REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1778/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Petri Vuljak Žugaj, odvjetnici iz Petrinje, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Republike Austrije 20, Zagreb, zastupane po Općinskom državom odvjetništvu u Sisku, radi obnove nekretnine, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-355/2023-11 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Uvažava se žalba tuženice kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Petrinji, poslovni broj: P-355/2023-11 od 24. listopada 2024. u točki I i III izreke i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da izvrši građevinske radove na nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa] i koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i sastoji se od kč. br. [katastarska čestica]/K u naravi [adresa]², dvorište 1045 m², stambena zgrada, [adresa]², gospodarska zgrada 210 m², ukupno: 1518 m², te je u knjižnom vlasništvu Republike Hrvatske (vlasnički dio 1/1) na način da se započne s hitnim popravkom krova i s zatvaranjem svih vanjskih otvora na zgradi, sve u roku 15 dana. Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 850,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja ove presude (2. lipnja 2025.) do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da izvrši građevinske radove na nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa] i koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i sastoji se od kč. br. [katastarska čestica]/K u naravi [adresa]², dvorište 1045 m², stambena zgrada, [adresa]², gospodarska zgrada 210 m², ukupno: 1518 m², te je u knjižnom vlasništvu Republike Hrvatske (vlasnički dio 1/1) na način da se započne s hitnim popravkom krova i s zatvaranjem svih vanjskih otvora na zgradi, sve u roku 15 dana.

II Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice IB u dijelu u kojem traži da se tuženici Republici Hrvatskoj naloži cjelovita obnova zgrade od potresa prema prethodno izrađenoj tehničkoj dokumentaciji za konstrukcijsku obnovu zgrade, u roku 15 dana.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Tu presudu u točki I i III pravovremenom žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

– pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. – dalje: ZPP). U sporenju pravilnosti navedene presude tužena u žalbi u bitnom ističe; da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime da je počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; da se prilikom ocjene zakonitosti i poštenja posjeda prvostupanjski sud ne osvrće na činjenicu da „Gavrilović” Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti RB Gavrilovića potomci d.o.o. nije univerzalni pravni slIjednik RO „Gavrilović” Poljoprivrede s.p.o. niti je u ijednom trenutku bio vlasnik predmetne nekretnine, a što je tužiteljici bilo poznato, jer je radila u Gavriloviću te su joj poznati problemi oko pravnog sljedništva te da država spori vlasništvo DB, jer je kao odvjetnica istog zastupala u upravnom postupku poslijeratne obnove u kojem je njegov zahtjev odbijen upravo iz razloga spornog vlasništva; da je nesporno da je predmetna nekretnina bila devastirana još u ratu pa dakle i u vrijeme kad ju je tužiteljica kupila i ušla u njezin posjed pa je sporno u kojem trenutku je počelo uznemiravanje tužiteljičina posjeda; da iz vještačkog nalaza i mišljenja vještaka Dražena Trdine iz postupka osiguranja dokaza broj R1-170/2022 proizlazi da je krovište rastrešeno i prokišnjava, dimnjaci su urušeni, a prilikom urušavanja su polupani i crijepovi na krovu, a tužiteljica ne dokazuje da je takvo stanje postojalo prije potresa; da tužiteljica predmetni poslovni prostor više ne koristi, jer je zgrada označena crvenom naljepnicom

– neuporabljivom zbog oštećenja na konstrukciji zgrade te da zbog takvog statusa zgrade, hitno zatvaranje svih vanjskih otvora na zgradi i popravak krova nisu mogući bez prethodnog ojačanja konstruktivnih dijelova zgrade zbog čega da je pobijana presuda i neovršiva; da je do prodora atmosferilija došlo uslijed potresa, u vrijeme kada šteta nastala od atmosferilija ne uznemirava tužiteljicu u izvršavanju njezina posjeda, jer posjed ionako ne može vršiti na način na koji ga je vršila prije potresa zbog znatnih oštećenja konstrukcije zgrade; da se stambene zgrade koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro po Zakonu o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije obnavljaju cjelovitom obnovom zgrade, odnosno obnovom građevinske konstrukcije te izvođenjem potrebnih pripremnih, građevinskih, završno-obrtničkih i instalaterskih radova odnosno radova kojima se zgrada dovodi u stanje potpune građevinske uporabljivosti do razine koju zahtijevaju pravila struke. Zbog žalbe protiv odluke o glavnoj stvari, pobija i odluku o trošku postupka. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, uz naknadu parničnog troška tuženici uvećanog za trošak žalbe, a podredno uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. ZPP.

