Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Stalna služba u Sinju

Sinj, Petrovac 3

Broj: Pp-4671/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Martine Šušnjara kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika VŠ i ĐŠ, zbog prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), postupajući po optužnom prijedlogu PU Splitsko- dalmatinske, Policijske postaje Sinj pod brojem klasa 211-07/24-5/12527 od 13. svibnja 2024. nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenika, 28. svibnja 2025., temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 2. lipnja 2025. objavio je i

presudio je

Prvookrivljenik VŠ, sin pok. V i pok. AŠ, dj. Đ, rođen **.**.1942., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik, oženjen, četvero djece, pismen, SSS, srednjeg imovnog stanja, primanja 500,00 eura, neosuđivan,

Drugookrivljeni ĐŠ, sin pok. A i pok. FŠ, dj. LŠ, rođen **.**.1944., iz [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljeni, oženjen, četvero djece, pismen, SSS, srednjeg imovnog stanja, primanja 520,00 eura, neosuđivan,

krivi su

I. što su 8. svibnja 2024. u 12:00 sati u [adresa], u [adresa], ispred obiteljske kuće narušavali javni red i mir slučajnim prolaznicima i građanima na neograničenom otvorenom javnom mjestu koje je dostupno građanima odnosno javnosti na način da su, nakon što VŠ nije pustio ĐŠ u kuću jer je ĐŠ bio vidno pijan (CŠ izmjerena koncentracija alkohola 1,98g/kg) isti su se fizički sukobili nakon čega su obojica pala u vrt,

čime su postupili protivno odredbi članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ br. 5/90., 30/90., 47/90., 114/22., 47/23.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 13. istog Zakona, te se okrivljenicima temeljem istog propisa te članka 33. i članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18., 114/22.),

izriče

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 50,00 eura (pedeset eura), svakom.

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Temeljem članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne.

II. Temeljem članka 138. stavka 1. i 3. u svezi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 25,00 eura (dvadeset pet eura) svaki, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. PU Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Sinj podnijela je 15. svibnja 2024. ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik VŠ izlaže kao na zapisniku s prethodnih rasprava, gdje je iskazao da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Da je te prigode ispred njegove obiteljske kuće, a susjedne kuće se nalaze u neposrednoj blizini tako da je to sve bilo vidljivo javnosti, a te prigode kako je ĐŠ bio pijan, a on inače da ne pije već dugo godina, da mu je ĐŠ htio ući u kuću, a kako mu je supruga bolesna da mu nije dao da uđe, nakon čega je ĐŠ njega udario par puta šakom u glavu, te kada ga je ĐŠ udario da su obojica pala u vrt, pri čemu je ĐŠ udario glavom u stijene, te da na podu nje bilo nikakvog udaranja. Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ĐŠ, iskazuje da nije istina da je udario CŠ, već da je ĐŠ udario njega. Na zaključenoj glavnoj raspravi, na upit suda okrivljenik VŠ iskazuje da svjedoka ovog događaja nije bilo, a na upit suda okrivljenik VŠ, a u vezi iskaza u kojem je naveo da ga je ĐŠ više puta udario šakom u glavu, te da su obojica pala u vrt, te da na podu nije bilo nikakvog udaranja, sada iskazuje da između njih nije bilo nikakvog udaranja te da ga ĐŠ nije udario šakom u glavu, odnosno da ne sjeća da je CŠ tada udario šakom u glavu. Okrivljenik iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završnoj riječi iskazuje da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

3. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik ĐŠ izlaže kao na zapisniku s prethodnih rasprava gdje je iskazao da je razumio što mu se stavlja na teret te da nije kriv. Da je bio u alkoholiziranom stanju, da je išao kod VŠ te da ga VŠ nije pustio u kuću, da se ne sjeća da je udario VŠ, već iskazuje da je VŠ udario njega, te da je pao na pod, da ne zna je li VŠ pao, te da nije bilo udaranja na podu. Da se udario u uho kada je pao, a VŠ da ga je udario šakom. Nakon što je upoznat s obranom VŠ, iskazuje da ostaje pri onom što je naveo te ponavlja da VŠ nije udario. Okrivljenik predlaže da se kao svjedoci ispitaju ŠŠ i TŠ, a u vezi ĆŠ navodi da se ona boji pristupiti na sud, a sve to da su vidjeli prethodno navedeni svjedoci, a što se tiče svjedoka RŠ, MŠ i HŠ, iskazuje da se oni tu nisu nalazili te da ne zna o čemu imaju svjedočiti. Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenik ĐŠ iskazuje da svjedoka nije bilo, a na upit suda je li se tu nalazio RŠ koji je naveden kao svjedok, okrivljenici iskazuju da RŠ nije bio nazočan događaju, te ponavljaju da nikoga od svjedoka odnosno drugih osoba nije bilo. Na upit suda, okrivljenik ĐŠ, a u vezi iskaza koji mu je pročitan iskazuje da ga je te prigode VŠ udario šakom u glavu, na što drugookrivljeni iskazuje da se ne sjeća, te dodaje da su obojica pala na pod, a ne zna je li bilo udaranja na podu, što potvrđuje i VŠ. Okrivljenik ĐŠ iskazuje da nije udarao VŠ, a upravo u ovom trenutku VŠ iskazuje da nije udario CŠ.

4. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci MŠ, TŠ, HŠ, ŠŠ i FŠ, te je izvršen uvid u prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, obavijesti počiniteljima prekršaja, zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola, fotografije, te obrazac medicinske dokumentacije.

5. Svjedok MŠ, sin okrivljenika VŠ, koji je pristao svjedočiti iskazuje da kada je naišao, zatekao je ĐŠ na podu, bio je malo krvav, oko uha, kao i na ruci, a svoga oca VŠ zatekao je na stepenicama gdje sjedi, te kad je naišao da nije vidio nikakvo udaranje između njih, a što se prije dogodilo, nije mu poznato jer se na tom mjestu nije nalazio.

6. Svjedok TŠ, sin okrivljenika ĐŠ, koji je pristao svjedočiti iskazuje nije bio neposredno nazočan događaju, da ga je zvala ČŠ, kći MŠ te mu je tada rekla da je njen djed VŠ gurnuo njegovog oca CŠ sa stepenica, te da je tada po dolasku zatekao svog oca CŠ na stepenicama kuće SŠ, sanirali su mu ozljede, a VŠ tada nije zatekao, dakle da nije vidio tijek događaja, ali su mu rekli susjedi SŠ, ČŠ i OŠ sin RŠ, unuk VŠ, što se dogodilo.

7. Svjedok HŠ, unuk okrivljenika VŠ, koji je pristao svjedočiti iskazuje da nije bio nazočan događaju, a po dolasku je zatekao okrivljenike na podu, bili su jedan do drugog, ĐŠ je bio krvav, da je tada podigao djeda VŠ, a upravo je tada došao i njegov otac MŠ. Tada su pomogli CŠ, zvali su njegovog sina TŠ, te misli da je on tada došao po svog oca, ne može se točno tog detalja sjetiti, te da ih nije zatekao u fizičkom sukobu.

8. Svjedokinja ŠŠ, supruga okrivljenika CŠ, koja je pristala svjedočiti iskazuje da u vezi događaja nije bila nazočna neposredno događaju, bila je u kući, čekala je supruga CŠ koji je prethodnog dana slavio rođendan, i dok se nalazila u kući, ČŠ kći MŠ, a unuka VŠ, dotrčala je u kuću govoreći joj "ubi moj dida tvog F, ajde brže dolje", a inače njenom suprugu CŠ je nadimak F, te da je išla prema tom mjestu događaja, a FŠ, supruga VŠ bila je na balkonu te je čula gdje viče "ajme ubi čovika, šta ti čovik radi, ne tuci ga", te kad je došla na mjesto događaja, između njih nije bilo nikakvog sukoba, VŠ je sjedio na stepenicama, a MŠ je njenog supruga CŠ stavio na stolicu, suprug je bio krvav, prao ga je vodom iz gume jer je bio dosta krvav, imao je ozljede uha, imao je punte na uhu te oku, nakon čega ga je odvela kući, a susjeda SŠ je njenog supruga prala i zaustavljala krv, SŠ je sve to vidjela i čula, međutim ne smije od VŠ doći na sud.

9. Svjedokinja FŠ, supruga okrivljenika VŠ koja je pristala svjedočiti iskazuje da se u vezi prekršaja ne može očitovati jer nije bila nazočna događaju, da se nalazila u kući, da je ležala jer je bila bolesna.

10. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, a istim člankom propisana je novčana kazna u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana.

11. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da su okrivljenici takvim svojim ponašanjem ispred obiteljske kuće, mjestu koje je dostupno javnosti, što mu daje karakter javnog mjesta, narušavali javni red i mir upravo na način kako je to opisano u izreci presude, odnosno da su počinili prekršaj opisan u izreci presude, pa ih je valjalo proglasiti krivima i kazniti.

12. Nije sporno da je kritične prigode došlo do određenog fizičkog kontakta između okrivljenika, nakon čega su obojica pala u vrt.

13. Sporno je jesu li okrivljenici jedan drugog udarali šakama u glavu, te nakon što su obojica pala jesu li se nastavili udarati nogama po tijelu.

14. Okrivljenici VŠ i ĐŠ u vezi udaranja šakama u glavu iskazuju različito, svaljujući krivnju jedan na drugog, tako da VŠ iskazuje da kako ĐŠ, kako mu je supruga bila bolesna i kako je ĐŠ bio pijan, da mu nije dao u kuću, te da je ĐŠ tada njega par puta udario šakom u glavu, pri čemu da su obojica pala, dok ĐŠ iskazuje da ga VŠ te prigode nije pustio u kuću, te da se ne sjeća da je on udario VŠ, već da je VŠ njega udario pri čemu da je pao na pod, te da ga je VŠ udario šakom, te ponavlja da on VŠ nije udario, pri čemu ostaju u svom iskazu, a na zaključenoj glavnoj raspravi VŠ ponavlja da ga je ĐŠ udario više puta šakom u glavu, da su obojica pala u vrt, te potom iskazuje da između njih nije bilo nikakvog udaranja te navodi da ga ĐŠ nije udario šakom u glavu te da se ne sjeća da bi on tada CŠ udario šakom u glavu, dok ĐŠ ustraje u svom iskazu te navodi da ga je VŠ udario šakom u glavu, te da on nije udarao VŠ, a u tom trenutku VŠ iskazuje da nije udario CŠ, te imajući u vidu naprijed navedene iskaze okrivljenika, te da su okrivljenici suglasni da svjedoka ovog događaja nije bilo, već da su svjedoci stigli nakon ovog događaja, te da ispitani svjedoci MŠ, TŠ, HŠ, ŠŠ i FŠ iskazuju da nisu bili nazočni događaju te da se ne mogu očitovati o događaju, te kako su okrivljenici suglasni da svjedoka ovog događaja nije bilo, sud nije ustrajao u ispitivanju RŠ koji je naveden kao svjedok u optužnom prijedlogu, za zaključiti je da nije dokazano da su okrivljenici jedan drugog udarali šakama u glavu, a isto tako nije dokazano da su se nastavili udarati nogama po tijelu nakon što su obojica pala u vrt, što okrivljenici u svojim iskazima navode, tako da obojica iskazuju da nakon što su pali u vrt, da nije bilo nikakvog udaranja nogama po tijelu.

15. Kako nije sporno da su okrivljenici obojica pala u vrt, te da je očito da je kritične prigode, nakon što VŠ nije pustio ĐŠ u kuću koji je bio vidno pijan, nedvojbeno je da je između okrivljenika došlo do određenog fizičkog kontakta, na koji je način došlo do fizičkog kontakta između okrivljenika nije utvrđeno, ali da do kontakta između okrivljenika nije došlo, sigurno je da se okrivljenici ne bi našli u vrtu odnosno da ne bi pali u vrt, pri čemu je tada došlo do određenih tjelesnih ozljeda u odnosu na okrivljenika ĐŠ, a isto tako je sigurno da nitko ne bi niti zvao policiju, međutim kako sve upućuje na to da je između okrivljenika došlo do određenog fizičkog sukoba, moguće naguravanja, obojica su pala na pod, te su na taj način ostvarili bitna obilježja prekršaja iz citiranog članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te stoga iskazi okrivljenika u kojima poriču počinjenje prekršaja nisu osnovani te su jedino usmjereni izbjegavanju prekršajne odgovornosti.

16. Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljenicima su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njihovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nisu osuđivani, što su osobe starije životne dobi sa skromnim primanjima, okrivljenicima je temeljem odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ublažena novčana kazna, a sve vjerujući da će se i tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

17. U izreci presude je izostavljeno da su jedan drugog udarali šakama u glavu, sve iz razloga što okrivljenici svaljuju krivnju jedan na drugog, dok svjedoka nije bilo, što i sami iskazuju, te nema dokaza da su jedan drugog udarali šakama u glavu.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

19. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Sinju 2. lipnja 2025.

Zapisničarka:

Sutkinja:

Martina Šušnjara v. r.

Vinka Kulić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu RH Zagreb, u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez pristojbe.

DN-a: 1. okrivljenicima

2. tužitelju

3. ovdje