Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: Gž-655/2024-2.
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD Poslovni broj: Gž-655/2024-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici G. L. odvjetnici iz Z. O. U. B. & L. u S., protiv tuženice A. M. iz B., R. S., OIB: …, zastupana po punomoćnici S. C., odvjetnici u S., radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 13. svibnja 2024., poslovni broj: P-3258/2021. i žalbu tužitelja protiv rješenja istog suda od 21. svibnja 2024., poslovni broj: P-3258/2021 , 31. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
I. Žalba žalitelja H. A. odvjetnika iz S., izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru poslovni broj: P-3258/2021 od 21. svibnja 2021., odbacuje se kao nedopuštena.
II. Odbijaju se žalbe tužitelja N. P. kao neosnovane i potvrđuju se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru od 13. svibnja 2024., poslovni broj: P-3258/2021 i rješenje tog suda od 21. svibnja 2024., poslovni broj: P-3258/2021.
III. Odbija se tužitelj N. P. sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbi.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupanja od 13. svibnja 2024. riješeno je:
"1. Smatra se da je tužitelj povukao tužbu."
1.1. Rješenjem suda prvog stupnja od 21. svibnja 2024. riješeno je:
"1. Određuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 EUR.
2. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 200,00 EUR na ime troškova parničnog postupka, dok se tuženik odbija za više zatraženi iznos od 600,00 EUR."
2. Protiv rješenja poslovni broj: P-3258/2021 od 13. svibnja 2024., kojim je utvrđeno da se smatra da je tužba povučena, tužitelj zastupan po punomoćnici G. L. odvjetnici je pravovremeno uložio žalbu zbog svih zakonskih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je prethodni punomoćnik tužitelja H. A. otkazao punomoć 10. svibnja 2024., ali da tužitelj kao stranka nije imao saznanje za taj otkaz punomoći u trenutku održavanja ročišta 13. svibnja 2024. Slijedom navedenoga, mišljenja je da je prvostupanjski sud bio u obvezi donijeti rješenje kojim utvrđuje da je tužitelju otkazana punomoć od strane njegovog punomoćnika i otkazati zakazano ročište, te ostaviti tužitelju dovoljno vremena da angažira novog punomoćnika. Tvrdi da je tužitelj tek 9 dana nakon što mu je otkazana punomoć saznao za zakazano ročište i da mu je punomoć otkazana. Slijedom navedenoga tvrdi da nije bilo uvjeta za održavanje ročišta, jer je bila neuredna dostava poziva za ročište održano 13. svibnja 2024. Predlaže da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na daljnji postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu protiv rješenja od 13. svibnja 2024. nije podnesen.
4. Protiv rješenja poslovni broj. P-3258/2021 od 21. svibnja 2024. žalbe su uložili za tužitelja punomoćnica G. L. i punomoćnik koji je otkazao punomoć H. A. odvjetnik.
5. Obzirom da je H. A. kao punomoćnik tužitelja podneskom od 10. svibnja 2024. otkazao punomoć tužitelju, a da je tužitelj u međuvremenu opunomoćio punomoćnicu G. L. odvjetnicu, po ocjeni ovoga suda podnošenje predmetne žalbe od strane H. A. kao bivšeg punomoćnika tužitelja nje bilo potrebno da bi se od tužitelja otklonila kakva štetu, pa je ovaj sud žalbu H. A. odbacio kao nedopuštenu, sukladno članku 358. stavku 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) u vezi s člankom 366. stavkom 1. ZPP-a, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
6. Punomoćnica tužitelja G. L. odvjetnica u žalbi protiv rješenja od 21. svibnja 2024. u bitnom navodi da nije moguće odrediti vrijednost predmeta spora nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je vrijednost predmeta spora trebala ostati 10.000,00 kuna. Nadalje ističe da u točki 2. izreke pobijanoga rješenja nije određen paricijski rok za ispunjenje novčane tražbine, te da nije određeno u kojem roku je tužitelj dužan nadoknaditi parnični trošak tuženiku, pa je mišljenja da je rješenje neosnovano. Tvrdi i da, obzirom je vrijednost predmeta spora 1.327,00 eura/ 10.000,00 kuna[1], pojedina parnična radnja iznosi 75 bodova, odnosno sukladno vrijednosti boda 150,00 eura, a ne 200,00 eura, koliko je prvostupanjski sud pogrešno odredio. Predlaže da se žalba prihvati i da se rješenje preinači na način da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Traži trošak sastava žalbe.
7. Žalbe tužitelja izjavljene po punomoćnici G. L. odvjetnici protiv rješenja prvostupanjskog suda od 13. svibnja 2024. i rješenja tog suda od 21. svibnja 2024. nisu osnovane.
O žalbi na rješenje od 13. svibnja 2024.
8. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanih rješenja nije počinio niti jednu prethodno naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Prema stanju spisa tužitelj je u prvostupanjskom postupku bio zastupan po punomoćniku H. A. odvjetniku u S. u razdoblju od 7. travnja 2023., jer je u spis priložena valjana punomoć kojom tužitelj opunomoćuje odvjetnika H. A. za zastupanje u ovom parničnom postupku, te je prvostupanjski sud na zakazano ročište/očevid za dana 13. svibnja 2024. pozvao punomoćnika tužitelja H. A., koji poziv je elektroničkim putem uredno primio 28. ožujka 2024.
10. Međutim, tadašnji punomoćnik tužitelja odvjetnik H. A. je 10. svibnja 2024. elektronskim putem predao prvostupanjskom sudu podnesak kojim obavještava prvostupanjski sud da je tužitelju otkazao punomoć za zastupanje u ovom parničnom predmetu.
11. Prema članku 99. stavku 4. ZPP-a propisano je da je poslije otkaza punomoći punomoćnik dužan još mjesec dana obavljati radnje za osobu koja mu je izdala punomoć, ako je potrebno da od nje otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati. Prema tome, prijašnji punomoćnik tužitelja odvjetnik H. A. bio je dužan još mjesec dana od otkaza punomoći obavljati radnje za tužitelja, pa tako i zastupati tužitelja na ročištu zakazanom 13. svibnja 2024., s obzirom da mu je poziv uručen 28. ožujka 2024.
12. Prema tome, prvostupanjski sud prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a, koju tužitelj ističe u podnesenoj žalbi.
13. Pri tome je potrebno istaknuti da je odvjetnik H. A., kao punomoćnik tužitelja, bio u obvezi izvijestiti tužitelja o zakazanom ročištu i otkazu punomoći.
14. Odredba članka 99. stavka 3. ZPP-a ne odnosi se na tužitelja, jer on u odnosu na odvjetnika H. A. nije protivna stranka.
15. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje od 13. svibnja 2024.
O žalbi na rješenje od 21. svibnja 2024.
16. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja istoga počinio koju od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
16.1. Suprotno navodima žalbe, okolnost što prvostupanjski sud u izreci rješenja nije naveo rok za dobrovoljno plaćanje troška postupka u iznosu od 200,00 eura, ne čini rješenje o troškovima postupka nerazumljivim, jer je člankom 29. stavkom 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ) propisano da ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje, a stavkom 3. istoga članka je propisano da ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. ovoga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.
16.2. Slijedom navedenog prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinio niti bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje u žalbi.
17. Odredbom članka 40. ZPP-a propisano je:
(stavak 1.) "Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, ali tužitelj u tužbi navede da pristaje da umjesto udovoljenja tom zahtjevu primi određenu novčanu svotu, kao vrijednost predmeta spora uzet će se ta svota.",
(stavak 2.) "U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.",
(stavak 3.) "Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."
(stavak 4.)“Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon šta strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.“
(stavak 5.)“Ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.“
18. U konkretnom slučaju tužitelj je naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,00 eura/10.000,00 kuna1, a tuženik je pravovremeno (u odgovoru na tužbu) prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora, dok prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi članka 40. stavka 3. ZPP-a, te na brz i prikladan način provjerio točnost naznačene vrijednosti i potom rješenjem odredio vrijednost predmeta spora do zaključenja pripremnog ročišta.
19. Prema ocjeni ovog suda, ukoliko prvostupanjski sud nije odlučio o pravovremenom prigovoru tuženika kojim je on istaknuo da je tužitelj suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, te prvostupanjski sud nije provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe članka 40. stavka 3. ZPP-a, ne može se smatrati mjerodavnom vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, već je prvostupanjski sud dužan odlučiti o pravovremenom prigovoru tuženika.
20.1. Ovdje je za ukazati na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 6. lipnja 2022., a koje glasi: "U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora, jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke."
21. Dakle, prvostupanjski sud je mogao propustiti do zaključenja prethodnog postupka odlučiti o prigovoru vrijednosti predmeta spora, ali je o navedenom prigovoru trebao odlučiti prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka.
22. Po ocjeni ovoga suda, vrijednost predmeta spora je pravilno utvrđena u iznosu od 10.000,00 eura, jer se u prvostupanjskom spisu nalazi Kupoprodajni ugovor prema kojem je tužitelj nekretninu za koju traži da se utvrdi da je na njoj stekao pravo vlasništva i da se na ovoj nekretnini uknjiži u zemljišnim knjigama kao vlasnik kupio za iznos od 130.000,00 DEM.
23. Obzirom na vrijednost predmeta spora, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tužitelju da plati tuženiku na ime troškova postupka iznos od 200,00 eura za zastupanje na ročištu održanom 13. travnja 2023., prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).
24. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i protiv rješenja od 21. svibnja 2024. i ovo prvostupanjsko rješenje je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
21. Tužitelj je odbijen sa zahtjevima za nadoknadu troška sastava žalbi, jer sa žalbama nije uspio sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 31. srpnja 2024.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.