REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-8700/2023

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda: Nediljka Bobana predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020), odlučujući o žalbi okrivljenika EV, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 15. rujna 2023. godine, broj: Pp-7436/2023-4, na sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e :

I) Odbija se žalba okrivljenika EV kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenik EV je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) EUR-a, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

1. Pobijanom presudom okrivljenik EV proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavak 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 EUR-a, koju je obvezan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Uz novčanu kaznu okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme u kojem mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola prema naredbi o određivanju mjere opreza u trajanju od jednog dana.

2. Prvostupanjskom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka u iznosu od 40,60 EUR-a, u istom roku kao i novčanu kaznu.

3. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu okrivljenik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer da testiranje na prisutnost alkohola u organizmu pomoću alkometra nije pouzdana metoda, zbog čega da je tražio da ga se vodi na vađenje krvi, te zbog odluke o sankcijama, koje da su prestrogo odmjerene obzirom na njegove materijalne prilike, a posebice izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

Žalitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ga od sankcija, odnosno ukinuti zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski je sud imajući u vidu obranu okrivljenika, u kojoj nije porekao da je kritične zgode zatečen da u prometu upravlja motornim vozilom pod utjecajem alkohola, proveo dokazni postupak uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta, između ostaloga u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, kojeg je okrivljenik osobno i bez primjedbi potpisao, a iz kojeg proizlazi da je okrivljenik u trenutku kontrole bio pod utjecajem alkohola pri koncentraciji od 1,26 g/kg, imao dovoljno osnova za donošenje odluke o krivnji.

Dakle prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, pa su bez osnove navodi žalbe okrivljenika istaknuti u smjeru eventualne nepouzdanosti alkotesta, te da bi tražio da ga se vodi na vađenje krvi i davanje urina.

7. Odlučujući o žalbi i razmatrajući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o odmjeravanju kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao i novčanu kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Kod odmjeravanja novčane kazne prvostupanjski je sud imao u vidu relevantne konkretne okolnosti na strani okrivljenika, pri čemu je kao olakšavajuće okolnosti cijenio priznanje prekršaja i iskazano žaljenje, iz kojih razloga je novčanu kaznu za prekršaj izrekao u zakonom propisanom minimumu. Prvostupanjska je presuda u odnosu na novčanu kaznu, obrazložena razlozima koje prihvaća i ovaj Sud, koji je mišljenja da će izrečena novčana kazna djelovati na okrivljenika da više ne čini prekršaje ovakve vrste i ne nalazi uvjeta za ublažavanjem iste. Po ocjeni ovog Suda izrečenom kaznom ostvarit će se svrha prekršajnog postupka odnosno svrha specijalne i generalne prevencije.

Nadalje, odlučujući u odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je našao da ista nije prestroga. Prvostupanjski je sud u odnosu na ovu sankciju cijenio relevantne okolnosti, posebice činjenicu da je okrivljenik u posljednje tri godine već prekršajno kažnjavan. Zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije izrečena je u trajanju bliže donjoj granici u kojoj se ta zaštitna mjera može izreći i po ocjeni ovog Suda ima će odvraćajući učinak u konkretnom slučaju na okrivljenika.

8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.

Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 30,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je imovnom stanju okrivljenika.

9. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2025. godine

ZAPISNIČAR:

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Marcela Soljačić Prester v.r

Nediljko Boban v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.