Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-251/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Vesne Britvec, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Grčić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CB, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj Kov-214/2025-6 od 22. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika CB kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 123. stavak 1. točka 3., u vezi sa člankom 127. stavak 4. u vezi sa člankom 131. stavak 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 i 36/2024

- dalje: ZKP/08), protiv okrivljenika CB produljen je istražni zatvor određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Karlovcu, broj Kir-179/2025-3 od 29. ožujka 2025., djelomično preinačenim u odnosu na osnovu za određivanje istražnog zatvora i potvrđen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II- 98/2025-2 od 11. travnja 2025. te mu je u trajanje istražnog zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode počevši od trenutka uhićenja i to od 28. ožujka 2025. u 08,20 sati, pa nadalje.

2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio okrivljenik CB po branitelju Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da žalbeni sud usvoji predmetnu žalbu, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje ili pobijano rješenje preinači odnosno izrekne mjeru opreza.

3. Žalba okrivljenika CB nije osnovana.

4. Okrivljeni u žalbi navodi da iz prikupljenih dokaza ne proizlazi da nadalje postoje zakonski razlozi za produljenje istražnog zatvora te da se neosnovano stavlja na teret okrivljeniku da je počinio kazneno djelo. Pobijano rješenje ne sadrži rješenje o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može ispitati, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Suprotno utvrđenju suda prvog stupnja, okrivljeni smatra da se svrha određivanja istražnog zatvora može ostvariti kojom od mjera opreza jer okrivljeni boravi na dvije adrese, u [adresa] i u [adresa], a može živjeti i na trećoj adresi, u [adresa], obzirom da on neće kontaktirati s oštećenom jer su razvedeni dvije godine, a on uopće ne zna gdje sada oštećena živi. Dalje, smatra da bi njegovim ostankom u istražnom zatvoru djeca okrivljenika izgubila uzdržavanje jer on u tom slučaju ne bi mogao plaćati djeci alimentaciju. Sud je pogrešno utvrdio i da postoji opasnost od ponavljanja djela jer okrivljeni ranije nije osuđivan zbog kaznenog djela koje mu se stavlja na teret niti postoje okolnosti koje bi upućivale na opasnost od ponavljanja djela. Spreman je pridržavati se budućih mjera opreza.

5. Suprotno žalbenim navodima, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, a sud prvog stupnja je za svoja utvrđenja naveo jasne i neproturječne razloge tako da se rješenje može ispitati. Osnovana sumnja kao opća pretpostavka za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. ZKP/08 sada je pojačana podignutom optužnicom utemeljenom na ranije pribavljenim dokazima kao višem stupnju osnovane sumnje od stupnja osnovane sumnje postojećeg kod određivanja istražnog zatvora od strane suca istrage. Napominje se, a u vezi žalbenog navoda da se okrivljenom neosnovano stavlja na teret počinjenje kaznenog djela, da se u ovom stadiju postupka utvrđuje postojanje osnovane sumnje, a ne je li okrivljeni doista počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

6. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08, odnosno osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da bi okrivljeni ponovio kazneno djelo. Pri tome valja navesti da žalbeni navod gdje okrivljeni navodi da ne bi počinio kazneno djelo protiv oštećene jer ima mogućnost živjeti na različitim mjestima, dalje od oštećene, nije od odlučujućeg značenja na zakonitost pobijane odluke jer ju je on u zadnje vrijeme, nakon razvoda braka vrijeđao, omalovažavao i uznemiravao oštećenu upravo na daljinu, porukama. Dakle, fizička udaljenost između boravišta okrivljenika i oštećene nije, sama za sebe, jamstvo da okrivljeni ne bi pokušao činiti nova kaznena djela na štetu svoje bivše supruge. Na opasnost od ponavljanja djela i na mogućnost počinjenja novog djela na štetu bivše supruge upućuje očigledno složeni odnos bivših bračnih drugova te trajanje i upornost okrivljenika u činjenju kaznenog djela pri čemu valja imati na umu da njegovo ponašanje nisu korigirale prekršajne osude radi raznih prekršaja pa tako i prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. U smislu realne opasnosti za ponavljanje djela treba tumačiti i činjenicu da se protiv okrivljenika vodi još nekoliko kaznenih postupaka kod Općinskog suda u Karlovcu temeljem potvrđenih optužnica, od kojih je jedan za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, što, uz poštovanje pretpostavke nedužnosti okrivljenika, ipak upućuje na veću mogućnost ponavljanja djela na štetu bivše supruge.

7. Prethodno navedena višestruka prekršajna osuđivanost i više kaznenih postupaka u tijeku protiv ovog okrivljenika, koji su u stadiju nakon potvrđivanja optužnice, upućuju da se opasnost od ponavljanja djela kod ovog okrivljenika ne može otkloniti kojom blažom mjerom – mjerom opreza ili kombinacijom tih mjera jer one nisu dovoljna garancija da bi se njihovom primjenom okrivljeni odvratio od činjenja kaznenih djela protiv oštećene, prvenstveno zbog iskazane kriminalne volje u činjenju djela za koje je osnovano sumnjiv. Okolnost da bi okrivljeni, eventualno, živio na različitoj adresi od adrese oštećene nije od odlučujućeg značaja za ovu odluku jer, kako je naprijed navedeno, okrivljeni je djela protiv oštećene činio upravo za vrijeme njihove razdvojenosti.

8. Nadalje, imajući u vidu odredbe članka 4. ZKP/08 utvrđuje se da boravkom okrivljenog u istražnom zatvoru od 28. ožujka 2025., uz moguću osudu okrivljenog za ovo kazneno djelo na kaznu zatvora u trajanju od jedne do tri godine, imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela za čije je počinjenje osnovano sumnjiv i potrebe izricanja mjere istražnog zatvora, ovaj sud smatra da nije dovedeno u pitanje načelo razmjernosti istražnog zatvora u odnosu na očekivanu/izrečenu kaznu zatvora, a sve imajući u vidu i odredbu članka 133. stavak 1. točka 2. ZKP/08, koja propisuje maksimalno moguće trajanje istražnog zatvora, pri čemu se napominje da istražni zatvor do donošenja presude suda prvog stupnja u ovom slučaju može trajati najdulje tri mjeseca.

9. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje okrivljeni ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 2. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević