo diskretan simptom bolesti Acromegalia i upravo je temeljem tog sitnog simptoma pacijentica upućena na obradu još 2016. te joj je dijagnosticiran tumor hipofize kao uzrok, zbog čega je i bila na bolovanju. Nadalje, vještakinja je u odnosu na previjanje utvrdila da je isto obavljeno 7. studenog 2019. te da je prije toga, 30. listopada 2019. kod pacijentice zabilježeno da ima zavoj na nozi, ali da nema vremena za previjanje jer mora ići na groblje te se obvezala doći iza Svih Svetih. Prema tome, vještakinja smatra da u zdravstvenom kartonu postoji jasan zapis o potrebi i razlogu previjanja, kao i dijagnoza (varikozni sindrom) pa se ne može smatrati da je previjanje izmišljeno ili nedokazano i da je tuženik oštećen za 15,80 kn. Glede Knjige narkotika, vještakinja je utvrdila da je tužiteljica vodila evidenciju o opojnim drogama u elektroničkom obliku na način da to bilježi kompjuter, dodjeljujući redni broj (evidencijski broj) za svaki izdani recept narkotika i takav element softvera obvezno imaju svi od HZZO-a licencirani kompjuterski programi s kojima rade svi liječnici primarne zdravstvene zaštite. Vještak je, dakle, utvrdio da je tužiteljica knjigu evidencije o opojnim drogama imala primarno u elektroničkoj, a ne u papirnatoj formi, međutim kod nje su u ordinaciji pronađeni kompleti papirnatih ispisa propisanih narkotika za svaku pojedinu prethodnu godinu. Dodala je da nije moguće mijenjati kompjuterske zapise o receptima niti evidencijske brojeve. Konačno, u odnosu na plaće medicinske sestre za rad subotom, vještak je naveo da se radilo o običnom redovnom radu subotom koji se redovito odrađuje jedan put mjesečno zbog preraspodjele tjedne satnice radnog vremena, odnosno nije se radilo o prekovremenom radu. Vještak je dodao da se Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18., 35/19.) ne spominje u Ugovoru sklopljenom između stranaka niti u nizu propisa koji su obuhvaćeni Općim uvjetima ugovora o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a niti je tužiteljica potpisnik tog Kolektivnog ugovora, dok se Ugovor o radu medicinske sestre poziva na Kolektivni ugovor za djelatnost privatnog zdravstva Hrvatske.

11.1.2. Glede druge kontrole, koja je obavljena 18. siječnja 2022., a u odnosu na koju je Izvješće sačinjeno 21. veljače 2022., vještak je naveo da je povod iste bio prigovor jednog pacijenta koji se požalio da je bez vlastitog pristanka upisan kao pacijent u ordinaciju tužiteljice. S obzirom na taj prigovor, tuženik je izvršio provjeru svih 28 novoupisanih pacijenata i pacijenta koji je podnio prigovor te su u Izvješću navedene nepravilnosti: nema datuma na svih 28 Izjava, ručno su upisani ime i prezime te šifra doktora i ordinacije, dok su potpis i žig-faksimir tužiteljice uredni. Navedeno je da pacijenti Izjave o izboru doktora nisu preuzimali u ordinaciji tužiteljice u Španskom, nego su je dobivali u Ustanovi Beti koja je registrirana za zdravstvenu djelatnost i u vlasništvu je tužiteljice, ali na adresi [adresa] i nije ugovorni partner tuženika. Tuženik smatra da su Izjave imale unesene netočne podatke, što tužiteljica nije spriječila. Iako u Izvješću to nije izrijekom navedeno, proizlazi da je kontrolor tuženika smatrao da se radi o manipulaciji i uskraćivanju pacijentima prave informacije za koju ordinaciju točno potpisuju (ordinaciju u Španskom ili Ustanovu Beti u [adresa]), s posljedicom zakidanja pacijenata u smislu teže dostupnosti liječnika i zdravstvene usluge zbog udaljenosti. Vještak je pregledao kartone svih 28 pacijenata koji su bili predmetom kontrole i onog pacijenta po čijoj je pritužbi kontrola provedena te je utvrdio da su svi ti pacijenti koristili zdravstvene usluge u ordinaciji tužiteljice između 1-8 puta u zadnjim mjesecima 2021. i po potrebi su im propisivani lijekovi ili izdavane uputnice. Većina je tih pacijenata ostala upisana u ordinaciji tužiteljice barem dvije godine iako su imali pravo prebaciti se drugdje nakon godinu dana u slučaju nezadovoljstva. Od navedenih 28 pacijenata, u vrijeme provođenja vještačenja njih je 15 još uvijek bilo upisano u ordinaciji tužiteljice iako su njihove adrese u [adresa]. Vještak je potvrdio da je pogreška tužiteljice što na Izjavama nisu bili navedeni datumi i što su bile ovjerene pogrešnim pečatom (navedeno tužiteljica opravdava žurbom i stajanjem dvaju pečata jednog pokraj drugog). Vještak smatra da se rukom upisani podaci ne mogu smatrati pogreškom jer je Pravilnikom samo propisano da podaci moraju biti jasno čitljivi. Dodaje da je čl. 5. st. 1. Pravilnika određeno da pacijent Izjavu o izboru doktora preuzima u ordinaciji doktora kojeg želi izabrati, što, prema mišljenju vještaka, znači da Izjava pacijentu mora biti dostupna kod budućeg doktora, ali u praksi su Izjave dostupne i u prostorijama tuženika, na internetu unutar javno dostupnih HZZO obrazaca i fotokopiranjem praznih Izjava.

