REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Pp-651/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji Lidiji Košutić-Vrhovski, uz sudjelovanje Darije Ćosić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljene pravne osobe HRVATSKE ŠUME d.o.o., zastupane po NV i II okrivljene odgovorne osobe CV, zbog prekršaja iz čl. 81.st.1.t.14. i st.2. Zakona o šumama (N.N. 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20) povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Služba šumarske i lovne inspekcije, Klasa: UP/I-321-10/21-01/25, urbroj 443-02-05-06-24-16 od 13.03.2024. godine, temeljem čl. 179. i čl.182.t.2. Prekršajnog zakona („Narodne Novine“ 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 118/18, 114/22), donio je dana 02. lipnja 2025. objavio i
presudio je
I. 1. okrivljena pravna osoba HRVATSKE ŠUME d.o.o., zastupana po NV, mag.iur., OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta], predmet poslovanja - javno gospodarenje šumama, registrirana 1991. godine, zapošljava više od 6000 ljudi, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,
2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi MV, sin CV i N, r. C, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1974. u [adresa], VSS, dipl. ing. šumarstva, zaposlen u HRVATSKIM ŠUMAMA d.o.o., sa primanjima u iznosu od 1.700,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, sa prebivalištem u [adresa], prekršajno nekažnjavan,
oslobađaju se od optužbe
da nisu izvršili rješenje šumarske inspekcije kojim je naređeno uklanjanje otpada s 7554 m2 iz državne šume na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (4a odsjek gospodarske jedinice „Črnovščak”) Klasa: UP/1 321-10/21-01/25, Ur.broj: 443-02-05- 06-2101 od 21.12.2021. godine s rokom izvršenja 27.3.2022. godine, zatim od 15.3.2022. godine rješenje o produljenju roka za izvršenje rješenja do 31.12.2022. godine i 19.12.2022. godine, rješenje o produljenju roka za izvršenje rješenja do 31.12.2023. godine, inspekcijskim nadzorom 24.1.2024. godine na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], odnosno u 4a odsjeku gospodarske jedinice „Crnovščak” utvrđeno je da rješenje nije izvršeno,
pa da bi time počinili prekršaj iz članka 81.st.1.t.14. i st.2. Zakona o šumama.
II. Temeljem člana 140. st. 2. Prekršajnog zakona trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava Suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba šumarske i lovne inspekcije pod gornjim brojem podnio je optužni prijedlog protiv 1. i 2. okrivljenih zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. 1. okrivljena pravna osoba HRVATSKE ŠUME d.o.o., putem punomoćnice NV, mag.iur. i 2. okrivljenik MV su u zajedničkoj pisanoj obrani naveli da u cijelosti pobijaju podneseni optužni prijedlog poriču i prekršajnu odgovornost pravne osobe, kao i odgovornost 2. okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi, za prekršaj prema odredbama članka 79. stavka 2. Zakona o šumama (NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 i 145/20) (u daljnjem tekstu: Zakon o šumama), kažnjivog po članku 81. stavku 1. točci 14. Zakona o šumama, za pravnu osobu i stavku 2. za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
1. okrivljenik pravna osoba, kao i 2. okrivljenik odgovorna osoba u pravnoj osobi u cijelosti pobijaju podneseni optužni prijedlog jer je isti podnesen suprotno odredbama Zakona o šumama. Naime, člankom 79. stavkom 6. Zakona o šumama propisano je da ukoliko inspektor tvrdi kako je povredom propisa počinjen prekršaj ili kazneno djelo, dužan je bez odgode, a najkasnije u roku 15 dana od dana završetka nadzora podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenog dijela. Također, podnositelj optužnog prijedloga stavlja na teret 1. okrivljenoj pravnoj osobi i 2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi povredu članka 79. stavka 2.: "Ako inspektor u postupku inspekcijskog nadzora tvrdi povrede ovog Zakona ili propisa donesenih na temelju njega, naredit će rešenjem otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku."
Stavkom 5. istoga članka definirano je da ukoliko inspektor utvrdi da je povredom propisa počinjen prekršaj ili kazneno djelo, dužan bez odgode, a najkasnije u roku 15 dana od završetka nadzora izdati prekršajni nalog, podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenog djela. Inspekcijski nadzor u ovom predmetu izvršen je 09. rujna 2021. godine, iz čega proizlazi kako je od utvrđivanja povrede do podnošenja optužnog prijedloga prošlo skoro 3 (tri) godine. Ukoliko bi se protivno optužnom prijedlogu dan 24. siječnja 2024. godine utvrdio kao dan utvrđivanja nepravilnosti, a na što 1. okrivljena pravna osoba, predostrožnosti radi ističe da se optužni prijedlog ne temelji na počinjenju prekršaja zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju, rok od 5 dana za podnošenje optužnog prijedloga i u ovom slučaju je protekao te je optužni prijedlog podnesen nepravovremeno. S obzirom da se prilikom podnošenja optužnog prijedloga nije vodilo računa o poštivanju zakonskih rokova, 1. okrivljena pravna osoba, kao i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi, u cijelosti pobijaju podneseni optužni prijedlog te ga smatraju nepravovremeno podnesenim, odnosno podnesenim nakon isteka roka, pa je shodno tome nepravilno i neosnovano svako terećenje 1. okrivljenika pravne osobe i 2. okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi po istom. Sukladno svemu navedenom, 1. okrivljena pravna osoba kao i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi predlažu Sudu da oslobodi od optužbe 1. okrivljenika pravnu osobu i 2. okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj osobi u cijelosti, a radi nepravovremenog podnošenja optužnog prijedloga.
1. okrivljena pravna osoba ističe kako je optužni prijedlog, osim sto je nepravovremen, evidentno i neosnovan u cijelosti. Naime, podnositelj optužnog prijedloga tereti 1. okrivljenika pravnu osobu i 2. okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj sobi zbog povrede članka 79. stavka 2. kažnjivog po članku 81. stavku 1. točki 14. Zakona o Šumama. Navedenim člankom reguliran je prekršaj u slučaju da javni šumo posjednik dopusti raspolaganje šumom i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske suprotno odredbama ovog Zakona i općim propisima o raspolaganju nekretninama, a koji je vezan na članak 56. stavak 1. spomenutog Zakona. Iz navedenog proizlazi kako je optužni prijedlog podnesen temeljem pogrešno uturenog činjeničnog stanja, suprotno članku 160. stavku 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 / 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) jer isti ne sadrži ispravan zakonski naziv prekršaja i ispravan propis kojim je određen te prekršaj nije povezan sa činjeničnim opisom radnje iz koje proistječe njegovo zakonsko obilježje. U optužnom prijedlogu nije navedeno niti točno vrijeme počinjenja prekršaja sto je bitan element počinjenja prekršaja, jer se od tada računaju svi zakonski rokovi, a osobito rok zastare te 1. okrivljena pravna osoba ističe kako se o nepotpunom optužnom prijedlogu ne može niti raspravljati. Shodno tome, 1. okrivljena pravna osoba kao i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi predlažu Sudu da oslobodi od optužbe 1. okrivljenika pravnu osobu i 2. okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj osobi u cijelosti, a zbog nepravilno podnesenog optužnog prijedloga te ne postojanja bitnih elemenata prekršaja. Podnositelj optužnog prijedloga isti podnosi Sudu 13. ožujka 2024. godine, znajući kako je od strane istog podnositelja izdano Rješenje o izvršenju KLASA: UP/I-321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06-24-7 od 05. 02. 2024. godine, s dodatnim rokom izvršenja do 31. ožujka 2024. godine. Slijedom navedenog, ukoliko Sud ocijeni kako ipak postoje obilježja prekršaja, 1. okrivljena pravna osoba ističe kako je iz predmetne radnje jasno da se radi o prijevremenom i "ishitrenom postupku" te očiglednoj namjeri da se u sto kraćem roku prekršajno kazni 1. okrivljenika kao pravnu osobu te 2. okrivljenika kao odgovornu osobu u pravnoj osobi, a sve suprotno zakonodavnim odredbama i pozitivnom pravnim propisima Republike Hrvatske. Zbog ranije navedenog, optužni prijedlog je svakako preuranjen, podnesen prije isteka roka za izvršenje, a istovremeno i zakasnjeli, podnesen protekom roka od 15 dana za podnošenje istog, a sve sukladno Zakonu o šumama. U skladu s istim 1. okrivljenik pravna osoba kao i 2. okrivljenik odgovorna osoba u pravnoj osobi, predlažu Sudu da oslobodi od optužbe 1. okrivljenika pravnu osobu i 2. okrivljenika odgovornu osobu zbog nepravovremeno/prijevremeno podnesenog optužnog prijedloga.
