REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-5615/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada nepoznatog boravišta, zastupan po privremenom zastupniku Krešimiru Martiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženika Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82 i umješača na strani tuženika KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Nenadu Musiću, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 16. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, 02. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je pokrenuo tuženik protiv tužitelja, a koja se vodi pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-2591/19 te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

II Proglašava se nedopuštenom ovrha koju je pokrenuo tuženik protiv tužitelja, a koja se vodi pred ovim sudom pod posl.br. Ovr-2591/19 iznad iznosa 240.986,84 eur od čega

-iznad iznosa glavnice 129.204,21 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.07.2019.

-iznad iznosa redovne kamate 9.460,38 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja Rješenja o ovrsi

-iznad iznosa zatezne kamate 101.354,17 eur

-iznad iznosa troškova/naknade 968,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 12.07.2019.

sve do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 31.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je Zaključkom ovog suda od 10.02.2020. posl.br. Ovr-2591/19, upućen na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koju je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo protiv ovršenika ovdje tužitelja, i u kojem je 22.07.2019. doneseno Rješenje o ovrsi 22.07.2019. posl.br. Ovr-2591/19.

Navodi tužitelj kako je na pokretanje ovog postupka upućen iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona, budući da je Ugovor o kreditu br. 016-2507/06 sa sporazumom novčane tražbine ništetan u cijelosti odnosno podredno u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, pozivajući se pri tome kao dokaz osnovanosti svojih navoda na odluke Suda EU br. C-118/17 i C-260/18 te presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega isti ne može biti cediran, pa time ovdje tuženik kao ovrhovoditelj nije niti ovlašten pokretati ovršni postupak, a niti je ovrha moguća nad jedinom nekretninom, ističući i prigovor zastare.

1.1. Podneskom od 17.05.2022., tužitelj navodi kako je tuženik, kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku, prodao svoju tražbinu trećoj osobi, sada ovdje umješaču, čime je ovrha nedopuštena.

1.2. Podneskom od 16.01.2025., tužitelj je po provedenom vještačenju, postavio i eventualno kumulirani zahtjev, pa tako

-prema tužbenom zahtjevu traži od suda da donese odluku kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodi pred ovim sudom posl.br. Ovr-2591/19

-prema eventualno kumuliranom zahtjevu traži od suda da donese odluku kojom će proglasiti nedopuštenom ovrhu koja se vodi pred ovim sudom posl.br. Ovr-2591/19 iznad iznosa od 240.986,84 eur

tražeći po oba zahtjeva od tuženika naknadu troškova postupka.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, sporeći da bi Ugovor o kreditu br. 016-2507/06, a posljedično tome i Ugovor o cesiji, bili ništetni, a niti se o predmetnom može odlučivati u ovom konkretnom postupku. Podredno, osporava tužitelju svojstvo potrošača, primjenu odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, obzirom da je predmetom Ugovora o kredit bio iznos viši od 1.000.000,00 kuna kojim se financirala kupovina nekretnine na kojima je tužitelj imao prijavljeno sjedište trgovačkih društava.

2.1. Umješač se u cijelosti pridružio navodima iz odgovora na tužbu tuženika

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Rješenje ovog suda od 16.10.2019. posl.br. Ovr-2591/19, spis ovog suda posl.br. Ovr-2591/19 preslika kojeg prileži ovom spisu, Ugovor o kreditu br. 016-2507/06, Izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. br. [broj ZK uloška] broj [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], Ugovor o cesiji od 25.01.2018., Izvadak iz poslovnih knjiga, Povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Elementa Laborum d.o.o. i Jedrenje d.o.o., Početni otplani plan, Pregled uplata, Isplatni nalog, očitovanje Addiko bank od 31.03.2023., Rješenje ovog suda od 14.04.2022. posl.br. Ovr-2591/19 i Županijskog suda u Rijeci od 14.04.2023. posl.br. Gž Ovr-568/2022, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim, a eventualno kumulirani tužbeni zahtjev osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda posl.br. Ovr-2591/19 te eventualno kumulirani zahtjev za proglašenjem nedopuštenosti predmetne ovrhe iznad iznosa od 240.986,84 eur.

5. Uvidom u spis ovog suda posl.br. Ovr-2591/19, utvrđeno je

-kako je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, 19.07.2019., podnio Prijedlog za ovrhu protiv ovršenika ovdje tužitelja, radi naplate potraživanja 416.960,92 CHF (glavnice 215.683,64 CHF, redovne kamate 32.312,12 CHF, zatezna kamata 168.965,16 CHF), 11.085,55 kuna (ostalih troškova 7.294,01 kuna i zatezne kamate na troškove 3.791,54 kuna), prodajom nekretnine temeljem ovršne isprave Ugovora o kreditu br. 016- 2507/06 koji je temeljem Ugovora o cesiji od 25.01.2018., prenesen na ovrhovoditelja, u iznosu 2.781,624,47 kuna uz upis zabilježbe ovrhe

-kako je sud Rješenjem o ovrsi od 21.07.2019. posl.br. Ovr-2591/19, usvojio predloženu ovrhu

-kako je ovršenik, ovdje tužitelj, Zaključkom suda od 10.02.2020., posl.br. Ovr- 2591/19, upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona

-kako je Rješenjem suda od 14.04.2022., dopušteno KT, stupanje na mjesto ovrhovoditelja koje Rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci 14.04.2023. posl.br. Gž Ovr-568/22.

6. Kako je ovdje tužitelj, kao ovršenik iz navedenog ovršnog postupka, Zaključkom ovog suda od 10.02.2020., posl.br. Ovr-2591/19, bio upućen na pokretanje ovog postupka iz razloga propisanih odredbom čl. 50 st. 1 toč. 7, 9, 10 i 11 Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje u tekstu OZ), protiv ovdje tuženika kao ovrhovoditelja iz ovršnog postupka, pri čemu tužitelj u smislu odredbe čl. 192 st. 1 i st. 2 ZPP-a, nije izvršio preinaku tužbe iako je tijekom ovršnog postupka došlo do promjene ovrhovoditelja u smislu odredbe čl. 32 st. 3 OZ-a, pri čemu se novi ovrhovoditelj, u ovom postupku umješač, na ročištu za glavnu raspravu od 08.07.2024., protivio stupanju u postupak umjesto ovdje tuženika u smislu odredbe čl. 192 st. 2 ZPP-a, tako je nedvojbeno utvrđena aktivna i pasivna legitimacija stranaka u ovom postupku u smislu odredbe čl. 52 OZ-a.

7. Nadalje, Uvidom u Ugovor o kreditu 016-2507/06 od 24.10.2006. (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) utvrđeno je kako je isti sklopljen između Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. kao kreditora i ovdje tuženika kao korisnika kredita, temeljem kojeg je korisniku kredita odobren stambeni kredit za kupnju stana i garaže na adresi [adresa], kunske protuvrijednosti 223.200,00 CHF prema srednjem tečaju CHF banka na dan korištenja kredita uz ugovorenu kamatnu stopu od 3,98% koja će se promijeniti u komercijalnu kamatnu stopu od 01.07.2007. ukoliko se korisnik kredita neće pridržavati odredaba Ugovora o kreditu, a koji kredit se korisnik obvezao vratiti uplatama 360 mjesečnih anuiteta kunske protuvrijednosti obračunatih po srednjem tečaju CHF na dan plaćanja.

7.1. Predmetni Ugovor o kreditu, solemniziran je po Javnom bilježniku Ilinki Lisonek 25.10.2006. posl.br. OU-2482/06 koji je 16.07.2011. postao ovršan, kako je razvidno iz Potvrde Javnog bilježnika.

8. Uvidom u Ugovor o cesiji, utvrđeno je kako je isti sklopljen 25.01.2018. između Addiko Bank d.d. kao Cedenta i ovdje tuženika kao Cesionara, kojim su ugovorne stranke potvrdile sklapanje Ugovora o prodaji i ustupu tražbina od 23.01.2018. predmetom kojeg je bilo dospjelo novčano potraživanje Cedenta temeljem Ugovora o kreditu br. 016-2507/06 od 24.10.2006. u iznosu prema Prilogu 1, a koji Ugovor o cesiji je potvrđen od strane javnog bilježnika 30.01.2018. pod posl.br. OV- 791/18.

9. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga na dan 29.01.2018. utvrđeno je kako dugovanje temeljem Ugovora o kreditu br. 016-2507/06 od 24.10.2006., iznosi 395.773,10 CHF (glavnice 215.683,64 CHF, redovne kamate 32.312,12 CHF, zatezna kamata 147.777,34 CHF), 10.389,02 kuna (troškova opomene 241,45 kuna, ostalih troškova 7.052,56 kuna i zatezne kamate na troškove 3.075,01 kuna).

10. Uvidom u Izvadak iz poslovnih knjiga na dan 11.07.2019., utvrđeno je kako dugovanje temeljem Ugovora o kreditu br. 016-2507/06 od 24.10.2006., iznosi 416.960,92 CHF (glavnice 215.683,64 CHF, redovne kamate 32.312,12 CHF, zatezna kamata 168.965,16 CHF), 11.085,55 kuna (ostalih troškova 7.294,01 kuna i zatezne kamate na troškove 3.791,54 kuna).

11. Uvidom u Specifikaciju uplata, razvidno je kako je korisnik kredita, ovdje tužitelj, zadnju uplatu po Ugovoru o kreditu, izvršio 20.12.2010..

12. Iz navedenog, nedvojbeno proizlazi

- kako su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i kreditor, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., koje banke je pravni slijednik Addiko bank d.d. kao što je razvidno iz Izvatka iz sudskog registra, sklapanjem Ugovora o kreditu 24.10.2006., solemniziranog po Javnom bilježniku 25.10.2006. pod posl.br. OU-2482/06, zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je kreditor odobrio i isplatio ovdje tužitelju, stambeni kredit kunske protuvrijednosti iznosa 223.200,00 CHF, koji iznos se tužitelj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 3,98% godišnje, obvezao vratiti tuženiku u 360 jednakih mjesečnih anuiteta

- kako ovdje tužitelj, kao korisnik kredita, nije uredno ispunjavao svoje ugovorom preuzete obveze u smislu odredbe čl. 4 Ugovora o kreditu, obzirom da je zadnju uplatu po predmetnom Ugovoru o kreditu izvršio 20.12.2010., radi čega je, sukladno odredbi čl. 18 Ugovora o kreditu, isti raskinut te postao ovršan 16.07.2011.

- kako su slijednik banke kreditora kao Cedent i ovdje tuženik kao Cesionar, temeljem Ugovora o cesiji od 23.01.2018., zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 80 i čl. 81 sve ZOO-a, kojim je ovdje tuženik stekao dospjelo novčano potraživanje Cedenta temeljem Ugovora o kreditu br. 016-2507/06 od 24.10.2006. i to u iznosu koje je na dan 11.07.2019. iznosilo 416.960,92 CHF (glavnice 215.683,64 CHF, redovne kamate 32.312,12 CHF, zatezna kamata 168.965,16 CHF), 11.085,55 kuna (ostalih troškova 7.294,01 kuna i zatezne kamate na troškove 3.791,54 kuna).

13. Nastavno na navedeno, a budući da Ugovor o kreditu ima snagu ovršnog javnobilježnikog akta u smislu odredbe čl. 54 i čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 16/07, 120/16 i 57/22 dalje u tekstu ZJB), po kojem Ugovoru o kreditu je ovdje tužitelj, zadnju uplatu izvršio 22.12.2010., čime je Ugovor o kreditu postao ovršan 16.07.2011., a dospjela tražbina po predmetnom Ugovoru, prenesena je na ovdje tuženika u smislu odredbe čl. 80 i čl. 81 sve ZOO-a koji je pred ovim sudom, Prijedlogom za ovrhu 19.07.2019. temeljem Ugovora o kreditu kao ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23 st. 1 toč. 4 u vezi odredbe čl. 28 sve OZ-a, pokrenuo ovršni postupak posl.br. Ovr-2591/19, to je neosnovan prigovor zastare u smislu odredbe čl. 233 ZOO, kao i prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije u smislu odredbe čl. 80 i čl. 81 ZOO-a u vezi odredbe čl. 32 st. 1 OZ-a.

13.1. Neosnovanim se time, u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 7 i toč. 11 OZ-a, cijeni tužbeni kao i eventualno kumulirani zahtjev.

14. Nadalje je valjalo raspraviti osnovanost navoda tužitelja, a time i tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 9 i 10 OZ-a.

15. Tužitelj tako navodi kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je tuženik ugovorio promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika kao i odredbe kojima je tuženik valutu u CHF uz koju je vezao glavnicu te odredba čl. 11 kojom je založni dužnik dao suglasnost za prodaju nekretnine na kojoj je zasnovano založno pravo, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava tužitelja, jer se o istima nije pregovaralo, pozivajući se pri tome na presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Ističe i kako mu je nekretnina koja je bila financirana sredstvima Ugovora o kreditu, jedina nekretnina, ističući na taj način i prigovor prava na dom.

15.1. Takove navode tužitelja, tuženik je u cijelosti osporio, ističući prvenstveno kako se tužitelj u ovom postupku neosnovano poziva na ništetnost odredaba Ugovora o kreditu, obzirom da je bio dužan pokrenuti poseban postupak radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu. S tim u vezi, osporio je tužitelju svojstvo potrošača navodeći kako su sredstva kredita korištena za kupnju nekretnine na adresi koje je tužitelj imao prijavljeno sjedište trgovačkog društva čiji je bio član, sporeći pri tome i da bi predmetna nekretnina tužitelju bila jedina nekretnina, osporivši time i osnovanost prigovora prava na dom.

16. Prvenstveno se ukazuje kako je odlukom od 24.11.2021. posl.br. Rev- 3375/18, VS RH izrazio pravno shvaćanje dužnosti sudova, u postupcima radi proglašenja nedopuštenom, procjenjivati ništetnost solemniziranog ugovora o kreditu temeljem kojeg je određena ovrha, slijedom čega je sukladno navedenom pravnom shvaćanju valjalo raspraviti osnovanost navoda tužitelja, a tim i zahtjeva u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 9 i 10 OZ-a.

17. Iako je Ugovor o kreditu, tužitelj sklopio kao fizička osoba radi kupnje nekretnine i to stana i garaže na adresi u [adresa], kako to proizlazi iz odredbe čl. 2 i čl. 10 Ugovora o kreditu te je kao fizička osoba vršio uplate po predmetnom Ugovoru o kreditu, sud ne nalazi da bi tužitelj predmetnim ugovorom o kreditu, financirao kupovinu nekretnine isključivo za svoje potrebe.

17.1. Naime, uvidom u Izvatke iz sudskog registra razvidno je kako je tužitelj bio direktor i osoba ovlaštena za zastupanje te član uprave trgovačkih društava Elementa Laborum d.o.o. i Jedrenje d.o.o., koja trgovačka društva su imala prijavu sjedišta upravo na adresi nekretnine koja je bila predmetom Ugovora o kreditu.

18. Odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije, koji pojam potrošača je identičan pojmu potrošača propisanog odredbom čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP.). S obzirom da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama niti nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sudu je razumljivo i opravdano da se pod pojmom potrošača smatra fizička osoba koja nastupa izvan svoje profesionalne djelatnosti ili obrta.

19. Stoga, a uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj bio članom, te direktorom i ovlaštena osoba za zastupanje dva trgovačka društva koja su na adresi nekretnine, kupovinu koje je tužitelj financirao sredstvima iz Ugovora o kreditu, imala registrirana sjedišta, to sud ne nalazi da bi Ugovorom o kreditu tužitelj financirao kupovinu nekretnine isključivo za svoje potrebe, već nalazi osnovanim navode tuženika kako je kupovina nekretnine financirana za potrebe trgovačkih društava koje je tužitelj bio i članom uprave i direktorom te osoba ovlaštena za zastupanje.

19.1. Slijedom navedenog, nedvojbeno je kako tužitelj nema status potrošača u smislu odredbe čl. 3 st. 1 ZZP u vezi odredbe čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993., čime se isti u činjeničnim navodima tužbe neosnovano poziva na pravna utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu, pa je po navedenoj osnovi, njegov zahtjev neosnovan.

20. Budući da nije utvrđeno da bi tužitelj predmetnu nekretninu kupovao za svoje osobne potrebe, a uz daljnju nespornu činjenicu kako tužitelj niti ne živi u navedenoj nekretnini niti na adresi iste ima prijavljeno prebivalište/boravište, već je njegovo prebivalište/boravište nepoznato radi čega mu je i postavljen privremeni zastupnik u smislu odredbe čl. 84 st. 2 toč. 4 ZPP-a, to sud ne nalazi osnovanim niti istaknuti prigovor prava na dom u smislu odredaba Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je RH ratificirala 05.11.1997. („Narodne novine“ 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 dalje u tekstu Konvencija).

21.1. Naime, da bi se provodio test razmjernosti kojim bi se utvrdilo je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog odredbom čl. 8 Konvencije, nužno je da predmetna nekretnina predstavlja dom tužitelja. Kako tužitelj niti ne živi u predmetnoj nekretnini, niti na istoj više posluju ranije navedena trgovačka društva obzirom da su ista brisana iz sudskog registra, to tužitelj predmetnu nekretninu niti koristi kao svoj dom ili poslovni prostor, pa se isti neosnovano poziva na povredu odredbe čl. 8 Konvencije.

22. Nadalje, a unatoč tome što tužitelj kao stranka Ugovora o kreditu, nema status potrošača u smislu odredbe čl. 3 ZZP-a, valjalo je u pogledu prava iz obvezno pravnog odnosa sa pravnim prednikom tuženika, u pogledu kojih smatra da je oštećen, odlučiti primjenom odredaba ZOO-a.

23. Uz nespornu činjenicu kako je Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula sukladno kojoj se mjesečni anuitet kredita veže za valutu CHF uz promjenjivu kamatnu stopu nakon 01.07.2007., nedvojbenim se utvrđuje kako su navedene odredbe ugovorene sukladno odredbi čl. 22 i čl. 26 sve ZOO-a.

24. Međutim, odredbom čl. 296 st. 1 i st. 3 ZOO-a, propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela, što se međutim ne odnosi na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pri tome mogla utjecati na njihov sadržaj, kao i na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive.

24.1. Stoga, a obzirom da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, bitno je naglasiti da je ugovorna odredba jasna i razumljiva, ukoliko je ta odredba, ne samo gramatički razumljiva, već da su razumljive i jasne ekonomske posljedice koje takva odredba nosi. Dakle bitno je da je korisnik kredita na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu.

25. Iako nije proveden dokaz saslušanjem tužitelja, iz Ugovora o kreditu, nije razvidno da bi odredbe Ugovora o kreditu, sadržavale egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope kao i specifične rizike koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

25.1. Imajući na umu da predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tzv. tipski, unaprijed formulirani ugovor, sud je analizirajući odredbe predmetnog Ugovora, vezane uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik CHF-a kao niti parametri koji utječu na promjenu kamatne stope, zbog čega tužitelj, korisnik kredita, niti nije mogao sagledati koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, jer mu nisu bili jasni stvarni učinci promjene tečaja i kamatne stope, zbog čega niti nije mogao procijeniti posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

25.2. Iako su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, lako uočljive, iste nisu jasne i razumljive jer u Ugovoru o kreditu nisu dani niti obrazloženi točni i razumljivi kriteriji temeljem kojih je tužitelj mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, jer je samo općenito navedeno kako promjena kamatne stope ovisi o odluci banke dok u Ugovoru nije naveden specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku RH kojom HNB „štiti“ tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF, a što je prednik tuženika, trgovac bio dužan učiniti.

25.3. Na taj način je, suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, korisnika kredita. Stoga su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope, a sukladno odredbi čl. 296 st. 1 i st. 3 ZOO-a ništetne.

26. Dakle, budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stope, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi.

26.1. Međutim, a obzirom da je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz kojeg je razvidan početan tečaj CHF u odnosu na kune u trenutku korištenja kredita te početna kamatna stopa, to se temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a, ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba, dakle početni tečaj CHF i početno ugovorena kamatna stopa od 3,98%.

27. Nadalje, nesporno je kako je radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kreditu, odredbom čl. 10 i čl. 11, zasnovano založno pravo na nekretnini tužitelja sukladno odredbi čl. 307 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15-pročišćeni tekst, 94/17-pročišćeni tekst, dalje ZVDSP) koje pravo je tuženik stekao sukladno odredbi čl. 309 ZVDSP-a, uknjižbom u zemljišnim knjigama.

27.1. Nastavno na navedeno, a budući da je ugovor o zalogu sastavni dio Ugovora o kreditu kojim je utvrđena obveza ugovornih stranaka visinom i dospijećem te da je predmet zaloga jasno opisan u čl. 10 i čl. 11 Ugovora o kreditu, u skladu sa odredbom čl. 298 ZVDSP-a, to sud ne nalazi osnovanim navode tužitelja o ništetnosti predmetne odredbe Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 322 ZOO-a.

28. Slijedom navedenog, a budući da su odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci prednika tuženika, utvrđene ništetenima, čime se temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a, ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba, dakle početni tečaj CHF i početno ugovorena kamatna stopa od 3,98%, to djelomična ništetnost Ugovora o kreditu ne dovodi do ništetnosti čitavog Ugovora o kreditu.

28.1. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 9 i 10 OZ-a, dok je u smislu navedenih odredaba osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, čime je sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 324 sve ZOO-a, provedeno financijsko vještačenje radi utvrđenja visine preostalog potraživanja tuženika iz Ugovora o kreditu.

29. Provedeno je tako financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o. čiji nalaz i mišljenje, a budući da je sačinjen temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan dokaz u postupku na koji nalaz niti stranke nisu isticale prigovore u odnosu na matematički izračun.

29.1. Nalazom i mišljenjem, a uz primjenu početno ugovorene kamatne stope i primjene srednjeg tečaja Banke na dan isplate kredita, utvrđena je obveza tužitelja na dan 11.07.2019., u iznosu 240.986,84 eur od kojeg iznosa se 129.204,21 eur odnosi na dug za glavnicu, 9.460,38 eur za redovne kamte, 968,08 eur za troškove te 101.354,17 eur za zatezne kamate.

30. Slijedom navedenog, a budući na neosnovanost tužbenog zahtjeva iz razloga ranije iznesenih te osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 50 st. 1 toč. 9 i 10 OZ-a, valjalo je primjenom odredbe čl. 188 st. 2 ZPP-a, odlučiti kao u izreci.

31. Odluka o parničnom postupku stranaka temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 ZPP-a. Naime, obzirom da je tužitelj u odnosu na razloge radi kojih je upućen na pokretanje parnice, u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva djelomično uspio u postupku jer je u odnosu na razloge iz čl. 50 st. 1 toč. 7 i toč. 11 OZ-a tužbeni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim, a osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na čl. 50 st. 1 toč. 9 i 11 OZ-a, to je kvantitativan i kvalitativan uspjeh obje stranke u postupku podjednak, radi čega je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 02. lipnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Pun. umješača