11.1.3. Glede treće izvanredne kontrole bolovanja koja je provedena 25. studenog 2022., vještak navodi da se radilo o dva bolovanja pacijenta VU, oba za njegu djeteta i to prvo bolovanje za dijete NU od 3. rujna do 9. listopada 2022. i drugo bolovanje za dijete EU od 10. do 13. listopada 2022. Bolovanje za dijete NU propisala je dr. BUČ kao nadležni pedijatar na temelju potvrde bolnice o hospitalizaciji djeteta od 12. rujna 2022. kojom je potvrđeno da se NU nalazi u bolnici od 3. rujna 2022. Na osnovu preporuke pedijatra i Izjave koju je potpisao otac djeteta, tužiteljica je istome otvorila bolovanje. Vještak je naveo da se bolovanje za njegu djeteta ne bi smjelo pisati u slučajevima kad je drugi roditelj nezaposlen ili u mogućnosti čuvati dijete (čl. 45. st. 7. ZOZO), a u slučaju pogrešno otvorenog bolovanja za njegu, Izjava štiti doktora od krivnje koja se prebacuje na pacijenta koji je Izjavu lažno ispunio i potpisao. Vještak je mišljenja da sveukupno bolovanje za dijete NU nije pravno utemeljeno te da je tužiteljica postupala ljudski kad je za oca djeteta, čija se supruga nalazila u bolnici sa hospitaliziranim djetetom, a koji je kod kuće imao još četvero malodobne djece, otvorila bolovanje. Međutim, za vrijeme tog bolovanja, konkretno za dane 7., 8. i 9. listopada 2022., vještak je utvrdio da su postojali medicinski i pravni preduvjeti za isto, ali ne za dijete NU, već za CU (**.**.2022.) i za EU (8.-9. listopada 2022.). Nadalje, a vezano bolovanje od 10. -13. listopada 2022. za dijete EU, vještak je mišljenja da je isto u skladu sa Zakonom jer se radilo o situaciji u kojoj majka nije mogla boraviti sa djetetom u dnevnoj bolnici budući da se morala brinuti za drugo dijete (NU) koje je neposredno prije otpušteno iz bolnice i koje je još bilo dojeno.

12. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je vještak prekoračio svoje ovlasti i da je namjera vještaka isključivo bila da ekskulpira i uzdigne tužiteljicu te istovremeno ponizi i omalovaži tuženika i njegove zaposlenike. Smatra da iz izbora riječi koje vještak koristi (da su kod tužiteljice pronađene u prvoj kontroli četiri "zamjerke") proizlazi da vještak umanjuje važnost kontrolom utvrđenih nepravilnosti u radu tužiteljice te time ujedno ukazuje na osobni animozitet prema tuženiku. Navodi da u odnosu na bolovanje vještak educira o svrsi naručivanja na kontrolu istovremeno hvaleći "sustav" naručivanja koji ima tužiteljica uz omalovažavanje kontrolora tuženika, dok u nastavku iznosi dodatna razmišljanja i traži pohvalu za tužiteljicu za izvrsno obavljanje posla čime u potpunosti prelazi okvire zadanog zadatka i ulazi u sferu branitelja tužiteljice. Tuženik navodi da je na nasumično odabranom uzorku od pet pacijenata utvrđeno da tužiteljica nije unijela datume kontrole, a ista nije pojasnila kontroloru tuženika na koji način naručuje svoje pacijente na kontrolu. Nadalje se vještak glede previjanja bavi edukacijom te svjedoči o načinu rada liječnika istovremeno opet omalovažavajući tuženika. Na primjedbu kontrolora tuženika na kontroli obavljenoj u ordinaciji tužiteljice, tužiteljica se mogla na licu mjesta očitovati, ali to nije učinila. Nadalje, glede Knjige narkotika tuženik ističe da se vještak bavi tumačenjem pravnih propisa pa s tim u vezi ističe da su prema odredbi čl. 14. st. 4. Pravilnika o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept (istovjetan čl. 13. st. 4. prethodno važećeg Pravilnika) doktori dužni voditi posebnu knjigu evidencija o opojnim drogama i psihotropnim tvarima propisanim na recepte. Dakle, mora se voditi posebna knjiga u koju će se upisivati samo takvi lijekovi, a koja mora biti različita od knjige svih drugih izdanih lijekova i sigurna od manipulacije, a kako u elektronskom sustavu još uvijek ne postoji takva sigurna posebna knjiga, ista se mora voditi u listovnom obliku što tužiteljica ne radi i zato je kontrolom i utvrđena nepravilnost u vođenju evidencija. Nadalje, u odnosu na visinu plaće subotom vještak se još jednom upušta u ekstenzivno tumačenje pravnih propisa, poziva se na sudsku praksu u sličnim slučajevima te se bavi tumačenjem ugovora. Smatra da je vještak i u ovom dijelu prekoračio zadatak. Poziva se na čl. 1. st. 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 29/18., 35/19., 78/19., 92/19., 56/20., 3/23.) kojim je propisano da pod sredstvima koja se u iznosu većem od pedeset posto troškova za plaće i druga materijalna prava radnika osiguravaju u državnom proračunu podrazumijevaju i sredstva koja se temeljem ugovora o provođenju zdravstvene zaštite ostvaruju od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje te da je s odredbama Ugovora, zdravstveni radnik u ordinaciji, zakupu ili koncesiji u mreži javne zdravstvene službe, obvezan usklađivati obračun plaća i ostala materijalna prava zdravstvenom radniku u svom timu. Prema tome, kako većina financiranja zdravstvenih radnika proizlazi iz Ugovora s tuženikom, nedvojbeno je da je tužiteljica "vezana" odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja pa je time i nepravilnost koju je tuženik utvrdio u kontroli u potpunosti opravdana. U odnosu na drugu kontrolu od 18. siječnja 2022. navodi da se radi o nemedicinskoj tematici. Navodi da je nepravilnost utvrđena kontrolom od 18. siječnja 2022., a posljedično i izrečena ugovorna kazna, u potpunosti opravdana iz svih razloga navedenih u Izvješću o provedenoj kontroli. Što se tiče treće kontrole, vještak opravdava ponašanje tužiteljice mimo zakona istovremeno navodeći da je tužiteljica svjesno postupala protuzakonito te pritom iznosi vlastita mišljenja i prosuđivanja o tome je li nešto ispravno ili nije čime je prekoračio svoje zadane ovlasti. Ističe da je objektivna činjenica da sukladno zakonskim propisima tužiteljica, bez obzira na Izjavu koju je osiguranik dao, preporuku specijalista iz bolnice i preporuku pedijatra, ni u kojem slučaju nije smjela otvoriti "bolovanje" osiguraniku VU.

13. Sudski se vještak podneskom od 31. listopada 2024. te usmeno na ročištu održanom 28. svibnja 2025., očitovao na primjedbe tuženika u bitnom ostajući u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja. U odnosu na naručivanja na kontrolu za vrijeme bolovanja, vještak je istaknuo da je za svih pet pacijenata utvrdio da je naručivanje bilo i provedeno i kompjuterski upisano, dakle da su datumi kontrola za svih pet pacijenata redovno upisivani. U odnosu na previjanje (DTP postupak) vještak je utvrdio da je previjanje bilo obavljeno i da za to postoji dijagnoza (varikozni sindrom) te da je zabilješka o potrebi previjanja upisana u kompjuterski karton pacijentice. U odnosu na oblik zapisa Knjige narkotika, vještak je dodatno pojasnio da nisu moguće manipulacije u kompjuterskim zapisima.

13.1. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio kao objektivan, stručan, argumentiran, jasan i provjerljiv. Pravilnost danog nalaza i mišljenja nije dovedena u pitanje primjedbama i prigovorima tuženika budući da je vještak sve činjenice koje je u nalazu i mišljenju naveo utvrđivao radi sveobuhvatnog odgovora na dani mu zadatak, a to je da preispita je li postupanje tužiteljice u odnosu na koje su utvrđene nepravilnosti provedenim kontrolama tuženika bilo u skladu s pravilima struke, odnosno da utvrdi eventualne nepravilnosti u postupanju tužiteljice na koje se odnosi sporno potraživanje. Vještak je odgovorio na postavljeni zadatak, očitovao se na primjedbe tuženika te na njegovu dopunu i usmeno očitovanje tuženik nije imao daljnjih primjedbi niti je imao pitanja za vještaka radi dodatnih pojašnjenja. Tuženik u bitnom smatra da predmet spora ne zahtijeva stručno mišljenje medicinskog vještaka, međutim vještak je u odnosu na takav prigovor jasno naveo da je za pojedine, po tuženiku, utvrđene nepravilnosti trebalo izvršiti pregled medicinskih kartona pacijenata kako bi se navedena utvrđenja tuženika provjerila.

14. Vezano za činjenične navode tužbe, treba navesti da se prema rezultatima provedenog postupka, prije svega prema sadržaju dokumentacije u spisu, u konkretnom slučaju radilo o jednoj redovnoj, sveobuhvatnoj i dvije izvanredne kontrole, a ne o tri izvanredne kontrole kako se to navodi u tužbi. Nadalje, iz dokumentacije u spisu proizlazi da su tužiteljici glede prve (redovne) kontrole i glede druge (izvanredne) kontrole izdane opomene i izrečene novčane kazne (500,00 kn i 3.000,00 kn), koje su naplaćene na način da su joj umanjena dospjela novčana potraživanja prema tuženiku, a u odnosu na treću (izvanrednu) kontrolu joj je izdana opomena i zahtjev za naknadu štete (5.500,00 kn) koji joj je naplaćen putem kompenzacije (list 68.-72. spisa). Dakle, u odnosu na iznose od 500,00 i 3.000,00 kn iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tuženik tvrdio da bi se radilo o visini naknade štete, već upravo suprotno, radi se o novčanim kaznama izrečenim temeljem čl. 24. Ugovora.

15. Na temelju analize svih provedenih dokaza, ovaj je sud došao do zaključka da je tuženik, koji je bio ovlašten (i obvezan) kod tužiteljice provoditi kontrolu u ispunjavanju ugovornih obveza, u odnosu na pojedine stavke, pretjeranim formalizmom i s nedostatno izvršenim provjerama, došao do pogrešnih zaključaka.

15.1. To se prije svega odnosi na pojedine zaključke iz redovne, sveobuhvatne kontrole u kojoj su utvrđene nepravilnosti u odnosu na naručivanje pacijenata na bolovanju na kontrolne preglede, troškove DTP postupka (previjanja), uvećanja plaće medicinske sestre za rad subotom i vođenje Knjige narkotika.

15.1.1. Naime, provedenim je vještačenjem utvrđeno da je svih pet pacijenata koji su bili na bolovanju bilo uredno naručeno na kontrolne preglede; da je previjanje od 7. studenog 2019. obavljeno, da je ono bilo potrebno i da ima uzrok (dijagnozu). Tuženik nije s uspjehom pobio utvrđenja vještaka o upisima i obavljenim kontrolnim pregledima pet pacijenata na bolovanju, kao niti utvrđenja koja se odnose na potrebu obavljenog previjanja i činjenicu da je ono obavljeno te da je za isto postojao uzrok odnosno dijagnoza (varikozni sindrom).

15.1.2. U odnosu na plaću medicinske sestre za rad subotom, sud smatra da je tužiteljica, s obzirom na sadržaj Ugovora sklopljenog s tužiteljem, konkretno s obzirom na čl. 4. Ugovora, a u vezi s čl. 61. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 100/18., 125/19., 133/20., 147/20., 136/21., 119/22., 156/22., 33/23., 145/23., 36/24.) vezana odredbama kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a prema kojem je obvezna usklađivati obračun plaća i ostalih materijalnih prava zdravstvenom radniku u svom timu. Tako je propisano i čl. 1. st. 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

15.1.2.1. Prema odredbi čl. 55. st. 4. ZOZO, pod punim radnim vremenom u smislu tog Zakona smatra se rad od 40 sati tjedno, ako posebnim propisom, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije drukčije utvrđeno.

15.1.2.2. U skladu s čl. 49. st. 1. Kolektivnog ugovora, osnovna plaća radniku uvećat će se za rad subotom 25 %. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

15.1.2.3. Nadalje, prema odredbi čl. 6. st. 2. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u ordinaciji u mreži javne zdravstvene službe, "Narodne novine" broj 106/19.) rad subotom iz stavka 1. tog članka ulazi u tjednu normu radnika od četrdeset radnih sati odnosno u ukupni mjesečni fond radnih sati, a organizira se rasporedom redovitog radnog vremena u tijeku jednog mjeseca, a prema čl. 7. st. 6,. tog Pravnika ostatak od 2,5 sata tjedno do punog mjesečnog fonda radnih sati raspodjeljuje se na rad subotama prema odredbama čl. 6. st. 1. i 2. Pravilnika.

15.1.2.4. Nakon što je tužiteljica u svom pisanom očitovanju tuženiku od 27. ožujka 2020. navela da se u konkretnim slučajevima nije radilo o radu subotom koji je potrebno uvećano platiti, nego o odrađivanju redovnog radnog vremena, tuženik je samo naveo kako takvo očitovanje ne dovodi do drugačijeg činjeničnog stanja od onog utvrđenog kontrolom (list 6. spisa), što je, prema uvjerenju suda neprihvatljivo budući da je tuženik, kao ugovorna (jača) strana koja je ovlaštena na provođenje kontrole dužna provesti kontrolu pregledom cjelokupne dostupne dokumentacije i od liječnika tražiti dodatna pojašnjenja po potrebi. Dakle, kako je tužiteljica u konkretnom slučaju ukazala da se radilo o odrađivanju redovnog radnog vremena, tuženik je od iste, radi provjere tih navoda, mogao i morao, kako bi kontrolu sveobuhvatno i kvalitetno proveo, tražiti dodatna pojašnjenja, dokumentaciju i dokaze. Iz obrazloženja Opomene od 30. ožujka 2020. ne proizlazi da je tuženik postupio na opisani način, štoviše, tuženik ističe da tužiteljica u očitovanju tumači propise i ne prilaže dokaze kojima bi opravdala naplaćeni DTP postupak, dakle, uopće se ni na koji način ne referira na navode tužiteljice koji se odnose na rad medicinske sestre subotom za obračun plaće kojeg je tuženik utvrdio nepravilnost. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, unatoč pogrešnom pravnom pristupu tužiteljice glede mjerodavnog Kolektivnog ugovora, sud smatra da je postupanje tuženika bilo pogrešno jer nije u potpunosti utvrdio sve relevantne činjenice na osnovu kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi je li kod obračuna plaće medicinske sestre bilo propusta.

15.1.3. Vezano za Knjigu narkotika, ista se vodi temeljem čl. 14. st. 4. Pravilnika o načinu propisivanja i izdavanja lijekova na recept ("Narodne novine" br. 17/09., 46/09., 4/10., 110/10., 131/10., 1/11., 16/11., 52/11., 80/13., 129/13., 146/13., 45/14., 81/14., 17/15., 113/16., 129/17., 89/20., 33/23., 37/24.). Ta odredba određuje da je doktor koji je propisao lijek (koji sadrži opojne droge i psihotropne) obvezan voditi posebnu knjigu evidencija o opojnim drogama i psihotropnim tvarima propisanim na recepte. Iz sadržaja citirane odredbe uistinu ne proizlazi da je doktor koji propisuje lijek koji sadrži opojne droge i psihotropne tvari knjigu evidencije o tome dužan voditi ručno u papirnatom obliku, a tuženik nije s uspjehom pobio navode sudskog vještaka o tome da svaki upisani lijek u elektronski vođenu knjigu narkotika ima svoj evidencijski broj i da s upisanim podacima nisu moguće manipulacije.

15.1.4. Dakle, što se tiče prve kontrole koja je rezultirala izricanjem novčane kazne, sud smatra da za navedeno nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 24., u vezi čl. 23. Ugovora. Pritom se svakako mora naglasiti da je izricanje novčane kazne za povredu ugovornih obveza propisano samo u slučaju utvrđenja povreda određenih u čl. 23. Ugovora, a iz koje odredbe proizlazi da počinjene povrede mjerodavnih propisa i ugovornih odredbi moraju dovesti do nemogućnosti ili otežanja ostvarivanja prava osiguranih i ostalih osoba na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

15.2. Vezano za nepravilnosti utvrđene drugom kontrolom koja je provedena kod tužiteljice, utvrđeno je provedenim vještačenjem, a pregledom medicinskih kartona 28 pacijenata plus jednog pacijenta po čijem je prigovoru provedena izvanredna kontrola, da niti jedan od tih pacijenata nije bio uskraćen za medicinsku skrb.

15.2.1. Utvrđenja tuženika iz ovog nadzora odnose na nepravilno izdane i ispunjene Izjave o izboru doktora na kojima prema tvrdnjama tuženika nisu upisani datumi, koje su pogrešno ovjerene, koje su rukom pisane i sl.

15.2.2. Prema odredbi čl. 5. st. 1. Pravilnika o načinu ostvarivanja prava na slobodan izbor doktora primarne zdravstvene zaštite ("Narodne novine" br. 147/14., 41/15., 17/15., 41/15., 129/17., 8/24.) osigurana osoba koja nema izabranog doktora izbor doktora može izvršiti u ordinaciji doktora kojeg želi izabrati ispunjavanjem podataka na tiskanici - Izjava o izboru/promjeni izabranog doktora (u daljnjem tekstu: Izjava) koju preuzima u ordinaciji doktora kojeg želi izabrati. Prema stavku 5. ovog članka, podatke na tiskanicu Izjave unosi i izabrani doktor te ih ovjerava potpisom i pečatom zdravstvene ustanove, odnosno ordinacije. Tiskanica Izjave iz stavka 1. tiskana je uz Pravilnik i njegov je sastavni dio (st. 6.).

15.2.3. Dakle, iz sadržaja ove odredbe ne proizlazi da je dužnost liječnika strojno unijeti podatke u Izjavu, odnosno da bi bilo zabranjeno ručno unošenje podataka. Tim više što podatke u Izjavi prema čl. 5. ovog Pravilnika upisuju i osigurana osoba i liječnik. Stoga okolnost da su podaci u Izjavama bili ručno upisivani ne predstavljaju pogrešno postupanje tužiteljice niti s tim u vezi kršenje ugovornih obveza. Međutim, okolnost da je na predmetnim Izjavama došlo do zamjene faksimila tužiteljice sa faksimilom Ustanove Beti predstavlja propust dužne pažnje i dovodi do zablude kod osiguranih osoba, osobito u okolnostima u kojima je ordinacija tužiteljice na sasvim drugom kraju grada od mjesta stanovanja osiguranih osoba i sjedišta Ustanove Beti. Dakle, iako je pacijentima bila omogućena zdravstvena skrb u ordinaciji tužiteljice, navedeno im je zbog udaljenosti, osim ako se samo radi o obavljanju konzultacija telefonski ili putem e-maila te ukoliko se ne radi samo o izdavanju recepata ili uputnica, moralo biti otežano.

15.2.4. No, ovdje se ne radi samo o propustu tužiteljice, već i o propusti djelatnika tuženika budući da se ovjera podataka iz Izjave provodi u regionalnom uredu, odnosno područnoj službi Zavoda nadležnima prema sjedištu ordinacije novoizabranog doktora koji je tiskanicu Izjave dostavio (čl. 6. Pravilnika).

15.2.5. Stoga je mišljenje ovog suda da je bilo opravdano izricanje novčane kazne temeljem čl. 24., u vezi čl. 23. st. 1. i st. 3.toč. 5. Ugovora, međutim ne u visini od 3.000,00 kn (398,17 EUR) koji je ugovoren kao maksimalni iznos novčane kazne, jer bi se, prema uvjerenju suda, svrha kažnjavanja postigla i sa izricanjem novčane kazne u visini od 500,00 kn (66,36 EUR). Preko tog iznosa, do iznosa od 398,17 EUR (za iznos od 331,81 EUR), sud tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim.

15.3. U odnosu na treću izvanrednu kontrolu, koja se odnosi na bolovanja osiguranika VU treba navesti slijedeće.

15.3.1. Odredbom čl. 39. st. 1. toč. 5. ZOZO određeno je da pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih ovim Zakonom, ako je određen da njeguje oboljelog člana uže obitelji - dijete, supružnika i životnog partnera, uz uvjete propisane ovim Zakonom. Prema odredbi čl. 45. st. 1. ZOZO, osiguranik iz čl. 39. toč. 5. tog Zakona ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad radi njege osigurane osobe - djeteta do navršene sedme godine života u trajanju najviše do 60 dana za svaku utvrđenu bolest, a za dijete od sedam do 18. godine života najviše do 40 dana. Prema odredbi čl. 45. st. 7. ZOZO (koja je važila do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama ZOZO, "Narodne novine" 33/23.) pravo iz st. 1. i 2. tog članka osiguranik može ostvariti pod uvjetom da drugi roditelj nije nezaposlen, odnosno ako živi sam s djetetom (npr. samohrani ili razvedeni roditelj), da istodobno ne koristi to pravo za drugo dijete te da za dijete kojemu je potrebna njega nema priznato pravo roditelja njegovatelja.

15.3.2. Odredbom čl. 52. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja određeno je da osiguranik ima pravo na naknadu plaće zbog njege djeteta i supružnika (bračnog i izvanbračnog) i to za svaku utvrđenu bolest u trajanju propisanom čl. 45. ZOZO. Uvjete za ostvarivanje prava na naknadu plaće propisane čl. 45. st. 7. ZOZO osiguranik dokazuje svojom pisanom izjavom kojom pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrđuje da živi sam sa djetetom, da istodobno ne koristi pravo na naknadu plaće, odnosno novčanu naknadu za drugo dijete, da nema priznato pravo na status roditelja njegovatelja za drugo dijete, a činjenica zaposlenosti drugog roditelja utvrđuje se provjerom statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju u evidenciji osiguranih osoba Zavoda, koja evidencija je dostupna svim izabranim doktorima primarne zdravstvene zaštite. Ovu Izjavu, kojom roditelj potvrđuje da ispunjava uvjete propisane čl. 45. st. 7. ZOZO čuva izabrani doktor obiteljske (opće) medicine. Iznimno od uvjeta propisanih čl. 45. st. 7. ZOZO, osiguraniku se može odobriti njega osigurane osobe - djeteta te može ostvariti pravo na naknadu plaće zbog njege osigurane osobe-djeteta u slučaju kada je drugi roditelj djeteta nezaposlen ili umirovljenik ako taj roditelj zbog svog psihofizičkog stanja nije sposoban njegovati bolesno dijete.

15.3.3. U konkretnom slučaju nije sporno da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti da bi osiguranik VU koristio pravo na bolovanje radi njege djeteta NU u razdoblju od 3. rujna do 9. listopada 2022., za koje vrijeme je dijete bilo na bolničkom liječenju. Tužiteljica se pouzdala u preporuku pedijatra za bolovanje koja je donesena temeljem bolničke preporuke, i na temelju Izjave koju je osiguranik potpisao, a bez da je prethodno izvršila provjeru zaposlenosti drugog roditelja uvidom u evidenciju osiguranih osoba Zavoda u skladu s čl. 52. Pravilnika. Dakle, tužiteljica je nesporno učinila propust za koji, osim njezine, postoji i odgovornost osiguranika.

15.3.4. Okolnosti koje je sudski vještak utvrdio, a koje se odnose na ispunjenje pretpostavki privremene nesposobnosti za rad zbog njege druge djece (CU i EU za dane 7., odnosno 8. -9. listopada 2022.) sud nije posebno razmatrao budući da bolovanje nije bilo otvoreno radi njege te djece.

15.3.5. Što se tiče bolovanja za dijete EU od 10. do 13. listopada 2022., sud je prihvatio mišljenje sudskog vještaka da je isto bilo opravdano jer je u tom periodu dijete NU tek bilo otpušteno s bolničkog liječenja, a radilo se o dojenčetu pa je stoga i životno logično, a svakako i medicinski opravdano prema mišljenju sudskog vještaka, da se to dijete ne odvaja od majke i da otac sa drugim bolesnim djetetom bude na liječenju u dnevnoj bolnici.

15.3.6. Obzirom na sve navedeno, ocijenjeno je da su primjedbe tuženika koje su navedene u Zapisniku o izvanrednoj kontroli od 25. studenog 2022. samo djelomično opravdane. Tim je Zapisnikom naloženo tužiteljici da otkloni navedene nepravilnosti te je predloženo da joj se izrekne pisana opomena u skladu s čl. 24. Ugovora, a navedena je Opomena tužiteljici izdana 3. veljače 2023. (list 74. spisa) te je u njoj navedeno da je nepoštivanjem pravnih pretpostavki o zaposlenosti oba roditelja u smislu čl. 45. st. 7. ZOZO tuženiku nastala šteta u iznosu od 728,83 EUR (5.491,38 kn). Međutim, niti iz jednog navoda tuženika istaknutog u Zapisniku od 25. studenog 2022., u Opomeni od 3. veljače 2023. ili u dopisu tuženika od 3. veljače 2023. (list 73. spisa) ne proizlazi u čemu se konkretno ta šteta sastoji. Sud u ovom postupku, u nedostatnosti navoda o tome što konkretno čini štetu koja je tuženiku nastala postupanjem tužiteljice, nije u mogućnosti preispitati pravilnost izvršenog obračuna naknade štete. Prema ocjeni suda, tuženik je taj na kojem je bio teret dokazivanja te činjenice u smislu odredbe čl. 219. ZPP budući da je tužiteljica u tužbi osporila osnovu za naknadu štete pa time i njezinu visinu. S obzirom da je samo djelomično osnovano utvrđenje tuženika za naknadu štete od tužiteljice u skladu s čl. 24., u vezi čl. 23. st. 3. toč. 5. Ugovora, dakle samo u odnosu na bolovanje radi njege NU, tuženiku eventualno pripada pravo na naknadu štete koja mu je nastala postupanjem tužiteljice u vezi tog bolovanja, međutim na tuženiku leži teret dokaza u čemu se konkretna šteta sastoji i koja je njezina visina, a tuženik na te okolnosti nije naveo niti jednu relevantnu činjenicu niti ponudio bilo kakav dokaz. Time sud smatra opravdanim dosuditi tužiteljici iznos od 728,83 EUR koji joj je naplaćen putem kompenzacije (list 70. spisa) u cijelosti jer nije dokazano da joj je naplaćen na temelju valjane pravne osnove.

16. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 66,36 EUR u odnosu na prvu kontrolu, u iznosu od 330,81 EUR u odnosu na drugu kontrolu te u odnosu na 728,83 EUR u odnosu na treću kontrolu. Tuženik nije s uspjehom dokazao da je osnovano tužiteljici naplatio novčane kazne u iznosu od 398,17 EUR (66,36 EUR i 331,81 EUR) i naknadu štete u iznosu od 728,83 EUR. Kako je za ove iznose imovina tužiteljice neosnovano umanjena, pripada joj pravo, po pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO) pravo na isplatu ukupnog iznosa od 1.126,00 EUR, dok je neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 66,36 EUR koji joj je naplaćen po osnovi novčane kazne zbog nepravilnosti utvrđenih u izvanrednoj kontroli iz siječnja 2022.

16.1. Tužiteljica ima pravo i na zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe do isplate (čl. 1115. ZOO) po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose budući da je predmet spora potraživanje koje proizlazi iz izvanugovornog odnosa stečenog bez osnove, a ne iz trgovačkog ugovora.

17. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP. Tužiteljica je u sporu uspjela u omjeru od 94,44%, dok je uspjeh tuženika 5,56%. Dakle, dio u odnosu na koji tužiteljica nije uspjela predstavlja razmjerno neznatni dio radi kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je sud odlučio da je tuženik u obvezi u cijelosti nadoknaditi troškove postupka koji su nastali tužiteljici, a odnose se na troškove sastava tužbe u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje: Tarife) i troškove zastupanja na ročištima 7. veljače 2024., 12. ožujka 2024. i 28. svibnja 2025. u iznosima od po 150,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, troškove vještačenja u iznosu od 400,00 EUR i troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 19,91 EUR (Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" broj 37/23. i čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i za presudu u iznosu od 39,82 EUR (Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi), ukupno iznosi 1.209,73 EUR.

17.1. Tužiteljici nisu priznati troškovi postupka u iznosu od 100,27 EUR koji se odnose na prekomjerno zatražene troškove sudskih pristojbi za tužbu i za presudu (čl. 151. st. 1. ZPP).

17.2. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, i na parnične troškove tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose. Preko visine te stope zatezne kamate, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka nije osnovan.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).