1. okrivljena pravna osoba ističe kako do početka glavne rasprave nije zaprimila obavijest o podnošenju optužnog prijedloga. Naime, istu obavijest, temeljem koje je 1. okrivljena pravna osoba i saznala za zakazanu raspravu, otpremljena je 2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi na kućnu adresu s naznakom poziva na glavu raspravu 1. okrivljenoj pravnoj osobi. Istaknuli su kako 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi nije ovlaštena zastupati 1. okrivljenika pravnu osobu. 1. okrivljena pravna osoba ističe kako je dostava za pravnu osobu trebala biti obavljena zasebno, temeljem članka 145. Prekršajnog zakona, odnosno u skladu s člankom 163. Prekršajnog zakona. Potvrda o ispravno obavljenoj dostavi prema pravnoj osobi ne postoji, iz čaga proizlazi kako je dostava poziva na glavnu raspravu neuredna, odnosno kako je ista obavljena suprotno člancima 145. i 163. Prekršajnog zakona te se kao takva smatra neizvršenom. Shodno tome 1. okrivljena pravna osoba predlaže Sudu da zbog nepravilno, neuredno dostavljenog poziva oslobodi 1. okrivljenu pravnu osobu i 2. okrivljenu odgovornu osobu od odgovornosti zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, dok ovim pismenom danu pisanu obranu 1. okrivljene pravne osobe dostavljaju opreza radi, odnosno ista će biti ponovljena u slučaju ponovljenog, uredno uručenog poziva prvookrivljenoj pravnoj osobi. Iz prethodnih navoda proizlazi kako je optužni prijedlog podnesen na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je isti podnesen nepravovremeno te neosnovano, ne sadrži bitan element posinjenja prekršaja, odnosno u sebi ne sadrži obvezne elemente optužnog prijedloga, a i samim time neuredno dostavljen. Zbog navedenih razloga 1. okrivljenik pravna osoba kao i 2. okrivljenik odgovorna osoba u pravnoj osobi predlažu Sudu da u cijelosti oslobodi od optužbe 1. okrivljenika pravnu osobu te 2. okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj osobi.
Nije sporno kako je dana 21. prosinca 2021. godine Rješenjem KLASA: UP/I- 321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06-21-1 (dalje u tekstu: Rješenje l) naređeno 1. okrivljeniku da u roku od 90 dana ukloni otpad sa 7554 m[2] u 4a odsjeku gospodarske jedinice "Črnovščak" na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sve po zaprimljenoj prijavi 1. okrivljenika. Nije sporno ni kako je 1. okrivljenik po dobivenom Rješenju I zatražio produljenje roka za izvršenje te se isti rok produljio Rješenjem KLASA: UP/I-321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06-22-3 od 15. ožujka 2022. godine (dalje u tekstu: Rešenje Il) i to do 31. 12. 2022. godine. Nije sporno da je 1. okrivljenik ponovno zatražio produljenje roka te mu je isto omogućeno Rješenjem KLASA: UP/I-321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06-22-5 od 19. prosinca 2022. godine (dalje u tekstu: Rješenje III) i to zaključno do 31. 12. 2023. godine. Nesporno je da je 24. siječnja 2024. godine obavljen inspekcijski nadzor na spomenutoj lokaciji te je doneseno Rešenje o izvršenju KLASA: UP/I-321-10/21-01/25, URBROJ: 443- 02-05-06-24-7 od 05. veljače 2024. godine (dalje u tekstu: Rešenje o izvršenju) kojim se nalaze izvršenje istog u dodatnom roku do 31. ožujka 2024. godine. Na predmetno rješenje u valjanom roku podnesen je redovan pravni lijek, na koji do danas 1. okrivljenik nije dobio odgovor. 1. okrivljena pravna osoba ističe kako je optužni prijedlog podnesen unatoč tome sto je u tijeku upravni postupak vezan za isto. Napomenuli su kako je upravo 1. okrivljena pravna osoba kao i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi prijavila bespravno odlaganje otpada na području kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kojim gospodari te je u više navrata od 2021. godine pa do danas obavještavala nadležne institucije ističući hitnu potrebu za pomoći i sanacijom predmetne čestice, te otklona smeća na istoj. Evidentno je kako je državni inspektor pokretanje postupka po službenoj dužnosti temeljio isključivo na prijavi 1. okrivljene pravne osobe kao i na zapisniku 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, a pritom očito subjektivno i s ciljem, ignorirajući činjenicu kako je upravo 1. okrivljenik ukazao na potencijalnog počinitelja, zanemario činjenicu poznatog počinitelja i unatoč tome donio Rješenje te temeljem istog podigao optužni prijedlog protiv 1. okrivljenika pravne osobe i 2. okrivljenika odgovorne osobe u pravnoj osobi. 1. okrivljena pravna osoba prijavila je šumsku štetu na istoj lokaciji, Policijskoj postaji u Sesvetama te u nekoliko navrata potencirala obavještavanje o ishodu prijavljene šumske štete, ali bezuspješno. Dakle, 1. okrivljena pravna osoba nakon sto je pretrpjela i prijavila šumsku štetu na području kojim gospodari, nerazumljivim potezima institucija pretvorena je od oštećenika u okrivljenika. Dokaz da je 1. okrivljena pravna osoba sve ove godine pokušavala inicirati zajedničko rješenje problema, su i uzastopni iskazi te vise puta ponavljane reportaže u javnim medijima. Iz istih objava evidentno je kako je ne samo 1. okrivljena pravna osoba već ustanove/udruge koje su sudjelovali u medijskim objavama ukazivali na potencijalnog počinitelja. Ista činjenica nijednom nije predstavljala bitan razlog za promjenu legitimacije Rješenja te pokušaj otklona otpada, kao i terećenje stvarnog počinitelja od strane nadležnih institucija. 1. okrivljena pravna osoba bila je slobodna zatražiti i od Grada Zagreba kao i Zagrebačkog holdinga d.o.o. pomoć pri sanaciji te uklanjanju otpada. Naime, jedan od razloga zbog kojeg je 1. okrivljena pravna osoba prvotno tražila produljenje roka za izvršenje Rešenja I je i prijava na Javni poziv za neposredno sufinanciranje uklanjanja znatnih količina otpada odbačenog u okoliš, a za sto je bila potrebna i suradnja jedinice lokalne samouprave. Svrha javnog poziva bila je uklanjanje otpada odbačenog u okoliš (tzv. divlja odlagališta) za što se dodjeljuju bespovratna sredstva pomoći jedinicama lokalne samouprave te se na isti poziv trebao odazvati Grad Zagreb. Grad Zagreb očitovao se kako nije u mogućnosti deponirati sporni otpad na za to predviđena odlagališta te se nije javio na objavljeni poziv. Ponovno 1. okrivljena pravna osoba uspješno produljuje rok za otklon otpada, kontaktirajući i Zagrebački holding d.o.o., Podružnicu Čistoća, tražeći od nadležnih institucija žurne informacije na koje lokacije odložiti otpad sve kako bi se isti mogao brinuti sukladno zakonskim propisima o zbrinjavanju, međutim bezuspješno. Dakle, 1. okrivljena pravna osoba tijekom postupka pokušaja uklanjanja otpada sa šumskogospodarskog područja s lokacije kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ne uspijeva ostvariti suradnju sa jedinicom lokalne samouprave niti podružnicama iste. 1. okrivljena pravna osoba temeljem Zakona o Šumama, točnije člankom 17. stavcima 1. i 4. definirana je kao javni šumo posjednik koji je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari Šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. 