REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-816/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Golovrški i Darko Samardžija iz Nove Gradiške protiv protustranke KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranake izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, od 6. listopada 2023, poslovni broj: 12. R1-26/2023-8, 2. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Žalba protustranke KR iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava te se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Novoj Gradiški, od 6. listopada 2023., potvrđuje u točki I izreke, a preinačuje u točki II izreke te se rješava:

„Odbija se predlagateljica ČR iz [adresa] sa zahtjevom za naknadu troškova izvanparničnog postupka.“

II Odbija se protustranka KR sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Određuje se civilna dioba prodajom stvari - osobnog automobila M1 marke Renault Laguna 2.0 DCI BUSINESS godina proizvodnje 2015., br. šasije [broj šasije], (ranije hrvatske registarske oznake [registarska oznaka] a sada sa njemačkom registarskom oznakom) a koje vozilo je u suvlasništvu u jednakim dijelovima predlagateljice ČR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i protustranke SR, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], na način da će se ista pokretnina prodati sukladno pravilima Ovršnog zakona usmenom javnom dražbom te će se iznos postignute kupovnine podijeliti sukladno suvlasničkim omjerima stranaka.

II Nalaže se protustranci SR, [adresa], 35 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi predlagateljici ČR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 368,77€ / 2.778,50kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja 6. listopada 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se protustranka KR, [adresa], 35 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prijedlogom za naknadu zatraženih sudskih troškova.“

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali protustranka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i prvostupanjsko rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem počinio bitnu povredu odredaba iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), budući da je izreka rješenja protivna dokazima izvedenim tijekom postupka te stanju spisa i da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

2.2. Protustranka dalje navodi da ne protivi razvrgnuću suvlasništva, već se protivi načinu razvrgnuća i to civilnom diobom, budući da ima osobit interes, odnosno osobito ozbiljan razlog za diobu isplatom jer namjerava koristiti vozilo za putovanje u [adresa] i po [adresa], gdje živi i radi, iz kojeg razlog je i kupio osobni automobil, zatim da predlagateljica nije nikada samostalno isti koristila, da nema položen vozački ispit, da je protustranka predložila vrlo realnu cijenu koja se za to vozilo može postići, odnosno isplatu iznosa od 3.500,00 eura, zatim da je notorno da predmetno vozilo ne vrijedi više od 7.000,00 eura te da je u slučaju sumnje prvostupanjski sud trebao provesti prometno vještačenje pa bi utvrdio da je prijedlog diobe predložen po protustranci svrhovit, ekonomičan i jedini zakonit, slijedom čega smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

2.3. Ističe da je nezakonita i odluka o troškovima postupka s obzirom da je opće pravilo u izvanparničnim postupcima da svaka stranka snosi svoje troškove zastupanja po punomoćnicima, da je nesporno da se protustranka niti jednog trenutka nije protivila diobi, već iz opravdanih i objektivnih razloga, civilnoj diobi, i to pored vrlo korektne ponude diobe isplatom predlagateljice i da osim toga nije jasno u kojem je to smislu stranka koja snosi troškove, stranka u čijem je interesu postupak proveden, a u konačnici ističe da postupak iz naprijed navedenih razloga nije proveden niti u interesu predlagatelja, niti u interesu protustranke.

3. Na žalbu nije odgovoreno

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), u svezi članka 381. ZPP i paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine „Narodne novine“ broj 73/91; dalje ZSVP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, osim u dijelu troškova izvanparničnog postupka. Također i činjenično stanje za donošenje pravilne i zakonite odluke o prijedlogu za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina je pravilno i potpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, tako da rješenje nema nedostataka zbog koji se ne bi moglo preispitati i nema proturječja između izreke i razloga rješenja pa prilikom donošenja prvostupanjske odluke nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud određuje civilnu diobu prodajom osobnog automobila M1 marke Renault [adresa] DCI Business, godina proizvodnje 2015., koji je u jednakim dijelovima vlasništva stranaka, uz obrazloženje da je protustranka predložila diobu isplatom, da stranke nisu postigle dogovor o nespornom iznosu isplate ½ vrijednosti osobnog automobila pa da se dioba može provesti jedino na način da se automobil proda te da stranke postignutu kupoprodajnu cijenu međusobno podijele, da sud ne ocjenjuje visinu ponuđenog iznosa isplatom suvlasničkog dijela, a predlagateljica nije voljna prihvatiti ponuđeni iznos, slijedom čega je jedini mogući način razvrgnuća suvlasništva na osobnom automobilom prodaja u ovršnom postupku.

7. Pravni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

8. Odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12,i 152/14, 81/15, 94/17; dalje u tekstu: ZV) propisano je da kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Odredbom članka 50. stavak 2. ZV-a propisano je da ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski, dok u smislu odredbe članka 50. stavak 4. ZV-a ako dioba (fizička odnosno geometrijska) nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Dakle, prije svega sud u postupku razvrgnuća treba nastojati podijeliti pokretne stvari fizički, a ako to nije moguće slijedi civilno razvrgnuće.

8.1. U postupku nije sporno da predmetnu pokretninu nije moguće dijeliti fizički i da nema sporazuma stranaka o načinu diobe, što žalbenim navodima protustranka niti ne osporava.

8.2. Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je to posebno određeno zakonom ili pravnim poslom ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova, u roku koji će sud odrediti prema okolnostima slučaja. Odredbom članka 51. stavak 3. ZV-a propisano da suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem 9/10 ne moraju čini vjerojatnim osobito ozbiljan razlog na razvrgnuće isplatom. Glede pitanja ozbiljnog razloga za razvrgnuće isplatom, sudska je praksa zauzela stajalište da postojanje takvog razloga treba tumačiti vrlo restriktivno i u osobito posebnim okolnostima. U ovom konkretnom slučaju na protustranci je teret dokaza da su ispunjene pretpostavke za razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom, a sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima protustranke, pravilno prvostupanjski sud nije odredio razvrgnuće suvlasništva isplatom na način da protustranka isplati predlagateljicu jer to njegovo pravo nesporno nije posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, a protustranka nije učinila vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog sukladno odredbi članka 51. stavka 1. ZV-a. Činjenica da je protsutranka sebi prisvojila osobni automobil u posjed i da isti koristi već više godina te da s istim putuje na rad u [adresa], nije osobito opravdani razlog za predloženi način diobe, a osim toga protustranka nije dokazala relevantnim dokazima kolika je vrijednost osobnog automobila i da predložena isplata ½ vrijednosti automobila predstavlja tržišnu vrijednost predmetnog vozila niti je na te okolnosti predložila dokaze pa su sada, u ovoj fazi postupka, potpuno irelevantni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti prometno vještačenje u cilju utvrđenja da je prijedlog diobe predložen po protustranci svrhovit, ekonomičan i jedini zakonit.

9. Stoga je sud prvog stupnja ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke o razvrgnuću suvlasničke zajednice stranaka te je pravilno primijenio materijalno pravo pa je prvostupanjska odluka, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZVSP-a, potvrđena u pobijanoj točki I izreke.

10. Žalba protustranke osnovana je u odnosu na odluku o troškovima izvanparničnog postupka iz točke II izreke rješenja.

11. Prvostupanjski sud zaključuje da je protustranka svojim ponašanjem izazvala trošak vođenja sudskog postupku za diobu osobnog automobila jer je uzrokovala potrebu vođenja ovog izvanparničnog postupka, s obzirom da je inzistirala da osobni automobil ostane u njezinom posjedu i da je stoga na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a dužna naknaditi predlagateljici troškove postupka u iznosu od 368,77 eura. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda i primjena odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a su pogrešni. Kod odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud je trebao primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 20. ZSVP-a, a ne odredbe ZPP-a. Prema navedenom pravnom pravilu osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno pa ovo pravilo predstavlja bitnu razliku o odnosu na parnični postupak. Zajednički troškovi u izvanparničnom postupku su samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, koji u ovom izvanparničnom postupku nisu utvrđeni, odnosno plaćeni, a odvjetnički troškovi koji su nastali predlagateljici nisu uzrokovani neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom protustranke. Stoga su u odnosu na trošak postupka osnovani žalbeni navodi protustranke pa je prvostupanjska odluka na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZVSP-a, preinačena u točki II izreke na način da je predlagateljica odbijena sa zahtjevom za troškove postupka, a koji se u cijelosti odnose na trošak zastupanja po odvjetniku.

12. Točka III izreke prvostupanjske odluke ostaje neizmijenjena.

13. Protustranka je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, jer je sa žalbom uspjela samo u odnosu na troškove postupka.

14. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 2. lipnja 2025.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović