REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2821/2025-3

(ranije P-160/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Sandre Wagner, i zamjenika punomoćnika tuženika FČ, odvjetničke vježbenice, 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 7. Ugovora o kreditu kojeg su tužiteljica, kao korisnik kredita, i tuženik, sklopili dana 14.prosinca 2005.g, i koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Jagode Makelja Šunjić iz Splita pod brojem OU-1291/05 16. prosinca 2005., u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF).

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da isplati tužiteljici JČ s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima iznos od 1.186,21 EUR (tisućustoosamdesetšest eura i dvadesetjedan eurocent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i to:

-na iznos od 3,03 EUR počevši od 19.prosinca 2007.g. do isplate,

-na iznos od 5,57 EUR počevši od 24.siječnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 7,40 EUR počevši od 25.veljače 2009.godine do isplate,

-na iznos od 8,23 EUR počevši od 18.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 5,95 EUR počevši od 18.travnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 6,39 EUR počevši od 21.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 2,90 EUR počevši od 18.lipnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 0,34 EUR počevši od 8.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 1,02 EUR počevši od 19.kolovoza 2009.godine do isplate,

-na iznos od 2,37 EUR počevši od 17.rujna 2009.godine do isplate,

-na iznos od 2,25 EUR počevši od 23.listopada 2009.godine do isplate,

-na iznos od 0,89 EUR počevši od 24.studenog 2009.godine do isplate,

-na iznos od 3,45 EUR počevši od 19.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 5,51 EUR počevši od 21.siječnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 8,43 EUR počevši od 20.veljače 2010.godine do isplate,

-na iznos od 7,76 EUR počevši od 19.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 11,73 EUR počevši od 23.travnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,98 EUR počevši od 25.svibnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 12,45 EUR počevši od 18.lipnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 25,15 EUR počevši od 21.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 22,53 EUR počevši od 19.kolovoza 2010.godine do isplate,

-na iznos od 30,52 EUR počevši od 22.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 27,77 EUR počevši od 14.listopada 2010.godine do isplate,

-na iznos od 23,32 EUR počevši od 19.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 32,69 EUR počevši od 21.prosinca 2010.godine do isplate,

-na iznos od 44,62 EUR počevši od 20.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 36,17 EUR počevši od 15.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 39,13 EUR počevši od 9.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 35,36 EUR počevši od 2.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 36,04 EUR počevši od 20.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,02 EUR počevši od 7.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 53,57 EUR počevši od 9.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 66,92 EUR počevši od 10.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 60,06 EUR počevši od 15.rujna 2011.godine do isplate,

-na iznos od 52,56 EUR počevši od 13.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 51,75 EUR počevši od 18.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 51,17 EUR počevši od 30.studenog 2011.godine do isplate, te

-na iznos od 338,21 EUR počevši od 14.prosinca 2011.godine do isplate,

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se tuženiku da na ime preplate po predmetnom kreditu s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužiteljici iznos od 529,46 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi koja se do 31.prosinca 2007.g. određuju po stopi od 15% godišnje, od 01.siječnja 2008.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01.kolovoza 2015.g. do 31.prosinca 2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.siječnja 2023.g. do 29.prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, koje na pojedine novčane iznose teku kako slijedi:

-na iznos od 4,05 EUR počevši od počevši od 18.prosinca 2007.g. do isplate,

-na iznos od 4.03 EUR počevši od 17.siječnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 4,10 EUR počevši od 15.veljače 2008.godine do isplate,

-na iznos od 4,14 EUR počevši od 21.ožujka 2008.godine do isplate,

-na iznos od 4,21 EUR počevši od 22.travnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 4,11 EUR počevši od 20.svibnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,25 EUR počevši od 17.lipnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,31 EUR počevši od 18.srpnja 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,23 EUR počevši od 20.kolovoza 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,22 EUR počevši od 19.rujna 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,28 EUR počevši od 17.listopada 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,71 EUR počevši od 18.studenog 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,42 EUR počevši od 18.prosinca 2008.godine do isplate,

-na iznos od 5,79 EUR počevši od 23.siječnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 5,84 EUR počevši od 24.veljače 2009.godine do isplate,

-na iznos od 5,87 EUR počevši od 17.ožujka 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,44 EUR počevši od 17.travnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,47 EUR počevši od 20.svibnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,29 EUR počevši od 17.lipnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,16 EUR počevši od 7.srpnja 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,20 EUR počevši od 18.kolovoza 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,27 EUR počevši od 16.rujna 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,26 EUR počevši od 22.listopada 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,19 EUR počevši od 23.studenog 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,32 EUR počevši od 18.prosinca 2009.godine do isplate,

-na iznos od 9,42 EUR počevši od 20.siječnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 9,57 EUR počevši od 19.veljače 2010.godine do isplate,

-na iznos od 9,53 EUR počevši od 18.ožujka 2010.godine do isplate,

-na iznos od 9,73 EUR počevši od 22.travnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 9,70 EUR počevši od 24.svibnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 9,77 EUR počevši od 17.lipnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,41 EUR počevši od 20.srpnja 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,28 EUR počevši od 18.kolovoza 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,67 EUR počevši od 21.rujna 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,54 EUR počevši od 13.listopada 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,31 EUR počevši od 18.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 10,78 EUR počevši od 20.prosinca 2010.godine do isplate,

-na iznos od 11,38 EUR počevši od 19.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 10,96 EUR počevši od 14.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 11,11 EUR počevši od 8.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 10,92 EUR počevši od 1.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 10,95 EUR počevši od 19.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 11,75 EUR počevši od 6.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 11,83 EUR počevši od 8.srpnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 12,50 EUR počevši od 9.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 12,15 EUR počevši od 14.rujna 2011.godine do isplate,

-na iznos od 11,78 EUR počevši od 12.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 10,94 EUR počevši od 17.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 10,91 EUR počevši od 29.studenog 2011.godine do isplate, te

-na iznos od 108,41 EUR počevši od 13.prosinca 2011.godine do isplate, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da nadoknadi tužiteljici JČ troškove postupka u iznosu 511,04 EUR (petstojedanaest eura i četiri euricenta) sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tužiteljici JČ da nadoknadi tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. troškove postupka u iznosu 250,00 EUR (dvjestopedeset eura) sa zateznim kamatama od 2. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da su stranke 14. prosinca 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 418-50-3189166 kojim je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 20.087,60 CHF švicarskih franaka (CHF) prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji se tužiteljici obvezala tuženiku vratiti u roku od 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti zajedno sa kamatom po godišnjoj kamatnoj stopi koja je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženika. Upravo zbog ove dvije međusobno povezane ugovorne odredbe, i to one o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i one o valutnoj klauzuli u CHF, za vrijeme otplate predmetnog kredita došlo je do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta. Odredbom članka 2. Ugovora o kreditu ugovorena je redovna godišnja kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora - tuženika, a koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 5,50 % godišnje. Shodno tome, tuženik je jednostrano mijenjao kamatnu stopu po ovom Ugovoru na način da je ista bila veća od prvotno ugovorene. Činjenica promjene (povećanja) kamatne stope rezultirala je povećanjem mjesečnog anuiteta, a kamatna stopa mijenjana je jednostranom odlukom tuženika. Drži da je takav način promjene kamatne stope ništetan jer se ista mijenjala bez tužiteljici jasnih parametara odnosno bez pregovaranja te da joj nije prilikom potpisivanja ugovora pruženo dovoljno informacija i obavijesti o rizicima u vezi ugovaranja valutne klauzule u CHF. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., kojom su utvrđene kao nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli odnosno da su iste ništetne, a koja je odluka potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. (promjenjiva kamatna stopa) i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (valutna klauzula). S obzirom da su navedene odredbe ništetne, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) traži da joj tuženik vrati preplaćene iznose na ime stjecanja bez osnove sukladno čl. 1111. ZOO-a. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev te traži naknadu svih troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF bila jasna, razumljiva i lako uočljiva te da se u istoj pojedinačno pregovaralo kao i da nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Tijekom pregovaranja o ponudi kredita tužitelju su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF te su mu pružene sve informacije temeljem koje je mogao donijeti informiranu odluku. Tužitelj je imao mogućnost ugovoriti kredit uz drugu valutnu klauzulu te se pri tom poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14. Navodi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila lako uočljiva, jasna i razumljiva pa da nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost. Ujedno je ukazao da promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti pa da je tuženik kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga. Nije postojala obveza banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovara egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, tuženik je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora koji određuju troškove financiranja banaka kao i o svom položaju na tržištu te je ukazao na načela za utvrđivanje promjene kamatnih stopa i pravilnih obračuna kamata i naknade. Prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare, osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila isplatu s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima ukupni iznos od 15.000,00 kn s pripadajućim kamatama. Nakon izvedenog vještačenja tužiteljica je podneskom od 24. svibnja 2023. tražila isplatu (s obje osnove) ukupni iznos od 1.715,66 EUR / 12.926,67 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

3.1. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je djelomično povukla tužbu za isplatu 275,16 EUR / 2.073,33 kn (tako i VSRH Su IV-16/2021-82 od 6. travnja 2021.), Podneskom od 22. rujna 2023. tuženik se pravovremeno protivio povlačenju tužbe, stoga je u tom stadiju postupka bio mjerodavan inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužbe.

3.2. Nadalje, tužiteljica je podneskom od 24. rujna 2024. ponovno specificirala tužbeni zahtjev te je tražila isplatu 529,46 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te iznos od 1.186,21 EUR s osnove ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima. Ovakvom dispozicijom tužiteljica je ponovno djelomično povukla tužbu za isplatu 275,16 EUR (jer je zbog ranijeg protivljenja bio mjerodavan inicijalno postavljeni tužbeni zahtjev) i to samo u odnosu na glavnicu dok je kod kamata ostala u cijelosti, no ovaj put tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, stoga je konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz podneska od 24. rujna 2024. mjerodavan za odluku u sporu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 418-50-3189166 od 14. prosinca 2005. (list 9-12 spisa), Odluke o promjeni kamatne stope (list 13-16 spisa), otplatni plan (list 17- 25 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (list 26-30 spisa), Promotivni uvjeti tuženika (list 47-49 spisa), Tržišni parametri za autokredit (list 60 spisa), Izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 72 do 83 spisa) te saslušana je tužiteljica (list 122 do 123 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarski franak (CHF) (v. supra 3.4.) s pripadajućim kamatama.

7. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o kreditu broj 418-50-3189166 od 14. prosinca 2005. temeljem kojeg je tužiteljici stavljeno na raspolaganje 20.087,60 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji se tužiteljica obvezala tuženiku vratiti u roku od 84 mjeseca u mjesečnim anuitetima, da je namjena kredita bila kupnja novog vozila marke „Toyota“ te da je kredit po istom ugovoru u cijelosti isplaćen.

8. Sporna je aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina zahtjeva, valjanost (poštenost) odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula švicarski franak (CHF), radi li se o potrošačkom ugovoru, te vezuje li ovaj sud u ovom postupku utvrđenja o povredi kolektivnih prava i interesa iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li potraživanje u zastari.

9. Čitanjem ugovora o kreditu utvrđeno je da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba u svrhu kupnje vozila marke „Toyota“ (čl. 6. Ugovora) odnosno u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle kao potrošač te da se radi o potrošačkom ugovoru, sve sukladno čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja navedenog ugovora. Nadalje, tuženik je banka, a nuđenje, odobravanje i sklapanje ugovora o kreditu odnosno nastupanje na tržištu u okviru istog je redovni predmet poslovanja tuženika. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru nastupio kao trgovac sukladno čl. 3. t. 2. ZZP/03.

9.1. U čl. 1. ugovora o kreditu ugovoren je iznos kredita u kunama koji odgovora protuvrijednosti od 20.087,60 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja. U čl. 7. ugovora o kreditu ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

10.1. Isto tako. presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Prema tome pravomoćno je utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o kreditu kojima je vezana glavnica uz valutu švicarski franak (CHF).

11. Polazeći od odredbe čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv osoba koje obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11.1. Navedena odredba izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 57/11, dalje u tekstu ZIDZPP/11) koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013. Sukladno odredbi čl. 54. ZIDZPP/11 izmijenjena odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu pa tako i na ovaj postupak. U tom smislu, neosnovano tuženik ističe da sud u ovom postupku nije vezan za utvrđenja u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava i primjenu odredbi čl. 502.c.

11.2. Osim toga, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. ZOO-a, jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla. (Tako i VSRH Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018.).

12. Vraćajući se na predmet spora, sud utvrđuje da je ugovor o kreditu (30. travnja 2008.) sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i sadrži identične odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima jer potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne.

13. Tijekom postupka saslušana je tužiteljica koja je izjavila da je 2005. odlučila kupiti osobno vozilo marke Toyota te su ju u auto salonu uputili kod tuženika radi ishođenja kredita kojim bi financirali kupnju toga vozila. Djelatnik tuženika nije joj omogućio da pojedinačno pregovara za određene odredbe ugovora o kreditu već se više radilo o tipiziranom unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu kojeg je sklopila pristupanjem. Djelatnik tuženika nije ju upozorio da HNB svojom monetarnom politikom ne štiti tečaj kune u odnosu na CHF kao što to čini u odnosu na euro. Ne sjećam se da je u to vrijeme mogla dignuti kredit u nekoj drugoj valuti. Dignuli ja 20.000,00 CHF na 7 godina, a početna rata iznosila je 1.340,00 kn, a nakon nekog vremena porasla je na čak 2.000,00 kn. Većinu mjesečnih rata plaćala sam sama iz svoje plaće, a određene mjesečne iznose u njezino ime i za njezin račun uplaćivao je njezin suprug. Ne sjećam se točno kada je zatvorila predmetni kredit jednokratnom uplatom. Sredstva za podmirenje kredita ostvarila je zajmom od trećih osoba. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu u to vrijeme nije joj bio poznat pojam valutna klauzula. Vozilo koje je financirano predmetnim ugovorom o kreditu koristila je isključivo u osobne svrhe. Djelatnica je u pošti stoga vozilo nije mogla koristiti u poslovne svrhe. Iskaz je ocijenjen kao vjerodostojni u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu osobito u dijelu u kojem je iskazivala tužiteljica da ju nitko nije posebno upozorio prilikom potpisivanja ugovora da bi moglo doći do drastičnog rasta tečaja CHF. S tim u vezi, ovdje je potrebno napomenuti da je na tuženiku teret dokaza, u smislu čl. 219. u svezi čl. 221. a ZPP-a, o obaviještenosti potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka kao i da je ugovor sklopljen za obavljanje druge djelatnosti (Tako i USRH U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.), što tuženik tijekom postupka nije dokazao. Dapače, tuženik je na ročištu od 1. veljače 2023. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem djelatnika tuženika PČ, na okolnost informiranosti tužitelja o svim rizicima sklapanja navedenog ugovora o kreditu. Nadalje, sud nije proveo dokaz saslušanjem javne bilježnice Jagode Makelja-Šuljić jer prema shvaćanju ovog suda, ne može se istim dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (tako i USRH U-III- 42223/2021 od 1. prosinca 2021.).

14. Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o. utvrdio da je korisnik kredita primjenom promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz švicarski franak pojedine mjesečne anuitete platio u većem iznosu. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je razlika koju je korisnik kredita preplatio s osnova ništetne promjenjive kamatne stope 529,46 EUR, a s osnova ništetne valutne klauzule 1.485,03 EUR.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je izrađen stručno i argumentirano. Tuženik nije prigovarao na matematički obračun već je suštinski osporavao osnovu odnosno premisu da su valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa poštene i valjane u ugovoru o kreditu pa da je stoga vještačenje nepotrebno. Na ročištu od 2. rujna 2024. stranke nisu tražile da sud pozove vještaka radi davanja usmenog nalaza i mišljenja.

16. Nadalje, ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF u ugovoru o kreditu ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO). Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

16.1. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

16.2. Korisnik kredita je na temelju ugovora o kreditu plaćao pojedine mjesečne anuitete primjenom valutne klauzule. Iznos svakog anuiteta bio je određen u otplatnom planu uz primjenu valutne klauzule te je korisnik kredita platio anuitete u tom iznosu. U onom dijelu u kojem je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu nego što je trebao biti plaćen bez valutne klauzule radi se o činidbi korisnika kredita na temelju ništetne odredbe ugovora, tj. u tom dijelu tuženik je primio ispunjenje na temelju ništetne odredbe. Stoga je tuženik sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 324. st. 1. ZOO-a dužan vratiti za svaki anuitet iznos koji je korisnik kredita preplatio na temelju odredbe o valutnoj klauzuli. U odnosu na anuitete koje je korisnik kredita primjenom valutne klauzule platio u manjem iznosu nego što bi platio bez valutne klauzule to ne predstavlja restitucijski zahtjev tuženika prema korisniku kredita u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se u tom dijelu ne radi o činidbi tuženika na temelju ništetne ugovorne odredbe. Tuženik je na temelju ugovora o kreditu stavio na raspolaganje korisniku kredita novčani iznos i to je njegova činidba, odnosno to je ono što je korisnik kredita primio na temelju ugovora o kreditu. Plaćanje anuiteta je obveza korisnika kredita i plaćeni iznosi anuiteta su ono što je tuženik primio. To što je korisnik kredita pojedine anuitete platio u manjem iznosu primjenom valutne klauzule ne znači da je neplaćeni iznos anuiteta ono što je korisnik primio na temelju ništetne odredbe. Ne radi se o tome da je tuženik na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nešto platio korisniku pa da bi korisnik to morao vratiti u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, već se radi o tome da korisnik kredita nije u cijelosti ispunio ugovornu obvezu plaćanja pojedinih aniuiteta jer ih je platio u manjem iznosu. Odredba o valutnoj klauzuli je ništetna pa ona ne predstavlja ugovornu obvezu. Ugovorna obveza korisnika kredita prema tuženiku je platiti anuitete bez primjene valutne klauzule jer je ugovor bez te klauzule na snazi. To što je pojedine anuitete platio u manjem iznosu zbog primjene valutne klauzule predstavlja situaciju da u tom dijelu korisnik nije ispunio svoju ugovornu obvezu u cijelosti, dakle radi se o neispunjenju ugovorne obveze po točno određenim anuitetima prema tuženiku, a ne o restitucijskom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a. Restitucijski zahtjev odnosi se samo na povrat onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe, dakle na povrat plaćenog iznosa, a ne na plaćanje daljnjeg iznosa jer pojedini anuitet nije u cijelosti plaćen. U dijelu u kojem anuitet nije u cijelosti plaćen radi se o neispunjenju ugovorne obveze korisnika kredita.

16.3. Međutim, korisnik kredita je svakom uplatom plaćao točno određeni anuitet pa se preplaćenim iznosom kasnijeg anuiteta ne podmiruje manje plaćena obveza po ranijem anuitetu. Odnosno, kada je korisnik kredita platio određeni anuitet u većem iznosu primjenom valutne klauzule tada se ta preplata ne odnosi na plaćanje ranijeg anuiteta kojeg je platio u manjem iznosu od ugovorenog, već se radi o tome da je korisnik kredita platio anuitet u većem iznosu primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Stoga, sve preplaćene iznose po pojedinim anuitetima tuženik je dužan vratiti tužitelju sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na anuitete koji su plaćeni u manjem iznosu od onoga što je ugovorna obveza bez valutne klauzule tuženik bi mogao zahtijevati ispunjenje od ugovorne strane (korisnika kredita). Dakle, radi se o tome da u dijelu u kojem pojedini mjesečni anuiteti nisu u cijelosti plaćeni postoji tuženikova tražbina prema korisniku kredita, za koju je tuženik mogao zahtijevati ispunjenje. Do prijeboja tražbine ne dolazi po samom zakonu, već je potrebno da stranka da izjavu o prijeboju sukladno odredbi čl. 196. st. 1. ZOO-a, a tuženik takvu izjavu nije dao. Stoga, od preplaćenih iznosa anuiteta se ne oduzimaju iznosi u kojima korisnik kredita nije platio pojedine anuitete jer bi time došlo do prijeboja tražbina bez davanja izjave o prijeboju u smislu odredbe čl. 196. st. 1. ZOO- a. O ovom pitanju je i VSRH u proširenom vijeću u odluci Rev 549/2023 od 18. prosinca 2023. zauzeo shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

16.4. Osim toga, prigovor tuženika da se u ukupni obračun pretplate mora uzeti u obzir i negativna razlika nije prigovor radi prebijanja niti materijalnopravni prigovor, već se radi o prigovoru visine (Tako i VSRH Rev 1277/2022 od 8. ožujka 2023.).

16.5. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli je vratiti tužiteljici iznos od 1.485,03 EUR, a na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik je u obvezi vratiti tužiteljici iznos od 529,46 EUR, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

17. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

17.1. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. (Tako i VSRH Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i objedinjeno pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela VSRH Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022).

17.2. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje ponovno teći 13. lipnja 2014. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, a u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

17.3. Tužba u ovom parničnom postupku je podnesena 10. siječnja 2022. Prema tome, potraživanje isplate - povrata s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je zastarjelo u cijelosti, stoga je u tom dijelu prigovor zastare tuženika osnovan, sukladno čl. 225. ZOO-a, dok u odnosu na zahtjev za isplatu - povrat po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli nije zastarjelo.

17.4. Polazeći od navedenog, tužiteljici pripada s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.485,03 EUR, a budući da je s te osnove tražila isplatu 1.186,21 EUR, sukladno čl. 2. ZPP-a, valjalo joj je priznati traženi iznos.

18. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja koji su utvrđeni na temelju nalaza i mišljenja vještaka (tako i VSRH Rev 364/2022 od 25. travnja 2023.). Valja napomenuti da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 24. rujna 2024. djelomično povukla tužbu za glavnicu, međutim ostala je u cijelosti kod svih kamata (v. supra t.3.2.), stoga zbroj dosuđenih mjesečnih iznosa kamata na pojedinačne iznose ne odgovara ukupno dosuđenom iznosu glavnice. Tužiteljici su dosuđene sve kamate na pojedinačne preplaćene iznose, a kako je tražila manji iznos glavnice isti joj je tako dosuđen, sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO) za odnose koji ne proizlaze iz trgovačkih ugovora.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I do III izreke presude.

20. Sud je na ročištu od 15. travnja 2025. dopustio povrat u prijašnje stanje jer iz iskaza pun. tužiteljice proizlazi da je zbog kvara na automobili na autoputu kod Zadra bila spriječena pristupiti na ročište, a pri tom je pokušala kontaktirati sud kako bi obavijestila o ispričavajućim razlozima, međutim bezuspješno, ali je istoga dana odmah podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Sud je njezin iskaz ocijenio kao uvjerljivim pa je stoga usvojio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

21. U odnosu na troškove postupka potrebno je napomenuti da deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz činidbu ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora (Tako i VSRH Rev 412/2021 od 28. ožujka 2023., Revr 475/08 od 27. listopada 2008. i Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.) pa time i kod obračuna troškova postupka.

21.1. Nadalje, zbog osnovanog prigovora zastare tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom radi isplate na ime promjenjive kamatne stope. Prigovor zastare potraživanja je materijalno pravni prigovor, a usvajanje tog prigovora u materijalnopravnom smislu znači da je vjerovnik zbog proteka određenog zakonom previđenog vremena (zastarni rok) izgubio pravo zahtijevati ispunjenje obveze (nakon proteka zastarnog roka potraživanje postaje neutuživo). Stoga usvajanje prigovora zastare u procesnopravnom smislu rezultira zaključkom o neosnovanosti osnove tužbenog zahtjeva (tako i VSRH Rev 1826/1991 od 14. studenog 1991.). U prilog ovom shvaćanju ide i činjenica da je tužiteljica tijekom postupka visinu (na ime povrata s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi) dokazala vještačenjem, a neovisno o tome sud je ocijenio isti zahtjev u tom dijelu neosnovanim zbog istaknutog prigovora zastare.

22. Dakle, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu o kojem je sud odlučivao (v. supra t. 3. do. t. 3.4.) tužiteljica je u postupku s osnovom uspjela 50% (uspjela je s valutnom klauzulom dok s promjenjivom kamatnom stopom nije), a s visinom je uspjela s 69,13% (od ukupno traženih 1.715,67 EUR uspjela je s 1.186,21 EUR), odnosno u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a ukupni omjer uspjeha tužiteljice u parnici ocijenjen je s 59,56 % (69,13 % + 50% = 119,13 % / 2 = 59,56 %), a tuženika s 40,44% pa kad se jedno s drugim oduzme dobije se uspjeh tužiteljice od 19,16%.

22.1. Ovdje se ne može primijeniti ni shvaćanje VSRH Rev 1014/18 od 20. listopada 2021. ni odluke suda EU C-224/19 i C-259/19, prema kojima bi potrošač imao pravo na puni trošak čak i ako potrošač dobije parnicu djelomično. Naime, u trenutku podnošenja tužbe 10. siječnja 2022. domaća sudska praksa u pogledu pitanja početka računanja roka zastare za zahtjeve za povrat preplaćenih iznosa zbog nepoštene/ništetne promjenjive kamatne stope već je bila ustaljena. VSRH je u svojoj odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. jasno izrazio to shvaćanje. U predmetima kao što je ovaj, ako je predmetno pravno sredstvo rezultat tumačenja od strane sudova, u pravilu je potrebno šest mjeseci da takav razvoj sudske prakse dosegne dovoljan stupanj pravne sigurnosti prije nego što se može smatrati da je javnost zaista postala svjesna domaće odluke kojom je utvrđeno to pravno sredstvo i prije nego što dotične osobe imaju mogućnost i obvezu iskoristiti ga (vidi, primjerice, Kirinčić i drugi protiv Hrvatske, br. 31386/17, stavak 115., 30. srpnja 2020. i odluku USRH U-III-3482/2021 od 3. listopada 2023.).

22.2. Prema tome, tri godine prije podnošenja tužbe tužiteljica je mogla/trebala biti svjesna da potražuje iznos koji je zastario te očito po prigovoru tuženika da bi bio ocijenjen kao neosnovan. Dakle, tužiteljica se vlastitom dispozicijom u postupku dovela u situaciju da joj se prizna manji trošak postupka. Propust tužiteljice da pravovremeno pokrene parnični postupak ne može ići na teret i štetu tuženika jer bi time tuženiku bio nametnut prekomjerni teret.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a te OT, a sukladno vrijednosti predmeta spora (1.715,67 EUR) i vrijednosti boda od 2 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka tako i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

24. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, podneska od 24. svibnja 2023. (Tbr 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 1. veljače 2023., 2. rujna 2024. i 15. travnja 2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) svaki po 200,00 EUR, što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT to iznosi 1.250,00 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 1. srpnja 2022., 18. rujna 2023. jer tih radnji u postupku nije bilo. Također, nije joj pripao trošak sastava prijedloga za povrat u prijašnje stanje jer taj trošak pada njoj na teret, sukladno čl. 122.a ZPP-a, a trošak žalbe joj ne pripada jer nije bio nužan. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 31,83 EUR) odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja ukupno iznosi 1.281,80 EUR.

25. S obzirom na 19,16%. uspjeha (kvalitativan i kvantitativan) u sporu tužiteljici pripada 245,59 EUR. U cijelosti je tužiteljici dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR koji je nužan jer bez istog tužiteljica ne bi mogla dokazati visinu zahtjeva (tako i VSRH Rev 229/2022 od 1. veljače 2024.), što ukupno daje zbroj od 511,04 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (51/2023) ista je oslobođena plaćanja pristojbi.

25.1. Nadalje, stranci pripada pravo na naknadu troškova vezanih za zastupanje po odvjetniku koje bi imao odvjetnik u mjestu sjedišta suda zbog čega u trošak ne ulaze troškovi putovanja izvan sjedišta pisarnice odnosno troškovi zastupanja po odvjetniku čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodio parnični postupak. Tužiteljica je mogla angažirati punomoćnika prema mjestu sjedišta suda pred kojim se vodi postupak odnosno punomoćnik je mogao osigurati zamjenu radi pristupa na zakazana ročišta pa s obzirom na navedeno takvi troškovi padaju na teret tužiteljice jer se u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ti troškovi ne mogu smatrati potrebnim za vođenje parnice.

26. Tuženiku zastupanom po odvjetniku pripada trošak pristupa na ročište od 15. travnja 2025. povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 250,00

EUR. sukladno čl. 122. a. ZPP-a

27. Strankama su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 2. lipnja 2025. do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje u tekstu: ZOO).

28. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki IV i V izreke presude.

29. Svi iznosi su izraženi i u kunama i u eurima, a iznosi u eurima su preračunati prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 2. lipnja 2025.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun

- tuženiku po pun