Baza je ažurirana 14.12.2025. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-1839/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja E.ON Hrvatska d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 47315732166, protiv ovršenika LC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Toniju Nogolici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Nogolica & partneri d.o.o. u Zagrebu, bez održavanja ročišta, odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, dana 02. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 19. svibnja 2025. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba pod poslovnim brojem OV- 11720/2023-1.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 19. svibnja 2025. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-11720/2023-1.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore navedenu zadužnicu radi naplate iznosa od 150.938,59 EUR-a. Predmetna zadužnica predana je ovrhovoditelju od strane LCV kao dužnika te supotpisana od strane ovršenika kao jamca-platca, sukladno Ugovoru o kupoprodaji poslovnih udjela u vezi s kupoprodajom poslovnih udjela u društvu Korma d.o.o. od dana 07. prosinca 2023. ovjerenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba posl. br. OV-11714/2023 dana 07. prosinca 2023. (dalje u tekstu: Ugovor) i Aneksu Ugovoru od dana 12. srpnja 2024. ovjerenog od strane javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba posl. br. OV—6889/2024 (dalje u tekstu: Aneks). LCV i ovrhovoditelj sklopili su predmetni Ugovor i Aneks u vezi s razvojem i realizacijom projekta solarne elektrane (u daljnjem tesktu: „Projekt“). Ugovorom su bile jasno definirane obveze obje strane, dakle i ovrhovoditelja kao stručnjaka u području solarnih elektrana, uključujući obvezu plaćanja troškova ispunjenja preduvjeta predviđenih Ugovorom. Sukladno Ugovoru, LCV predao je ovrhovoditelju pet bjanko zadužnica, svaku u iznosu od 150.000,00 EUR, kao osiguranje ispunjenja njegovih obveza. Ovršenik je kao direktor društva čija je kupoprodaja poslovnih udjela predviđena Ugovorom supotpisao predmetni Ugovor i Aneks, kao i predane bjanko zadužnice te jamčio za ispunjenje obveza LCV sukladno Ugovoru. Ovršenik je, uz LCV, posljednje tri godine uredno izvršavao obveze preuzete Ugovorom, zaključno s pribavom EOTRP-a i Ugovora o priključenju koje je LCV prezentirao ovrhovoditelju sukladno Ugovoru i Aneksu, čime su ispunjeni uvjeti za daljnju realizaciju Projekta. Unatoč urednom ispunjenju obveza LCV i ovršenika, ovrhovoditelj je opetovano odbijao ispuniti obvezu plaćanja iznosa za ugovore o priključenju u iznosu od 150.000,00 EUR, kao i davanja suglasnosti za zaduživanje za preostali iznos naknade za priključenje u iznosu prve rate od 554.625,00 EUR (što čini 30% ukupnog iznosa cijene od 563.700,00 EUR + PDV), a koje obveze ovrhovoditelja jasno proizlaze iz Ugovora. Očito s namjerom da ne realizira Projekt i u nastojanju da se oslobodi preuzetih obveza, ovrhovoditelj je, bez navođenja ikakve stvarne osnove, nezakonito izjavio raskid Ugovora. Čak i da se ugovorne strane nisu odrekle prava na raskid zbog promijenjenih okolnosti (što jesu), ovrhovoditelj je prije raskida Ugovora bio dužan ostaviti ovršeniku naknadni primjereni rok za ispunjenje sukladno odredbi članka 362. Zakona o obveznim odnosima, a što nije učinio. Dakle, predmetni Ugovor u tom trenutku još uvijek je bio na snazi. Obzirom da je postalo očito da je jedina intencija ovrhovoditelja izbjeći ispunjenje preuzetih obveza te da iste ovrhovoditelj neće ispuniti, dana 25. ožujka 2025. ovršenik je jednostrano raskinuo Ugovor zbog bitnog neispunjenja obveza od strane ovrhovoditelja, čije držanje je uzrokovalo značajnu štetu ovršeniku. Nakon raskida Ugovora od strane ovršenika, ovrhovoditelj je Financijskoj agenciji predao zahtjev za izravnu naplatu bjanko zadužnice u ukupnom iznosu od 150.938,59 EUR. Radi se o zadužnici koje je LCV, sukladno Ugovoru, izdao ovrhovoditelju, a ovršenik supotpisao kao jamac- platac, isključivo kao instrument osiguranja ispunjenja obveza LCV, a koje obveze je isti uredno ispunio. Stoga nikakva obveza ovršenika na plaćanje nije ni mogla valjano nastati jer ne postoji obveza na čije bi se neispunjenje ovrhovoditelj mogao pozvati pa podnošenjem na naplatu takvih zadužnica ovrhovoditelj pokušava naplatiti iznos koji nikada nije postao dospjela i valjana tražbina. Štoviše, jedina obveza koja postoji može biti na strani ovrhovoditelja. Ovršenik zato smatra da, sukladno čl. 210. st. 2. u vezi s čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave-zadužnice te stoga predlaže sudu da donese rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Također, ovršenik predlaže odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Uzimajući u obzir značajan novčani iznos od čak 150.938,59 EUR koji je predmet ovrhe, kao i da je ovršenik fizička osoba koja sada ne može koristiti svoj bankovni račun, čiji izvor prihoda je njegova plaća te bi ovrhom, odnosno blokadom računa ovršenik ostao bez ikakvih prihoda te činjenice da nikakva obveza ovršenika na plaćanje nije ni nastala, ovršenik smatra da je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Nastavak predmetne ovrhe značajno bi utjecao na mogućnost ovršenika da normalno sudjeluje u obiteljskom životu jer bi dovela do potpune financijske blokade ovršenika i njegove obitelji. To bi, zatim, uzrokovalo ozbiljne i trajne posljedice po psihološko i emocionalno zdravlje članova njegove obitelji, kao i njihov ugled u njihovoj zajednici. Time bi ovršeniku bila prouzročena izrazita nematerijalna šteta, koja se ne može nikako nadoknaditi, već bi se radilo o kontinuiranom narušavanju kvalitete života, obiteljske stabilnosti i dostojanstva ovršenika.