1. okrivljena pravna osoba, redovno je, u svrhu zaštite zdravlja kako građana tako i očuvanja samog okoliša, pokušavala stupiti u kontakt s institucijama koje su sukladno zakonodavnim normama Republike Hrvatske ovlaštene surađivati te sudjelovati u pojedinim procesima, ali je u istoj situaciji ostala bespomoćna, a čemu u prilog govore i priloženi dokazi. Neodgovorno je i nemoralno očekivati da 1. okrivljena pravna osoba kao javni šumo posjednik deponira otpad na predviđena odlagališta, a da jedinica lokalne samouprave odbija omogućiti prikladno odlagalište za isto. Sukladno Zakonu o gospodarenju otpadom NN 84/21, 142/23 (dalje u tekstu: Zakon o gospodarenju otpadom člankom 145. stavak. 2. propisano je kako ukoliko je osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rješenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ukoliko vlasnik nije poznat ili osobi koja sukladno posebnim propisima upravlja određenim područjem (dobrom). 1. okrivljena pravna osoba ponovno ističe kako je podnositelj optužnog prijedloga od samog početka bio upoznat s potencijalnim počiniteljem, a što je očito zanemario. 1. okrivljena pravna osoba iz dosadašnjeg tijeka postupka nema saznanja da je ta činjenica utjecala na otkrivanje stvarnog počinitelja, a što samo šalje negativne konotacije u javnost te daje "vjetar u leđa" svakom budućem prekršitelju i stvaratelju nelegalnih deponija otpada nepoznatog sadržaja. Osim toga, 1.okrivljena pravna osoba ističe kako je vlasnik predmetnog zemljišta Republika Hrvatska, a 1.okrivljena pravna osoba istim isključivo gospodari sukladno pravilima struke i u skladu sa zaštitom interesa vlasništva Republike Hrvatske. 1. okrivljena pravna osoba je isključivo trgovačko društvo osnovano sukladno članku 17. Zakona o Šumama. Člankom 45. stavkom 4. Zakona o Šumama propisano je da su šumoposjednici i druge pravne osobe koje koriste šume u vlasništvu Republike Hrvatske dužne otpad ukloniti iz šume, te nastale troškove naplatiti od osoba koje su taj otpad odložile u šumu ili šumsko zemljište. Prema stavku 5. iste odredbe, pri zbrinjavanju otpada na području jedinice lokalne samouprave na za to predviđena odlagališta, jedinice lokalne samouprave ne mogu to zbrinjavane naplatiti od javnog šumo posjednika i drugih pravnih osoba kada se ti nastali troškovi ne mogu naplatiti od osobe koja je taj otpad odložila. Shodno tome, Hrvatske šume, društvo s ograničenom odgovornošću, odnosno 1. okrivljenik pravna osoba ne mogu biti odgovorni za uklanjanje otpada koji je zatečen na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske već zatečeni otpad jedinica lokalne samouprave mora ukloniti i brinuti o vlastitom trošku. Upravo nastala situacija, prisiljava 1.okrivljenika pravnu osobu da o svom trošku, samostalno uz nemogućnost suradnje te nažalost pod pritiskom i prisilom mogućih optužnih prijedloga, za to nepostojeća odlagališta. Unatoč zakonskim odredbama, 1. okrivljena pravna osoba pokušala je izvršiti Rješenja I, Il i Ill, što se vidi iz produljenja rokova, pokušaja komunikacije sa jedinicom lokalne samouprave, te Zagrebačkim holdingom kao i pučkim pravobraniteljem. Nezainteresiranost i nepostojanje inicijative institucija isto su mu onemogućile. 1. okrivljena pravna osoba ističe kako je podnositelj optužnog prijedloga svjestan kako Rješenja I, Il i Ill, te Rješenje o izvršenju nije moguće izvršiti bez suradnje s mjerodavnim institucijama, kako zbog nepostojanja odgovarajućeg odlagališta za otpad tako i nastavno na vrstu i količinu otpada na 7554m[2] , a što je sve od općeg interesa na opisanoj mikro lokaciji. Nastavno na iskazano, temeljno ustavno pravo je i očuvanje prirode i čovjekova okoliša, pa u skladu s tim i svrha te cilj tako zajamčenog ustavnog prava je upravo suradnja i poštovanje istog od strane svih institucija, a ne samo 1. okrivljenika pravne osobe. Sukladno članku 15. stavku 1. Prekršajnog zakona, prekršaj se može počiniti činjenjem ili nečinjenjem. 1. okrivljena pravna osoba, ističe te predlaže Sudu da 1. okrivljenika pravnu osobu i 2. okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj osobi, oslobodi od optužbe u cijelosti jer nisu ostvareni elementi prekršajnog djela iz razloga što 1. okrivljena pravna osoba kao ni 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu svojim radnjama počinili prekršaj, odnosno nisu neovlašteno deponirale otpad na zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, s time nedostaje činjenje, a niti su svojim nečinjenjem ostvarili biće prekršajnog djela. Nemogućnost izvršenja spomenutih rješenja produkt je kontradiktornosti zakonskih propisa kao i nepristupačnosti te nezainteresiranosti javnih i lokalnih institucija te odricanja istih od odgovornosti. Nejasan je razlog zbog kojeg je nadležno tijelo uklanjanje otpada naložilo 1. okrivljeniku bez da se pokušalo tvrditi je li za odlaganje odgovorna osoba na koju su upućivale okolnosti prijave 1. okrivljene pravne osobe. Nejasan je i razlog podnošenja optužnog prijedloga protiv 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, kada su iste preuzele sve radnje iz njihove nadležnosti te pokušale na ispravan način sanirati i otkloniti sporni otpad. Postupanje prema 1. okrivljeniku nije u cilju i smislu Zakona o gospodarenju otpadom, a pritom demotivirajuće djeluje na prijavitelje, u ovom slučaju 1. okrivljene pravne osobe i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi koji su u dobroj vjeri, postupajući s dužnom pažnjom prema dobru koje im je povjereno na upravljanje prijavili nezakonite radnje, a da bi takvim svojim postupanjem, radnjama nadležnog tijela snosili posljedice vlastite prijave. Kao dokaz svojim tvrdnjama priložili su dokaze: Rješenje I, Rješenje II, Rješenje III, Rešenje o izvršenju; korespondencija s nadležnim institucijama; prijava Šumske štete PP Sesvete, izvadak ZK, Žalba na rješenje o izvršenju.
S obzirom na sve istaknuto, u nijednom trenutku 1.okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi na Rješenja I, Il I Ill, nisu se oglušili, već su reagirali u granicama mogućnosti apelirajući na nadležne institucije radi zajedničkog rešenja problema. 1.okrivljena pravna osoba kao i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi pokušali su što ažurnije i ispravnije reagirati na onečišćenje, te devastaciju šume i šumskog zemljišta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, bez obzira na provedene radnje, 1.okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u mogućnosti prisiliti ovlaštene institucije na suradnju i pomoć. Nejasno je i nerealno shvaćanje državnog inspektorata da 1. okrivljena pravna osoba samostalno i "slobodnih ruku" prijavljuje, gospodari, upravlja i otklanja nezakonito odloženi otpad na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, ne vodeći pritom računa o odgovornosti drugih institucija. Nastavno na problematiku otpada, kao javni šumo posjednik, HŠ d.o.o., kao 1. okrivljena pravna osoba postaje nemoćan u brojnim nepropisnim i nezakonitim odlaganjima otpada, a što se jasnije vidi iz podnesenog optužnog prijedloga jer se istog tereti za počinjenje prekršaja na koje nije utjecao niti počinio, već je isti prekršaj sam prijavio. Nažalost, kontradiktorno je, neefikasno i nekorektno 1. okrivljenika pravnu osobu koja je nedopuštene radnje odlaganja otpada prva otkrila i prijavila sukladno propisima, optuživati i proglašavati odgovornom za postojanje i odlaganje otpada na zemljištu Republike Hrvatske.
Slijedom svega navedenog, 1.okrivljena pravna osoba predlaže Sudu da 1. okrivljenika pravnu osoba kao i 2. okrivljenika odgovornu osobu u pravnoj osobi, na temelju članka 182. Prekršajnog zakona osloboditi od optužbe u cijelosti. Na ročištu dana 3. rujna 2024. godine predstavnica 1. okrivljenika je iskazala da u cijelosti ostaje kod navoda iz pisane obrane u kojoj je detaljno sve navedeno, ali je istaknula da je u čl. 79.st.5. Zakona o šumama definirano da je inspektor u slučaju da utvrdi povredu propisa, a što se odnosi na st. 2. istog članka dužan bez odgode, a najkasnije u roku od 15 dana od završetka nadzora podnijeti optužni prijedlog. Istaknuli su da je optužni prijedlog podnesen nepravovremeno jer je od završetka nadzora prošlo skoro 3 godine. Također su istaknuli kako je optužni prijedlog podnesen 13.03.2024., a od strane istog podnositelja izdano je Rješenje o izvršenju 05.02.2024. godine s dodatnim rokom izvršenja do 31.03.2024. Tu su istaknuli da je optužni prijedlog preuranjen jer je podnesen prije isteka roka za izvršenje, a istovremeno je zakašnjeli jer je podnesen protekom roka od 15 dana za podnošenje istog, sukladno Zakonu o šumama. Nadalje su naveli da u optužnom prijedlogu nije navedeno niti točno vrijeme počinjenja prekršaja što je bitan element počinjenja prekršaja jer se od tada računaju svi zakonski rokovi, odnosno, rok zastare. 1. okrivljena pravna osoba iskazala je kako do početka glavne rasprave nije zaprimila obavijest o podnošenju optužnog prijedloga, naime, ista obavijest temeljem koje je saznala za glavnu raspravu je otpremljena 2. okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi na kućnu adresu. Iz svega navedenog istaknuli su kako je optužni prijedlog podnesen na temelju pogrešnog činjeničnog stanja, kako je isti podnesen nepravovremeno, neosnovano, ne sadrži bitan element počinjenja prekršaja, odnosno, ne sadrži obvezne elemente optužnog prijedloga, a samim time i neurednu dostavu. Zbog navedenih razloga predlaže da se 1. okrivljenika u cijelosti oslobodi od optužbe.
3. 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi MV iskazao je da se u cijelosti pridružuje obrani 1. okrivljene pravne osobe, te je istu ponovio.
4. Svjedokinja viša šumarska inspektorica JV, dipl. ing. šum. iskazala je da je po dojavi iz Hrvatskih šuma d.o.o. išla u nadzor u navedenu gospodarsku jedinicu i utvrdila da doista se u šumi nalazi otpad. Obzirom je navedena šuma u vlasništvu Republike Hrvatske, a njome gospodare Hrvatske šume, njima se obratila da navedeno smeće izmjeste iz šume na otpad te je donijela Rješenje 21.12.2021 sa rokom izvršenja do 27.03.2022. Na njihov zahtjev za produženje roka doneseno je novo Rješenje o produženju izvršenja navedenog rješenja do 31.12.2022. godine, a potom na njihovo traženje je doneseno rješenje 19.12.2022. o produljenju roka za izvršenje rješenja do 31.12.2023. U inspekcijskom nadzoru dana 24.01.2024. godine utvrdila je da Rješenja nisu izvršena, tj. da još uvijek se u navedenoj šumi nalazi smeće, te je protiv NN počinitelja podnesena kaznena prijava i koliko je informirana isti nije pronađen.
Predstavnica 1. okrivljene pravne osobe predočila je Sudu, a i inspektorici fotografiju na kojoj je vidljiv radni stroj i osoba u radnom stroju kako ravna navezeno smeće.
Predstavnica 1. okrivljene pravne osobe navela je da je poznat potencijalni počinitelj koji je navedeno smeće navezao u šumu, jer je navedena zatečena osoba rekla za koga radi.
Predstavnica 1. okrivljene pravne osobe postavila je pitanje inspektorici da li je ona imala saznanja o gore navedenom potencijalnom počinitelju, tj. da li joj je itko to prezentirao i da li je osobno razgovarala sa potencijalnim počiniteljem, svjedokinja je iskazala da joj je upravo ovdje prisutni 2. okrivljenik obznanio navedeno, te je ona razgovarala sa odgovornom osobom u toj navedenoj firmi, u čijem vlasništvu je navedeni zatečeni radni stroj u ravnanju otpada u šumi, te je dobila informaciju da njihov radnik je išao isprobati radni stroj nakon popravka, upravo na navedenu lokaciju, na navedeno navezeno smeće, u šumi.
Predstavnica 1. okrivljene pravne osobe na navedene navode inspektorice nadodala je da je navezeno smeće bilo navezeno na zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, na što je inspektorica navela da je navedeno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. Također inspektorica je navela da obzirom se radilo o 7554 m[2] zemljišta na kojem se nalazi otpad, nije dovezeno preko noći, u kratkom vremenskom roku, jer je to velika količina otpada, te je postavila pitanje upravo okrivljenicima kako to da nisu ranije uočili da se navedeni otpad navozi u navedenu šumu, već je to učinio njihov zaposlenik, isto inženjer šumarstva, prilikom obavljanja redovnih poslova.
Na navedeno je 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi MV iskazao, a i Sudu predočio fotografiju Google karte gdje je vidljivo da je navedena šuma okružena kanalima i jedini pristup je bio preko firme koja je i počinitelj navedenog kaznenog djela, te je u spis priložio i navedenu fotografiju, kao i fotografiju radnog stroja koji je ravnao zatečeno smeće.
3. Tijekom postupka izvršen je uvid u optužni prijedlog, obavijest počiniteljima prekršaja, zapisnik o obavljenom inspekcijom nadzoru od 24. siječnja 2024. godine, rješenje Državnog inspektorata od 19. prosinca 2022. godine, od 21. prosinca 2021. godine, zapisnik o glavnoj raspravi od 03. rujna 2024. godine, pisanu obranu 1. okrivljenog, dopis-zamolba Hrvatskih šuma Državnog inspektora od 09. ožujka 2022. godine, rješenje Državnog inspektorata, Službe šumarske i lovne inspekcije od 15. ožujka 2022. godine, zamolba radi produženja roka za izvršenje rješenja Hrvatskih šuma od 13.12.2022. godine s prilozima, rješenje službe šumarske i lovne inspekcije od 19. prosinca 2022. godine, rješenje o izvršenju službe šumarske i lovne inspekcije od 05. veljače 2024. godine, žalba Hrvatskih šuma i prijedlog za donošenje odluke o produžetku roka od 19. veljače 2024. godine, obavijest i prijavljenoj šumskoj šteti Hrvatskih šuma PP Sesvete, od 17. veljače 2022. godine s prilozima, zamolba za zbrinjavanje miješanog građevinskog otpada Hrvatskih šuma upućena na Ured gradonačelnika i Zagrebački holding d.o.o., očitovanje Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje od 10. travnja 2024. godine, obavijest pučkog pravobranitelja Državnom inspektoratu i Hrvatskim šumama od 11. travnja 2024. godine s prilozima, dostava pisane obrane 1. i. 2. okrivljenika Državnom inspektoratu, Područni ured Zagreb, Službi šumarske i lovne inspekcije od 11. rujna 2024. godine, očitovanje Državnog inspektora na pisanu obranu Hrvatskih šuma d.o.o. i odgovorne osobe CV od 07. 10. 2024. godine, te zapisnik o glavnoj raspravi od 19. veljače 2025. godine, podnesak 1. okrivljene pravne osobe Hrvatskih šuma- očitovanje vezano na podnesak službe Šumarske i lovne inspekcije od 07. listopada 2024. godine, izvadak iz prekršajne evidencije za 1. okrivljenu osobu i 2. okrivljenu odgovornu osobu.
4. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Služba šumarske i lovne inspekcije u očitovanju na obranu 1. i 2. okrivljenika naveo je da je viša šumarska inspektorica, Službe šumarske i lovne inspekcije, Područnog ureda Zagreb, Državnog inspektorata RH, dana 11.03.2024.g podnijela optužni prijedlog (KLASA:UP/I-321-10/21-01/25 i URBROJ:443-02-05-06-24-16) protiv 1. okrivljenika "Hrvatske šume" d.o.o. Zagreb - kao pravne osobe i 2. okrivljenika MV iz [adresa] - kao odgovorne osobe u pravnoj osobi - upravitelja Šumarije Dugo Selo, zbog neizvršenja rješenja Šumarske inspekcije kojim je naređeno uklanjanje otpada s površine od 7754 m[2] iz državne šume koja se nalazi na kčbr. [katastarska čestica] - k. o. [katastarska općina] ( 4A odsjek GJ „Črnovščak"). Rješenju (KLASA:UP/I 321-10/21- 01/25, URBROJ: 443-02-05-06-21 od 21.12.2021.) o uklanjanju otpada iz gore navedenog odsjeka, produžavan je rok za izvršenje rješenja uvažavajući traženje pravne osobe (2 pisane žalbe) sve do 31.12.2023.g. Rešenjem o izvršenju rješenja od 05.02.2024. (KLASA:UP/I-321-10/21-01/25 i URBROJ:443-02-05-06-24-7) produžen je rok za izvršenje do 31.03.2024. (dodatni). Do današnjeg dana otpad nije uklonjen. Nakon iscrpljenih svih pravnih mogućnosti (nekoliko odgoda izvršenja rješenja - produženi rokovi, šumarska inspekcija izišla je u susret okrivljenicima da izvrše rješenje od 21.12.2021. (krajnji rok 31.03.2024.) o uklanjanju otpada, odnosno nije podnosila optužni prijedlog. Naime, dana 06.12.2021. (prije izdavanja rješenja o uklanjanju otpada 21.12.2021.) šumarska inspekcija podnosi kaznenu prijavu iz članka 209. stavak 1. kaznenog zakona (pustošenje šuma) protiv nepoznatog počinitelja ODO u Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama (priloženi su zapisnici-izjave stranaka za koje šumarija Dugo Selo tvrdi da su počinitelji), po predmetu odlaganja otpada u šumi u vlasništvu RH u odsjeku 4A-GJ „Črnovščak" (k. o. [katastarska općina] – kčbr. [katastarska čestica]) gdje je na površini od 7554 m[2] posječena, oštećena ili zatrpana većina stabala, navezen sloj otpada (građevinski otpad pomiješan sa zemljom, krupnim kamenom, uz manje primjese plastike, drva i asfalta) u visini 1-2m, te je zbog uništenja humusnog sloja i prizemnog rašća poremećeno gospodarenje šumama, smanjena vrijednost šume i ugrožen opstanak šume odnosno ekosustava. Kako je moguće da NN osoba ili osobe navezu cca. 8000 m[3] otpada na šumsku površinu od 7554 m[2] (to je otprilike 800 kamiona x 10 m - navozilo se vjerojatno mjesecima), usto izvršili i ravnanje otpada radnim strojevima u odsjeku 4A, a da odgovorne osobe u pravnoj osobi to ne primijete i ne zaustave (zabrane) odlaganje otpada iako imaju ustrojenu čuvarsku službu i svaki dan su njihovi djelatnici na terenu. Rok od 15 dana od podnošenja optužnog prijedloga od isteka zadnjeg roka za izvršenje rješenja od 31.03.2024. je irelevantan, jer okrivljenici nisu izvršili rješenja šumarske inspekcije kojim je naređeno uklanjanje otpada u nešto više od 2 godine (mogući period izvršenja rešenja je od 21.12.2021. - 31.03.2024.). Uvidom na terenu utvrđeno je, da od strane okrivljenika u nešto više od 2 g. nisu poduzete nikakve radnje da se ukloni otpad. U tom roku su jedino jedanput zatražili od lokalne samouprave (grada Zagreba) lokaciju goje da se otpad odveze, i nakon negativnog odgovora grada Zagreba, nema više nikakvih radnji od strane okrivljenika da se predmetni otpad riješi. 1. i 2. okrivljenici smatraju da je optužni prijedlog podnesen „nepravovremeno" (nakon isteka roka), pa je shodno tome „nepravilno" i „neosnovano" terećenje okrivljenika. Ova tvrdnja u pisanoj obrani se odnosi na neizvršenje rješenja od 05.02.2024. iako je šumarska inspekcija u više navrata izlazila u susret okrivljenicima sa produžetkom roka izvršenja od 27.03.2022. pa sve do 31.03.2024. Ovlašteni tužitelj sukladno članku 13. Prekršajnog zakona (N.N.107/07, 39/13,157/13,110/15,70/17,118/18,114/22) ima rok od 2 godine za podnošenje optužnoga prijedloga od zastare za prekršajni progon. Optužni prijedlog sadrži sve bitne elemente optužnog prijedloga sukladno čl. 111. i 160. Prekršajnog zakona. Na opasku okrivljenika da „državni inspektor" ignorirajući činjenicu kako je upravo 1. okrivljenik ukazao na potencijalnog počinitelja, zanemario činjenicu poznatog počinitelja i unatoč tome donio rješenje i te temeljem istog podigao optužni prijedlog protiv 1. okrivljenika", šumarska inspekcija je nakon podneska Šumarije Dugo Selo koja je ukazala na potencijalnog počinitelja, podnijela dana 06.12.2021. kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja ODO u Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama (pravne i fizičke osobe) za koje Šumarija Dugo Selo sumnja da su odložili otpad. Rješenje od 21.12.2021. g. šumarska inspekcija je donijela temeljem članka 45.stavak. 3. Zakona o šumama (N.N.68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 1 36/24) koji glasi: „U šumi je zabranjeno odlagati otpad". Čl. 45. stavak 4. je propisano, da su šumoposjednici i druge pravne osobe koje koriste šumu u vlasništvu RH dužni otpad ukloniti iz šume te nastale troškove u vezi s tim poslovima imaju pravo naplatiti od osobe koja je taj otpad odložila u šumu i na šumsko zemljište. Kaznena prijava i donošenje i provedba rešenja su odvojeni postupci. Dana 11.05.2023.g. MUP, IX PP, PU zagrebačke izvješćuje UŠP Zagreb da nisu pronašli počinitelje ovog kaznenog djela.
Nakon toga, zaprimljena je žalba žalitelja i prijedlog za donošenje odluke o produžetku roka (zahtjev za mijenjanje jesenja i izvanredno ukidanje), te je žalba dostavljena u drugostupanjski postupak.
Protiv odgovornih osoba iz UŠP Zagreb, Šumarije Dugo Selo podnesen je optužni prijedlog zbog neizvršenja rješenja.
Sastojina (odsjek 4a) i dalje nije sanirana, a otpad i dalje nije uklonjen. Prema očitovanju „Hrvatskih šuma" d.o.o. Zagreb, u postupku je traženje lokacije zajedno sa Zagrebačkim holdingom d.o.o., Podružnica Čistoća, grada Zagreba za primjerenom lokacijom gdje bi se odložio otpad.
4. 1. i 2. okrivljenici su na podneseno očitovanje tužitelja odgovorili podneskom u kojem su naveli da u cijelosti ostaju pri navodima priložene pisane obrane, te da su u cijelosti neutemeljeni navodi podnositelja optužnoga prijedloga kako je isti tek nakon
iscrpljenih svim pravnih mogućnosti podnio optužni prijedlog. Naime, podnositelj optužnoga prijedloga zaobišao je odredbe Zakona o gospodarenju otpadom (NN 84/21, 142/23, dalje u tekstu: Zakon o gospodarenju otpadom) i to članka 145. stavka 2. kojim je jasno propisano da ukoliko je osoba koja je nepropisno uskladištila, ostavila, odbacila i/ili odložila otpad nepoznata, komunalni redar rešenjem naređuje uklanjanje otpada vlasniku nekretnine na kojoj je nepropisno uskladišten, ostavljen, odbačen i/ili odložen otpad ili posjedniku nekretnine ukoliko vlasnik nije poznat ili osobi koja sukladno posebnim propisima upravlja određenim područjem (dobrom). Ponovno su istaknuli kako je počinitelji, ali i vlasnik nekretnine poznat te nije bilo potrebe podnositi optužni prijedlog protiv osobe koja isključivo gospodari određenim područjem. Također, okrivljenik je pisanim putem naveo kako nije sporno da mu je produljivan rok za otklon otpada na predmetnoj lokaciji te je istoga svjestan, posto je sam tražio produljenje roka, pa je u potpunosti nepotrebno naglašavanje "izlazaka u susret okrivljenicima". Produljenje roka tražilo se radi pokušaja uspostave suradnje i komunikacije s drugim institucijama, a ne sa ciljem odugovlačenja postupka, a sto je okrivljenik jasno i dokazao.
Kontradiktorni su navodi podnositelja optužnog prijedloga kojim ističe kako je rok od 15 dana za podnošenje optužnoga prijedloga, a na koji se okrivljenik pozvao, irelevantan. Naime, zakonskom odredbom člankom 79. stavkom 6. Zakona o šumama NN 68/18, 115/18, 98/19, 32/20 145/20 (dalje tekstu: Zakon o šumama), propisano je da ukoliko inspektor utvrdi kako je povredom propisa počinjen prekršaj ili kazneno djelo, dužan je bez. odgode, a najkasnije u roku 15 dana od dana završetka nadzora podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu zbog počinjanja kaznenog dijela. Također, podnositelj optužnog prijedloga stavlja na teret okrivljenicima povredu članka 79, stavka 2.: "Ako inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi povrede ovog Zakona ili propisa donesenih na temelju njega, naredit de rešenjem otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku." Stavkom 5. istoga članka definirano je da ukoliko inspektor utvrdi da je povredom propisa počinjen prekršaj ili kazneno djelo, dužan bez odgode, a najkasnije u roku 15 dana od završetka nadzora izdati prekršajni nalog, podnijeti optužni prijedlog ili kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenog djela. Inspekcijski nadzor u ovom predmetu izvršen je 09. rujna 2021. godine, iz čega proizlazi kako je od utvrđivanja povrede do podnošenja optužnoga prijedloga (13.03.2024. godine) prošlo skoro 3 (tri) godine. Ukoliko bi se protivno optužnom prijedlogu dan 24. siječnja 2024. godine utvrdio kao dan utvrđivanja nepravilnosti, rok od 15 dana za podnošenje optužnog prijedloga i u ovom slučaju je protekao te je optužni prijedlog podnesen nepravovremeno. Naime, navodi podnositelja optužnog prijedloga, jasno ukazuju kako isti nije upoznat sa situacijom te očigledno ne zna kada i po kojem rješenju je podnesen optužni prijedlog, kao niti sa zakonskim odredbama. Optužni prijedlog podnesen je isključivo temeljem Rješenja od 21. prosinca 2021. godine KLASA: UP/I-321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06-21-1 (dalje u tekstu: rješenje I) te Rješenja KLASA: UP/I- 321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06-22-3 od 15. ožujka 2022. godine (dalje u tekstu: rješenje Il) i Rješenja KLASA: UP/I-321-10/21-01/25, URBROJ: 443-02-05-06- 22-5 od 19. prosinca 2022. godine (dalje u tekstu: rješenje III). Shodno tome, itekako su relevantni zakonom propisani prekluzivni rokovi koji izričito određuju vremenski period podnošenja te reagiranja ovlaštenih osoba i tijela, kao i otklanjanja propusta. Nastavno na neutemeljene i proizvoljne navode kako je okrivljenik samo jednom kontaktirao jedinice lokalne samouprave te da nakon iste neuspješne komunikacije nije bilo vise radni od strane okrivljenika da se predmetni otpad "riješi", pozivaju višeg šumarskog inspektora te Službu šumarske i lovne inspekcije da pročitaju pisanu obranu okrivljenika te priloge spisa u kojima će uočiti kako je okrivljenik kontinuirano pokušavao pronaći adekvatno rješenje kroz komunikaciju s ovlaštenim tijelima te brinuti neovlašteno deponiran otpad. Shodno tome, u potpunosti su neistiniti navodi podnositelja optužnog prijedloga te su isti usmjereni na narušavanje ugleda okrivljenika te povredu prava osobnosti, lažnim i neprimjerenim navodima. Također, isti navodi jasni su pokazatelji ciljanog i "ishitrenog postupanja" te očigledne namjere da se u sto kraćem roku, prekršajno kazni okrivljenika, a sve suprotno zakonodavnim odredbama i pozitivnom pravnim propisima Republike Hrvatske.
Pozivajući se na članke 111. i 160. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 / 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) te navode kako optužni prijedlog sadri sve bite elemente, ponovno pozivamo podnositelja optužnog prijedloga da iste članke prouči. Naime, državni inspektorat kao tijelo kojemu je primarni zadatak obavijanje inspekcijskih poslova, pogrešno tumači sadržaj i način na koji se treba podnositi optužni prijedlog te se pri podnošenju istog poziva na zakonodavne odredbe koje su u potpunosti u suprotnosti sa postupanjem istog. Naime, protiv okrivljenika je podnesen optužni prijedlog temeljem članka 79. stavka 2. Zakona o Šumama, a koji je kažnjiv po članku 81. stavku 1. točki 14. Zakona o Šumama. Navedenim člankom, točnije člankom 81, stavkom 1. točkom 14. reguliran je prekršaj u slučaju da javni šumo posjednik dopusti raspolaganje šumom i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske suprotno odredbama ovog Zakona i općim propisima o raspolaganju nekretninama, a koji je vezan na članak 56. stavak 1. spomenutog Zakona. Iz navedenog evidentno proizlazi kako je optužni prijedlog podnesen temeljem pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno članku 160. stavku 2. Prekršajnog zakona jer isti sadrži jedan prekršaj, a odredbe o kazni definirane su po osnovu drugog prekršaja te time isti nije povezan sa činjeničnim opisom radnje iz koje proistječe njegovo zakonsko obilježje. U optužnom prijedlogu također, nije navedeno niti točno vrijeme počinjenja prekršaja što je element počinjenja prekraja, propisan člankom 160. stavkom 2. točkom 6. Prekršajnog zakona, jer se od tada računaju svi zakonski rokovi, a osobito rok zastare te ponovno ističu kako se o nepotpunom optužnom prijedlogu ne može niti raspravljati. Također, pozivajući se na odredbe članka 13. Prekršajnog zakona, podnositelj optužnog prijedloga navodi kako ovlašteni tužitelj ima rok od 2 godine za podnošenje optužnog prijedloga od zastare za prekrajani progon. Naime, okrivljenik je imao potrebu ponovno izvršiti uvid u zakonodavne odredbe, a sve s ciljem provjere navoda podnositelja optužnog prijedloga. Uvidom u članak 13. Prekršajnog zakona, okrivljenik nije uspio pronaći rok od 2 godine, a kako navodi podnositelj optužnog prijedloga. Ovakvi navodi, postupanje te neozbiljnost podnositelja optužnog prijedloga koji kako ni prilikom podnošenja optužnog prijedloga, a niti prilikom podnošenja očitovanja na pisanu obranu okrivljenika, nije vodio računa provjeriti niti preispitati prisilne propise Republike Hrvatske te se uvjeriti u ispravnost članaka, a na koje se poziva, jasno ukazuje kako podnositelj optužnog prijedloga, osim sto nije upoznat s osnovnim odredbama pozitivnih propisa Republike Hrvatske, a koje bi svakodnevno trebao primjenjivati u svom radu, ima isključivo subjektivnu namjeru kažnjavanja okrivljenika protivno zakonskim odredbama. Okrivljenik ponovno ističe kako je državni inspektor pokretanje postupka po službenoj dužnosti temeljio isključivo na prijavi okrivljenika te je okrivljenik nažalost, nakon sto je pretrpio i prijavio šumsku štetu na podruju kojim gospodari, nerazumljivim potezima institucija, ovdje podnositelja optužnog prijedloga pretvoren u okrivljenika.
Nastavno na ostatak očitovanja podnositelja optužnog prijedloga, okrivljenik ponovno ističe kako je isti temeljem Zakona o šumama, točnije člankom 17. stavcima 1. i 4. definiran kao javni šumo posjednik koji je od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku koja gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske. Okrivljenik je redovno, u svrhu zaštite zdravlja kako građana tako i očuvanja samog okoliša, pokušavao stupiti u kontakt s institucijama koje su sukladno zakonodavnim normama Republike Hrvatske ovlaštene surađivati te sudjelovati u pojedinim procesima, ali je u istoj situaciji ostao bespomoćan, a čamu u prilog govore i svi dosad priložena dokazi. Neodgovorno je i nemoralno očekivati da okrivljenik kao javni šumo posjednik deponira otpad na prevedena odlagališta, a da sva ostala tijela odbijaju omogućiti suradnju, pomoć, te prikladno odlagalište za isto.
Nastavno na, citirano: "da NN osoba ili osobe navezu cca 8000 m[2] otpada na šumsku površinu od 7554 m[2] (to je otprilike 800 kamiona x10 m - navozilo se vjerojatno mjesecima), usto izvršili ravnanje otpada radnim strojevima u odsjeku 4A, a da odgovorne osobe u pravnoj osobi to ne primijete i ne zaustave (zabrane) odlaganje otpada lako imaju ustrojen čuvarsku službu i svaki dan su njihovi djelatnici na terenu, okrivljenik ističe kako podnositelj optužnog prijedloga očito nije upoznat da okrivljenik nije služba javne uprave kojoj je povjereno čuvanje javnog reda i poretka. Okrivljenik nije niti ovlašten, a formalnopravno i životno u nemogućnosti "zaustavljati" odlaganje otpada jer isti nema ovlasti niti sredstva kojima bi isto mogao realizirati. Osim toga, "ustrojena čuvarska služba" ne predstavlja fizičke osobe koje imaju ovlasti zvukom, glasom ili uporabom kakvih sredstava, a kako je gore navedeno održavati red i mir te spriječiti neovlaštena smetanja posjeda, odlaganja otpada od strane uhodanih počinitelja. Okrivljenik smatra u potpunosti nepotrebnim Sudu dokazivati nemogućnost ovakvih navoda podnositelja optužnog prijedloga, iz razloga sto je okrivljenik poduzeo sve sto mu kako zakonska regulativa tako i "služba" omogućuje i dozvoljava. Nastavno na citiranu odredbu, okrivljenik je slobodan nadovezati se te zatražiti očitovanje podnositelja optužnog prijedloga o slijedećem. Kako je moguće da podnositelj optužnog prijedloga ima saznanja o uzurpaciji i radnjama na zemljištu koje je u vlasništvu Republike Hrvatske, a isto ignorira? Podnositelj optužnog prijedloga jasno je i nedvojbeno upoznat s počiniteljem prekršaja. Naime, nastavno na zapisnik o održanoj glavnoj raspravi dana 03.09.2024. godine, nakon što je okrivljenik predočio fotografije, na kojima se nedvojbeno i jasno vidi počinitelj prekršaja, podnositelj optužnog prijedloga/viša šumarska inspektorica, očitovala se kako je osobno razgovarala sa dogovornom osobom u navedenom poduzeću u čijem vlasništvu je navedeni radni stroj zatečen u ravnanju otpada šumi, te kako je izjavila dobila je informaciju da je "njihov radnik išao samo isprobati radni stroj nakon popravka, i to bas na navedenu lokaciju". Viša šumarska inspektorica svjesno je ignorirala činjenicu kako je fizička osoba smetala posjed / vlasništvo Republike Hrvatske, na isto se oglušila, zanemarila činjenicu kako je ista bila obvezna reagirati na takvo saznanje te zaključno isto nije smatrala prekrajam. Dakle, podnositelj optužnog prijedloga ima saznanja o tzv. slučajnim radnjama, točnije slučajnim radnjama radnika prijavljene osobe, a koji bas slučajno ima poduzeće gdje je pristup spornom odlagalištu, zbog činjenice kako je navedena šuma okružena kanalima, jedino moguće preko posjeda prijavljene osobe. Izuzetno su bizarne slučajne radnje te slučajne okolnosti po kojima je slučajni radnik slučajno u krivo vrijeme bas ravnao otpad u šumi, a sve kako bi isprobao novi stroj. Očigledno, i sada utrveno, radnje podnositelja optužnog prijedloga subjektivno su usmjerene i to ciljano na okrivljenika, a kojima se svjesno zanemaruje pravo stanje stari te ignoriraju "slučajne" indicije koje upuhuju na počinitelja prekršaja.
Nastavno na zakonsku odredbu kako je u šumi zabranjeno odlagati otpad, okrivljenik ima potrebu još jednom istaknuti kako je prvi inspekcijski nadzor obavijen 2021. godine, a optužni prijedlog podignut 13.03.2024. godine. U vrijeme podnošenja optužnog prijedloga na snazi je bio sada već van snage Zakon o šumama, a kojim je člankom 45. stavkom 5. jasno odredbeno kako pri zbrinjavanju otpada na podruju jedinice lokalne samouprave na za to predviđena odlagališta, jedinice lokalne samouprave ne mogu to zbrinjavanje naplatiti od javnog šumo posjednika i drugih pravnih osoba kada se ti nastali troškovi ne mogu naplatiti od osobe koja je taj otpad odložila. Shodno tome, okrivljenik ne može biti odgovoran za uklanjanje otpada koji je zatečen na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske već zatečeni otpad jedinica lokalne samouprave mora ukloniti i zbrinuti o vlastitom trosku, a sto je podnositelj optužnog prijedloga zanemario. Činjenica kako podnositelj optužnog prijedloga ne dolaskom na zakazanu raspravu i to cak dva puta, jasno je pokazao nezainteresiranost te pasivnost u ovom predmetu. Okrivljenik je stava kako je istome očigledno u interesu isključivo iznositi neistinite navode i zanemarivati istinu. Okrivljenik je podnositelja optužnog prijedloga upoznao s počiniteljem prekršaja te isto potkrijepio dokazima, a sto je isti zanemario. Ista činjenica razvidno nije utjecala na otkrivanje stvarnog počinitelja, a sto samo šalje negativne konotacije u javnost te daje "vjetar u leđa" svakom budućem prekršitelju i staratelju nelegalnih deponija otpada nepoznatog sadržaja. Okrivljenik je pokusao izvršiti sva rješenja, sto je također u ovom postupku dokazao, ali nemogućnost suradnje, pritisak te prisila, produkt kontradiktornosti zakonskih propisa kao i nepristupačnosti te nezainteresiranosti javnih i lokalnih institucija te odricanja istih od odgovornosti. I dalje je nejasan razlog zbog kojeg je nadležno tijelo uklanjanje otpada naložilo okrivljeniku bez da je pokusalo utvrditi je li za odlaganje odgovorna osoba na koju su upućivale okolnosti prijave te dokazi od strane okrivljenika. Nejasan je i razlog podnošenja optužnog prijedloga protiv okrivljenika, kada je isti poduzeo sve radnje iz njegove nadležnosti te pokusao na ispravan način sanirati i otkloniti sporni otpad. Postupanje prema okrivljeniku nije u cilju i smislu Zakona o gospodarenju otpadom, a pritom demotivirajuće djeluje na prijavitelje, u ovom slušaju okrivljenika koji je u dobroj vjeri, postupajući s dužnom pažnjom prema dobru koje mu je povjereno na upravljanje prijavio nezakonite radnje te potencijalnog počinitelja, a da bi takvim postupanjem, radnjama nadležnih tijela snosio posudice vlastite prijave. Okrivljenik u okviru ovlasti i u skladu s pravilima struke konstantno apelira na nadležne institucije radi zajedničkog rešenja problema. Nerealno je shvaćanje podnositelja optužnog prijedloga da okrivljenik, a koji je otkrio i prijavio nedopuštenu radnju odlaganja otpada, samostalno zabranjuje i zaustavlja nelegalno deponiranje otpada, pritom ne vodeći računa o odgovornosti i nemogućnosti suradnje drugim institucijama, a na sto je podnositelj optužnog prijedloga upoznat. Shodno svemu navedenom, okrivljenik i dalje ostaje pri priloženoj pisanoj obrani te predlaže Sudu na temelju članka 182. Prekršajnog zakona istog osloboditi od optužbe u cijelosti.
4. Obranu 1. i 2. okrivljenih sutkinja je u cijelosti prihvatila i to u dijelu gdje su isti naveli da je ovlašteni tužitelj izdao Rješenje o izvršenju, KLASA: UP/I-321-10/21- 01/25, URBROJ: 443-02-05-06-24-7. od 05.02.2024. godine s dodatnim rokom do 31.03.2024. godine, a koje rješenje se nalazi u spisu.
Nesporno je da je izdano rješenje kojim se okrivljenicima naređuje uklanjanje otpada. Isto je tako nesporno da su rokovi citiranih izvršenja produljivani u više navrata i da je konačni rok izvršenja do 31. 03. 2024. godine. Navedeno proizlazi iz samog očitovanja tužitelja zaprimljenog 14.10.2024. godine gdje su i potvrdili da je šumarska inspekcija okrivljenima u više navrata izlazila susret sa produžetkom roka izvršenja od 27. 03.2022. godine pa sve do 31.03.2024. godine.
Članak 81.t.18. Zakona o šumama propisuje da će se novčanom kaznom kazniti šumo posjednik, ustanova ili pravna osoba ako ne izvrši rješenje šumarskog inspektora, a čl. 79. st. 2. Zakona o šumama, navodi da ako inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi povrede ovog zakona ili propisa donesenih na temelju njega, će narediti rješenjem otklanjanje utvrđenih nepravilnosti i nedostataka u određenom roku.
Sud je utvrdio da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga se 1. i 2. okrivljenima stavlja na teret da nisu izvršili rješenje s rokom izvršenja do 31.12.2023. godine, a tijekom postupka je utvrđeno da je produžen rok izvršenja do 31.03.2024. godine. Razvidno je stoga da je optužni prijedlog podnesen u vrijeme dok je trajao rok za izvršenje navedenog rješenja, dakle, preuranjeno.
Stoga, Sud je našao da postoje okolnosti koje isključuju krivnju 1. i 2. okrivljenika, pa ih je temeljem u izreci citirane odredbe oslobodio od optužbe za navedeno djelo prekršaja.
5. Temeljem u izreci citiranih odredbi okrivljenici su oslobođeni plaćanja troška prekršajnog postupka, te isti pada na teret sredstava Suda.
U Sesvetama, 02. lipnja 2025. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Darija Ćosić, v.r.
Lidija Košutić-Vrhovski, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, Industrijska cesta br. 15, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
