Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-476/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Alenke Lešić predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi Ivoni IH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćnici Mihaeli Rastovac, odvjetnici u Sisku, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj: R1-177/2025-8 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prisilno smještene osobe IH kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj: R1-177/2025-8 od 23. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda određen je, na temelju odredbe članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, broj: 76/14 – dalje: ZZODS), prisilni smještaj IH u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. Ivan Barbot Popovača, u trajanju do 30 dana, počevši od 22. svibnja 2025.
2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se prisilno smještena osoba po punomoćnici Mihaeli Rastovac, odvjetnici u [adresa], zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
5. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud prije donošenja pobijanog rješenja održao usmenu raspravu, saslušao prisilno smještenu osobu i odjelnu liječnicu, izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju prisilno smještene osobe te proveo dokaz psihijatrijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim.mr.sc. Elviri Koić, pa je odluku o ispunjenju pretpostavki za prisilni smještaj iz članka 27. ZZODS donio na temelju tako, pravilno i potpuno, utvrđenog činjeničnog stanja.
6. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, prije svega mišljenje vještaka psihijatra, prvostupanjski je sud utvrdio da je IH u psihijatrijsku ustanovu primljena u pratnji policije i djelatnika Hitne medicinske pomoći zbog agitiranog stanja i nekontroliranog agresivnog ponašanja, zbog čega su primijenjene mjere humanog sputavanja do stanja smirenosti. Upravo zbog nestabilnog, nepredvidivog i impulzivnog ponašanja s jedne strane te potpune nekritičnosti i izostanka bilo kakve suradnje s druge strane, predložena je mjera prisilnog psihijatrijskog liječenja. Po uvidu u medicinsku dokumentaciju iz perioda njezinog ranijeg liječenja, u kojoj se opisuju manifestacije shizoidnog poremećaja ličnosti, uvažavajući i zapažanja pri osobnom pregledu prisilno smještene osobe koji je prethodio izradi nalaza i mišljenja, zaključak je vještaka da pacijentica IH boluje od akutnog psihičkog poremećaja teškog intenziteta (F.23), koji se manifestira neprimjerenim i iracionalnim ponašanjem, zbog čega u sredini u kojoj se nalazi izaziva nelagodu, posebno kod ljudi s kojima dolazi u kontakt. Kako u ovoj fazi liječenja još nisu nastupile bitne pozitivne promjene, a prisilno smještena osoba je bez uvida u svoje stanje, vještak smatra da postoji realna opasnost za ponavljanje štetnog i potencijalno opasnog ponašanja kako u odnosu na nju i njezino zdravlje, tako i u odnosu na osobe s kojima dolazi u kontakt.
7. Slijedom navedenoga, imajući u vidu manifestacije akutnog psihičkog poremećaja i stupanj njegovog intenziteta, uslijed kojih prisilno smještena osoba ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, prvostupanjski je sud, primjenom odredbi članka 39. i 41. istog Zakona, pravilno zaključio da prisilno smještena osoba i dalje nužno treba psihijatrijsku pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do trideset dana.
8. Žalbenim navodima nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki iz članka 27. ZZOSD, jer iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da stanje prisilno smještene osobe predstavlja akutni teški psihički poremećaj uslijed kojeg bi ona mogla ozbiljno i izravno ugroziti vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost.
9. Iako osoba s duševnim smetnjama ima pravo sudjelovati u planiranju i provođenju liječenja, rehabilitacije i resocijalizacije (članak 14. stavak 1. točka 5. ZZODS), procjenu o utjecaju njezinih duševnih smetnji na vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost ovlašten je dati samo vještak psihijatar, nakon čega odluku o prisilnom zadržavanju donosi sud. U konkretnom slučaju, procjena je vještaka bila da je prisilni smještaju psihijatrijsku ustanovu nužan i opravdan, zbog čega je prvostupanjski sud opravdano zaključio da postoje pretpostavke za prisilni smještaj iz članka 27. ZZODS.
10. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 43. stavak 3. ZZODS, žalbu prisilno smještene osobe valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
Sisak, 2. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Lešić
