Broj: Ppž-3593/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika JB, zbog prekršaja iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19, 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona, prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika JB, podnijetoj po braniteljici Dorotei Mirt, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Terešak & Partneri d.o.o., iz Zagreba, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, Prekršajni odjel, od 6. ožujka 2023., poslovni broj: Pp-1738/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika JB i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik JB je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 60,00 (šezdeset eura) u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 109. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. istog Zakona, iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona i iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona za koje mu je primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 1.897,94 eura.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 87,60 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekšajnopravnim sankcijama.

5. U žalbi okrivljenik navodi da i dalje smatra da nije na nesporan način utvrđena njegova odgovornost za prometnu nesreću, ponavljajući navode iz svoje obrane iznesene u prvostupanjskom postupku. Izrečenu kaznu smatra previsokom te navodi da je prilikom izricanja iste trebalo primijeniti odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, posebno s obzirom na izraženo žaljenje i kajanje zbog napuštanja mjesta nesreće. Predlaže ukidanje zaštitne mjere s obzirom da je osoba mlađe životne dobi i koja je na početku radnog staža te mu je vozačka dozvola neophodna za odlazak na posao i s posla, kao i prilikom izvršavanja radnih zadataka.

6. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

7. Žalba nije osnovana.

8. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Odluku o krivnji prvostupanjski sud temelji na detaljno provedenom postupku, iskazu svjedoka - oštećenika LB, te svjedoka ŽB, policijskog službenika, koje iskaze je ocijenio vjerodostojnim, i za to dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a koji iskazi su potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom u spisu, zapisnikom o očevidu, situacijskim planom i fotodokumentacijom.

10. Imajući u vidu sve detaljno provedene dokaze potpuno je neosnovan navod žalitelja da nije na nesporan način utvrđena njegova odgovornost za prometnu nesreću, jer se, između ostalog, i oštećenja na vozilima sukladno materijalnim dokazima u spisu međusobno poklapaju, pa stoga ni na koji način nije dovedena u sumnju pravilnost utvrđenja činjenice o odgovornosti okrivljenika za nastalu prometnu nesreću.

11. Razmotrivši žalbene tvrdnje, kojima se u suštini ne iznosi ništa novoga što okrivljenik nije naveo u svojoj obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda, ovaj sud nalazi da okrivljenik ni najmanje nije doveo u sumnju razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

12. Provedeni dokazi nesporno upućuju na zaključak da je upravo okrivljenik dana 24. srpnja 2022. u 00:15 sati, u Bedekovčini, na kolniku Ulice Stjepana Radića kbr. 39, kod raskrižja sa Zagrebačkom ulicom, općina Bedekovčina, upravljajući osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom Ulice Stjepana Radića iz smjera Dubrave Zabočke u smjeru Poznanovca, prouzrokovao prometnu nesreću sa materijalnom štetom, na način što vozilom u kretanju nije držao potreban razmak iza osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je ispred njega u istom smjeru upravljao LB, a koji je usporavao kretanje vozila poradi skretanja u lijevo na kolnik Zagrebačke ulice, te je tom prilikom došlo do udara prednjeg lijevog dijela osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] u stražnji lijevi dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], zbog čega je na vozilima nastala materijalna šteta, pa je prvostupanjski sud pravilno i osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja bića prekršaja iz članka 109. stavka 1. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

13. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je sva utvrđenja i zaključke temeljio na svestranoj analizi svih provedenih dokaza te je na ocjeni istih izveo pravilan zaključak o činjenicama odlučnim za postojanje prekršaja i prekršajne odgovornosti okrivljenika.

14. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

15. Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao gotovo u visini propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja, te razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te s obzirom na nedokumentirane navode žalbe nije bilo osnove za primjenu članka 37. Prekršajnog zakona.

16. Dakle, s obzirom na izrečenu kaznu sukladno članku 36. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

17. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 4 mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, kao i na sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.

18. Dakle, budući je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. cit. Zakona, koji predstavljaju teži oblik kršenja prometnih propisa, takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

19. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 60,00 eura, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

20. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.