4. U odgovoru na žabu tužiteljica je osporila žalbene navode tuženice te je predložila odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

5. Žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet postupka u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužiteljice da se tuženici naloži izvršiti građevinske radove na nekretnini koja se nalazi na adresi [adresa] i koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i sastoji se od kč. br. [katastarska čestica]/K u naravi [adresa]², dvorište 1045 m², stambena zgrada, [adresa]², gospodarska zgrada 210 m², ukupno: 1518 m², koja je u knjižnom vlasništvu Republike Hrvatske (vlasnički dio 1/1) na način da se započne s hitnim popravkom krova i sa zatvaranjem svih vanjskih otvora na zgradi, sve u roku 15 dana. Takav tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tužiteljica pretpostavljena vlasnica poslovnog prostora koji se nalazi u prizemlju navedene zgrade u kojem je prostoru došlo do oštećenja u vidu vlage na stropovima i u zidovima, gdje je došlo do odvajanja boje sa zidova i natapanja dijelova montažnog stropa zbog utjecaja atmosferilija (prvenstveno vode) koje ulaze kroz nezatvorene otvore (prozore) na stanovima iznad poslovnog prostora i kroz oštećeni krov zgrade za koja oštećenja je odgovorna tužena kao većinska suvlasnica (i knjižna samovlasnica) koja od Domovinskog rata ne vodi brigu o predmetnoj nekretnini u smislu dobrog gospodara.

7. I u ovoj fazi postupka sporno je da li su ispunjene pretpostavke za pružanje tužiteljici vlasničko pravne zaštite od uznemiravanja sukladno čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., i 94/17. dalje ZV) odnosno sporna je aktivna legitimacija tužiteljice te je sporno da li tužena nebrigom o naprijed navedenoj nekretnini uznemirava tužiteljicu u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnog poslovnog prostora.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud je dijelom kao nesporno između stranaka a dijelom nakon ocjene provedenih dokaza utvrdio:

- da je tužena upisana kao zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine čest.kat.br. 321/K [adresa] dvorište, stambena zgrada i gospodarska zgrada od ukupno 1518 m² upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je tužiteljica kao kupac s DB kao prodavateljem 12. listopada 2005. sklopila kupoprodajni ugovor predmet kojeg je stambeni prostor u stambenoj zgradi koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], a koja se sastoji od čest.kat.br. 321 u naravi kuća i dvorište u [adresa] površine 11 a i 51 m² (kuća) i 3 a i 67 m² (dvorište) koji se stambeni prostor nalazi u prizemlju kuće desno, sastoji se od dvije prostorije i kupatila s WC-om te hodnika, sve u ukupnoj površini od 48 m²;

-da je tužiteljica taj stambeni prostor koristila kao poslovni prostor u kojem je od 2006. do potresa koji je pogodio Petrinju 28. i 29. prosinca 2020. imala svoj odvjetnički ured;

- da je Ugovorom broj 32 o darovanju stana "Gavrilović" Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti RB potomci d.o.o., u svojstvu pravnog sljednika knjižnog vlasnika RO "Gavrilović" Poljoprivreda s potpunom odgovornošću sa pravom korištenja u društvenom vlasništvu, kao darovatelj, darovao DB, kao daroprimcu, 2. siječnja 1997. stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade na adresi u [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], koji se sastoji od sobe, kuhinje, kupatila s WC-om i hodnika te pripadajuće ostave u prizemlju ukupne površine od 48 m²;

- da je iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dražena Trdine inž.građ. od 3. veljače 2023. sačinjenog u postupku osiguranja dokaza posl. br. R1-170/2022 nakon izvršenog očevida utvrđeno da je riječ o zgradi koja je ugrađena, a kroz sredinu je izveden prolaz (haustor) prema dvorišnom dijelu, da se prizemlje se sastoji od predmetnog poslovnog prostora (desno) i stana (lijevo), na katu su dva stana, kao i u potkrovlju zgrade, da u zgradi trenutno nema stanara jer je znatno oštećena u potresu od 28. i 29. prosinca 2020.,

- da je zgrada napuštena i devastirana kako potresom tako i nekorištenjem i nebrigom jer je većina prozora na etažama iznad prizemlja razbijena ili otvorena te dolazi do ulaska vode u zgradu uslijed padalina te da su u poslovnom prostoru tužiteljice uočeni tragovi od prodiranja vode u prostor sa kata zgrade a koji su vidljivi na stropovima i zidovima poslovnog prostora te da su vidljive i pukotine na nosivim zidovima koje je prouzročio potres;

- da su oštećenja koja su nastala u poslovnom prostoru tužiteljice nastala zbog utjecaja atmosferilija (prvenstveno vode) koje ulaze kroz prozore stanova iznad poslovnog prostora i kroz oštećeni krov zgrade te da bi se spriječilo daljnje uništavanje i propadanje cijele zgrade, tako i poslovnog prostora tužiteljice potrebna je hitna popravka krova i zatvaranje svih vanjskih otvora na zgradi a nakon toga i cjelovita obnova zgrade od potresa prema prethodno izrađenoj tehničkoj dokumentaciji za obnovu zgrade;

- da su navodi tužiteljice o sustavnom neodržavanju građevine u vlasništvu tuženice u kojoj se nalazi predmetni poslovni prostor potvrdili i saslušani svjedoci VB koja je navela je kako je sporna zgrada ruševina od davnih dana, da je bila derutna i prije potresa, još od Domovinskog rata, a zadnji korisnik iz te zgrade iselio je poslije potresa te EB koja je kazivala kako je ta je zgrada derutna već dugo vremena, da je njezin radni zadatak upravljanje nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske što uključuje i održavanja istih, a da spornom nekretninom nije upravljala i nije joj poznato da li se ista održavala te da li je netko poduzimao kakve radnje na spornoj zgradi prije potresa.

9. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, na temelju odredbe čl. 167. st. 1. i 4. ZV prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da je tužiteljica dokazala svoj kvalificirani posjed spornog poslovnog prostora, jer tužiteljica ima valjani pravni temelj za stjecanje prava na posjed, a to je sklopljeni ugovor o kupoprodaji stambenog prostora od dana 12. listopada 2005. s prodavateljem DB koji je bio ovlašteni prodavatelj budući mu je temeljem ugovora broj 32 o darovanju stana od dana 2. siječnja 1997. "Gavrilović" Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti RB potomci d.o.o. darovao stan na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, a u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji stambenog prostora od dana 12. listopada 2005., na zgradi u kojoj se nalazi spori stan nije bila uknjižena tuženica kao vlasnica, već je bio upisana općenarodna imovina s pravom korištenja RO "Gavrilović" Poljoprivreda s.p.o.; da je posjed tužiteljice istinit jer je stečen na dopušten i pravilan način budući ju je prodavatelj spornog poslovnog prostora 2005. uveo u posjed istog te je tužiteljica tada uspostavila svoju faktičnu vlast glede tog poslovnog prostora te je od tada u nesmetanom posjedu, a njezin je posjed pošten budući da nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed pa kako tuženica nije dokazala suprotno, prvostupanjski sud zaključuje kako je tužiteljica aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ovom predmetu pa je posljedično prigovor tuženice o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice ocijenio neosnovanim u cijelosti. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje kako tužena kao vlasnik građevine nije postupala u skladu s zakonskom odredbom iz čl. 150. st.1. i 2. Zakona o gradnji (Narodne novine broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.; dalje: ZG) prema kojima je vlasnik građevine odgovoran za njezino održavanje, da tuženica nije vršila propisane redovite preglede građevine odnosno njezinih dijelova te nije redovito održavala građevinu, sukladno odredbi čl. 8. st.1. toč.1. te čl. 11. st.1. Pravilnika o održavanju građevina (Narodne novine broj 122/14.; dalje: Pravilnik) odnosno da, kao vlasnica građevine odgovorna za njezino održavanje, nije osigurala održavanje građevine tako da se tijekom njezina trajanja očuvaju temeljni zahtjevi za građevinu, da je uslijed toga, došlo do propadanja građevine, da je zbog nekorištenja i nebrige tužene većina prozora na etažama iznad prizemlja razbijena ili otvorena te dolazi do ulaska vode u zgradu uslijed čega je došlo do oštećenja u poslovnom prostoru tužiteljice koja se očituju u vidu vlage na stropovima i u zidovima, gdje je došlo do odvajanja boje sa zidova i natapanja dijelova montažnog stropa čime je tužena bespravno uznemiravala tužiteljicu u posjedu njenog poslovnog prostora, jer uznemiravanje može biti između ostalog propuštanje neke dužne radnje, pa stoga tužiteljica ima pravo na zaštitu, zahtijevajući da to uznemiravanje u vidu daljnjeg uništavanja i propadanja cijele zgrade pa tako i poslovnog prostora tužiteljice prestane, slijedom čega je tuženoj naloženo da u roku 15 dana započne s hitnim popravkom krova i s zatvaranjem svih vanjskih otvora na zgradi, sve kako bi se zaustavilo prodiranje vode u poslovni prostor tužiteljice i tome njeno uznemiravanje od strane tuženice.

9.1. Pri tome je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio prigovor tuženice da je do nastanka štetnog događaja došlo uslijed djelovanja više sile, u konkretnom slučaju potresa kao prirodnog fenomena te da su ispunjeni uvjeti iz članku 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) za oslobođenje tuženice od odgovornosti zaključujući kako je do štete u poslovnom prostoru tužiteljice došlo iz razloga što tuženica dugi niz godina, svakako od kada je uknjižena kao vlasnica sporne zgrade 2009., nije održavala svoju građevinu radi čega je došlo do prodiranja vode u unutrašnjost zgrade uslijed padalina te da je do takvog propadanja zgrade došlo prije nego što je [adresa] zadesio razoran potres u prosincu 2020.

10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da u postupku nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP na koju ukazuje žaliteljica, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11. Međutim, prvostupanjski sud je iz nekih činjenica koje je pravilno utvrdio izveo pogrešne zaključke o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda a neke bitne činjenice koje proizlaze iz spisa, a koje su, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, nije ni uzeo u obzir zbog čega su ostvareni žalbeni razlozi iz odredbi čl.355. i čl.356. ZPP.

12. Naime, prema odredbi članka 167. ZV ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Odredbom stavka 2. istog članka propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo I da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Prema stavku 4. pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari.

12.1. Dakle, da bi uspio u svom zahtjevu, tužitelj mora dokazati: svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed (pravni temelj i istiniti način svog stjecanja), dakle svoje pretpostavljeno vlasništvo te dokazati neosnovano uznemiravanje, zadiranje, propuštanje neke dužne radnje, a koji su doveli do neosnovanog uznemiravanja.

12.2. Cilj tužbe kojom se traži prestanak uznemiravanja vlasništva je postići prestanak uznemiravanja, a ovisno o načinu uznemiravanja, tužbenim zahtjevom tužitelj može uz prestanak uznemiravanja, zahtijevati i uspostavu stanja kakvo je bilo prije uznemiravanja na tri načina: da se poduzmu radnje kojima će se otkloniti izvor uznemiravanja, da se izvrši činidba kojom će se tužiteljevu stvar dovesti u stanje u kojem je bila prije uznemiravanja ili da se prestane s ponašanjem kojim se čini uznemiravanje, te zabranu daljnjeg uznemiravanja.

13. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda pravilno zaključio da je tužiteljica predmnjevani vlasnik poslovnog prostora u predmetnoj zgradi na adresi [adresa], koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sastoji se od kč. br. [katastarska čestica]/K u naravi [adresa]², dvorište 1045 m², stambena zgrada, [adresa]², gospodarska zgrada 210 m², ukupno: 1518 m², budući da takav zaključak proizlazi iz činjenica utvrđenih u postupku. Naime, tužiteljica je dokazala da ima valjani pravni temelj za stjecanje prava na posjed - ugovor o kupoprodaji stambenog prostora zaključenog 12. listopada 2005. s prodavateljem DB te da je prodavatelj DB stekao predmetni prostor na temelju ugovora broj 32 o darovanju stana na kojem postoji stanarsko pravo zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade od dana 2. siječnja 1997. kojim mu je darovatelj „Gavrilović" Prva hrvatska tvornica salame, sušena mesa i masti RB Gavrilovića potomci d.o.o. ujedno jamčio da je pravni slijednik „Gavrilović“ Mesne industrije Petrinja (članak 4. Ugovora o darovanju), a u vrijeme sklapanja tog ugovora kao i ugovora o kupoprodaji od dana 12. listopada 2005., na zgradi u kojoj se nalazi spori stan nije bila upisana tužena, već općenarodna imovina s pravom korištenja RO "Gavrilović" Poljoprivreda s.p.o., da je tužiteljica od 12. listopada 2005. kada ju je u posjed uveo prodavatelj, u kontinuiranom i nesmetanom te poštenom posjedu budući da nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed, pa kraj činjenice da tužena osim paušalnih prigovora glede pravnog sljedništva i poštenja tužiteljice koje se pretpostavlja (čl.18.st.5.ZV), u ovome postupku suprotno nije dokazala, tužiteljica je i po pravnom shvaćanju ovog suda aktivno legitimirana na podnošenje predmetne tužbe.

14. Međutim, kako je naprijed navedeno sud prvog stupnja je na temelju u postupku utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak - da je tužena bespravno uznemiravala tužiteljicu u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnog poslovnog prostora time što od trenutka upisa svog vlasništva 2009. nije brinula o predmetnoj zgradi pa da je posljedično tomu došlo do oštećenja u poslovnom prostoru tužiteljice, a uz sve to nije uzeo u obzir sve činjenice koje je moguće utvrditi iz isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu pa je o žalbi valjalo odlučiti na temelju ovlaštenja iz članka 373.a ZPP.

15. Naime, nije sporno da je građevinskim vještačenjem koje je provedeno u postupku osiguranja dokaza pred prvostupanjskim sudom (R1-170/2022) utvrđeno da je predmetna zgrada napuštena i devastirana kako potresom tako i nekorištenjem i nebrigom jer je većina prozora na etažama iznad prizemlja razbijena ili otvorena te dolazi do ulaska vode u zgradu uslijed padalina te da su prilikom očevida u poslovnom prostoru tužiteljice uočeni tragovi od prodiranja vode u prostor sa kata zgrade, kao i da su tragovi vode i vlage vidljivi na stropovima i zidovima poslovnog prostora odnosno da su oštećenja koja su nastala u poslovnom prostoru tužiteljice nastala zbog utjecaja atmosferilija (prvenstveno vode) koje ulaze kroz otvore (prozore) stanova iznad poslovnog prostora i kroz oštećeni krov zgrade. Međutim, to je vještačenje provedeno nakon očevida održanog 9. siječnja 2023., dakle nakon razornog potresa koji je pogodio Petrinju 28. i 29. prosinca 2020. a vještačenjem nije utvrđeno (jer to u postupku osiguranja dokaza nije bio zadatak vještačenja) da li su opisana oštećenja koja su prilikom očevida zatečena u poslovnom prostoru tužiteljice nastala prije potresa zbog nebrige tuženice za stanje zgrade kako to tvrdi tužiteljica, ili pak kao posljedica razornog potresa od 28. i 29. prosinca 2020.

16. Tijekom prvostupanjskog postupka je kao nesporno utvrđeno i da tužena nije održavala zgradu nakon stjecanja vlasništva 2009., a da je predmetna zgrada bila derutna još od Domovinskog rada, dakle, i prije potresa, proizlazi iz iskaza zaposlenica Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, Područna služba Petrinja, svjedoka VB i EB. Međutim, sama okolnost da je zgrada bila derutna i neodržavana jer tužena prije potresa nije tužena vršila propisane redovite preglede građevine odnosno njezinih dijelova te nije redovito održavala građevinu, sukladno odredbi čl. 8. st.1. toč.1. te čl. 11. st.1. Pravilnika, nije dovoljna za zaključak da je u poslovni prostor tužiteljice i prije potresa, prodirala voda sa krovišta i kroz otvore na katu te da je još prije potresa, tužiteljica zbog prodora vode trpjela uznemiravanja svog predmnjevanog vlasništva.

17. Glede navedenog spornog a odlučnog pitanja ovaj drugostupanjski sud, na temelju procesnih ovlasti iz odredbe čl.373.a st.1. t.2. ZPP, nalazi utvrđenim da je do oštećenja krovišta i prozora na katu predmetne zgrade zbog kojih dolazi do prodora vode u zgradu koja je potom uzrokovala štetu u poslovnom prostoru tužiteljice došlo upravo uslijed razornog potresa koji je pogodio Petrinju 28. i 29. prosinca 2020.

18. Naime, na takav zaključak upućuje dio iz iskaza tužiteljice (str. 106 spisa) u kojem navodi cit. „Mislim da prozori na stanovima u zgradi nisu bili otvoreni prije potresa 2020.“ kao i utvrđenje iz nalaza vještaka o stanju krovišta zatečenom stanju na licu mjesta prilikom očevida 9. siječnja 2023. na str. 49 spisa uz fotografije krovišta u kojem vještak navodi cit. „Krovište je rastrešeno i prokišnjava, dimnjaci su urušeni, a prilikom urušavanja su polupani i crijepovi na krovu“. Imajući u vidu općepoznato stanje ostalih nekretnina starijeg datuma izgradnje kao što je predmetna zgrada (građena 1950-ih) na području grada [adresa] nakon potresa, izvjesno je da je oštećenje krovišta u mjeri koje je zatečeno prilikom očevida kao i oštećenja stakala na prozorima, koja prema iskazu tužiteljice nisu bila otvorena prije potresa, nastalo upravo kao posljedica razornog potresa.

19. Osim toga, na takav zaključak upućuje i činjenica da je tužiteljica nakon prvotnog uređenja poslovnog prostora 2006. ponovno, tijekom 2018. adaptirala svoj poslovni prostor na način da je napravila hidrizolaciju da ne bi vlaga dolazila iz donjih dijelova, promijenila je sve podove, ponovno napravila knauf na stropu i izvršila premaz svih zidova stručnim sredstvima protiv vlage te je, kako to navodi u svom iskazu, njezin prostor u odnosu na ostatak zgrade bio zaista uređen (iskaz tužiteljice, str. 105 spisa). Dakle, sama okolnost da je tužiteljica 2018. o svom trošku pristupila adaptaciji svog poslovnog prostora a da prethodno nije od tuženice tražila da ukloni navodni uzrok uznemiravanja kako to traži ovom tužbom, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka VB i EB, zaposlenicama Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za stambeno zbrinjavanje, koje su kazivale da se njima tužiteljica nije obraćala sa zahtjevom da se nešto poduzme vezano za tu zgradu, kraj činjenice da tužiteljica suprotno nije dokazala, govori u prilog zaključku da je šteta koja je nastala u poslovnom prostoru tužiteljice zbog utjecaja atmosferilija (prvenstveno vode) koje ulaze kroz otvore (prozore) stanova iznad poslovnog prostora i kroz oštećeni krov zgrade nastala upravo kao posljedica potresa (više sile, prirodnog fenomen) od 28. i 29. prosinca 2020. za koju nije odgovorna tužena pa se posljedično tome, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne radi o bespravnom uznemiravanju tužiteljice u izvršavanju njezinih ovlasti u pogledu predmetnog poslovnog prostora od strane tuženice, slijedom čega nisu niti ispunjene propisane pretpostavke za pružanje zatražene pravne zaštite od uznemiravanja prava vlasništva slijedom čega je tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo ocijeniti neosnovanim.

20. Konačno u spisu predmeta postoji i Odluka o obnovi Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Sektor za provođenje mjera ublažavanja posljedica elementarnih nepogoda, Klasa:UP/I-000-06/22-12/763, Urbroj:531-04-3- 22-2 od 22. listopada 2022. (dalje: Odluka o obnovi) za predmetnu zgradu, u koju Odluku o obnovi je sud prvog stupnja vršio uvid, ali ni taj dokaz nije uzeo u obzir niti ga je cijenio. Stoga ovaj sud drugog stupnja, u skladu sa odredbom čl. 373. st. 1. t. 2. ZPP, uvidom u navedenu Odluku o obnovi nalazi utvrđenim da je Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje naloženo poduzimanje radnji radi popravka konstrukcije postojeće stambeno-poslovne zgrade u [adresa], a koja je u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske upisana kao zaštićeno kulturno dobro, Kulturno-povijesna cjelina naselja Petrinja, Z-2122.

