Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-80/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2025. u nazočnosti tužitelja, te za tuženika zamjenice općinskog državnog odvjetnika Marice Plazibat, dana 02. lipnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, koji glasi:

"I.-TUŽENA REPUBLIKA HRVATSKA OIB:52634238587 Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276 Ulica grada Vukovara 49 10000 ZAGREB. dužna je naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu TUŽITELJU BJ OIB: [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa]. u novčanom iznosu od 29.083,53 EURA na koji iznos se obračunava zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 17.06.2020. koja je zaprimljena u Poslovnom broju: Pn- 34/2020 KOD OPĆINSKOG SUDA U KOPRIVNICI pa do 1. siječnja 2021. po stopi koja se računa za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%poena a od 1. siječnja 2021. do 1. siječnja 2025. zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena a od 1. siječnja 2025. do plateža zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja tekuće godine. TE je tužena dužna nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka od 3.793,60 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine koja se na troška računa od presuđenja do plateža sve u roku od 15 dana.

II.-Nalaže se tuženoj Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276 Ulica grada Vukovara 49. 10000 ZAGREB DA UKUPNA SREDSTVA od 32.877,13 EURA isplate iz Državnog proračuna Republike Hrvatske na BROJ RAČUNA/ IBAN [broj bankovnog računa] kod HPB u Koprivnici KOJI SE VODI NA IME TUŽITELJA HJ OIB: [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa] u roku od 15 dana ne duže od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu pravosuđa, za njezinu isplatu."

II. Nalaže se tužitelju BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici Republika Hrvatska, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura (dvijetisućeeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Koprivnici je uz dopis broj Pn-34/2020-6 od dana 04. kolovoza 2020. dostavio ovome sudu dana 10. kolovoza 2020. spis broj Pn-34/2020 koji se postupak vodi po tužbi tužitelja BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, za Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, radi naknade štete.

2. Predmet je dostavljen ovome sudu sukladno rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1 264/2020-2 od 01. srpnja 2020., kojim je za postupanje u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-34/2020, određen Općinski sud u Osijeku, temeljem odredbe čl. 68. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 89/14. – Odluka USHR).

3. Dakle, tužitelj u tužbi podnesenoj dana 17. lipnja 2020. kod Općinskog suda u Koprivnici, navodi da je žrtva pravosuđa i zahtijeva naknadu štete od tuženice u iznosu od 197.410,00 kn uvećano za 1.000,00 kn troškova postupka, zbog zlouporabe prava i ovlasti nadležnog suda, nezakonitosti i zavlačenja postupka kod Općinskog suda u Koprivnici u predmetu broj Psp-2/2015 (Psp-2/2017), navodeći da da je postupak zbog nezakonitosti trajao duže od razumnog roka u kojem je postupku tužitelj TJ, povlačio tužbu na prljav način, čemu se on protivio radi troškova postupka koje sud tužitelju u tom postupku nije mogao presuditi, da bi nakon toga sutkinja odbacila tužbu pristrano kako se njemu ne bi presudili troškovi po čl. 158. Zakona o parničnom postupku, te je donijela na njegovu štetu rješenje o troškovima postupka po čl. 159. Zakona o parničnom postupku. Stoga zahtijeva naknadu imovinske štete jer mu nije dosuđen parnični trošak, kao i zbog toga što je predsjednica Općinskog suda u Koprivnici, smatra neosnovano odbijala njegove zahtjeve za suđenje u razumnom roku svojim propustima pristrano, nedopušteno slala žalbe na rješavanje ne nadležnom sudu u Varaždinu, iako smatra da je bio nadležan Županijski sud u Velikoj Gorici, a sve žalbe je neposredno viši Županijski sud u Varaždinu po predsjednici suda neosnovano odbijao ili je rješenja predsjednice Općinskog suda nedopušteno i neosnovano preinačavao, te je podnio i kaznene prijave i zahtjev DSV-u, RH za odobrenje pokretanja kaznenog progona sukladno rješenju ODO u Koprivnici koji mu je nedopušten uz obrazloženje da su suci kao državni dužnosnici zaštićeni čl. 8. Zakona o sudovima, pa iz navedenih razloga podnosi ovu tužbu radi naknade namjerno učinjene štete iz njegovih materijalnih i ljudskih prava. Zahtijeva od tužene da mu naknadi i neimovinsku štetu zbog duševnih boli, a isto je zahtijevao i u zahtjevu za mirno rješenje spora od 23. travnja 2019., o kojem Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, nije donijelo odluku, pa predlaže donošenje presude kojom će sud naložiti tuženici Republici Hrvatskoj, da mu isplati ukupno iznos od 198.410,00 kn. Nadalje navodi da ga je sutkinja Amalija Švegović u postupku broj Psp-2/2015 ismijavala, sudila van razumnog roka, da si je priskrbila nedopuštenu materijalnu korist kod nedopuštenog očevida i u putnim troškovima uz njegove noćne more i neprospavane noći, jer to nije mogao spriječiti, odnosno tužitelja i njegovog punomoćnika koji je podnio tužbu u tom postupku protiv njega, koju smatra nedopuštenom. Nadalje navodi da sutkinja Amalija Švegović u Psp/2/2015 tužbu podnesenu protiv njega, po službenoj dužnosti nije odbacila, niti sprječavala i kažnjavala zlouporabu prava i ovlasti po svojoj službenoj dužnosti, da su bili udruženi kao mafija u planu tužitelja u tom postupku da bi stekli nedopuštena materijalna sredstva kao i troškove postupka nedopušteno. Da je u postupku uređenja međe čije je pokretanje on predložio, mafija pokazala svoje pravo lice, jer je međa uređena kako se čita u skici uređenja međe prema sporazumu, a nadležan sudac u tom postupku je odglumio da se zapisničarki pokvarila pisaća mašina i zatražio njegov potpis na prazan list papira, kojeg je kasnije zlouporabio i na tome papiru napisao krivotvoreni zapisnik o sudskoj nagodbi koje nije bilo, a koju je kasnije punomoćnik tužitelja iskoristio u povlačenju nedopuštene tužbe u predmetu Psp-2/2015 i da tako radi mafija. Da bi se mafija u pravosuđu suzbila, predlaže da sud usvoji njegovu tužbu, pa kada novac povrate u „kružni tok“ u državni proračun po čl. 105. Zakona o sudovima, neće biti potrebne pravosudne reforme. Navodi da ih iz navedenih razloga, sud nije namjerno pristrano spriječio, niti kaznio po službenoj dužnosti, niti tužbu odbacio po službenoj dužnosti.

4. Tužba je dostavljena na odgovor zastupniku po zakonu tužene, te se isti u odgovoru na tužbu broj P-DO-103/2020-6 od 23. rujna 2020. očitovao na način navodeći da je tužba tužitelja nerazumljiva i ne sadrži sve što je potrebno da bi se s njom moglo postupiti, odnosno ne sadrži podatke o tome što bi bio predmet spora, da li nepravilnost ili nezakonit rad sudaca u obnašanju sudačke dužnosti ili povrede prava na suđenje u razumnom roku, kojim radnjama sudaca tužitelj pronalazi nezakonitosti i nepravilnosti, koje su štetne radnje počinjene i kakva je šteta nastala, te napominje da tužitelj ne nudi dokaze kojima bi se njegove tvrdnje iz tužbe mogle provjeriti ili utvrditi.

4.1. Nadalje, zastupnik po zakonu tužene podneskom od 19. studenog 2020. navodi da je sukladno odredbama Zakona o područjima i sjedištima državnih odvjetništava ("Narodne novine" broj 67/18.) kojima su ustanovljena državna odvjetništva, te određeno područje njihove nadležnosti i sjedišta u kojima će djelovati, očigledno da je za postupanje u predmetnoj stvari nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku jer tako propisuju odredbe članka 2. točka IV naprijed citiranog Zakona iz koje odredbe slijedi da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku nadležno postupati pred Općinskim sudom u Osijeku. Odredbom članka 2. točka XI istoga Zakona propisano je kako je Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici nadležno postupati na području Općinskog suda u Koprivnici. Nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj Gr1 264/2020 od 1. srpnja 2020. odlučio da je za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari nadležan Općinski sud u Osijeku, istovremeno je valjanom primjenom odredbe članka 2. točka IV Zakona o područjima i sjedištima državnih odvjetništava postalo nadležno i Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku. Zakonski zastupnik tuženika nadalje upozorava na odredbu članka 110. Zakona o parničnom postupku kojom je propisana novčana kazna od 500,00 kn do 5.000,00 kn za fizičku osobu koja u podnesku vrijeđa sud ili stranku u postupku. Napominje da je očitovanje tužitelja od 30. rujna 2020. uvredljivog sadržaja u odnosu na ovo odvjetništvo, jer sadrži apsolutno neprimjerene riječi "bludnog sadržaja" kojim je tužitelj okarakterizirao tuženikov odgovor na tužbu, te se stoga poziva naslovljeni sud opomenuti tužitelja i zaprijetiti mu novčanom kaznom ukoliko nastavi vrijeđati ovo odvjetništvo kao zakonskog zastupnika tuženika.

5. Sud napominje da tijekom cijelog ovog postupka, tužitelj prigovara nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku za postupanje u ovom predmetu, a budući je ovaj sud o tom prigovoru tužitelja, odlučio rješenjem broj Pn- 152/2020-43 od 29. kolovoza 2024., koje je postalo pravomoćno dana 19. rujna 2024., to nema potrebe dalje obrazlagati navode tužitelja u odnosu na naveden prigovor, jer je o istom pravomoćno odlučeno.

6. Tijekom postupka tužitelj navodi da se nema namjeru osvrtati na primjedbe o „bludnom sadržaju“ zamjenice općinske državne odvjetnice u Osijeku, da ista obmanjuje sud predlažući da se njegova tužba odbaci, te da su svi zahtjevi i prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku neosnovani, nezakoniti i nedopušteni. Navodi da je trpio duševne boli uz neprospavane noći i noćne more, zbog pristupa sudu i pisanja raznih podnesaka i žalbi kako bi se zaštitio od nezakonitosti nadležnog suda po sutkinji u predmetu Psp-2/2015. Nadalje navodi da su u pravosuđu i Općinskom državnom odvjetništvu masoni koji štite mafiju u pravosuđu ili ih pokušavaju zaštiti neosnovanim kaznama i prijetnjama iz čl. 110. Zakona o parničnom postupku, kako se ne bi govorilo o zlouporabi prava i ovlasti, te nezakonitosti u pravosuđu. Navodi da nenadležno Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, iznosi obmane, bludno i lažno iznosi neistine, te da su kazneno djelo zamjenice općinske državne odvjetnice u Osijeku, da lažno manipulira u podnesku od 19. studenog 2020. u odnosu na nadležnost Općinskog državnog odvjetništva u konkretnom slučaju. Nadalje navodi u podnesku od 04. prosinca 2020. da su u Općinskom državnom odvjetništvu sestre i braća masoni koji štite suce, te da je predsjedništvo Županijskog suda u Velikoj Gorici suodgovorno za nezakonitost i u zavlačenju postupka Psp- 2/2015, da se sa njegovim zahtjevom za suđenje u razumnom roku od 06. rujna 2017. reketarilo i nedopušteno manipuliralo kako im se svidjelo. U podnesku od 04. siječnja 2021. tužitelj između dotadašnjih navoda, ističe da bi netko trebao da glavom lupi u betonski zid da se osvijesti i nauči Zakon o područjima i sjedištima državnih odvjetništava, da je tužena počinila tešku zlouporabu prava i ovlasti, jer je tužbu poslala mjesno nenadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, da se zakon treba poznavati, da je pretrpio duševne boli radi pristrane pravne nepismenosti na njegovu štetu. U podnesku od 16. kolovoza 2024. tužitelj navodi da je uređujuća sutkinja u ovom predmetu needucirana, da postupa nezakonito, da ne poštuje zakone Republike Hrvatske i da zbog toga trpi duševne boli, jer mu je dobro poznato da su suci štrajkali neosnovano za povišicu plaće na štetu građana kao needucirani.

6.1. Podneskom od dana 01. veljače 2021. tužitelj navodi da od tuženice zahtijeva naknadu štete u iznosu od 197.410,00 kn uvećanu za 1.000,00 kn troškova tužbe, za sudsku pristojbu u iznosu od 2.320,00 kn (za koju je naveo da će platiti po pozivu suda), te za daljnje troškove postupka u iznosu od 4.095,80 kn, pa predlaže da sud donese presudu kojom će tuženoj Republici Hrvatskoj naložiti da mu plati ukupan iznos od 204.825,80 kn.

6.2. Podneskom od dana 26. srpnja 2024. tužitelj sukladno važećoj valuti uređuje tužbeni zahtjev i ostaje kod svih iznesenih činjenica, pa sada potražuje od tužene Republike Hrvatske naknadu štete od 197.410,00 kn, te na ime troškova iznos od 1.000,00 kn, odnosno ukupno iznos od 26.333,53 eura/ 198.410,00 kn, uvećano za troškove sređivanja tužbe i dostave sudu u iznosu od 2.500,00 eura te za troškove pristupa na ročište pred sudom u iznosu od 250,00 eura, pa zahtijeva da mu tuženice na ime naknade štete plati iznos od 26.333,53 eura i na ime troškova postupka iznos od 2.750,00 eura, sve u roku od 15 dana. Navodi da se liječi tabletama za smirenje i krvni tlak koju mu raste zbog svih nezakonitosti po sucima u Općinskom sudu u Koprivnici jer nisu spriječavali odvjetnika Feliksa Đurašina u zlouporabi prava i ovlasti i udružili se kako bi stekli materijalnu novčanu korist u predmetima gdje je to zbog litispendencije nedopušteno jer je ranije pravomoćno presuđeno u predmetu P-1160/13 po sucu Alenu Golubu koji je odbacio tužbu za smetanje posjeda tužitelja TJ, a što za sutkinju Amaliju Švegović nije značilo ništa koja je tužbu odbacila iako je tužitelj TJ povukao tužbu, pa je trebala njemu u tom postupku presuditi troškove postupka, ali to nije učinila pristrano pa je protiv nje podnio tužbu radi naknade štete.

6.3. Sukladno nalogu suda da uredi tužbu, tužitelj podneskom od dana 25. rujna 2024. uređuje tužbu na način da zahtijeva od tuženice na ime naknade imovinske štete iznos od 46.810,00 kn / 6.216,754 eura i na ime naknade neimovinske štete za duševne boli iznos od 150.000,00 kn / 19.908,421 eura, a ukupno iznos od 196.810,00 kn /26.125,175 eura, navodeći da mu je šteta počinjenja po sutkinji Općinskog suda u Koprivnici u predmetu broj Psp-2/2015, jer mu nakon što je tužitelj TJ povukao tužbu, nije dosudila troškove postupka u iznosu od 11.810,00 kn, kao i da mu je šteta nastala zbog toga što predsjednica suda nije postupila po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku neisplatom iznosa od 35.000,00 kn, da potražuje naknadu štete bez sudskih pristojbi koje nije platio, pa predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da mu naknadi imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 26.125,175 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 17.06.2020. pa do isplate na njegov račun u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d.

7. Rješenjem ovoga suda broj Pn-152/2020-49 od 04. listopada 2024. sud je odbacio tužbu tužitelja, temeljem čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku, koje je povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 920/2024-4 od 31. ožujka 2025. ukinuto i predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje da tužba tužitelja sadrži zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima predlaže da se navedene činjenice utvrde, ime, prezime, adresu prebivališta i OIB tužitelja, naziv, adresu i OIB tuženice, predmet spora i potpis tužitelja‚ odnosno da je tužba kako ju je tužitelj uredio podneskom od 25. rujna 2024. kojim zahtjeva isplatu na ime naknade imovinske i neimovinske štete u iznosu od 26.125,175 eura, podobna za raspravljanje i tužbeni zahtjev je u dovoljnoj mjeri definiran za postupanje, a eventualne nejasnoće u odnosu na činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ne utječu na mogućnost postupanja po takvoj tužbi.

8. U žalbi protiv rješenja broj Pn-152/2020-48 od 04. listopada 2024., tužitelj u odnosu na uređujuću sutkinju u ovom postupku i sutkinju Amaliju Švegović u postupku Psp-2/15 (Psp-2/17) navodi, da „vidi se da sova ne želi sovi iskopati oči“, da sutkinja Amaliji Švegović nije odbacila tužbu, jer su joj mirisali novci od terenske nadnice i troškova očevida suda na nekretninama koje si je naplatila u svoju korist te osigurala i odvjetniku Feliksu Đurašin troškove postupka kao udruženoj mafiji kojoj nije stalo do zakonitosti, nego samo do novca, dok njega vucaraju po sudu više od četiri godine po nezakonitoj tužbi.

9. Podneskom od dana 12. travnja 2025. tužitelj prije svega navodi da je tuženicu Republiku Hrvatsku u ovom postupku po zakonu i po njegovoj tužbi, dužno zastupati Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, OIB:32308927283, [adresa] iz [adresa], 48 000 [adresa], te navodi da zahtijeva naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 29.083,53 eura i troškove ovog postupka kako proizlazi iz spisa i sređene tužbe od dana 29. srpnja 2024., potražuje i 500,00 eura za pristup sudu i za izgubljeno vrijeme na dan 07. svibnja 2025. i na dan za objavu rješenja. Navodi da je na pripremnom ročištu od 29. kolovoza 2024. gotovo bio protjeran od strane zastupnice državne odvjetnice, da je ročište trajalo 15 min., a da je on doputovao iz [adresa] na to ročište, da na istom nije bilo riječi o njegovoj tužbi nego samo o nadležnosti ili nenadležnosti zastupnika tužene koja se nije ispoštovala i da se po tom pitanju očitovao tajniku ĆJ u odgovoru na upit Ministarstvu pravosuđa, navodeći da isto prilaže (iako uz podnesak tužitelj nije dostavio nikakve priloge). Navodi da će se odazvati pozivu ovoga suda na pripremno ročište zakazano za dan 07. svibnja 2025. i da se uopće neće obazirati na prisutnost zastupnika tužene iz ODO Bjelovara, jer isti po njegovoj tužbi nije nadležan, a tako ni po rješenju o delegaciji broj Grl-264/2020-2 od 01. srpnja 2020. Vrhovnog suda Republike Hrvatske po sutkinji Goranki Barač- Ručević koja je odredila da bude ovaj sud nadležan po njegovoj tužbi. Navodi da nije bilo osnove za rješenje ovoga suda broj Pn-152/2020-43 od 29. kolovoza 2024. u kojem se omogućila žalba na štetu papira. Predlaže da sud donese ovršnu presudu i potražuje trošak od 1.000,00 eura na ime sastava, pisanja, fotokopiranja, dostave na poštu, troškova poštarine u dva primjerka sređene ovršne presude sa prilozima, sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I.-TUŽENA REPUBLIKA HRVATSKA OIB:52634238587 Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276 Ulica grada Vukovara 49 10000 ZAGREB. dužna je naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu TUŽITELJU BJ OIB: [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa]. u novčanom iznosu od 29.083,53 EURA na koji iznos se obračunava zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe 17.06.2020. koja je zaprimljena u Poslovnom broju: Pn- 34/2020 KOD OPĆINSKOG SUDA U KOPRIVNICI pa do 1. siječnja 2021. po stopi koja se računa za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%poena a od 1. siječnja 2021. do 1. siječnja 2025. zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena a od 1. siječnja 2025. do plateža zakonska zatezna kamata po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja tekuće godine. TE je tužena dužna nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena time da se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine koja se na troška računa od presuđenja do plateža sve u roku od 15 dana.

II.-Nalaže se tuženoj Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB:72910430276 Ulica grada Vukovara 49. 10000 ZAGREB DA UKUPNA SREDSTVA od 30.583,53 EURA isplate iz Državnog proračuna Republike Hrvatske na BROJ RAČUNA/ IBAN [broj bankovnog računa] kod HPB u [adresa] KOJI SE VODI NA IME TUŽITELJA HJ OIB: [osobni identifikacijski broj] IZ [adresa] u roku od 15 dana ne duže od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za isplatu Ministarstvu pravosuđa, za njezinu isplatu."

