Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1143/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Julija Strmota, odvjetnica u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja ŠĐ, odvjetničke vježbenice kod Julije Strmote, odvjetnice u Biogradu na Moru te zz tuženice ĐĐ, više državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva na nekretninama označenim kao:

− čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma površine 1105 m[2] k. o. [katastarska općina], položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara čest. kat. broj 1737/1, Strmote, maslinik, površine 1104 m[2] , numeracije u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], prikazanoj na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod. od 05. studenog 2024. godine, i označenoj slovima A-B-C-D-A, površine 1105 m[2] i žutom bojom, za cijelo,

− čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma, površine 693 m2, k. o. [katastarska općina] položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara dijelu čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, i to dijelu prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod., od 05. studenog 2024. godine, i označenom slovima C-D-E-F-C, površine 693 m[2] i zelenom bojom, za cijelo,

− čest. zem. broj [katastarska čestica] put površine 373 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara dijelu čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, i to dijelu prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod., od 05. studenog 2024. godine, i označenom slovima E-F-G-H-E, površine 373 m[2] i narančastom bojom, za cijelo,

− čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma površine 35 m[2] , položene u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, za cijelo, a koja odgovara dijelu čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, i to dijelu prikazanom na skici sudskog očevida izrađenoj od ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl. ing. geod., od 05. studenog 2024. godine, i označenom slovima H-G-J-I-H, površine 35 m[2] i sivom bojom, za cijelo,

što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj svoje pravo vlasništva predmetnih nekretnine, za cijelo, upiše u zemljišnu knjigu uz istovremeno brisanje tog vlasničkog prava sa imena tužene za cijelo, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.254,64 EUR ( dvijetisućedvjestopedesetčetiri eura i šezdesetčetiri centa) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. svibnja 2024. navodi da je u posjedovnici (A listu) zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] položena nekretnina označena kao čest. zem. broj [katastarska čestica], put površine 373 m[2] , čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma, površine 693 m[2] i čest. zem. broj [katastarska čestica], šuma površine 1105 m , a na kojima je kao vlasnik upisana tužena, za cijelo. Čest. zem. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere da odgovara čest kat. broj 3607/20 k. o. [katastarska općina], nove izmjere, a koja odgovara čest. kat. broj 1737/1, Strmote, maslinik, površine 1104 m[2] , numeracije u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Čest. zem. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere da odgovara dijelu čest. kat. broj 3607/16, 3607/19, 3607/14, 3607/17 i 3607/15 sve k. o. [katastarska općina], nove izmjere, a koja odgovara čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] , numeracije u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Čest. zem. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere da odgovara dijelu čest. kat. broj 3607/16, 3607/19, 3607/14, 3607/17 i 3607/15 sve k. o. [katastarska općina], nove izmjere, a koja odgovara čest. kat. broj 1737/2, Strmote, maslinik, površine 1102 m[2] numeracije u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine u naravi da predstavljaju jednu tehnološku cjelinu. Tužitelj da je vlasnik realnog dijela nekretnina označenih kao čest. zem. broj [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], stare izmjere a koje vlasništvo predmetnih nekretnina je stekao dosjedanjem (kako osobnim, tako i putem pravnih prednika) te miran, pošten i istinit posjed opisanih nekretnina traje svakako dulje od sto godina. Realni dio opisanih nekretnina, da se odnosi na čest. kat. broj 1737/1 i 1737/2 obje k. o. [katastarska općina], numeracije u postupku obnove zemljišne knjige, a koje su formirane u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Predmetne nekretnine u naravi da predstavljaju maslinik, te su u cijelosti ograđene žičanom ogradom, dok su ranije bile ograđene suhozidom koji je postavio još djed tužitelja. Tužitelj da ima samostalan posjed predmetnih nekretnina, a koje u naravi predstavljaju jednu tehnološku cjelinu, osobno i putem svojih prednika dulje od sto godina. Tužitelj da je još kao dijete pomagao ocu pok. ĆĐ u održavanju i obrađivanju iste, dok je kasnije, 70-ih godina na istoj iskopao i jamu koja je trebala služiti za navodnjavanje poljoprivrednih kultura, a koristila se i kao mjesto za odlaganje poljoprivrednog alata i strojeva, dok se sada koristi ponajviše kao maslinik, te na istoj trenutno egzistira 15-ak zasađenih maslina. Nasljeđivanjem svoga oca ĆĐ, tužitelj da je nastavio uživati nesmetan, dugotrajan i miran vlasnički posjed njegovih predaka. Tužitelj, a ni njegovi prednici nikada da nisu bili smetani u posjedu od strane trećih osoba niti su im treće osobe ikada osporavale pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Susjedne nekretnine od ovdje predmetnih nekretnina, da su u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba te istima pa tako ni tužitelju i njegovim prednicima tužena ni na koji način da nije osporavala ni posjed ni pravo vlasništva. Tužitelji pa ni njegovi prednici da nisu evidentirani u katastarskom operatu kao posjednici predmetnih nekretnina, te stoga iste da nisu niti ušle u rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca tužitelja, međutim pri ispunjenju zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bitno je utvrditi da li su ispunjene pretpostavke iz čl.159. i 160. Zakona o vlasništvu, odnosno da su se predmetne nekretnine nalazila u samostalnom posjedu tužitelja i njegovih prednika kroz zakonom određeno vrijeme, a koje činjenice da su u konkretnom slučaju ispunjene. Sukladno odredbi članka 186. a. ZPP-a tužitelj da je prije podnošenja tužbe podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, zahtjev za mirno rješenje spora, koji zahtjev je odbijen dopisom broj: N-DO-45/2024, od 13. svibnja 2024.. Tužitelj slijedom navedenoga drži da su protekli zakonski rokovi za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti i da su njegovi prednici kao i on vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjedanjem, sukladno odredbama čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nadalje navodi da kako je tužitelj nesporni vlasnik, te miran i savjestan posjednik realnog dijela opisanih nekretnina, a navedene isprave nisu podobne za provedbu upisa i stjecanje prava vlasništva, tužitelj da ima stvarni i pravni interes uskladiti faktično stanje sa pravnim, pa predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 19. lipnja 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da tužitelj uz tužbu, a kao niti uz zahtjev za mirnim rješenjem spora nije dostavio niti jedan dokaz iz kojega bi slijedilo da tužitelj, kao niti njegovi prednici polažu bilo kakva prava na predmetnim nekretninama. Naime, po zaprimanju zahtjeva za mirno rješenje spora zakonski zastupnik tuženice pozvao je tužitelja na dopunu zahtjeva odnosno na dostavu dokaza o posjedovanju, dostavu rješenja o nasljeđivanju iza smrti oca tužitelja ĆĐ kao i drugih dokaza kojima bi potvrdio navode iz zahtjeva. Iz odgovora tužitelja od 28. ožujka 2024. slijedi da prednici tužitelja kao niti sam tužitelj nikada nisu bili evidentirani u katastru kao posjednici te da isti ne posjeduju drugu materijalnu dokumentaciju kojom dokazuju način stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Zakonski zastupnik tuženice ističe da predmetne nekretnine predstavljaju isključivo vlasništvo Republike Hrvatske kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o., a što je razvidno iz očitovanja Hrvatskih šuma d.o.o. pod posl. br. KLASA: ST/24-01/530 od 20. veljače 2024. Naime iz dostavljenog očitovanja odnosno potvrde slijedi da su sve ovdje predmetne nekretnine obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem. U privitku da se dostavlja prijepis posjedovnog lista br.1062 k. o. [katastarska općina] iz kojega slijedi da su na nekretninama katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (koje nekretnine odgovaraju nekretninama oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) posjednikom evidentirane Hrvatske šume. Imajući u vidu da tužitelj ničime nije dokazao osnovanost svoga zahtjeva, odnosno da uz tužbu nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojega bi proizlazila osnovanost tužbenog zahtjeva, to se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu naknade parničnog troška tuženici.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 4-6), posjedovni list broj 1062 k. o. [katastarska općina] (list spisa 7-14, 29-36), izvod iz katastarskog plana DGU, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjela za katastar nekretnina Biograd na Moru (list spisa 15), popisne listove 1737 i 5841 k. o. [katastarska općina] (list spisa 16-17), dopis ODO-a od 14. veljače 2024. upućen ovdje tužitelju putem punomoćnice Julije Strmote, odvjetnice u Biogradu na Moru (list spisa 23-24), potvrda o uključenosti kat. čest. u šumsko-gospodarski plana, klasa: ST/24-01/530, urbroj: 15-00-05/02-24-03 od 20. veljače 2024. (list spisa 25), odluka ODO GUO Zadar broj N-DO-45/24 od 13. svibnja 2024. (list spisa 27-28), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl.geod. s priloženim fotografijama ( list spisa 51- 54, 61), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta, saslušao je svjedoke: DĐ (list spisa 78), EĐ (list spisa 79), HĐ (list spisa 79-80) i RĐ (list spisa 83) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ZĐ (list spisa 84).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva nekretnina pobliže označenih u izreci ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj svoje pravo vlasništva predmetnih nekretnina upiše na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog vlasničkog prava s imena tuženice za cijelo.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetnih nekretnina za cijelo. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora te je isti odbijen odlukom ODO-a od 13. svibnja 2024. pod brojem N- DO-45/2024. (list spisa 27-28).

7. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

8. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere, na kojoj egzistiraju stabla maslina te je sa svih strana ograđena žičanom ogradom i betonskim stupovima. Prema sačinjenoj skici sudskog očevida predmet spora je označen likom i slovima A-B-C-D-A i obojan žutom bojom oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1105 m[2] ( stare izmjere) koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1104 m[2] ( katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica]); zatim likom i slovima C-D-E-F-C i obojan zelenom bojom oznake kat. čest. [katastarska čestica] površine 639 m[2] k. o. [katastarska općina], (koja odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1102 m[2] ); kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovora dijelu kat. čest. [katastarska čestica] površine 1102 m[2] prikazan likom i slovima E-F-G-H-E- i obojan narančastom bojom površine 373 m[2] te kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja odgovara dijelu 1737/2 površine 1102 m[2] prikazan likom i slovima G-H-I-J-G i obojan sivom bojom površine 35 m .

8.1. Na sačinjenu skicu sudskog očevida stranke nisu imale primjedbe.

9. Uvidom u Potvrdu Hrvatskih šuma d.o.o., Podružnice Split, Odjela za uređivanja šuma, Klasa: ST/24-01/530, Ur.broj: 15-00-05/02-24-03 od 20. veljače 2024. proizlazi da je zk.čest. 1203/21, 1203/22, obje k. o. [katastarska općina] nastale cijepanjem od zk.čest. 1203/1 k. o. [katastarska općina] te je matična zk.čest. 1203/1 k. o. [katastarska općina] s površinom od 551259 m2 obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990, kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama). Nadalje, zk.čest. 1203/19 k. o. [katastarska općina] da je nastala cijepanjem od zk.čest. 1203/6, a zk.čest. 1203/6 k. o. [katastarska općina] cijepanjem da je nastala od zk.čest. 1203/1 k. o. [katastarska općina]. Slijedom navedenog, i zk.čest. 1203/21, 1203/22 i 1203/19 sve k. o. [katastarska općina] da su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. ( odnosno na dan 16. listopada 1990, kad je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama).

10. Svjedok DĐ je u svom iskazu (list spisa 78) naveo da se rodio u [adresa] i cijeli život živi ondje tako da mu je poznata predmetna parcela i zna da je oduvijek u posjedu obitelji ZĐ. Poznato mu je da je ta zemlja pripadala djedu tužitelja pokojnom TĐ kojeg su zvali " Z". TĐ se sjeća "kroz maglu", a misli da je on preminuo 1965./1966. godine, kada je on bio dijete. Zna da su Š na toj parceli držali ovce, držali su sijeno, a to zna jer je već kao dijete od deset godina prolazio pored te parcele i gonio svoje blago. Nadalje je naveo da je na toj parceli viđao oca tužitelja pokojnoga ĆĐ koji je ovu parcelu koristio za držanje blaga preko dana, a često ga je viđao kako radi oko suhozida, kako bi se ponekad srušio zid on bi to popravljao i nanovo zidao. Istaknuo je da je ta parcela ograđena od kad on zna za sebe i to suhozidom te je i dan danas ograđena suhozidom. Dodaje da je prije dvadesetak dana prolazio pored predmetne parcele. Navodi da se na ovoj zemlji danas nalaze masline za koje misli da ih je zasadio tužitelj ZĐ, a ta stabla maslina su starosti negdje od dvadeset do trideset godina. Navodi da Š danas ne drže ovce, ali da ZĐ na ovoj parceli održava teren čisteći ga od trave, a dodaje da je primijetio da na toj parceli nema šikare što znači da je redovno održavana. Napominje da je ZĐ 90-ih godina (1990./1991.) iskopao crnu jamu i podrum, međutim kad je došao rat vojska mu je zabranila da to dalje radi. Ujedno je naveo da je pokojni ĆĐ pored ZĐ imao još dvoje djece i to pokojnu Đ za koju ne zna kad je umrla, te sina Ć koji je u Australiji. Ć nije dugo vidio i ne zna jesu li se braća ZĐ i D podijelili iza smrti oca tako da o tome ništa ne zna. Njegova kuća u kojoj živi danas da je nekih kilometar udaljena od ove predmetne parcele. Zaključno je naveo da mu nije poznato da bi tužitelju itko ikada zabranjivao ili osporavao pravo vlasništva ove parcele i nije mu poznato da bi dolazio na ovo područje lugar.

11. Svjedok EĐ je u svom iskazu (list spisa 79) naveo da mu je poznata predmetna parcela koju su nazivali " E zemlja". Navodi da je Z bio djed tužitelja, pravog imena TĐ. Pokojni TĐ da je Rokov otac, a ĆĐ je Jurin otac. Sjeća se TĐ, a on da je bio dijete od deset godina kad je on otprilike preminuo, smatra da je preminuo 1964./1965. godine. Ističe da ga se sjeća kao niskog čovjeka i uvijek je oko vrata imao crveni "facol" (maramu), po čemu je bio poznat u selu. Nadalje je naveo da je još kao dijete sa svojim roditeljima gonio blago, i sjeća se da su roditelji znali reći "gdje su naše ovce, eno ih otišle su u Ćipulinu parcelu". Tako da po tome zna da je ta zemlja oduvijek pripadala H. Od kad pamti ograđena je suhozidom, a sjeća se da je i pokojni ĆĐ znao zidati-obnavljati taj stari suhozid. Sjeća se pokojnoga ĆĐ navodeći da mu je bio na sprovodu, ali da ne može precizirati godinu kada je točno preminuo, dok je siguran da je to bilo prije Domovinskog rata. TĐ nije nikada vidio na toj parceli, ali da je viđao pokojnoga ĆĐ koji je tu uvijek držao ovce. Pokojni ĆĐ pored ovdje prisutnog ZĐ ima i sina Ć koji je otišao davno u Australiju, a imao je i kćer Đ koja je umrla. ZĐ je na ovoj parceli iskopao i podrum i gusternu, ali ne zna zašto kasnije nije pravio kuću, to je njegovo. Danas se na toj parceli nalaze masline koje je zasadio ZĐ, prije nekih trideset godina. Šuma se nalazi okolo ove parcele, ova parcela je oduvijek ograđena i uvijek je bila ledina, a lugara nije nikad vidio. Oduvijek se ova zemlja zvala "Ćipola" po pokojnom TĐ. Nitko nikada nije prigovarao niti osporavao ZĐ pravo vlasništva ove zemlje. Nisam čuo da bi mu itko prigovara zašto je to ograđeno niti brat, niti sestra, niti itko u selu.

12. Svjedok HĐ je u svom iskazu (list spisa 79-80) naveo da mu je poznata predmetna nekretnina jer da cijeli svoj život živi u [adresa] te u neposrednoj blizini od oko 800 metara od ove parcele za koju zna da je oduvijek pripadala obitelji ZĐ, a oni su je oduvijek zvali "Šandrićeva zemlja" jer su u mjestu Matešiće zvali Šandrići. Nadalje je naveo da je kao dijete sa svojim stricem prolazio zaprežnim kolima pored ove parcele jer je to bio put do šume gdje su sjekli drva. Tada da ga je znao pitati prolazeći pored ove zemlje čija je to ograđena zemlja, a on bi mu rekao da je to "Ćipulina", to je pokojni TĐ, a on je Jurin djed. Već tada je ta parcela bila ograđena suhozidom. Misli da je pokojni TĐ preminuo 1964./1965. godine, kad je on bio dijete pa da ga se sjećam "kroz maglu". Pokojni TĐ je imao sina ĆĐ, ne zna je li imao druge djece. Pokojni ĆĐ ima sina ovdje prisutnog ZĐ, imao je kćer Đ i sina Ć koji je u Australiji. Navodi da je ovu zemlju poslije ĆĐ naslijedio ZĐ i on to održava, zasadio je masline, a prije Domovinskog rata je tu izgradio gusternu i podrum. Međutim kada je došao Domovinski rat vojska mu je to zabranila dok traje rat jer da je to područje od strateškog položaja. ĆĐ je ovu zemlju koristio za čuvanje ovaca, a sjeća se da je na toj parceli bila i napravljena sjenica – kupola od granja radi hlada gdje su se preko dana držale ovce. Zaključno navodi da nikakvih sporova vezano za ovu nekretninu nije bilo niti da bi H netko osporavao vlasništvo ove parcele. Na poseban upit je naveo da se nedaleko od ove parcele nalazi šuma gdje su oni uz dozvolu lugara sjekli drva za što bi platili naknadu te bi sjekli uz dozvolu šumarije. Navodi da se to područje zvalo "Siča". Lugar nije zalazio na ovu parcelu jer je poznato da je to Matešićeva zemlja, a ne bi niti smio obrađivati i čistiti ovu parcelu da nije bilo njegovo. Tada se nisu mogle ni ovce čuvati van svog posjeda jer se i za ispašu plaćala naknada.

13. Svjedok JĐ je u svom iskazu (list spisa 83) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja danas pripada ZĐ. Prije svega da bi rekao da ona u naravi predstavlja pašnjak. Početkom Domovinskog rata njega da je ZĐ angažirao da mu pomognem na ovoj parceli izvesti radove jer je tu planirao izgraditi kuću. Negdje u jesen 1991. godine on da je ZĐ izveo radove kopanja crne jame, te gusterne, izbušili su podrum, međutim isto da nije završeno. To je bilo u vrijeme Domovinskog rata pa da je on u to vrijeme otišao u rat pa ne zna zašto ZĐ u konačnici nije sagradio tu kuću, međutim zna da je ovo oduvijek "Matešićeva zemlja". On da se još kao dijete sjeća djeda tužitelja pok. TĐ zvanog " R" koji je na predmetnoj parceli gonio i čuvao ovce. Pokojni TĐ da je umro negdje 60-tih godina kad je on bio dijete, ali da ga se jako dobro sjeća jer su bili susjedi, da su živjeli na udaljenosti od nekih 500 metara, a njegov otac da je sa pok. " T" gonio blago. Nadalje je naveo da koliko se može sjetiti da pamti da je pok. TĐ nešto i obrađivao na toj parceli, tada da nije bilo strojeva pa se obrađivalo uz pomoć zaprežnih kola i volova. Koliko pamti ova parcela da je oduvijek "čista" i nikad nije bilo šume. Također da pamti da je ona sa svih strana ograđena suhozidom. Dodaje da se na parceli nalaze stabla maslina, a da ih je sadio prije nekih 30-tak godina ZĐ. Poznato mu je da ZĐ ima brata koji je otišao živjeti u [adresa], a ujedno je imao i sestru koja je preminula. Koliko je njemu poznato ova zemlja da je pripala ZĐ iza smrti njihova oca pok. ĆĐ i nikada između njih da nije bilo spora niti je itko treći osporavao njihovo pravo vlasništva. Nakon što mu je predočena skica sudskog očevidom, isti je iskazao da dio obojan žutom i zelenom bojom prikazuje predmetne parcele, a isto prikazuju i priložene fotografije. Ujedno fotografija broj 6 prikazuje crnu jamu koju je kopao zajedno s ZĐ početkom Domovinskog rata. Zaključno je naveo da je predmetna parcela je oduvijek bila ograđena suhozidom sa svih četiri strane. Pamti da se radi o jednoj većoj parceli od oko 2000 m2. Lugari su znali proći selom, oni su bili poznati, jedan je bio iz Sikova, jedan iz Krmčine, ali nikada nisu ulazili na ovu parcelu niti su osporavali H posjedovanje i korištenje iste.

14. Tužitelj ZĐ je u svom stranačkom iskazu (list spisa 84) naveo da je njega i brata već 1990. njihov pokojni otac ĆĐ podijelio i tada da je tom podjelom upravo njemu pripala ova predmetna parcela. Među njima dvojicom nikada da nije bilo spora općenito iza imovine koju su naslijedili iza pokojnog oca ĆĐ. Tada da je planirao na toj parceli izgraditi kuću pa da je angažirao RĐ i jednog bageristu koji su pripremali teren za izgradnju kuće, iskopali su podrum i gusternu. Međutim on da je u to vrijeme otišao na brod, u međuvremenu je počeo Domovinski rat pa se stalo s tim radovima, također i on da je otišao u vojsku kad se vratio s broda. Nadalje navodi da je njegov pokojni otac ĆĐ umro 2006. godine, a ovu parcelu je on naslijedio od svog oca pok. TĐ, njegovog djeda. Pokojnog TĐ da se dobro sjeća i on da je umro kad je on krenuo u prvi razred osnove škole. Pokojni TĐ da je na ovoj parceli čuvao ovce, a sjeća se da mu je otac pričao da je on tu palio ugalj i pravio kreč. Djed da je također nešto obrađivao zemlju, međutim riječ je o škrtoj zemlji pa nije baš pogodna za uzgajanje poljoprivrednih kultura. Njegov pokojni otac da je također čuvao blago, njegov otac da je još bolje održavao ovu parcelu nego djed. Nadalje je naveo da se sjeća još kao dijete da su njegov otac i pokojni djed "capunom" vadili kamenja. Potom da je negdje početkom Domovinskog rata zasadio stabla maslina, a 2016./2017. da je zasadio oko tisuću i pol sadnica smilja za daljnju prodaju, međutim te sadnice da su u međuvremenu propale. Predmetna parcela da je oduvijek ograđena, ranije suhozidom kojeg su gradili pokojni djed i pokojni otac, a on da je negdje poslije Domovinskog rata postavio betonske stupove sa žičanom ogradom. Nadalje je iskazao da nitko nikada njemu niti njegovoj obitelji nije osporavao vlasništvo ni posjed ove parcele. Potom je naveo da ova parcela ima malo više od 2000 m[2] koja u naravi nikad nije bila šuma niti je lugar dolazio na tu zemlju.

15. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

16. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

17. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

17.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

17.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

18. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

19. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

20. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

21. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

22. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ove nekretnine, a očito je da je predmetne nekretnine održavane te nisu zapuštene i neprohodne, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

23.Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AĐ (rođen 1958.), EĐ (rođen 1955.), HĐ ( rođen 1958.), RĐ (rođen 1953.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani male sredine ( gdje se i nalaze predmetne nekretnine) u kojoj su međusobno povezani (svjedok HĐ ima vlastitu parcelu u neposrednoj blizini utuženih nekretnina), da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima. Pa su tako sva četvorica svjedoka iskazala da je predmetna parcela oduvijek u posjedu obitelj ZĐ, pa tako još u posjedu tužiteljevog djeda pok. TĐ nadimka „ R“ ( kojeg su poznavali svi saslušani svjedoci), zbog čega da su predmetnu nekretninu u mjestu nazivali „ J zemlja“, a nakon njega parcela da je bila u posjedu tužiteljevog oca pok. ĆĐ koji je na predmetnoj parceli držao blago te sijeno ( dok je svjedok HĐ dodao da se na parceli i nalazila sjenica gdje su se preko dana držale ovce). Ujedno svi svjedoci su suglasno naveli da je parcela oduvijek ograđena suhozidom, a svjedoci DĐ i EĐ su suglasno dodali da su na predmetnoj parceli znali viđati pok. ĆĐ kako obnavlja taj stari suhozid. Suglasno su naveli da se danas na parceli nalaze masline koje je zasadio tužitelj ZĐ. Zaključno su naveli da tužitelji nitko unutar obitelji niti bilo od Šumarije ili bilo tko trećeg smetao tužitelju u posjedu predmetne nekretnine.

23.1. Nadalje, prema utvrđenjima prema utvrđenjima ovog suda, a koja tijekom postupka nije sporila niti tuženica, u naravi radi se o nekretninama koje predstavljaju jednu cjelinu koja je od davnina ograđena ranije suhozidom, a poslije betonskim stupovima i žičanom ogradom koju je obitelj tužitelja generacijama koristila za ispašu blaga, a potom i tužitelj sadnjom maslina koje i danas egzistiraju na terenu što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta te priležećim fotografijama sačinjenih od strane stalnog sudskog vještaka ( list spisa 54), a na kojim nekretninama nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), iste nisu predstavljale šumu ( niti šumsko zemljište).

23.2. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

23.3. Slijedom provedenih dokaza, nekretnine koje su predmet ovog postupka, najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nisu šume niti šumsko zemljište.

24. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da predmetne nekretnine predstavljaju jednu cjelinu, u cijelosti uživanu po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. TĐ ( koji je preminuo šezdesetih godina prošlog stoljeća), potom tužiteljev otac pok. ĆĐ koji je na istoj držao blago, a potom tužitelj koju je koristio za sadnju stabala maslina koje se i danas nalaze ( što je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta) a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina koje su kao cjelina jasno omeđene od susjednih nekretnina, ranije ograđene suhozidom, a danas žičanom ogradom i betonskim stupovima, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev što je sve utvrđeno uviđajem na licu mjesta, pa su po stavu ovog suda predmetne nekretnine još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju spornih nekretnina, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

25. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

26. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

26.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora ( 1.327,23 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 29. kolovoza 2024., 16. rujna 2024., 30. siječnja 2025. i 28. travnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska 29. siječnja 2025. iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife) te trošak sastava podneska od 22. listopada 2024. od 50 bodova (Tbr. 8.t.3. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), umjesto zatraženih 100 bodova. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.300,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.625,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.254,64 EUR, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog ( za iznos od 125,00 EUR).

27. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 2. lipnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel ( na broj: P-DO- 122/2024).