Poslovni broj: P-309/2024-17
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja SPADOR S.R.L., RIMINI, VIA EMILIA VECCHIA 75, OIB 15468141696, kojeg zastupa Marko Praljak odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 37b, protiv tuženika ANCORAL d.o.o. Novalja, Dalmatinska ulica 10, OIB 89865778635, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Maria Pavića, odvjetnika iz Zagreba, a objavljene 2. lipnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi kojeg je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Zorana Brčić iz Benkovca, Trg Alojzija Stepinca 14, posl. br.: Ovrv-4044/2023 kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju iznos od 18.311,40
EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 4.271,40 EUR:
od 11.06.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 8,00 %;
od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine po stopi od 10,50 %; od 01.07.2013. godine do 31.12.2023. godine po stopi od 12,00 %; od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 12,50 %;
od 01.07.2024. godine do isplate po stopi od 12,25 %.
- na iznos od 7.020,00 EUR:
od 19.06.2022.godine do 31.12.2022. godine po stopi od 8,00 %;
od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine po stopi od 10,50 %; od 01.07.2013. godine do 31.12.2023. godine po stopi od 12,00 %; od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 12,50 %;
od 01.07.2024. godine do isplate po stopi od 12,25 %.
- na iznos od 7.020,00 EUR:
od 25.06.2022. godine do 31.12.2022. godine po stopi od 8,00 %;
od 01.01.2023. godine do 30.06.2023. godine po stopi od 10,50 %; od 01.07.2013. godine do 31.12.2023. godine po stopi od 12,00 %; od 01.01.2024. godine do 30.06.2024. godine po stopi od 12,50 %;
od 01.07.2024. godine do isplate po stopi od 12,25 %.
kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 793,27 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31.05.2023. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.729,57 EUR sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je utužio iznos od 18.311,40 EUR na temelju izvatka iz poslovnih knjiga. Naveo je da se radi o potraživanjima na temelju računa br. 1406, 1346 i 1291 (str. spisa 19-21).
2. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zorana Brčić iz Benkovca, Trg Alojzija Stepinca 14, posl. br. Ovrv-4044/2023 od 31. svibnja 2023. godine naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa i troškova ovrhe u iznosu od 793,27 EUR.
3. Tuženik je u prigovoru osporio postojanje pravnog odnosa i dugovanja.
4. Rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-123/2024 od 11. travnja 2024. godine stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga primjenom odredbe članka 58. st. 3 u vezi s čl. 282 st. 3. i čl. 287. st. 2 Ovršnog zakona. Sud se oglasio stvarno nenadležnim te predmet ustupio ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
5. Rješenjem od 27. svibnja 2024. godine stranke su pozvane na dodatna očitovanja pozivom na odredbu čl. 299. a st. 1 ZPP-a.
6. U podnesku od 12. lipnja 2024. godine tužitelj je naveo da su stranke bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o kupoprodaji (isporuka morskih plodova). Tužitelj da je uredno isporučio robu po računima, a tuženik da nije platio cijenu. Tuženikovo osporavanje ocijenio je neutemeljenim. Predložio je pribavu podataka od nadležne porezne uprave radi dokazivanja činjenice i knjiženja ulaznih računa.
7. Uz podnesak od 21. rujna 2024. godine tužitelj je dostavio pisanu korespondenciju između stranaka u prilog dokazivanja postojanja poslovnog odnosa između stranaka.
8. U podnesku od 29. siječnja 2025. godine tužitelj je naveo da stranke nisu posebno ugovorile mjerodavno pravo zbog čega smatra da se na predmetni odnos primjenjuje talijansko pravo kao pravo sjedišta tužitelja kao prodavatelja. Precizirao je tužbeni zahtjev u podnesku od 29. siječnja 2025. godine primjenom stope zakonskih zateznih kamata prema talijanskom pravu.
9. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 29. travnja 2025. godine predložio je zaključenje glavne rasprave.
10. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.
11. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
12. Sporno je između stranaka jesu li bile u poslovnim odnosima na temelju ugovora o kupoprodaji robe.
13. Sporna je činjenica je li tužitelj isporučio robu tuženiku po računima br. 1406, 1346 i 1291 (str. spisa 19-21) te je li tuženik dužan platiti tužitelju cijenu po utuženim računima.
14. Uvidom u dokumentaciju na str. spisa 70-76 utvrđeno je da je tužitelj po računu br. 1406 obračunao tuženiku cijenu za izvršenu isporuku ribe u iznosu od 7.020,00 EUR, po računu br. 1291 cijenu u iznosu od 4.271,40 EUR, a po računu br. 1346 iznos od 7.020,00 EUR.
15. Iz e-mail prepiske koja se vodila između stranaka prema dokazu na str. spisa 82-87 utvrđeno je da je tuženik potvrdio postojanje poslovnog odnosa između stranaka u 2022. godini - e-mail od 10. listopada 2022. godine - str. spisa 85-86. Stoga je tuženikovo osporavanje postojanja poslovnog odnosa između stranaka ocijenjeno neutemeljenim.
16. Nema dokaza da bi tuženik na utužene račune isticao prigovore ni na količinu niti kvalitetu isporučene robe.
17. Nema dokaza niti da je tuženik vraćao utužene račune tužitelju osporavajući ih iz bilo kojeg razloga.
18. Sud je stoga utužene račune ocijenio istinitim i vjerodostojnim ispravama zbog čega je utvrđeno da je tuženik dužan platiti tužitelju cijenu za isporučenu robu. Naime, na poslovni odnos između stranaka primjenjuje se odredba čl. 1. i 4. st. 1 točka a Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 17. lipnja 2008. godine o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I). Tim je odredbama propisano da se na ugovor o prodaji robe primjenjuje pravo države u kojoj je prodavatelj imao uobičajeno boravište, a što se u slučaju pravnih osoba ima smatrati mjesto središnje uprave pozivom na odredbu čl. 19. st. 1 citirane Uredbe. Iz utuženih računa proizlazi da se sjedište uprave tužitelja nalazi na području Republike Italije, zbog čega je u postupku utvrđeno da je za predmetni poslovni odnos mjerodavno talijansko materijalno pravo.
19. U postupku je dokazana činjenica da je tužitelj, kao prodavatelj, ispunio svoju obvezu predaje stvari kupcu propisanu odredbom čl. 1476. točka 1 Građanskog zakonika Republike Italije (Codice Civile) zbog čega je na strani tuženika nastala obveza da, za primljenu robu, plati kupoprodajnu cijenu pozivom na odredbu čl. 1498. st. 1-3 Građanskog zakonika. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen pravno osnovanim pa je valjalo održati na snazi platni nalog primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) te odlučiti kao u točki I. izreke.
20. U dijelu sporednog potraživanja s osnova kamata tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim pozivom na odredbu čl. 1284. st. 1 i 2 Građanskog zakonika Republike Italije (Codice civile) imajući u vidu da tuženik u postupku nije osporavao visinu preciziranih zateznih kamata.
21. Daljnje provođenje dokaza sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim zbog ekonomičnosti postupka budući da su sve bitne činjenice o kojima ovisi odluka o osnovanosti zahtjeva utvrđene iz pisanih isprava.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u sporu priznat nastali trošak ovršnog postupka s obzirom da je utuženje ocijenjeno osnovanim zbog čega je i u tom dijelu održan na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3 ZPP-a) te je odlučeno kao u točki I. izreke. U odnosu na preostali parnični trošak tužitelju je priznato zastupanje po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav podnesaka od 12. lipnja 2024. godine i 21. rujna 2024. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 12. studenoga 2024. godine 250,00 EUR (T.br. 9.2.), sastav podneska od 29. siječnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 8.1.), zastupanje na pripremnom ročištu od 5. veljače 2025. godine 250,00 EUR (T.br. 9.2.), zastupanje na ročištu od 29. travnja 2025. godine 500,00 EUR (T.br. 9.1.), PDV 25% 500,00 EUR i sudske pristojbe za presudu 229,57 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19, 92/21 i 37/23). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci, 2. lipnja 2025. godine
Sudac
Jasenka Pavišić Čačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