9.1. Podneskom od dana 22. travnja 2025. tužitelj navodi da ostaje kod zahtjeva za naknadu imovinske i neimovinske štete u iznosu od 29.083,53 eura, ali sada potražuje trošak, za koji navodi da je omaškom izostavio, u iznosu od ukupno 3.793,60 eura (543,60 eura troškova po presudi koja nije donesena od 02.02.2021., 1.500,00 eura na ime troškova žalbe na nezakonito rješenje sutkinje Kamelije Matijašević, 250,00 eura za pristup sudu na prekinuto pripremno ročište, 250,00 eura pristupa sudu na ročište dana 07.05.2025., 250,00 eura na pristup sudu na dan objave rješenja, 1.000,00 eura za sređenu ovršnu presudu), pa sada ukupno zahtijeva od tužene isplatu iznosa od 32.877,13 eura, odnosno predlaže da sud usvoji uređen tužbeni zahtjev (koji dakle glasi kao pod I. izreke presude). Nadalje navodi da je sucu Davoru Liščiću predložio donošenje presude od 02. veljače 2021., a koja nije donesena, radi umješača ne nadležnog Općinskog državnog odvjetništva iz Bjelovara po zastupnici državne odvjetnice Marice Plazibat koja nije postupila po svojoj službenoj dužnosti i nije podnesak zaprimljene tužbe vratila mjesno nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravnom odjelu u [adresa], koje je nadležno po njegovoj tužbi i po rješenju VSRH izrekom iz čl. 68. st. 3. ZPP-a. Navodi da je predlagao nadležnom sucu Davoru Liščiću da po službenoj dužnosti iz čl. 10. st. 1. -4. ZPP-a spriječi svaku zlouporabu prava i ovlasti umješača iz ODO iz Osijeka Maricu Plazibat, a da sudac to nije učinio, nego je odgodio zakazano pripremno ročište, nakon čega je zatražio njegovo izuzeće, te ga je naslijedila izvan razumnog roka sutkinja Kamelija Matijašević, koja ima priliku ispraviti i nadoknaditi, po službenoj dužnosti kazniti iz čl. 110. ZPP-a sukladno čl. 10. ZPP-a umješača Maricu Plazibat koja ga je u odgovoru na tužbu vrijeđala i predlagala sudu da se njegova osnovana tužba odbaci i obmanula ovaj sud po sutkinji koja je tužbu odbacila, a Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šabelj Maglajec ispravio je sve nezakonitosti ovoga suda i uvažio njegovu žalbu, koje je obrazloženje rješenja temelj za izreku iz čl. 110. ZPP-a maksimalnu kaznu umješaču Marici Plazibat koja ga je vrijeđala u odgovoru na tužbu i obmanula Općinski sud u Osijeku po nadležnim sucima, jer su donosili nezakonita rješenja na njegovu štetu sa troškovima postupka i sa postupkom se zavlači i nije donesena odluka u razumnom roku, jer je umješač u predmetu i sudu činio pristranu konfuziju i štetu.

10. Kako je tužitelj u uređenoj tužbi od 25. rujna 2024. zahtijevao iznos na ime štete od ukupno 26.125,75 eura, a nakon toga sukladno podnescima od 12. travnja 2025. i 22. travnja 2025. na pripremnom ročištu od 07. svibnja 2025. izjavljuje da konačno zahtijeva na ime naknade štete ukupan iznos od 29.083,53 eura (kao i ukupan trošak od 3.793,60 eura), radi svrsishodnosti konačnog rješenja spora među strankama po utuženom osnovu, sud je na pripremnom ročištu održanom dana 07. svibnja 2025. donio rješenje kojim dopušta preinaku tužbe, sukladno čl. 190. st. 1. i 3. i čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03, 88/05., 2/07.- Odluka USHR, 84/08., 96/08. - Odluka USHR, 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19.).

11. Na pripremnom ročištu, a ujedno i ročištu za glavnu raspravu od dana 07. svibnja 2025., zastupnica po zakonu tužene, zamjenica općinskog državnog odvjetnika, navodi da tuženica ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka, te napominje da tužitelj nije taj koji odlučuje koje Općinsko državno odvjetništvo je nadležno zastupati Republiku Hrvatsku u ovom postupku, već o tome odlučuje isključivo sud, također zbog vrijeđanja tužitelja, odnosno iskazivanja nepoštivanja prema zastupniku po zakonu tužene u kojima navodi da nezakonito postupaju, da zloupotrebljavaju pravo, predlaže da sud istog kazni. U odnosu na osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, navodi da tužitelj navodima iz tužbe nije dokazao nezakonitost u radu bilo kojeg suca, čija imena navodi u tužbi, a niti je dokazao odgovornost za štetu tužene, budući ne postoji štetna radnja, niti postoji uzročnosti između eventualne štete i štetne radnje, a niti protupravnosti kao pretpostavka za odgovornost za štetu, zbog čega ne postoje pretpostavke iz odredbe čl. 105. Zakona o sudovima, po kojima bi tužena odgovarala tužitelju za štetu zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca. Predlaže da sud izvrši uvid u spise koje je sud pribavio Psp-2/2015 (Psp-2/2017) i P-1160/13, u odnosu na navode tužitelja da je sutkinja Amalija Švegović u tom postupku nezakonito postupala. Protivi se preinaci tužbe, jer tužitelj iz iste činjenične osnove traži drugi iznos.

12. Na istom ročištu od dana 07. svibnja 2025., tužitelj izjavljuje da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti kako je uredio podneskom od dana 12. travnja 2025. u odnosu na visinu zahtijevane imovinske i neimovinske štete, koju sada zahtijeva u iznosu od 29.083,53 eura, a također i da je podneskom od 22. travnja 2025. specificirao i troškove koje sada zahtijeva u iznosu od 3.793,60 eura, tako da ukupno sada zahtijeva 32.877,13 eura, s pripadajućim zateznim kamatama, kako je uredio u navedenim podnescima. Predlaže da sud izvrši uvid u spise Općinskog suda u Koprivnici broj P-1160/13 i Psp-2/15 (Psp-2/17), predlaže da se njega sasluša u svojstvu stranke, predlaže da sud izvrši uvid u svu priloženu materijalnu dokumentaciju u ovom spisu, napominje da i nadalje osporava da je Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku nadležno zastupati tuženicu u ovom predmetu i napominje da je tražio od suda da se spriječi zlouporaba od strane Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, a nazočnu zamjenicu općinskog državnog odvjetnika u Osijeku, smatra umješačem u ovom postupku, koja u ovom postupku čini štetu, jer je dostavila ovome sudu odgovor na tužbu, iako nije nadležna u ovom postupku, a čime je bio oštećen prethodno uređujući sudac u ovom postupku Davor Liščić, pa stoga smatra da se nikakva dokazna dokumentacija u spisu ne može davati na uvid nazočnoj zamjenici ODO u Osijeku, jer istu smatra nenadležnom za postupanjem u ovom predmetu. Prilaže spisu skicu izmjere i koordinate točaka uređene međe prema sporazumu koji se nalazi u predmetu Psp-2/15., podnesak pod nazivom „nova tužba protiv Republike Hrvatske na teret poslovnog broja Pn-152/2020“, poziv za pripremno ročište pod poslovnim brojem Pn-152/2020 od 25. rujna 2020. (u kojem tužitelj napominje da je sud pravilno naveo da u ovom postupku tuženu zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, a što smatra da je ispravno i da u ovom postupku je nadležno zastupati tuženu upravo ODO u Koprivnici), rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj P-1160/2013, (koje inzistira da se priloži spisu iako je sud napomenuo tužitelju da je pribavio službenim putem cijeli taj spis), podnesak tužitelja TJ u postupku Psp-2/2017 od 26. srpnja 2017. radi dokaza da su navodi u tom postupku lažni, rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-2/17-70 od 13. rujna 2017. (na okolnost da sutkinja Amalija Švegović nije trebala odbiti tužbeni zahtjev, kao što je u tom rješenju odlučeno, već da je trebala odbaciti tužbu tužitelja u tom postupku), rješenje Vrhovnog suda RH broj Su-Gzp-84/2025-5 od 22.04.2025. (koje se već nalazi u spisu na listu 284.–289. spisa), te njegovu žalbu izjavljenu protiv tog rješenja od 04. svibnja 2025. godine.

13. Dakle, predmet ovoga spora je naknada imovinske i neimovinske štete zbog nezakonitog rada suca i predsjednice suda, za koju tvrdi da je u predmetu Općinskog suda u Koprivnici pod brojem Psp-2/15 (Psp-2/17) počinjena namjerno ili s krajnjom nepažnjom ili propustom i to postupanjem uređujuće sutkinje u tom postupku, zbog čega je trpio povredu prava osobnosti u vidu duševnih boli, za koju je prije preinake zahtijevao štetu od 150.000,00 kn/19.908,42 eura, a na ime imovinske štete iznos od 6.216,754 eura (11.810,00 kn, jer mu sutkinja nakon povlačenja tužbe nije dosudila troškove postupka od 11.810,00 kn i što predsjednica suda nije postupila po njegovom zahtjevu za suđenje u razumnom roku neisplatom iznosa od 35.000,00 kn), a koji ukupan iznos naknade imovinske i neimovinske štete podnescima od 12. travnja 2025. i 22. travnja 2025. povećava na iznos od ukupno 29.083,53 eura, uz trošak od ukupno 3.793,60 eura, odnosno sveukupno zahtijeva od tuženice iznos od 32.877,13 eura, s pripadajućim zateznim kamatama (list 275.-277. i 280.-281. spisa).

14. Tijekom postupka sud je izveo dokaze koje su stranke predložile, te je saslušao tužitelja i izvršio uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu, u dokumentaciju koju je tužitelj priložio na ročištu od dana 07. svibnja 2025. kao i u predmet Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-2/2015 (Psp-2/2017) i P-1160/2013.

14.1. Stranke nisu imale primjedbe na izvedene dokaze.

15. Među strankama nije sporno:

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe radi naknade štete, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku,

- da se Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici nije očitovalo na zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora,

- da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženice radi naknade štete pred Općinskim sudom u Koprivnici dana 17. lipnja 2020.,

- da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr1 264/2020-2 od 01. srpnja 2020. za postupanje u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Pn-34/2020, određen Općinski sud u Osijeku, temeljem odredbe čl. 68. st. 1. Zakona o parničnom postupku,

- da tužitelj konačno uređenim tužbenim zahtjevom od 12. travnja 2025. i 22. travnja 2025. zahtijeva od tuženice naknadu imovinske i neimovinske štete u ukupnom iznosu od 29.083,53 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te troškove postupka od 3.793,60 eura s pripadajućim zateznim kamatama, a ukupno iznos od 32.877,13 eura.

16. Među strankama je sporna osnova i visina štete, odnosno da li je tužitelju nastala šteta kako on to tvrdi u tužbi i tijekom postupka i to nezakonitim radom sutkinje u predmetu broj Psp-2/15 (Psp-2/17) i predsjednice Općinskog suda u Koprivnici u postupku po zahtjevu tužitelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i da je zbog toga došlo do povrede tužiteljevih prava osobnosti, te materijalne štete.

17. U svom iskazu tužitelj na ročištu za glavnu raspravu od dana 07. svibnja 2025. navodi da je predmetnu tužbu podnio radi naknade štete protiv tuženice, jer smatra da se pred Općinskim sudom u Koprivnici nezakonito sudilo u odnosu na njega u postupku smetanja posjeda, po tužbi tužitelja TJ, protiv njega kao tuženika. Napominje da je sutkinja Amalija Švegović zavlačila postupak i nezakonito presudila, jer je trebala odbaciti tužbu, a što se jasno vidi iz skice koju je priložio sudu, gdje je on bio smetan u posjedu. Također smatra nezakonitim postupanje predsjednice suda koja je odbila njegov zahtjev za suđenje u razumnom roku, iako je sutkinja Švegović odugovlačila postupak, a također je ista sutkinja Švegović omogućila odvjetniku Feliksu Đurašinu zlouporabu prava u tom postupku, jer je Feliks Đurašin podnio podnesak 26. srpnja 2017. kojim povlači tužbu i u kojem podnesku iznosi laži, a koji podnesak je također priložio spisu. Navodi da je sudska nagodba u postupku uređenja međe falsificirana, jer je na licu mjesta u postupku uređenja međe, sudac Darko Magdić dao da potpiše prazan list papira tvrdeći da se zapisničarki pokvarila pisaća mašina, a koju nije vidio niti da je donesena na ročište na licu mjesta. Navodi da je sutkinja Amalija Švegović u predmetnom postupku postupila po zakonu, ali po nezakonitoj tužbi i po podnesku tužitelja od 26. srpnja 2017. kojim povlači tužbu i navodi laži i tada je nastupilo njeno nezakonito postupanje po tom podnesku kojim je rješenjem odbila tužbeni zahtjev tužitelja pod brojem Psp-2/17-70 od 13. rujna 2017. i odlučila da svaka strana snosi svoje troškove postupka, iako je po čl. 158. Zakona o parničnom postupku, njemu trebala dosuditi trošak. Ne može se sjetiti da li se žalio protiv tog rješenja, ali njemu nikakvi troškovi u tom postupku nisu dosuđeni, budući je Županijski sud u tom postupku samo potvrđivao nezakonita rješenja sutkinje Amalije Švegović i Darka Magdića. Napominje da je protiv suca Darka Magdića podnio kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici, zbog falsificiranja zapisnika, odnosno sudske nagodbe, zbog čega je bio pozvan u Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, temeljem te kaznene prijave, a nije mu poznato kako je o njegovoj kaznenoj prijavi riješeno, a također je dostavio sve dokumente i sadašnjem glavnom državnom odvjetniku Ivanu Turudiću i nije dobio nikakvu povratnu informaciju. Također je prijavio i rad sudaca ovoga suda Ministarstvu pravosuđa kao i rad sudaca Općinskog suda u Bjelovaru, te se tajniku Ministarstva pravosuđa, ĆJ, a nakon što mu je isti saopćio da se Ministarstvo ne može miješati u rad sudaca, pojasnio da je on žrtva mafije Općinskog suda u Koprivnici, Općinskog suda u Osijeku i Općinskog suda u Bjelovaru, kojima su povodom odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, delegirani predmeti sa Općinskog suda u Koprivnici. U odnosu na pretrpljenu štetu iskazuje, da je već sve opisao u svojoj tužbi i da je ovome sudu također u odnosu na navedeno, Županijski sud u Slavonskom Brodu u svojoj ukidnoj odluci, naveo detaljno ovome sudu, sve što je on naveo, pa nema razloga da se dalje odugovlači ovaj postupak. Također u odnosu i na visinu štete i troškove koje je imao, napominje da je sve detaljno obrazložio u svojim podnescima. Napominje da se nada povoljnoj odluci u odnosu na njega u ovom postupku, u kojem slučaju neće imati daljnjih prigovora. Predlaže da sud kazni nenadležno Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku i spriječi i daljnju zlouporabu prava i ovlasti, jer je po ovoj tužbi po zakonu mjesno nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Koprivnici, a ne Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, a to navodi i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci u vezi nadležnosti u ovom postupku. Napominje da se nije žalio na rješenje ovoga suda broj Pn-152/2020-43 od 29. kolovoza 2024. u odnosu njegov prigovor nenadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, jer to rješenje smatra nezakonito i neosnovano.

18. Uvidom u priklopljeni predmet Općinskog suda u Koprivnici broj P- 1160/2013, sud je utvrdio da je u tom predmetu uređujući sudac bio mr.sc. Alen Golub, da je tužitelj TJ podnio pred Općinskim sudom u Koprivnici dana 29. studenog 2013. tužbu zbog smetanja posjeda (nekretnina u k. o. [katastarska općina] koje se nalaze u predjelu zvanom Jama i Kapitanica, koje je kasnije kč.br. specificirano naveo) protiv tuženika BJ (ovdje tužitelja) kojeg je u tom postupku zastupala punomoćnica Sanja Gudek Glavina, odvjetnica iz [adresa], da su održana četiri ročišta i to dana 14. ožujka 2014., 26. ožujka 2014. (na licu mjesta u [adresa] uz nazočnost sudskog vještaka geodetske struke), 04. rujna 2014., te 13. studenog 2014. na kojem je zaključen prethodni postupak i zaključena je glavna rasprava, da su saslušane stranke (tužitelj TJ i kao tuženik HJ) i predloženi svjedoci MJ, FJ, LJ, VJ, JJ, ĐJ, te su na prijedlog tuženika i uz suglasnost tužitelja pročitani iskazi svjedoka u P-948/2013 i to EJ i KJ, izvršen je uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju, obavljen je uviđaj na licu mjesta na predmetnim nekretninama uz nazočnost sudskog vještaka, da je vještak izradio nalaz i mišljenje dana 17. lipnja 2014., da tuženik HJ prije zaključenja glavne rasprave nije predložio izvođenje daljnjih dokaza, da je sud rješenjem broj P-1160/13-29 od 23. prosinca 2014. odbio tužbeni zahtjev tužitelja TJ, kao neosnovan i istom naložio da tuženiku DJ, naknadi trošak parničnog postupka od 2.600,00 kn, u roku od 8 dana, da je nakon toga podneskom od 12. lipnja 2015. tuženik HJ izvijestio sud da je zbog zlouporabe ovlasti u tom postupku otkazao punomoć svojoj punomoćnici Sanji Godek Glavina, odvjetnici iz [adresa], nadalje da je Županijski sud u Varaždinu rješenjem broj Gž-768/15-2 od 20. siječnja 2016. odbio žalbu tužitelja u tom postupku i potvrdio rješenje broj P-1160/13-29 od 23. prosinca 2014.

19. Uvidom u priklopljeni predmet Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-2/2015 (svežanj 1. i 2., novi broj Psp-2/2017) sud je utvrdio da je tužitelj TJ dana 08. svibnja 2015. podnio tužbu protiv tuženika BJ (ovdje tužitelja) radi smetanja posjeda nekretnina u k. o. [katastarska općina] s točno navedenim kč.br., s prijedlogom za određivanje privremene mjere, da je dana 12.05.2015. zakazano pripremno ročište za dan 02.06.2015. i da je tuženiku uz poziv dostavljena tužba radi odgovora, da je tuženik HJ dana 25.05.2015. podnio odgovor na tužbu (list 32. -36.), te podnesak od 01.06.2015.(list 41.) kojima osporava navode iz tužbe i predlaže sudu tužbu odbaciti kao nedopuštenu, da sud donese rješenje kojim se odbija tužitelj sa svim tužbenim zahtjevima po tužbi za smetanje posjeda i da spriječi svaku zlouporabu prava, jer da tužitelj nema pravo na zaštitu posjeda, a što navodi u brojnim podnescima tijekom postupka i izražava nezadovoljstvo postupanjem suda, da je dana 02.06.2015. (list 42.-43.) održano pripremno ročište na kojem su stranke iznijele svoje dokazne prijedloge (tužitelj je predložio uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju, očevid na licu mjesta uz vještaka geodetske struke, saslušanje svjedoka, a tuženik HJ je predložio uvid u priloženu dokumentaciju i nalaz mjerničkog vještaka iz P- 948/13, te podneskom od 08.06.2015. (list 45.) da se sasluša svjedokinja FJ i PJ, te pročitaju iskazi svjedoka iz P-948/13 KJ i CJ, te pročita spis P-1160/13), da je tužitelj pozvan na uplatu predujma za očevid na licu mjesta i identifikaciju nekretnina u iznosu od 3.000,00 kn (list 43.), da je sutkinja po prijedlogu tužitelja odredila provođenje očevida na licu mjesta na predmetnim nekretninama rješenjem broj Psp-2/15-14 od 01.07.2015. za dan 11.09.2015. u kojem je navedeno da se očevid neće održati u slučaju lošeg vremena, a novi datum će biti određen pisanim putem (list 53. spisa), da je prijedlog tuženika BJ za uređenje međe od 13.07.2015. po naredbi sutkinje od 14.07.2015. izdvojen u novi spis (list 57.-59., koji se vodio pod brojem R1-43/16), da je sukladno obavijesti tužitelja putem e-maila od 11.09.2015. (list 61.) o nepovoljnim uvjetima na licu mjesta (oborine, visina kukuruza do 3m, trave do 1,50m) odgođeno ročište toga dana, da su stranke i vještak o odgodi obaviještene putem telefona, da se tužitelj podneskom od 14.09.2015. (list 62.) protivio odgodi ročišta na licu mjesta navodeći da se postupak odugovlači i da na spornom dijelu nema kukuruza, da je novi očevid zakazan rješenjem broj Psp-2/15-20 od 15.09.2015. za dan 09.11.2015. (list 63.) i održan toga dana (list 63., 68.-70.) uz sudskog vještaka geodetske struke Vesne Kovač, koja je na istom ročištu saslušana, da je sutkinja donijela rješenje broj Psp-2/15-23 od 09.11.2015. (list 71.) kojim nalaže isplatu na ime troška za obavljeni očevid dana 09.11.2015. od 257,84 kn, a zapisničarki od 117,20 kn, da je nakon izrade nalaza- skice vještaka, zakazano ročište za dan 03.03.2016. koje je odgođeno, jer je tuženik HJ podnio zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje (list 107. -111.), da je taj zahtjev (kao i dopuna zahtjeva) odbijen rješenjem Ureda predsjednice Općinskog suda u Koprivnici broj 29-Su-161/16 od 14.03.2016 (list 117. -118.), jer tuženik nije naveo razloge koji bi doveli u sumnju nepristranost sutkinje, da je sud na ročištu od dana 07. srpnja 2016. (list 127.-138.), saslušao stranke (dakle tužitelja TJ i tuženika BJ) i svjedoke predložene po strankama: JJ, ĐJ, ŠJ, SJ, GJ i FJ, pročitani su iskazi EJ i KJ iz spisa P-948/13 na suglasan prijedlog stranaka, te je pročitana sva materijalna dokumentacija u spisu i glavna rasprava je zaključena nakon što su tužitelj i tuženik izjavili da ne nude daljnje dokazne prijedloge, da je sud odlukom i to rješenjem broj Psp-2/15-47 od dana 21.07.2016. (list 158.-168.) utvrdio da je tuženik HJ smetao posjed nekretnina tužitelja TJ, koje je rješenje povodom žalbe tuženika BJ (list 170.-173.) ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1665/16-2 od 10.03.2017. (list 182.-184.) i predmet vraćen na ponovni postupak zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točk. 11. Zakona o parničnom postupku, jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da se o troškovima postupka odluči u konačnoj odluci. Predmet se nastavio voditi pod brojem Psp-2/2017, dok je rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-2/15-3 od 12.05.2015. kojim je određena predložena privremena mjera (list 26.-28.) potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici broj Gž-15-2 od 07.09.2016., a žalba tuženika BJ odbijena kao neosnovana. Nadalje, da je tuženik HJ podneskom od 03. travnja 2017. predložio da sud odbaci tužbu tužitelja kao neosnovanu i traži trošak od 7.022,00 kn, a podneskom od 15.05.2017. traži trošak od 6.600,00 kn i žali se da je glavna rasprava zakazana van svih rokova (list 188. -195.), da je sud rješenjem Psp-2/17-61 od 25.05.2017. zakazao ročište za dan 31.08.2017. u 12,30 sati (list 197.), da je tužitelj podneskom od 27. srpnja 2017. povukao tužbu (list 198.) navodeći da je suglasnom voljom stranaka, posjed vraćen i traži trošak od 6.450,04 kn, da je tuženiku upućena obavijest o povlačenju tužbe od 21.08.2017. uz uputu da može zahtijevati trošak u roku od 15 dana nakon primitka obavijesti (list 199.), da se tuženik na tu obavijest suda očitovao podneskom od 25.08.2017. (list 203.) na način da se protivi povlačenju tužbe (list 203.-205.) navodeći da je tužitelj povukao tužbu da izbjegne novčanu kaznu zbog zlouporabe prava i ovlasti i predlaže da mu sud dosudi trošak postupka i žalbene troškove zbog povlačenja tužbe od ukupno 7.910,00 kn, a podneskom od 06.09.2017. (list 207. -208.) iznos od 8.510,00 kn, da su stranke dopisom suda broj Psp-2/17-64 od 21.08.2017. (list 197.) obaviještene da se ročište zakazano za dan 31.08.2017. neće održati iz razloga jer je tužitelj povukao tužbu, da je u spisu sačinjena službena bilješka od dana 31.08.2017. (list 206.), da je toga dana u sud pristupio tuženik HJ iako je uredno primio obavijest suda broj Psp-2/17-64 od 21.08.2017. kojim je obaviješten da se ročište zakazano za dan 31.08.2017. neće održati, te je obaviješten da će se novo ročište održati dana 13.09.2017. u 11,30 sati, da je na ročištu od 13.09.2017. (list 209.-210.) tuženik izjavio da se protivi povlačenju tužbe i zahtijeva naknadu troškova, te predlaže sudu da kazni tužitelja i njegovog punomoćnika radi zlouporabe prava i ovlasti u tom postupku, da je sud na istom ročištu donio rješenje kojim odbija u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio da će o trošku odluka uslijediti u pisanom otpravku, da je rješenjem broj Psp- 2/17-70 od 13.09.2017. (list 211.-220.) pod I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a pod II. je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka, uz obrazloženje s pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku, iz razloga što su stranke uredile među prema svom sporazumu, te je sam tužitelj podneskom od 27.07.2017. naveo da povlači tužbu, jer mu je suglasnom voljom stranaka vraćen posjed, da je protiv tog rješenja podnio žalbu tuženik HJ (list 221.-223.), kao i tužitelj TJ (list 227.-234.) uz koju je priložio sudsku nagodbu (list 234.) zaključenu dana 09.03.2017. između njega kao protustranke i BJ kao predlagatelja u izvanparničnom postupku radi uređenja međe koji se vodio pred Općinskim sudom u Koprivnici broj R1-43/16 u kojoj su TJ i HJ postigli sporazum i riješili uređenjem međe-pitanje spora u predmetu Psp-2/17, da je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-409/2018-3 od 13.09.2018. (list 251.-254.) žalba tuženika BJ odbačena kao djelomično nedopuštena u odnosu na stavak I. izreke rješenja kojim se odbija tužbeni zahtjev tužitelja TJ, a djelomično usvojena kao osnovana i rješenje ukinuto u stavku II. izreke (odluka o troškovima), te predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu radi donošenja nove odluke o zahtjevu stranaka za naknadu troškova. U ponovljenom postupku, rješenjem suda po sucu mr.sc. Alenu Golubu pod brojem Psp-2/2017-85 od 25.10.2018. (list 258.-260.) naloženo je tužitelju TJ da tuženiku BJ naknadi prouzročeni trošak od 400,00 kn, dok je preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška, kao i zahtjev tuženika BJ za naknadu troška od 1.000,00 kn, odbijen kao neosnovan, a koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-453/2019-3 od 10.04.2019. (list 291.-292.). Također, da je rješenjem istog suda broj Gž-453/2019-4 od 10.04.2019. (list 293.) odbijena žalba BJ, kao neosnovana izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-2/2017-92 od 07.02.2019. kojim je odbačen prigovor i žalba BJ na rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-409/18-3 od 13.09.2018. kao nedopušten (list 283.). Iz spisa također proizlazi da se HJ žalio na rješenje o pristojbi (list 302.-303.) koja je žalba odbijena kao neosnovana (list 313.-315.) rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1110/2020-2 od 06.11.2020.

19.1. U odnosu na navod tužitelja da mu je nastala šteta jer predsjednica Općinskog suda u Koprivnici nije postupila po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku neisplatom iznosa od 35.000,00 kn, ovaj sud je uvidom u predmet Psp-2/15 (Psp-2/17) utvrdio da je rješenjem Ureda predsjednice suda Općinskog suda u Koprivnici broj Su-Gzp-I-4/18 od 22.01.2018. (list 243.) odbijen zahtjev podnositelja BJ za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u Psp-2/17 (ranije Psp-2/15) kao neosnovan, na temelju čl. 67. st. 1. Zakona o sudovima, jer je povodom tog zahtjeva utvrđeno da spis na Općinskom sudu u Koprivnici broj Psp-2/17 (ranije Psp-21/15) nije stajao, nego se na istom radilo kontinuirano i u okvirima Zakona, te je povodom uloženih žalbi, sutkinja spis dostavila Županijskom sudu u Splitu radi odlučivanja. Naime, iz obrazloženja rješenja proizlazi da podnositelj zahtjeva HJ zahtijeva 35.000,00 kn, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, jer se postupak vodi tri godine, jer nije odlučeno o njegovoj žalbi, te da se postupak vodi nezakonito i pristrano. Nadalje proizlazi, da je sukladno čl. 65. st. 3. Zakona o sudovima, predsjednica suda zatražila očitovanje suca mr.sc. Alena Goluba, kojem je spis dodijeljen u rad nakon što je sutkinja Amalija Švegović, koja je radila na predmetu, imenovana za sutkinju Županijskog suda u Varaždinu, te je nakon uvida u pomoćni omot predmeta Psp-2/15 (Psp-2/17) koji se nalazio na županijskom sudu povodom žalbe i očitovanje suca mr.sc. Alena Goluba, utvrdila da je pod brojem Psp-2/17, ranije Psp-2/15, započet parnični postupak podnošenjem tužbe tužitelja TJ protiv tuženika BJ, radi smetanja posjeda, zaprimanjem tužbe u sud dana 03. svibnja 2015., da je dana 12. svibnja 2015. donijeto rješenje o privremenoj mjeri koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-2083/15-2 od 17. rujna 2016., da su održane rasprave 02.06.2015., očevid 10.11.2015., 03.03.2016., 07.07.2016., te 21.07.2016. donijeto i objavljeno rješenje o smetanju posjeda, da je isto ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1665/16-2 od 10.03.2017., nakon čega se spis vodi pod brojem Psp-2/17, da je u daljnjem tijeku postupka donijeto i objavljeno rješenje o smetanju posjeda broj Psp-2/2017-70 od 13.09.2017., na koje su stranke podnijele žalbu, radi čega je spis dostavljen na Županijski sud u Splitu radi odluke o žalbama stranaka uz popratno izvješće od 27.10.2017. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je spis od podnošenja tužbe do dostave na rješavanje Županijskom sudu u Splitu, bio dodijeljen u rad sutkinji Amaliji Švegović, da je tužba podnesena 03.05.2015. pa je netočan navod podnositelja BJ da se postupak vodi tri godine, jer rok u kojem se predmet može riješit ovisi o odluci Županijskog suda u Splitu povodom žalbe stranaka na donijeto rješenje, odnosno ovisi o tome da li će se navedeno rješenje potvrditi ili preinačiti ili ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Nadalje proizlazi da je protiv tog rješenja podnositelj zahtjeva HJ podnio žalbu, povodom koje je navedeno rješenje, preinačeno rješenjem Ureda predsjednika suda Županijskog suda u Koprivnici broj Su-Gžzp I-3/18-2 od 09.02.2018. (list 244.- 246.) na način da je odbačen zahtjev BJ za zaštitu prava u razumnom roku u predmetu Psp-2/17 i odbijen je zahtjev istog za naknadu troška žalbenog postupka, iz razloga jer je postupak Psp-2/17 dovršen, a zahtjev za suđenje u razumnom roku se može podnijeti samo za postupke koji su u tijeku pred nadležnim sudom. Također, nadalje proizlazi da je Županijski sud u Splitu uz dopis broj Gž- 2524/2017-2 od 06.04.2018. (list 249. -250.) vratio Općinskom sudu u Koprivnici spis broj Psp-2/17, kako bi se proslijedio na Županijski sud u Veliku Goricu, jer je taj postupak već bio u rješavanju povodom izjavljivanja žalbe na tom Županijskom sudu, sukladno čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 128/14.).

19.2. Pored navedenog, a u odnosu na zahtjev ovdje tužitelja, za suđenje u razumnom roku u predmetu Psp-2/15 (Psp-2/17), također proizlazi da je povodom njegove žalbe, rješenjem Ureda predsjednice Županijskog suda u Varaždinu broj Su- Gžzp I-7/18-2 od 28.12.2018. (list 280-281.) preinačeno rješenje predsjednice Općinskog suda u Koprivnici broj Su-Gzp I-11/18 od 07.11.2018. na način da se odbacuje kao nedopušten zahtjev BJ od 04.09.2018. za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku u predmetu broj Psp-2/17 (kojim zahtijeva da mu se dosudi 35.000,00 kn primjerene naknade), jer postupak Psp-2/15 (Psp-2/17) nije u tijeku, već je dovršen (postupak je započeo s podnošenjem tužbe 08.05.2015., završen je donošenjem rješenja broj Psp-2/17-70 od 13.09.2017. o glavnoj stvari (smetanju posjeda), te rješenjem broj Psp-2/17-85 od 25.10.2018. o troškovima postupka).

19.3. Također je utvrđeno da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gžzp II-2/20-3 od 20.02.2020. (list 300.-301.) odbijena žalba BJ kao neosnovana i potvrđeno rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gzp-II-1/19-4 od 30.12.2019. kojim je odbačen zahtjev tužitelja kao predlagatelja, radi isplate primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u predmetu broj Psp-2/17, kao nedopušten.

20. Iz zahtjeva za mirno rješenje spora (list 6. ovoga spisa) proizlazi da se tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici radi naknade štete prije podnošenja ove tužbe sukladno čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u kojem navodi da mu je šteta učinjena temeljem zlouporabe prava i ovlasti i kaznenog djela u predmetu Općinskog suda u Koprivnici broj Psp-2/15 u nadležnosti sutkinje toga suda Amalije Švegović.

21. Iz Odluke Državnog sudbenog vijeća broj K-3/20-7 od 23.04.2020. (list 64.) proizlazi da je odbijen zahtjev tužitelja za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predsjednice Županijskog suda u Varaždinu i predsjednice Općinskog suda u Koprivnici zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 1. KZ/11 (list 64.-72. spisa).

22. Iz rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj R1-43/2016-25 (list 73. spisa) proizlazi da se odbija kao neosnovan zahtjev predlagatelja BJ da mu protustranka TJ nadoknadi troškove izvanparničnog postupka u iznosu od 1.760,05 kn. Na rješenju je rukom napisano "lažno je nagodbe nije bilo", te da je rješenje "nedopušteno jer je kasnije tražio nadoplatu predujma".

23. Iz dopisa zamjenice ravnateljice Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj KR-US-705/19 od 25.09.2019. (list 75. spisa) proizlazi da se tužitelj obratio navedenom naslovu radi nezadovoljstva odlukama Županijskog suda u Varaždinu, Općinskog suda u Koprivnici i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-žzp I-24/19-2 od 05.07.2019., sa paušalnim navodima, te je pozvan da podnesak u roku od 15 dana i pravi i dopuni u skladu s čl. 205. st. 7. Zakona o kaznenom postupku. Na dopisu je rukom tužitelj napisao "Evo koliko su pravno nepismeni jer nisu sposobni poći od A. i doći do C. točke iz nezakonitih rješenja suda".

24. Iz dopisa Ureda predsjednika Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Su- Gzp-I-9/2018-14 od 03.06.2019. (list 76.) proizlazi da se očituje vezano za zahtjev tužitelja za suđenje u razumnom roku u Psp-2/17. Također da je na tom dopisu tužitelj napisao "dokaz kaznenog djela", "laže", "nedopustivo".

25. Iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj ND-66/2020- 4 od 10.08.2020. (list 96. -99.) proizlazi da se odnosi na očitovanje na predstavku tužitelja na rad Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, te je upućen da svoja prava može ostvarivati podnošenjem tužbe nadležnom sudu, budući je protekao rok od tri mjeseca od podnošenja njegovog zahtjeva za mirno rješenje spora.

26. Iz računa Linksa (list 101.) proizlazi da glasi na iznos od 270,00 kn za tintu HP, a iz računa HP d.d. (list 102-111.) proizlaze da glase na poštanske usluge i fotokopiranje.

27. Iz medicinske dokumentacije (list 191. -193.) proizlazi da se odnosi na uputnicu psihijatru od 02.04.2022., dok iz nalaza specijalista psihijatrije od 08.04.2022. i 07.07.2022. u bitnom proizlazi da tužitelj ima povišen tlak i uzima terapiju, navodi da vodi sudske sporove u trajanju od deset godina, da protiv Republike Hrvatske pokreće pravni postupak u kojem potražuje naknadu duševne i financijske štete, da je nezadovoljan pravomoćnim presudama, percipira se oštećenim i prevarenim (sutkinje „lažno donijele rješenje, a sustav sudstva je umreženje laži uz usku suradnju s mafijom“, „suci i odvjetnici su se njime okoristili, on je oštećen u svakom pogledu“ itd.), usprkos psihološkoj šteti i narušenoj harmoniji, te savjetima obitelji da odustane, ostaje ustrajan u borbi za njemu smislenu pravdu radi „volje i želje za uređenjem pravedne RH..., teško mu je odustati pred lopovima, ispao bi gubitnik“, ima smetnje u smislu varijacije tlaka, poremećenog sna, kompletne mentalne posvećenosti osobnoj pravnoj borbi („stalno vrtim po glavi kako mi rade zlo i kako da to spriječim“), proučava zakone i sl., rigidnih je stavova i paranoidnih interpretacija u smislu segmenta osobnosti, slabe kritičnosti, osoba je slabe samosvjesnosti i egocentričnih potreba, rigidna te hipersenzibilna ličnost nesvjesna vlastitih grešaka, paranoidnih obrada realiteta u sklopu osobnosti (konstantna borba s pravdom, pozicija opreza, sumnja u namjeru drugih), suviše je fokusiran i osjetljiv na nepravdu pri čemu istovremeno raste rigidnost u stavovima i odlukama te paranoidnosti u interpretacijama.

28. Ostalu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu koju je tužitelj prilagao uz podneske u ovom postupku, sud nije posebno obrazlagao, jer se odnosi na dokumentaciju koja je sastavni dio spisa P-1160/2013, Psp-2/15 i Psp-2/17, u koje je sud izvršio uvid kako je navedeno, podnesci u kojima prigovara nadležnosti Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, o kojem je prigovoru ovaj sud pravomoćno odlučio rješenjem broj Pn-152/2020-43 od 29.08.2024. (list 197. -199.), podnesci tužitelja u kojima izražava nezadovoljstvo radom više sudaca, kao i uređujuće sutkinje, stranice Zakona o parničnom postupku sa određenim zakonskim propisima, uređeni tužbeni zahtjevi (čiji je sadržaj sud naveo u ovom obrazloženju po datumima podnošenja), obraćanje predsjednici Općinskog suda u Koprivnici vezano za zahtjeve za suđenje u razumnom roku (list 77.), kaznena prijava i prijedlog za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Koprivnici (list 91. -94.), te dokumentacija koja je nesporna među strankama (kao npr. dopis Općinskog suda u Koprivnici upućen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske radi delegacije ovog predmeta, odluka povodom tog zahtjeva, dostava predmeta ovome sudu na daljnje postupanje sa lista 17., 19., 20.-23. spisa.

29. Ovdje sud napominje da tužitelj u odnosu na postupak uređenja međe koji se vodio pred Općinskim sudom u Koprivnici broj R1-43/2016 (list 73.), nije predlagao priklopiti na uvid taj spis u ovom postupku. Također, vezano za navode tužitelja da je u postupku uređenja međe uređujući sudac krivotvorio zapisnik sa sudskom nagodbom sa tužiteljevim potpisom, te da je protiv istog podnio kaznenu prijavu pred Općinskim državnim odvjetništvom u Koprivnici, ovaj sud napominje da navedeno nije predmet ove parnice, već kaznenog postupka. U odnosu na navode tužitelja kojim se žali na postupanje suca Davora Liščića u ovom predmetu prije uređujuće sutkinje, sud napominje da isto također nije predmet ovoga postupka, te je tužitelj pokrenuo posebnu parnicu radi naknade štete protiv tužene, zbog nezakonitosti u radu na ovom predmetu koja se odnosi na ranije uređujućeg suca.

30. Dakle, tužitelj navodi da mu je nastala šteta koja mu je u predmetu Psp- 2/2015 (Psp-2/2017) počinjena namjerno ili s krajnjom nepažnjom ili propustom i to postupanjem uređujuće sutkinje u tom postupku, jer mu nije dosudila parnične troškove nakon što je tužitelj TJ u tom postupku povukao tužbu i neisplatom iznosa od 35.000,00 kn od strane predsjednice Općinskog suda u Koprivnici u postupku po njegovom zahtjevu zbog povrede prava za suđenje u razumnom roku, zbog čega je trpio povredu prava osobnosti u vidu duševnih boli, kao i materijalnu štetu. Iz iskaza tužitelja na ročištu za glavnu raspravu od dana 07. svibnja 2025. proizlazi da je predmetnu tužbu podnio radi naknade štete protiv tuženice, jer smatra da se pred Općinskim sudom u Koprivnici nezakonito sudilo u postupku smetanja posjeda Psp-2/15 (Psp-2/17) po tužbi tužitelja TJ protiv njega kao tuženika, jer da je sutkinja Amalija Švegović zavlačila postupak i nezakonito presudila, jer je trebala tužbu protiv njega odbaciti, te je omogućila punomoćniku tužitelja u tom postupku odvjetniku Feliksu Đurašinu, zlouporabu prava, jer je dopustila istom da podnese podnesak kojim povlači tužbu i u tom podnesku iznosi laži i tada je nastupilo njeno nezakonito postupanje po tom podnesku kojim je rješenjem odbila tužbeni zahtjev tužitelja Psp-2/17-70 od 13. rujna 2017. i odlučila da svaka strana snosi svoje troškove postupka, iako su troškovi trebali biti njemu dosuđeni. Smatra nezakonitim postupanje predsjednice Općinskog suda u Koprivnici, jer je odbila njegov zahtjev za suđenje u razumnom roku. U odnosu na pretrpljenu štetu, njenu visinu i troškove postupka koje zahtijeva, tužitelj u svom iskazu navodi da je već sve opisao u svojoj tužbi i detaljno opisao u svojim podnescima, kao i da je ovome sudu u odnosu na navedeno, Županijski sud u Slavonskom Brodu u svojoj ukidnoj odluci naveo detaljno sve ono što je on već naveo, pa nema razloga da se dalje odugovlači ovaj postupak.

31. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim u cijelosti.

32. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

33. U smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica.

34. Ovaj sud je izveo sve dokaze koje su stranke predložile, te iste nisu imale primjedbe na izvedene dokaze.

35. Dakle, prema čl. 219. Zakona o parničnom postupku, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti.

36. Primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužitelj mora dokazati zakonske pretpostavke za štetu koju mu je počinio sudac, kako tvrdi svojim nezakonitim i nepravilnim radom, da bi Republika Hrvatska bila odgovorna za štetu.

37. Odgovornost za štetu Republike Hrvatske u konkretnom slučaju, regulirana je odredbom čl. 105. st. 1. i 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020.) kojom je propisano da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti. Republika Hrvatska zatražiti će od suca povrat neisplaćene naknade samo kad je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

38. Opće pretpostavke za naknadu štetu po pravilima za izvanugovornu odgovornost za štetu, koje se primjenjuju i u slučaju odgovornosti države po čl. 105. st. 1. Zakonu o sudovima, su:

- nezakonit ili nepravilan rad sudaca u obnašanju sudačke dužnosti

- postojanje štete koja je zbog toga nastala

- uzročna veza (kauzalni neksus) između nezakonitog i nepravilnog rada suca na koju se poziva tužitelj i nastale štete.

38.1. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

39. U ovom slučaju, tužitelj nije dokazao da su kumulativno ispunjene opće pretpostavke za naknadu štete.

40. Prema recentnoj sudskoj praksi (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 669/2020-2 od 07.06.2022., presudi i rješenju Županijskog suda u Zadru broj Gž-627/2024-6 od 12.03.2025.), nezakonit rad očituje se kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanjem primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, dok se nepravilan rad očituje kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

41. Nadalje, temeljna je pretpostavka odgovornosti za štetu postojanje štete, za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala u vidu duševnih boli, kao i materijalne štete, a do koje ne bi došlo da nije bilo nezakonitog rada sutkinje Amalije Švegović, koja mu nakon povlačenja tužbe u tom predmetu, nije dosudila parnični trošak od 11.810,00 kn, a predsjednica Općinskog suda u Koprivnici neisplatom iznosa od 35.000,00 kn, po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Koprivnici Psp-2/15 (Psp-2/17). Za napomenuti je da pored navedenog, tužitelj tvrdi i da je sutkinja Amalija Švegović nezakonito postupala na način da si je priskrbila nepripadajuću materijalnu korist izlaskom na očevid u predmetu Psp-2/15.

42. Slijedom iznijetog, ovaj sud je utvrdio da je postupak Psp-2/15 (u ponovljenom postupku Psp-2/17) započeo s podnošenjem tužbe TJ od dana 08. svibnja 2015. protiv tuženika BJ, ovdje tužitelja, radi smetanja posjeda, te da je dovršen donošenjem rješenja po sutkinji Amaliji Švegović pod brojem Psp-2/17-70 od 13.09.2017. o glavnoj stvari (smetanju posjeda), a nakon ukidne odluke u odnosu na troškove postupka, u nastavku postupka, rješenjem o naknadi troškova po sucu mr.sc. Alenu Golubu pod brojem Psp-2/17-85 od 25.10.2018., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-435/2019-3 od 10.04.2019.

42.1. Dakle, u tom postupku Psp-2/15 (Psp-2/17) sutkinja Amalija Švegović je u skladu s prijedlozima stranaka (dakle i tužitelja TJ i tuženika BJ), izvela je predložene dokaze u skladu s odredbom čl. 7., čl. 219. i čl. 220. Zakona o parničnom postupku, postupak se vodio uredno i kontinuirano, bez odugovlačenja, a što također proizlazi i iz odluka Ureda predsjednice Općinskog suda u Koprivnici, povodom zahtjeva BJ za suđenje u razumnom roku u toj parnici Psp-2/15, održane su rasprave dana 02.06.2015. (očevid dana 09.11.2015.,) ročište 03.03.2016. (koje je odgođeno, jer je tuženik HJ podnio zahtjev za izuzeće sutkinje Amalije Švegović, koji je zahtjev odbijen kao neosnovan), 07.07.2016. i dana 21.07.2016. doneseno je i objavljeno rješenje o smetanju posjeda broj Psp- 2/15-47, a nakon što je isto ukinuto rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1665/16-2 od 10.03.2017., spis se dalje vodio pod brojem Psp-2/17, u kojem je postupku donijeto i objavljeno rješenje broj Psp-2/2017-70 od 13.09.2017. o glavnoj stvari (smetanju posjeda) u izreci pod I. i o troškovima u izreci pod II., da je protiv tog rješenja žalba tuženika BJ, ovdje tužitelja, odbačena kao djelomično nedopuštena u odnosu na stavak I. izreke rješenja kojim se odbija tužbeni zahtjev tužitelja TJ, a djelomično usvojena kao osnovana u odnosu na stavak II. (odluka o troškovima) u kojem je dijelu rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu, radi donošenja nove odluke o zahtjevu stranaka za naknadu troškova, te je u ponovljenom postupku rješenjem koji je donio sudac mr.cs. Alen Golub pod brojem Psp-2/2017-85 od 25.10.2018. naloženo tužitelju TJ da tuženiku BJ naknadi trošak od 400,00 kn, dok je ostali zahtjev BJ, ovdje tužitelja, za naknadom troška, odbijen kao neosnovan i koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-435/2019-3 od 10.04.2019.

43. U odnosu na navod tužitelja da je sutkinja u predmetu Psp-2/15 (Psp-2/17) stekla nezakonitu i nepripadnu imovinsku korist radi izlaska na lice mjesta radi očevida, ovaj sud je utvrdio da je očevid na licu mjesta određen sukladno prijedlogu tužitelja, koji je sutkinja usvojila bez obzira što se tome prijedlogu tuženik HJ protivio i što je u skladu odredbama Zakona o parničnom postupku o izvođenju dokaza. Naime, stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, u smislu odredbe čl. 220. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke, a prema st. 2. citiranog propisa, sud je taj koji odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Nadalje, na temelju rješenja broj Psp-2/15- 23 od 09.11.2015. (list 71. spisa Psp-2/15) uređujućoj sutkinji isplaćen je trošak od 257,84 kn (koji se sastoji od bruto naknade za izlazak od 220,00 kn i 17,20% doprinosa za plaću od 37,84 kn), a zapisničarki od 117,20 kn (koji se sastoji od bruto naknade za izlazak od 100,00 kn i 17,20% doprinosa za plaću od 17,20 kn) za obavljen očevid na licu mjesta dana 09.11.2015. Navedeno rješenje je sud donio na temelju odredbi Pravilnika o naknadama za obavljanje službenih radnji izvan zgrade suda ("Narodne novine" broj 38/14), kojom je odredbom čl. 1. propisano da se tim Pravilnikom uređuju uvjeti za obavljanje službenih radnji izvan zgrade suda i visina naknade na koju sudac, sudski službenik i namještenik ima pravo kad službenu radnju obavlja izvan zgrade suda. Odredbom članka 2. st. 1. istog Pravilnika je propisano da se službenom radnjom obavljenom izvan zgrade suda smatra svaka ona radnja koju sud poduzima tijekom ili izvan radnog vremena suda, u interesu i na trošak stranke ili drugog sudionika u postupku ili na teret sredstava suda. Odredbom čl. 3. st. 1. i 4. istog Pravilnika je propisano da izvan zgrade suda mogu se obavljati samo one službene radnje koje su na osnovi zakonskih propisa potrebne za rješavanje pojedinih predmeta; te da se obavljanje službene radnje izvan zgrade suda određeno na zahtjev i trošak stranke može se provesti, u pravilu, nakon što stranka u sud položi određenu svotu novca za tu svrhu (predujam). Nadalje, sukladno čl. 4. Pravilnika, za obavljenu službenu radnju izvan zgrade suda osobi koja je obavila tu radnju pripada paušalna naknada u bruto iznosu po predmetu i to sucu 220,00 kuna, a službeniku i namješteniku 100,00 kuna.

