REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski građanski sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Poslovni broj: Ovr-202/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mirni Jakovac,a po prijedlogu sudskog savjetnika Ozrena Marinkovića, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CENTAR banka d.d. u stečaju , OIB:89296739230,Heinzelova 47 A, Zagreb, zastupanog po stečajnom upravitelju Damiru Mikiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaastupanog po punomoćniku Barbaru Glavaš Štefanac, odvjetnici u Zagrebu, radi ovrhe, dana 2. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika od 16. rujna 2021. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem - bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek OV-28586/2007 izdane u Zagrebu dana 10. prosinca 2007., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-28587/2007 izdane 10. prosinca 2007., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9075/2009. izdane 30. lipnja 2009., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9076/2009 od 30. lipnja 2009., te bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9077/2009 izdanu dana 30. lipnja 2009., kao neosnovan.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek OV-28586/2007 izdane u Zagrebu dana 10. prosinca 2007., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-28587/2007 izdane 10. prosinca 2007., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV- 9075/2009. izdane 30. lipnja 2009., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9076/2009 od 30. lipnja 2009., te bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9077/2009 izdanu dana 30. lipnja 2009., iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ),
Obrazloženje
1. Ovršenik je 16. rujna 2021. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnio podnesak naslovljen kao tužba radi nedopuštenosti ovrhe i pljenidbe u postupku izravne naplate u kojoj je predložio donošenje odluke u smislu odredbi čl. 209. i 210. Ovršnog zakona
2. U tužbi navodi kako je od Financijske agencije (dalje: FINA) zaprimio Obavijest da je FINA od tuženika kao ovrhovoditelja zaprimila Zahtjeve za izravnu naplatu s osnovama za plaćanje, a temeljem temeljem ovršnih isprava, bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek OV-28586/2007 izdane u Zagrebu dana 10. prosinca 2007., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod poslovnim brojem OV-28587/2007 izdane 10. prosinca 2007., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9075/2009. izdane 30. lipnja 2009., bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9076/2009 od 30. lipnja 2009., te bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod posl.br. OV-9077/2009 izdanu dana 30. lipnja 2009.
3. Osporava visinu tražbine koja je navedena u ovršnoj ispravi iz razloga što je ranije upravo tuženik povukao zahtjev za izravnu naplatu, a ovrha na novčanim sredstvima tužitelja obustavljena zbog nemogućnosti izvršenja iz čl. 12.Zakona o provedbi ovrhe na novčanim tražbinama te ističe prigovor zastare potraživanja.
4. Također predlaže sudu odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, obzirom bi provedbom ovrhe ovršeniku nastala nenadoknadiva materijalna šteta koju obrazlaže time što je u teškoj materijalnoj situaciji.
5. Prijedlog ovršenika dostavljen je na očitovanje ovrhovoditelju, a koji je podneskom od 5. lipnja 2024. osporio navode ovršenika u cijelosti te predlaže sudu odbiti ovršenikov prijedlog.
6. Obzirom u navedenom podnesku ovršenik navodi da se protiv njega pred Financijskom agencijom vodi postupak prisilnog namirenja na temelju ovršne isprave, sud je ovršenikov podnesak cijenio kao prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
7. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos novčanih sredstava nije osnovan.
8. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. tog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.
9. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ-a.
10. Slijedom navedenog, iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, jasno je da se ovrha može odgoditi na prijedlog ovršenika samo ako se kumulativno ispune obje pretpostavke propisane člankom 65. stavak 1. OZ-a odnosno ako je ostvaren neki od pojedinačno navedenih razloga iz članka 65. stavak 1. točka 1. do 11. OZ-a te ako uz postojanje nekog od tih razloga postoji još i vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete, teško nadoknadive štete ili nasilja.
11. Postojanje navedenih kumulativnih pretpostavki dužan je dokazati ovršenik (članak 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a), a što ovršenik u ovom postupku nije učinio.
12. Prijedlogom od 16. siječnja 2021. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st 1. toč. 9. i toč. 11. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a
13. Sud ističe da vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome jeli ovrhovoditeljeva imovina dostatna za povrat novčanih iznosa koji će u postupku izravne naplate biti preneseni ovrhovoditelju ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa.
14. Zbog navedenog, ovršenik koji tvrdi da će mu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta mora dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za eventualni naknadni povrat iznosa koji će u postupku izravne naplate biti zaplijenjen i prenesen, a što se dokazuje odgovarajućim ispravama (izvadak iz zemljišne knjige, potvrda Ministarstva unutarnjih poslova o vlasništvu motornog vozila, potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o radnom statusu ovrhovoditelja i slično), ili na drugi odgovarajući način mora dokazati vjerojatnu insolventnost ovrhovoditelja.
15. Ovršenik niti ne tvrdi da imovina ovrhovoditelja nije dostatna za eventualni povrat novčanih sredstava ako ista u parničnom postupku na koji je upućena dokaže nedopuštenost ovrhe.
16. Ovršenik vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete obrazlaže samo navodeći da će biti lišena novčanih sredstava radi namirenja, prema njezinom mišljenju, zastarjele tražbine, međutim navedeno nije šteta u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u vezi s člankom 210. stavak 2. OZ-a.
17. Naime, u postupku ovrhe se prisilno namiruje tražbina ovrhovoditelja (vjerovnika), a čime se prisilno umanjuje ovršenikova imovina, zbog čega postupak prisilnog namirenja uvijek umanjuje imovinu ovršenika te ima otegotne posljedice za njegovu egzistenciju. Stoga, kada bi se navedeno smatralo štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a, u svakom postupku prisilnog namirenja bi bile ispunjene pretpostavke za odgodu, a što nije smisao instituta odgode. Naime institut odgode, a što proizlazi i iz same odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a, se primjenjuje samo iznimno, što znači samo u onim situacijama u kojima je opravdaniji interes ovršenika da zaštiti svoju imovinu od mogućeg neosnovanog umanjenja nego interes ovrhovoditelja da bez odgađanja namiri svoju tražbinu utvrđenu ovršnom ispravom (osnovom za plaćanje).
18. Stoga, zauzimanje stava prema kojem se svaki negativan utjecaj prisilnog namirenja tražbine na egzistenciju ovršenika smatra štetom u smislu članka 65. stavak 1. OZ-a bi primjenu instituta odgode ovrhe učinilo pravilom, a ne iznimkom, što bi imalo za posljedicu odgađanje provedbe prisilne naplate u svakom postupku prisilnog namirenja, slijedom čega je jasno da bi takav pravni stav bio rezultat pogrešnog tumačenja odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a.
19. Slijedom navedenog, sama okolnost što je provedba ovrhe otegotna za egzistenciju ovršenika nije dostatna za primjenu instituta odgode ovrhe.
20. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
21. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u skladu s člankom 210. stavak 2. OZ-a, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53. OZ- a). Zakonskom odredbom članka 52. stavak 3. OZ-a propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga ili se ne očituje, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. članka 50. OZ. -a, a zbog kojih je izjavio žalbu.
22. Slijedom navedenog, a kako je ovršenik istaknuo žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 9. i 11. OZ-a, a svoje navode nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, u skladu s čl. 52. st. 4. OZ-a, valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52. st. 3. odlučiti kao u zaključku.
U Zagrebu 2. lipnja 2025.
Sudac:
Mirna Jakovac
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku osam (8) dana od dana dostave ovog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u četiri (4) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Protiv zaključka temeljem odredbe čl. 11. st. 5. OZ, nije dopušten pravni lijek.
DNA:
1. Ovrhovoditelju po stečajnom upravitelju
2. Ovršeniku po punomoćniku
3. Spis