Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-79/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja tužitelja: 1. ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, radi smetanja posjeda, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj 113 Psp-2/2021-27 od 22. veljače 2023., dana 2. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj 113 Psp-2/2021-27 od 22. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:
“I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tuženik FS smetao tužitelje ŽS i ĆS u posljednjem mirnom posjedu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. „U mjestu“, u naravi dvorište površine 15 m2, dvorište površine 574 m2, kuća površine 370 m2, kuća površine 42 m2, gospodarska zgrada površine 73 m2 i kuća površine 198 m2, ukupno 1272 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na način da je dana 24. prosinca 2020. u večernjim satima zabetonirao prve dvije stepenice koje se nalaze na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koje su na skici sudskog očevida izrađenoj dana 19. svibnja 2021. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. označene slovima A-B-C-D-A i obojene žutom bojom te imaju površinu 0,78 m2 i koje se nalaze pred dvorišnim vratima tužitelja, a koja vrata se nalaze na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. „U mjestu“, u naravi dvorište površine 188 m2, kuća površine 105 m2 i kuća površine 41 m2, ukupno 334 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na taj način onemogućio tužitelje da se služe kolnikom koji prolazi preko nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji kolnik je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 19. svibnja 2021. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. označen slovima A-B-E-F-G-H-I-J-K-L-A i obojan sivom bojom te ima površinu od 130 m2, slijedom čega se tuženiku nalaže da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja i to na način da ukloni dograđeni dio stepenica koje se nalaze na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koje su na skici sudskog očevida izrađenoj dana 19. svibnja 2021. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. označene slovima A- B-C-D-A i obojene žutom bojom te imaju površinu 0,78 m2 te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično smetanje posjeda ubuduće, sve u roku od 8 (osam) dana."
II. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelja koji glasi:
„Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja prema tuženiku se određuje privremena mjera na način da se tužiteljima ŽS i ĆS dopušta prolaz preko dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. „U mjestu“, u naravi dvorište površine 15 m2, dvorište površine 574 m2, kuća površine 370 m2, kuća površine 42 m2, gospodarska zgrada površine 73 m2 i kuća površine 198 m2, ukupno 1272 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to onog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida izrađenoj dana 19. svibnja 2021. od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića, dipl.ing.geod. označen slovima A-B-E-F-G-H-I-J-K-L-A i obojan sivom bojom te ima površinu od 130 m2, što je tuženik FS dužan trpjeti, sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kuna. Ako tuženik ne postupi po nalogu suda, izreći će mu se zapriječena novčana kazna. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ove posjedovne parnice. Ovo rješenje će se provesti prije njegove pravomoćnosti."
III. Nalaže se tužiteljima 1. ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR-a, u roku od 8 dana.
2.Protiv navedenoga rješenja žale se tužitelji, pobijajući tu odluku u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), predlažući pobijano rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3.U odgovoru na tužiteljevu žalbu, tuženik se usprotivio žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neutemeljenu.
4.Žalba nije utemeljena.
5.Suprotno navodima iz žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja druga bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.
6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za posjedovnu zaštitu na nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako je detaljno navedeno u izrijeci prvostupanjskog rješenja, uz nalog tuženiku na uspostavu ranijega posjedovnog stanja, uklanjanje dograđenoga dijela stuba te na zabranu svakog takvoga ili sličnog smetanja posjeda ubuduće.
7.Među strankama je sporno pitanje jesu li tužitelji bili posljednji mirni i faktični (su)posjednici predmetne nekretnine te je li tuženik počinio smetanje tog posjeda nekretnine kako to tvrde tužitelji.
8.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, u bitnom je utvrđeno:
-kako iz iskaza svjedokinje JS, kćeri tužitelja, proizlazi da je tuženik betonirao predmetne stepenice, a ona je to i prijavila policiji dan prije Božića kada je to vidjela, kako je tuženik to i priznao policiji, da ona ima u najmu ugostiteljski objekt koji se nalazi na zasebnoj parceli, s tim što je taj objekt naslonjen na stambeni objekt kuću njezinih roditelja, kao i kako su prije nego su zazidane ove dvije stepenice njezini roditelji do svoje kuće dolazili upravo kroz taj jedini ulaz u njihovo dvorište, a potom su išli preko parcele koja pripada Gradu Biogradu i potom kroz volat kojem je sa sjeverne strane Erste banka, a s južne zgrada, kako su njezini roditelji dobili dozvolu od Grada Biograda da mogu iz svoje kuće preko ovoga dijela dolaziti do javnog puta te da su upravo na osnovi te potvrde njezini roditelji dobili lokacijsku i građevinsku dozvolu za svoju kuću, s tim što je kuća izgrađena još oko 1990. godine, kao i da iz policijskog spisa proizlazi da je FS najprije rekao da je to sam napravio, a kasnije se obranio da je to napravio kao predstavnik stanara zgrade,
-kako iz iskaza svjedoka ŽSM proizlazi da su na skupu stanara, prije dvije ili tri godine, stanari donijeli odluku da se zatvori ovaj prolaz koji ide u dvorište ŽS, a on je osobno tražio da se u odnosu na dvorište ŽS to ogradi zidom u odnosu na sam ulaz u njegovo dvorište, no da je donesena odluka da se ipak betoniraju dvije stepenice, a svjedok i njegov brat imaju stan u zgradi koja je zapadno od kuće ŽS, u istoj zgradi gdje stan ima i FS, da su stanari zgrade požurivali čim prije riješiti ovu situaciju s ulazom u dvorište ŽS i prije nekih godinu dana vidio je kako su betonirane ove dvije stepenice, no ne zna tko ih je betonirao, a betoniranje stepenica da je bila odluka svih stanara ove zgrade kako bi spriječili izlazak kroz njihovo dvorište,
-kako iz iskaza svjedoka HS proizlazi da je tuženik njegov susjed u istoj zgradi, kako su svi stanari zgrade donijeli odluku da se ovo napravi, zabrani prolaz odnosno da se napravi parking tako da svaki stan u njihovoj zgradi ima parkirno mjesto, kako je vijeće stanara donijelo odluku, o čemu postoji pisani trag, da se betoniraju dvije stepenice, preko kojih se ulazi u dvorište tužitelja, da je radove betoniranja izvela tvrtka Birkić d.o.o., koja je upravitelj njihove zgrade, a misli da je između odluke stanara i samog betoniranja tih dviju stepenica prošlo nekih 2-3 mjeseca i ne vjeruje da je FS sudjelovao u betoniranju tih stepenica, već je to radila tvrtka,
-kako je svjedok IS naveo da je sporno to što FS parkira automobil na sam pristup ulazu u dvorište pa njegovi punac i punica ne mogu ući u dvorište kuće, da su prije tu bile dvije stepenice preko kojih se ulazilo u dvorište tužitelja, no da su iste betonirane, odnosno sada postoji jedna velika stepenica, a on nije bio prisutan kada se to betoniralo i ne zna tko je vodio radove, a njegov punac ne koristi ovaj prolaz autom, već da ga koristi pješice jer mu je to ulaz u kuću te nema drugu prikladnu vezu s javnim putem,
-kako iz iskaza svjedokinje ŠS proizlazi da je prije dvije godine susrela JS, kćer tužitelja, koja joj je rekla da se počelo zidati oko prolaza u dvorište njenih roditelja, kako je to započeo FS te joj se čini da joj je JS tada rekla da je on predstavnik stanara, kako je „znala viđati ŽS“ da se koristi tim prolazom radi ulaska u svoje dvorište, pri izlazu i ulazu u dvorište, dok je ĆS rjeđe viđala da se koristi tim dvorištem, a kuća tužitelja ima prikladnu putnu vezu do glavnog puta kroz restoran Arkada, kako i kako zadnjih 4-5 godina nije viđala tužitelje da bi autom prolazili kroz ovaj prolaz, ali da je viđala ŽS da tuda prolazi skuterom, kako i kako je pokretni stupić postavljen na ulazu u dvorište prije neke 3-4 godine,
-kako je u postupku izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini dana 18. svibnja 2021. uz sudjelovanje stalnoga sudskog vještaka geodetske struke Frane Vlatkovića, koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama,
-kako stranke nisu imale primjedbi na skicu koju je sačinio sudski vještak, a tužitelji su i precizirali tužbeni zahtjev prema toj skici, dok je tuženik naveo da tužbeni zahtjev polazi od pogrješne pretpostavke kako su tužitelji vršili isključivu faktičnu vlast na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok se radi o nekretnini koja predstavlja dvorište stambene građevine, koju koriste i posjeduju svi stanari, vlasnici posebnih dijelova građevine, a da tužitelji ne traže posjedovnu zaštitu u odnosu na suposjed, već tvrde kako su bili isključivi posjednici predmetne nekretnine.
9.Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je predmetnim tužbenim zahtjevom zatraženo utvrđenje smetanja posjeda na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da tužitelji nisu dokazali da bi bili posljednji mirni posjednici te nekretnine, odnosno nisu dokazali da bi vršili faktičnu vlast na predmetu spora, kako je ta nekretnina dvorište zgrade koja je izgrađene na toj čestici i koristi se za potrebe suvlasnika zgrade kao vlasnika stanova, već da bi tužitelji eventualno mogli biti u posjedu prava stvarne služnosti puta preko predmetne nekretnine kao poslužne, a u korist nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne, no takvu posjedovnu zaštitu tužitelji ne traže. Stoga da tužiteljima ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan to i da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere temeljem odredbe članka 346. st. 1. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20, 114/22) te je i taj prijedlog odbijen kao neosnovan.
10.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.
11.Člankom 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.
12.Člankom 24. ZVDSP-a propisano je:
(1) Svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
(2) Suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu.
13.Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.
14.U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka te imajući u vidu među strankama nesporne činjenice, u bitnom pravilno zaključio kako je predmetna nekretnina u naravi dvorište ispred zgrade, koje dvorište se koristi za potrebe suvlasnika zgrade, kao i da tužitelji nisu dokazali da bi bili posljednji mirni posjednici te nekretnine (ili njezina predmetnog dijela), odnosno nisu dokazali da bi vršili faktičnu vlast na predmetu spora. Predmetnim tužbenim zahtjevom zatražena je isključivo zaštita posjeda na dotičnoj nekretnini (ali ne i zaštita suposjeda ili zaštita posjeda prava služnosti, kako to tužitelji u žalbi tvrde) pa, s obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud i nije mogao izvesti drukčiji zaključak i donijeti drukčiju odluku o tom zahtjevu. Ovakva činjenična utvrđenja i zaključke, dakle, u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer ona proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.
15.Tužitelji u žalbi u bitnom ustraju u navodima koje su isticali i u postupku, a koji se odnose na to da bi prvostupanjski sud pogrješno utvrdio odlučne činjenice, posebno i ne osporavajući da bi predmetna nekretnina predstavljala dvorište zgrade, no ističući kako su oni bili „u najmanju ruku suposjednici“ dotične nekretnine, no kako je rečeno tužbenim zahtjevom nije zatražena zaštita suposjeda, a takvu zaštitu u smislu citiranih odredaba članka 24. ZVDSP-a moguće je ostvariti od drugih suposjednika jedino ako su oni tužitelja potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, a što u ovom postupku, s obzirom na navedeni tužbeni zahtjev, nije niti bilo potrebno posebno utvrđivati. Tužitelji u žalbi tvrde i kako su predmetnom tužbom zatražili zaštitu posjeda prava služnosti, međutim tužitelji takve navode nisu dokazali, pače iz stanja u spisu i postavljenoga zahtjeva proizlaze bitno drukčiji zaključci, kako je to pravilno naveo i obrazložio i prvostupanjski sud.
16.U parnici radi smetanja posjeda isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda, a prvostupanjski sud je, kako je već rečeno, pravilno zaključio kako tužitelji nisu dokazali da bi bili u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine i da bi tuženik izvršio čin smetanja tog posjeda. U posjedovnoj parnici sud je vezan tužbenim zahtjevom i, u smislu članka 2. ZPP-a, sud odlučuje u granicama tog zahtjeva, a u konkretnom slučaju je tužbenim zahtjevom jasno zatražena zaštita posjeda na nekretnini i prvostupanjski sud je upravo o tom zahtjevu donio odluku i nije bio ovlašten takav zahtjev mijenjati. Glede žalbenih navoda treba dodatno istaći i kako tužitelji neutemeljeno tvrde da bi predmetna odluka bila „odraz strogo formalističnoga tumačenja zakona“ jer da pravo šireg opsega, posjed stvari, u sebi sadrži i pravo manjeg opsega, posjed prava služnosti, budući da se radi o posjedovnoj zaštiti na različitim predmetima takve zaštite, a zaštita posjeda stvari ni u kom slučaju ne uključuje i zaštitu posjeda prava.
17.Naposljetku, imajući u vidu navedena utvrđenja i zaključke, i prema shvaćanju ovog suda tužitelji nisu dokazali postojanje vjerojatnosti svoje tražbine u smislu odredba članka 346. Ovršnog zakona pa je prvostupanjski sud pravilno odbio i prijedlog za osiguranje privremenom mjerom kao neutemeljen.
18.Iz navedenoga proizlazi kako je predmetnom odlukom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, trebalo žalbu odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
19.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23), a što žalitelji posebno i ne osporavaju.
20.Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neutemeljen jer tužitelji nisu uspjeli po žalbi.
21.Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 2. lipnja 2025.
Sudac
Marko Pribisalić
