Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-785/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku Borislavu Lešini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakši Lucariću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: Povrv- 345/2023-19 od 15. prosinca 2023., dana 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: Povrv- 345/2023-19 od 15. prosinca 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku Marku Jurlini iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5285/2019 od 18. studenog 2019., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 31,85 EUR/240,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: Povrv-345/2023-19 od 15. prosinca 2023., u dijelu pod točkom I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku Marku Jurlini iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5285/2019 od 18. studenog 2019., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 102,47 EUR/772,04 kn, zajedno sa zateznom kamatom, i pod točkom II. izreke, i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku Marku Jurlini iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv-5285/2019 od 18. studenog 2019., u dijelu kojim je tuženiku LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, iznos od 102,47 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 25,62 EUR počevši od 25. lipnja 2019.

- na iznos od 25,62 EUR počevši od 23. srpnja 2019.

- na iznos od 25,62 EUR počevši od 24. kolovoza 2019.

- na iznos od 25,61 EUR počevši od 25. rujna 2019.

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, trošak parničnog postupka u iznosu od 152,29 EUR, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 27,25

EUR.

III. Nalaže se tuženiku LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, trošak žalbenog postupka u iznosu od 77,76 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Marka Jurlina iz Velike Gorice posl.br. Ovrv-5285/2019 od 18. studenog 2019., kojim je naloženo tuženiku LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, u roku od 8 dana, isplati iznos od 102,46 EUR/772,04 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 25,61 EUR/193,01 kn počevši od 25. lipnja 2019.

- na iznos od 25,61 EUR /193,01 kn počevši od 23. srpnja 2019.

- na iznos od 25,61 EUR /193,01 kn počevši od 24. kolovoza 2019.

- na iznos od 25,61 EUR /193,01 kn počevši od 25. rujna 2019,

pa do potpune isplate i obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, te da mu u istom roku naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 240,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do konačne isplate i obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II Nalaže se tužitelju HEP TOPLINARSTVO d.o.o. Zagreb, Miševečka 15 a, OIB: 15907062900, da tuženiku LR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 124,42 EUR/937,50 kn, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pritom posebno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj navodi da je, dana 26. listopada 2016., sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije, broj 266039201601, s ovlaštenim predstavnicima suvlasnika zgrade/građevine na adresi [adresa]. Time se ugovor smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine. Ne osporava činjenicu da je tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, tijekom 2017. godine, podnio zahtjev za izdvajanjem iz zajedničkog toplinskog sustava, međutim, time je tuženik oslobođen jedino plaćanja troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Dakle, tuženik je i dalje obvezan plaćati fiksne troškove koji se odnose na troškove snage, a koji su nužni u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cijelu zgradu. Tužitelj ističe da se utuženi računi upravo i odnose na fiksne troškove, a ne na troškove koji su u svezi s grijanjem stana (uporabne cjeline) tuženika. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 77,76 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 102,47 EUR (772,04 kuna) na ime nepodmirenih računa za obavljenu uslugu isporučene toplinske energije u razdoblju od svibnja do kolovoza 2019. godine na adresi L [adresa].

6. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a koji predstavlja takvu ispravu na temelju odredbe čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/2017, dalje u tekstu: OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ. 7. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/19, dalje u tekstu: ZPP), a takav se postupak provodi i u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno članku 460. ZPP-a.

8. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

9. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

11. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj, kao kupac toplinske energije, dana 26. listopada 2016. godine, sklopio s vlasnicima zajedničkih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi L [adresa], zastupanima po ovlaštenim predstavnicima suvlasnika, kao krajnjim kupcima toplinske energije, Ugovor o potrošnji toplinske energije, broj: 266039201601

- da predmetni Ugovor nije potpisan od ovlaštenog predstavnika suvlasnika na adresi L [adresa]

- da je pravni prednik tuženika ČR samostalnu uporabnu cjelinu u svome vlasništvu na adresi [adresa] izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, i to 2017. godine

- da je pravnom predniku tuženika, za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava, dana suglasnost suvlasnika zajedničkih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi L [adresa]

- da se utuženi računi odnose na razdoblje od svibnja do kolovoza 2019. godine i da glase na ČR

- da je ČR preminuo dana **.**.2020.

- da je AR jedini nasljednik pok. ČR

13. Nije sporno da je tuženik, odnosno pravni prednik tuženika bio vlasnik samostalne uporabne cjeline na adresi [adresa] u utuženom razdoblju. Međutim, sporno je je li tuženik dužan platiti troškove isporuke toplinske energije, uzevši u obzir činjenicu da je njegova samostalna uporabna cjelina izdvojena iz zajedničkog toplinskog sustava.

14. Prema članku 2. stavku 2. točki 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj: 99/2014, 27/2015, 124/2015, dalje u tekstu: Pravilnik) ukupni troškovi toplinske energije se sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije.

15. Nadalje, prema članku 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015, 76/2018, 96/2018, 86/2019 – dalje u tekstu ZTTE), krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava. Međutim, člankom 45. st. 3. ZTTE-a, propisano je da krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

16. Dakle, tuženik ima pravo izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava, a to je pravo i iskoristio. Međutim, time je oslobođen isključivo plaćanja troškova toplinske energije za svoj stan, tj. svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Pritom valja napomenuti da se stambena zgrada/građevina na adresi [adresa], nalazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije, u smislu čl. 45. st. 1. ZTTE, a na adresi L [adresa] se nalazi stan tuženika.

17. Tuženik, kao krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije na adresi L [adresa], dužan je nakon izdvajanja, a sukladno odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE- a, plaćati sve ostale troškove osim troškova toplinske energije za grijanje svoga stana ili vode. Konkretno, riječ je tzv. fiksnoj naknadi koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njegovog stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode), ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. kolovoza 2022., poslovni broj: Rev- 285/2021-3).

18. Dakle, tuženik, bez obzira što se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i pojedinačno ne koristi toplinsku energiju za grijanje u svojem stanu, dužan je podmirivati troškove potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade.

19. Nadalje, za postojanje obveze tuženika za podmirenje fiksne naknade tužitelja, nije odlučno sklapanje pojedinačnog ugovora s tužiteljem, jer ugovor o potrošnji toplinske energije je sklopljen za zajedničko mjerno mjesto preko ovlaštenih predstavnika suvlasnika, a za to je postojala odluka većine suvlasnika. Dakle, činjenica da tuženik nije potpisao niti dao svoju suglasnost za ugovor nije od značaja za njegovu obvezu plaćanja fiksnih troškova toplinske energije.

20. S obzirom na sve navedeno, pogrešno je stajalište prvostupanjskog suda da izdvajanjem iz zajedničkog toplinskog sustava, tuženik nije dužan platiti utuženi iznos tužitelju, jer tuženik s tužiteljem nije bio u nikakvom vjerovničko-dužničkom odnosu, niti u ugovornom odnosu, kao ni u izvanugovornom odnosu.

21. Sukladno članku 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015 - dalje u tekstu: ZN) nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove. U tijeku postupka nije bilo sporno da je tuženik AR jedini nasljednik prijašnjeg tuženika ČR.

22. Naposljetku, tuženik nije osporavao da se utužena tražbina odnosi na tzv. fiksne troškove, već jedino da nije dužan podmirivati bilo kakve troškove, budući da je izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava te da nije potpisao Ugovor o potrošnji električne energije.

23. Slijedom svega navedenoga, pravilnom primjenom materijalnog prava u smislu odredaba čl. 4., čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65., čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje: ZOO), čl. 139. st. 1. ZN-a i čl. 45. st. 3. ZTTE-a, valjalo je u skladu s odredbom čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu i održati na snazi platni nalog u iznosu od 102,47 EUR sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Javnom bilježniku Marku Jurlini iz Velike Gorice, poslovni broj Ovrv- 5285/2019 od 18. studenog 2019., zajedno sa zateznom kamatom, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a (točka II. stavak 1. drugostupanjske presude).

24. U odnosu na trošak ovršnog postupka valja reći da, prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Radi navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i odlučiti kao u točki I. presude, tj. potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je ukinut je platni nalog u odnosu na trošak ovršnog postupka u iznosu od 31,85 EUR (240,00 kn). Nadalje, o trošku ovršnog postupka valja odlučiti kao o parničnom trošku.

25. S obzirom na to da je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, tj. odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. Dakle, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP donesena je odluka o troškovima postupka u točki II. stavku 2. i 3. izreke, pa je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa) odlučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška. Tužitelj ima pravo na naknadu sljedećeg troška parničnog postupka: trošak sastava ovršnog prijedloga u zatraženom iznosu od 19,91 EUR prema Tbr 11.1. i trošak jednokratne nagrade u zatraženom iznosu od 124,42 EUR prema Tbr 7.9. Tužitelj ima pravo i na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 7,96 EUR, a koja nagrada je obračunata u skladu s čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 8/2011, 112/2012, 114/2012). S obzirom na navedeno, tuženica je dužna nadoknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 152,29 EUR (točka II. stavak 2. drugostupanjske presude).

26. Što se tiče drugih zatraženih troškova, tužitelj nema pravo na naknadu troška javnobilježničke dostave u iznosu od 3,98 EUR, naknadu nespecificiranog javnobilježničkog troška u iznosu od 10,00 EUR i naknadu troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 13,27 EUR, budući da nije dokazao da su mu ti troškovi nastali u smislu čl. 219 st. 1. ZPP. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 27,25 EUR (točka II. stavak 3. drugostupanjske presude).

27. S obzirom da je uspio sa svojom žalbom u pogledu odluke o glavnoj stvari, tužitelj ima pravo i na naknadu za trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u zatraženom iznosu od 77,76 EUR prema Tbr 10.1. (točka III. izreke ove drugostupanjske presude).

28. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove odluke, a primjenom odredbe iz čl. 373. st. 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 2. lipnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević