Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8077/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika EL, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022,114/2022, 133/2023, 145/24), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 21. kolovoza 2024., poslovni broj: Pp-3703/2021-8, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okrivljenika EL kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik EL je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura), u roku 15 od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, okrivljenik EL proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 289. stavka 4. i članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, u koju se uračunava novčani ekvivalent vremenskog razdoblja koje je okrivljenik proveo u uhićenju, tako da mu preostaje za platiti 1.280,18 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u 5 jednakih mjesečnih obroka.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. stavak 1. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza te je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 14,00eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi kako njegova izjava na ročištu 20. kolovoza 2024. ne odgovara onome što je izjavio, opisuje okolnosti počinjenja prekršaja, osporava vjerodostojnost zapisnika o prisutnosti alkohola, smatra da je nezakonito proveden žurni postupak te da mu je povrijeđeno pravo obrane. Osporava i odluku o troškovima postupka jer živi od male mirovine, brine o majci i bratu te predlaže izricanje uvjetne osude ili opomene.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na navode okrivljenika kako njegov iskaz na zapisniku s ročišta ne odgovara onome što je izjavio, valja navesti kako je okrivljenik u ovom postupku ispitan pred sudom 18. lipnja 2021. u kojem iskazu je priznao počinjenje prekršaja te nije predložio dokaze, a u iskazu sa ročišta 20. kolovoza 2024. porekao počinjenje prekršaja, izričito naveo kako nema dokaznih prijedloga te u oba slučaja upozoren da ima pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da mu se zapisnik pročita, izjavio da je slušao glasan diktat zapisnika te da na isti nema primjedbi te oba zapisnika vlastoručno potpisao. Stoga nije osnovan navod okrivljenika kako mu je povrijeđeno pravo obrane te da nisu ispitani policijski službenici, kada isto nije niti predlagao, a sve i da jest sud nije dužan izvesti sve predložene dokaze, ako prema stanju spisa i dokaznom materijalu utvrdi da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno.

6. Isto tako, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi jasno obrazlaže kako je okrivljenik osobno potpisao zapisnik o ispitivanju alkohola, bez primjedbi, a koji zapisnik u žalbi osporava, uspoređujući potpis na zapisniku sa ostalom dokumentacijom u spisu koja sadrži okrivljenikov potpis.

7. Nadalje, prvostupanjski sud jasno i obrazlaže zašto u obzir nije uzeo i okrivljenikov izmijenjeni iskaz s ročišta 20. kolovoza 2024.(u kojem poriče počinjenje prekršaja) te onaj od 18. lipnja 2021. (u kojem priznaje počinjenje prekršaja) smatrajući kako je primijenjeni iskaz usmjeren na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, a iskaz od 18. lipnja 2021. je u suglasju sa svim provedenim dokazima.

8. Nadalje, budući je okrivljenik bio uhićen, sud je, suprotno navodima okrivljenika osnovano proveo žurni postupak sukladno čl. 221. st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

9. Stoga, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana. Žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pravilne primjene materijalnogprava.

10. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za oba prekršaja izrekao novčanu kaznu ispod zakonom propisanog minimuma primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, jer zakon propisuje za oba prekršaja novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana, pa je i ovaj Sud mišljenja da je izrečena novčana kazna u svemu pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

11. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se izrekne uvjetna osuda, treba navesti da je uvjetna osuda, sukladno članku 44. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod određenim uvjetima. Dakle, nema zakonske mogućnosti primjene ove mjere upozorenja u konkretnom slučaju.

12. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primijeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. Stavkom 2. istog članka propisano je kako se opomena može primijeniti i za prekršaje počinjene u stjecaju ako su se za svaki od tih prekršaj stekli uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

13. Budući da je navedenom presudom okrivljenik proglašen krivim za dva prekršaja u stjecaju, za koja oba prekršaja nije kao jedina propisana novčana kazna (već alternativno i kazna zatvora) ne postoje zakonski uvjeti da se okrivljeniku primijeni opomena.

14. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

15. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 2 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine) dakle u minimalnom trajanju, razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

16. Ispitujući odluku o trošku prekršajnog postupka, a povodom žalbe okrivljenika, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, obvezalo okrivljenika na plaćanje troška u iznosu od 14,00 eura, a koji je određen sukladno trajanju i složenosti postupka koji su određeni Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13) te po ocjeni ovog suda, ne postoje uvjeti za njihovu dosudu u nižem iznosu, odnosno za oslobađanje okrivljenika od plaćanja navedenih troškova.

17. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljene, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

18. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 3 otpravka za: spis, ovlaštenom tužitelju, okrivljeniku.