43.1. Slijedom navedenog, tvrdnje tužitelja o tome da je sutkinja u predmetu Psp-2/15 (Psp-2/17) stekla nezakonitu i nepripadnu imovinsku korist radi izlaska na lice mjesta, u cijelosti su neosnovane.

44. U odnosu na navod tužitelja da je sutkinja Amalija Švegović zavlačila postupak, ovdje treba napomenuti da su ročišta zakazivana kontinuirano kako je navedeno, a dva ročišta su odgođena i to očevid na licu mjesta radi nepovoljnih vremenskih uvjeta, te ročište od 03.03.2016. iz razloga jer je upravo HJ kao tuženik u tom postupku, podnio zahtjev za izuzeće uređujuće sutkinje, koje je odgođeno dok se ne odluči o tom zahtjevu, a što je u skladu s odredbama čl. 75. Zakona o parničnom postupku.

45. Dakle, kritički analizirajući izvedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da u ovoj konkretnoj pravnoj stvari ne postoje pretpostavke da bi se radilo o nezakonitom ili nepravilnom radu sutkinje Amalije Švegović u postupku Psp-2/15 (Psp-2/17) iz razloga kako je navedeno, a pored toga, treba dodati i to da je u konačnici tužitelju u tom postupku TJ, naloženo da tuženiku BJ, ovdje tužitelju, naknadi prouzročeni trošak koji je HJ kao tuženik u tom postupku imao zbog vođenja parnice. Također, ovaj sud nije utvrdio niti da postoje pretpostavke da bi se radilo o nezakonitom postupanju predsjednice Općinskog suda u Koprivnici, neisplatom tužitelju po njegovom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, koji je zahtjev utvrđen od strane višeg suda nedopušten iz razloga kako je obrazloženo, pa stoga tužitelju nikako nije mogla nastati šteta u iznosu od 35.000,00 kn, jer je njegov zahtjev bio nedopušten. Nadalje, uređujuća sutkinja nije postupala nepravilno i nezakonito, jer BJ kao tuženiku u tom postupku nije dosudila parnične troškove od 11.810,00 kn, nakon što je tužitelj u tom sporu protiv njega povukao tužbu, već su tužitelju u tom postupku pravomoćno dosuđeni troškovi koji su mu nastali i to u iznosu od 400,00 kn, dok je ostali njegov zahtjev pravomoćno odbijen kao neosnovan za naknadu troškova. Ovdje treba napomenuti to da je sud prvo rješenje o odluci o glavnoj stvari u tom postupku pod brojem Psp-2/15-47 od 21.07.2016. (koje je ukinuto odlukom višeg suda) odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a koju je odluku obrazložio i naveo materijalne odredbe na kojima temelji svoju odluku, dok je u konačnom rješenju kojim se taj postupak dovršio broj Psp-2/2017-85 od 25.10.2018. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-435/2019-3 od 10.04.2019. – list 291.-292. u Psp-2/17), tužitelju TJ u konačnici naloženo da BJ kao tuženiku, naknadi prouzročeni parnični trošak od 400,00 kn, dok je preostali zahtjev BJ za naknadu troška, odbijen kao neosnovan, pa ni tu nema spora da je tužitelju nastala neka eventualna šteta od 11.810,00 kn.

45.1. U odnosu na ukinuta rješenja prvostupanjskog suda u postupku broj Psp- 2/15 (Psp-2/17), sud napominje da kršenje neke zakonske odredbe od strane suca se automatski ne može smatrati nezakonitim radom, niti se svako odstupanje od uobičajenog načina rada, može smatrati nepravilnim radom, a koje bi automatizmom dovelo do odgovornosti države za štetu, jer na taj način praktično ne bi bio moguć rad suca, a izgubio bi se i sam smisao vođenja bilo kakvog sudskog postupka i pravnih lijekova u tom postupku, te bi u tom slučaju država odgovarala za štetu uvijek (naravno uz ispunjenje ostalih elemenata odgovornosti za štetu), a nezakonit ili nepravilan rad suca postojao bi u svakom slučaju kada njegova odluka bude ukinuta ili preinačena (tako u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1798/2015-2 od 05.02.2019.). Nezakoniti i nepravilni rad suca ne može se poistovjetiti s pogrešnim mišljenjem o ocjeni dokaza, utvrđenim činjenicama ili pravu kojeg treba primijeniti i temeljiti ih na takvom pogrešnom mišljenju, zbog kojeg su te odluke povodom pravnih lijekova ukidane ili preinačavane, već da bi postojala odgovornost tuženice, bilo je nužno dokazati da je sudac nanio tužitelju štetu svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti, u konkretnom slučaju, u predmetu Psp-2/15 (Psp-2/17) i nedosuđivanjem iznosa od 35.000,00 kn po zahtjevu tužitelja za suđenje u razumnom roku (koji se pokazao nedopušten), postojanje štete i uzročno posljedična veza između nezakonitog i nepravilnog rada suca, na koju se poziva tužitelj i nastale štete, a što tužitelj nije dokazao u ovom postupku. Dakle, nije nezakoniti rad kada sudac primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje ili pravno stajalište u postupku. Sudbena vlast je samostalna i neovisna, te je sudac autonoman u tumačenju i primjeni pravne norme u postupku, te se u slučaju donošenja različitih odluka u više postupaka, ne radi o nezakonitom radu. U takvom slučaju stranka svoja prava štiti podnošenjem pravnih lijekova, a što je tužitelj upravo i činio u postupcima Psp-2/15 (Psp-2/17) i postupcima po zahtjevima za suđenje u razumnom roku. Nezadovoljstvo tužitelja postupanjem po tužbi uređujuće sutkinje u tom postupku, odlukom u tom predmetu Psp-2/15 (Psp-2/17) i jer nije udovoljeno njegovom zahtjevu za isplatu naknade radi suđenja u razumnom roku, ne može dovesti do zaključka da je sud u svom postupanju počinio nezakonitosti i nepravilnosti, jer ti postupci nisu vođeni protivno zakonskim pravilima kako je obrazloženo. Pored navedenog treba istaknuti i da iza postupaka sudaca stoje pravomoćne sudske odluke, pri čemu iste prolaze kontrolu svih stupnjeva sudbene vlasti, kao i pri donošenju odluka povodom zahtjeva za dosudu primjerene naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

46. Sud također napominje da nije obrazlagao rad suca mr.sc. Alena Goluba u predmetu broj P-1160/13, jer tužitelj nije imao primjedbe na rad tog suca u navedenom predmetu, već je samo predložio uvid u taj spis. Nadalje, kako tužitelj nije dokazao nezakonitost rada suca i predsjednice suda, sud se nije upuštao u obrazlaganje medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio, jer nije dokazao osnovanost svoje tužbe, kako je obrazloženo.

47. U ovom postupku nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 105. Zakona o sudovima, jer tužitelj nije dokazao da bi se radilo o nezakonitom i nepravilnom radu sutkinje Amalije Švegović, niti predsjednice Općinskog suda u Koprivnici, u obnašanju sudačke dužnosti, pa nema osnove za odgovornost tuženice Republike Hrvatske za naknadu štete u konkretnom slučaju. Stav ovog suda je sukladan stavu izraženom u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3675/2018-2 od 30.11.2022., presudi broj Rev-669/2020-2 od 07.06.2022., presudi i rješenju broj Rev 2831/2013-2 od 31.10.2017.).

48. U odnosu na povredu ustavnih i konvencijskih prava iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne Novine“ - Međunarodni Ugovori broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17.) iz spisa Psp-2/15 (Psp-2/17), te postupaka po zahtjevima za suđenje u razumnom roku, razvidno je da je tužitelj bio u mogućnosti sudjelovati u postupcima, te poduzimati zakonom dopuštene postupovne radnje (predlagati dokaze, očitovati se na podneske i navode protivne stranke, postavljati pitanja i sl.) i ulagati pravne lijekove, iz čega proizlazi da su tužitelju pružene dostatne mogućnosti u ostvarenju procesnih jamstava koja u konačnici dovode i do zaštite njihovih subjektivnih prava, dok njegovo nezadovoljstvo ishodom postupka, odnosno samo po sebi, ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatke („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010., 5/2014.), (u tom smislu odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/1087/2016 od 2. ožujka 2017.) i odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

49. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije dokazao opće pretpostavke za naknadu štetu po pravilima za izvanugovornu odgovornost za štetu koje se primjenjuju i u slučaju odgovornosti države po čl. 105. st. 1. Zakona o sudovima, a što je bio dužan temeljem odredbe čl. 219. i čl. 7. Zakona o parničnom postupku, a niti su mu ustavna i konvencijska prava na pošteno suđenje povrijeđena, to je odlučeno kao pod I. izreke.

50. U odnosu na prijedlog tužitelja da sud kazni tuženu zbog vrijeđanja tužitelja, te prijedlog tužene da sud kazni tužitelja zbog iskazivanja nepoštovanja i vrijeđanja zastupnika po zakonu tužene, sud je odlučio posebnim rješenjem sukladno čl. 110. Zakona o parničnom postupku.

51. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

51.1. Sukladno odredbi čl. 163. Zakona o parničnom postupku, odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

51.2. Zahtjev tužene za naknadom parničnog troška od 2.000,00 eura, osnovan je u cijelosti i sastoji se od troška zastupanja tuženice po državnom odvjetništvu na ime sastava odgovora na tužbu od 23.09.2020. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), podneska od 19.11.2020. od 500,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištu od dana 29.08.2024. i 07.05.2025. u iznosima od po 500,00 eura (Tbr. 9.t.1.) i u skladu je s navedenim tarifnim brojevima, u vezi s Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), te čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1.-4., u vezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

U Osijeku, 02. lipnja 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Tužitelju

2.z.z. tuženika na P-DO-103/2020