21. Dakle, budući se radi o zgradi koja je zaštićeno kulturno dobro obnova takve zgrade propisana je odredbom čl. 19. Zakonom o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije („Narodne novine“ broj: 21/23. - dalje: Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom) prema kojoj se oštećene višestambene zgrade, poslovne zgrade, stambeno-poslovne zgrade i obiteljske kuće koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro obnavljaju cjelovitom obnovom zgrade, osim njihovih posebnih dijelova (stanova, poslovnih prostora i drugih posebnih dijelova zgrade) u kojima se ne izvode završni građevinski radovi, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, dok je odredbom čl.4. st.1.b) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom propisano da cjelovita obnova zgrade podrazumijeva obnovu građevinske konstrukcije te izvođenje potrebnih pripremnih, građevinskih, završno-obrtničkih i instalaterskih radova odnosno radova kojima se zgrada dovodi u stanje potpune građevinske uporabljivosti do razine koju zahtijevaju pravila struke, a uz ostale potrebne radove, po potrebi, obuhvaća i popravak nekonstrukcijskih elemenata, popravak konstrukcije, pojačanje konstrukcije zgrade i/ili cjelovitu obnovu konstrukcije. Osim temeljnog zahtjeva za građevine koji se odnosi na mehaničku otpornost i stabilnost te gospodarenje energijom i očuvanje topline, drugi temeljni zahtjevi se u cjelovitoj obnovi zgrade ispunjavaju ako je to moguće bez znatnijih zahvata na zgradi i bez znatnijeg povećanja troškova.

22. Prema tome, čak i da je u ovom postupku utvrđeno postojanje uznemiravanja od strane tužene (a nije utvrđeno), postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice bio bi i dalje neosnovan budući da se na obnovu predmetne zgrade primjenjuju odredbe posebnog zakona – Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom, koji predstavlja lex specialis u odnosu na opća pravila građanskog prava i koji uređuje način i postupak obnove nakon potresa pod nadzorom nadležnih tijela koja se provode prema pravilima, projektnoj dokumentaciji i tehničkim uvjetima koje utvrđuju stručne službe u okviru sustava državne obnove. Tužiteljica stoga ne može s uspjehom putem predmetne tužbe tražiti pojedinačne građevinske zahvate jer bi to značilo zaobilaženje posebnog postupka koji je Zakonom o obnovi propisan kao sustavna i kontrolirana mjera državne obnove.

23. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe čl.373.a st.1.toč..2. ZPP, žalbu tuženice uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu u točki I izreke te odbiti postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Obzirom na preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva valjalo je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o troškovima postupka. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u postupku jer je dio tužbenog zahtjeva (ispravno; tužbe, o.p.) pravomoćno odbačen a u preostalom dijelu je preinačenjem prvostupanjske presude tužbeni zahtjev odbijen to je tužiteljici naloženo da tuženici sukladno čl. 154. st.1. ZPP naknadi trošak potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP).

24.1. U skladu sa odredbom Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj: 138/23.- dalje:Tarifa) tuženici pripada pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na tužbu te za pristup na ročišta 18. ožujka 2024. i 9. rujna 2024., po 100 bodova prema Tbr. 8.toč. 1. i Tbr. 9. toč.1. Tarife ukupno 300 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR (Tbr.54. Tarife) daje iznos od 600,00 EUR.

24.2. Budući da je žalba tuženice uvažena pripada joj i pravo na trošak njenog izjavljivanja koji joj je dosuđen u iznosu od 250,00 EUR, u skladu sa odredbom Tbr.10. toč.1. Tarife (120 bodova x 2,00 EUR).

25. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP a koje teku od donošenja ove odluke, 5. svibnja 2025. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

Pula - Pola, 2. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković