Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10402/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika DĐ, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj:67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), kojeg brani Dean Velenderić, odvjetnik u Pazinu, odlučujući o žalbi okrivljenika DĐ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, od 10. studenoga 2023. godine, broj: 14 Pp-2160/2022-19, na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I) Odbija se žalba okrivljenika DĐ kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljenik DĐ je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik DĐ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koju je obvezan platiti u tri jednaka mjesečna obroka, od kojih prvi dospijeva roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a svaki daljnji obrok 15. dana u svakom narednom mjesecu i ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

2. Okrivljeniku je također izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan i na plaćanja troškova postupka u ukupnom iznosu od 78,40 EUR-a, u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

4. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik DĐ, zbog bitne povrede pravila postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava, jer da je prvostupanjski sud nekritički poklonio vjeru svjedoku policajcu, dok je iskaz svjedoka ŽĐ koji je sukladan obrani okrivljenika, ocijenjen neživotnim i nelogičnim. Žalitelj ističe kao i u obrani, da je prilikom kontrole nije izrijekom odbio vađenje krvi, već je naprotiv tražio da ga se nakon provedenog testiranja vodi na vađenje krvi i urina, koje mu nije omogućeno, te tvrdi da nije potpisao zapisnik o testiranju i da ne zna čiji se potpis nalazi na tom zapisniku.

Žalitelj također prigovara izrečenim sankcijama, jer da su iste prestrogo odmjerene budući okrivljenik nije do sada prekršajno kažnjavan.

Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu, osloboditi ga od optužbe, ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se navode u žalbi.

7. Neosnovano žalitelj ističe prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanju, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu obranu okrivljenika u kojoj je iznio da nije odbio vađenje krvi već naprotiv, da je nakon provedenog testiranja odgovarajućim uređajem koji je utvrdio reakciju opijate tražio isto, te provedene personalne i materijalne dokaze u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.

U dokaznom postupku saslušani su policijski službenici GĐ i ŠĐ, koji su kritične zgode izvršili kontrolu nad okrivljenikom i koji su po ocjeni prvostupanjskog suda suglasno i vjerodostojno iskazivali o tijeku kontrole, a podudarni su i ostalim provedenim materijalnim dokazima koji prileže spisu predmeta, prije svega s zapisnikom o ispitivanju na prisutnost droga u organizmu, koji je po ocjeni prvostupanjskog suda potpisan osobno po okrivljeniku, a u kojem je je konstatirano da je testiranjem ukazano na prisutnost više skupina droga, iz kojeg razloga je okrivljeniku i ponuđeno vađenje krvi i urina, što je isti odbio.

8. Ocjenom obrane okrivljenika, uz druge provedene materijalne dokaze koji prileže optužnom prijedlogu, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog Suda, imao dovoljno dokaza da su se u ponašanju okrivljenika stekli elementi prekršaja za koji ga se tereti optužnim prijedlogom jer bio dužan prihvatiti ponuđeno vađenje krvi i urina nakon testiranja odgovarajućim testom na droge, koji je ukazivao na prisutnost droga u organizmu.

9. Stoga su neosnovani navodi žalbe i s osnove bitne povrede pravila postupka, a na dostatno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno i materijalno pravo.

10. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Izrečena novčana kazna primjerena je svim okolnostima počinjenog prekršaja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te žalitelj treba imati u vidu da je prvostupanjski sud za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini donje granice propisane za prekršaj. Naime, za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR-a do 2.650,00 EUR-a, ili kazna zatvora do 60 dana, te ovaj Sud ne nalazi razloga za njezino smanjenje i ublažavanje.

Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je našao da nije prestroga odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je svoju odluku u tom dijelu obrazložio valjanim razlozima i po mišljenju ovog Suda primjena iste je u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

12. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj: 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

13. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2025.

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.