3. Prijedlog ovršenika otpremljen je dana 21. svibnja 2025. ovrhovoditelju na očitovanje u roku od 8 dana, no isti još nije uručen ovrhovoditelju.

4. Odredbom čl. 65. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ) u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je da će sud o prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava donijeti odluku nakon što ovrhovoditelju omogući da se o njemu očituje, osim ako okolnosti slučaja ne zahtijevaju da se postupi drukčije. Međutim, obzirom rok propisan odredbom čl. 206. st. 3. OZ-a istječe dana 08. lipnja 2025., sud je o predmetnom prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava odlučio prije proteka roka ovrhovoditelju za očitovanje. Naime, ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu dana 09. travnja 2025., dok je ovršenik prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava podnio sudu dana 19. svibnja 2025. Osim toga, sadržaj samog prijedloga i priložena dokumentacija daju sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke, pri čemu je sud osobito imao u vidu načelo hitnosti propisano čl. 13. st. 1. OZ-a i načelo ekonomičnosti propisano čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

5. Prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava nije osnovan.

6. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe.

7. Dalje, odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

8. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ-a.

9. Prijedlogom od dana 19. svibnja 2025. ovršenik je podnio i prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta i to onaj iz čl. 65. st. 1. točka 5. OZ-a.

10. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet iz čl. 65. OZ-a - da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje - sud je stava kako ovršenik isto nije učinio vjerojatnim.

11. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

12. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

13. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

14. Naime, u svom prijedlogu ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

15. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što mu je izvor prihoda plaća te bi ovrhom, odnosno blokadom računa ostao bez ikakvih prihoda, a to bi, dalje, uzrokovalo posljedice po psihološko i emocionalno zdravlje članova njegove obitelji, kao i njihov ugled u zajednici.

16. Međutim, navedeni razlozi, ma koliko god bili otegotni za ovršenika, nisu razlog za odgodu ovrhe. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime, jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik koji je u teškoj materijalnoj situaciji tada imao razlog za odgodu ovrhe.

17. Vezano za navod ovršenika o blokadi računa, valja reći kako temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga, odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenika te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenik odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne bi došao u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. on i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu.

18. Obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, tj. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava iz čl. 65. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 210. st. 1. i st. 2. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava kao neosnovan te odlučio kao u izreci ovog rješenja.

19. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). Dalje, odredbom čl. 52. st. 1 OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

20. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem predmetne zadužnice, a što predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

21. Kako ovršenik ističe razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, sud će o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim odlučiti nakon što se ovrhovoditelj očituje, odnosno nakon što ovrhovoditelju protekne rok za očitovanje.

U Zagrebu, 02. lipnja 2025.

Sudac:

Jure Pezelj

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka ima pravo žalbe u roku 8 dana od dana primitka pismenog otpravka ovog rješenja. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. ovršeniku po pun.

2. ovrhovoditelju

3. spis

Z/ kal.15 dana

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu