Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-44/2023-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari
tužitelja PROGAMES d.o.o. za usluge, OIB 49147115588, iz Varaždina, Ulica Zrinskih
i Frankopana 4, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom
društvu Brlečić & partneri j.t.d. iz Varaždina, Optujska 25/I, protiv tuženika DALY-
PEREŽA d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, OIB 18609986309, iz Varaždina, Ulica
Katarine Patačić 12, kojeg zastupa punomoćnica Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica
iz Varaždina, Vatroslava Lisinskog 6, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne
i javne rasprave 5. srpnja 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Elene
Tot, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d. iz
Varaždina i punomoćnice tuženika, te danom objave presude 30. srpnja 2024.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku DALY-PEREŽA d.o.o., Katarine Patačić 12, 42000
Varaždin, OIB 18609986309, da tužitelju PROGAMES d.o.o., Ulica Zrinskih i
Frankopana 4, 42000 Varaždin, OIB 49147115588, isplati iznos od 14.000,00 kuna /

1.858,12 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. 12. 2022.
godine pa do 31. 12. 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od
godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. 01. 2023. godine
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope
koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena."

Poslovni broj: P-44/2023-12

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove ovog postupka u iznosu od 783,18 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovome sudu 24. travnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj
je, u bitnome, naveo da su parnične stranke 1. prosinca 2021. zaključile Ugovor o
poslovnoj suradnji broj 31. na određeno vrijeme, u trajanju od dvije godine, da su istim
ugovorile da ugostitelj, ovdje tuženik daje, a tvrtka pod nazivom Progames d.o.o. prima
poslovni prostor od 1 m2 u ugostiteljskom objektu na besplatno korištenje u svrhu
proširenja ponude u lokalu, ugostiteljskom objektu "Narca" u Varaždinu, Ulica V.
Lisinsksog 6, da primatelj prima aparat Jukebox i TV 127 cm na određeno vrijeme u
trajanju od dvije godine, te se obvezuje smjestiti ga u lokal i upaliti u vrijeme kad lokal
radi, da se primatelj aparata obvezuje davatelju aparata za vrijeme trajanja tog ugovora
omogućiti kontroliranje ispravnosti rukovanja aparatom i priborom te da je primatelj
aparata odgovoran za mehanička i elektronička oštećenja nepravilnim rukovanjem.
Nadalje, tužitelj je naveo da su na taj način obje stranke trebale zarađivati, i to, tuženik
proširenjem svoje ponude u lokalu, dok je tužiteljev trebao biti sav prihod ostvaren od
aparata, ali da je 29. prosinca 2022. tužitelj došao do saznanja da je tuženik protivno
obvezi iz ugovora samovoljno, bez prethodne suglasnosti tužitelja, maknuo njegove
aparate iz tog objekta te je umjesto istih postavio aparate druge pravne osobe. Tužitelj
je pridodao da su čl. 5. navedenog Ugovora stanke ugovorile da je ugovor zaključen
na određeno vrijeme u trajanju od dvije godine te da se njime primatelj aparata
obvezuje da ne može bez suglasnosti davatelja premještati ili maknuti aparat iz
ugostiteljskog objekta prije isteka valjanosti ugovora, dok je odredbom čl. 6. tog
Ugovora ugovoreno da ukoliko primatelj stavi aparat izvan funkcije bez suglasnosti
davatelja, da je tada dužan platiti odštetu davatelju aparata u vrijednosti od 7.000,00
kuna, te da je, također, odredbom čl. 7. spomenutog Ugovora ugovoreno da primatelju
aparata nije dopušteno bez suglasnosti davatelja stavljati u svoj ugostiteljski prostor
aparate za zabavu bilo koje druge fizičke ili pravne osobe te da je povredom predmetne
točke ugovora primatelj aparata dužan davatelju aparata isplatiti odštetu iz točke 6.
Ugovora. Tužitelj je naveo da stoga na temelju odredbi čl. 5., čl. 6. i čl. 7. predmetnog
Ugovora potražuje od tuženika da mu isplati iznos od ukupno 14.000,00 kuna/1.858,12
eura.

2. Sud je navedenu tužbu s prilozima (listovi 1-14 spisa) dostavio tuženiku radi
podnošenja pisanog odgovora na tužbu, te je tuženik 26. ožujka 2024. dostavio
odgovor na tužbu (listovi 24-30 spisa) u kojem je u bitnome naveo da je točno da su
tužitelj i tuženik 1. prosinca 2021. zaključili Ugovor o poslovnoj suradnji broj 31. na rok
od dvije godine kojim je tužitelj u ugostiteljski objekt "Narca" u Varaždinu, V. Lisinskoga
6 smjestio aparat Jukebox i TV 127 cm, da je točkom 5. i 6. tog Ugovora ugovorno da
se tuženik obvezao da aparat neće premještati ili maknuti iz predmetnog objekta prije
isteka ugovora, a da, ukoliko tuženik stavi parat izvan funkcije, bez suglasnosti
tužitelja, da je tada dužan platiti odštetu u vrijednosti od 7.000,00 kuna. Nadalje je
tuženik naveo da je cijena jedne igre (pjesme) na aparatu Jukebox iznosila 2,00 kune,
a da je točkom 4. predmetnog Ugovora ugovoreno da se ta cijena "ne može mijenjati".
Pridodao je da je 7. studenoga 2022. tužitelj obavijestio direktora tuženika da mijenja
cijenu pjesme na Jukeboxu s 2,00 kuna (0,26 eura) po pjesmi na 0,40 eura po pjesmi,
što je skoro dvostruko skuplje te je protivno navedenom Ugovoru, a da se tuženik

2

Poslovni broj: P-44/2023-12

usprotivio promjeni cijene i u više navrata razgovarao s direktorom tužitelja, ali da je
direktor tužitelja ostao pri svojoj odluci. Isto tako tuženik je naveo da je tužitelj trebao
stavljati na vidljivo mjesto na aparatu markice kao dokaz da je platio mjesečni porez
jer u suprotnome dolazi do kažnjavanja i vlasnika aparata i vlasnika ugostiteljskog
objekta, istaknuo je da tužitelj nije svaki mjesec stavljao te markice, te da se na
upozorenja tuženika tužitelj izgovarao neosnovanim razlozima, da je tuženik, a budući
da je tužitelj promijenio cijenu na Jukeboxu, a što je bilo protivno ugovoru, zatražio da
tužitelj makne predmetne aparate iz ugostiteljskog objekta, na što je tužitelj pristao ali
nije po iste došao opravdavajući se prehladom. Nadalje je tuženik u odgovoru na tužbu
naveo da je tužitelj u predmetni ugostiteljski objekt tuženika došao 29. prosinca 2022.,
da je iz aparata izvadio novac i otišao, ali da aparate nije maknuo, pa da ga je nakon
toga tuženik nazvao i rekao mu da će on maknuti iste iz svog objekta, a u koju je svrhu
tuženik unajmio prostor do ugostiteljskog objekta za cijenu od 100,00 eura mjesečno.
Tuženik je naveo da je time tužitelj prekršio ugovornu obvezu iz točke 4. predmetnog
Ugovora i time izazvao raskid ugovora, da tuženik nije samovoljno stavio aparat izvan
funkcije, već zbog jednostranog kršenja ugovora od strane tužitelja, pa da stoga tužitelj
nema pravo na "odštetu" od 7.000,00 kuna, te da tuženik prigovara osnovi i visini
tužbenog zahtjeva. Tuženik je predložio da se odbije tužitelja s tužbom i tužbenim
zahtjevom.

3. Tijekom provođenja dokaznog postupka održana su ročišta 3. lipnja 2024. i

5. srpnja 2024., u svrhu dokazivanja saslušani su direktor tužitelja Mario Petrač, te
direktor tuženika Damir Pereža (listovi 73-76 spisa), te je izvršen uvid u: presliku
Ugovora o poslovnoj suradnji boj 31 (list 5 spisa), dopis tužitelja tuženiku (list 6 spisa),
preslike e-mail dopisa (listovi 11-13 spisa), preslike SMS poruka i Ugovora o zakupu
poslovnog prostora (listovi 28-30 spisa), preslike SMS poruka (listovi 34-36 spisa),
presliku specifikacije obračuna naknade (listovi 37-54 spisa) te preslike računa
Hrvatskog društva skladatelja (listovi 55-66 spisa).

4. Ocjenom provedenih dokaza, i to, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o
parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03.,
88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i
114/22., dalje: ZPP-a) sud je utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Naime, između parničnih stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica
da su iste 1. prosinca 2021. sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji broj 31. kojim je
tužitelj predao tuženiku na besplatno korištenje uređaj "Jukebox" i televizor od 127 cm
na određeno vrijeme, u trajanju od dvije godine, da se tuženik obvezao predmetne
uređaje smjestiti u svom poslovnom prostoru u ugostiteljskom objektu Caffe bara
"Narca" na adresi V. Lisinskog 6, Varaždin, a nije bila sporna ni činjenica da je tim
ugovorom ugovorena cijena jedne igre, odnosno, pjesme od 2,00 kune i da se ta cijena
ne može mijenjati, a da promet od tih uređaja isključivo pripada tužitelju, kao davatelju
tih uređaja. Isto tako, između stranaka nije bilo sporno da je taj ugovor sklopljen na
vremensko razdoblje u trajanju od dvije godine i da se istim tuženik obvezao da ne
može bez suglasnosti tužitelja prije isteka tog ugovora navedene uređaje premještati
ili maknuti iz svog ugostiteljskog objekta, jer će u suprotnome biti obvezan platiti
tužitelju odštetu u iznosu od 7.000,00 kuna, a koju će odštetu isti biti dužan platiti i ako
tuženik bez suglasnosti tužitelja u svoj ugostiteljski objekt stavi uređaje za zabavu bio
koje druge pravne ili fizičke osobe. Sporna je činjenica da li je tuženik bez suglasnosti
tužitelja prije isteka valjanosti navedenog ugovora premjestio, odnosno, maknuo

3

Poslovni broj: P-44/2023-12

spomenute uređaje iz svog ugostiteljskog objekta, odnosno, da li je bez suglasnosti
tužitelja tuženik u predmetni ugostiteljski objekt stavio uređaje za zabavu neke druge
osobe.

6. Radi utvrđenja navedenih činjenica sud je proveo, kako je iznijeto, dokaz
saslušanjem osoba ovlaštenih za zastupanje stranaka, i to, direktora tužitelja Maria
Petrača i direktora tuženika Damira Pereže. Direktor tužitelja Mario Petrač u svom je
iskazu (listovi 73-74 spisa) u bitnome, naveo da su parnične stranke 1. prosinca 2021.
sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji broj 31, da su se ugovorne obveze iz tog Ugovora
uredno ispunjavale, a da su parnične stranke već i prije zaključenja tog ugovora bile u
poslovnoj suradnji jer je tužitelj dao na korištenje tuženiku navedeni Jukebox uređaj,
da je od 1997. bila formirana cijena od 2,00 kune po jednoj pjesmi, te da je on, kad se

1. siječnja 2023. desio prijelaz sa kune u euro predložio direktoru tuženika da se cijena
po pjesmi digne na 0,40 centi, što bi nekada bilo 3,00 kune, ali da dogovor sa
direktorom tuženika o toj novoj cijeni nije postignut. Naveo je da je on trebao donijeti
uređaj tzv. žetonjeru koji prihvaća kovanice s novim programom, gdje umjesto
dosadašnjih kuna, prihvaća cente, ali da on tu promjenu nije napravio jer kad je došao
k tuženiku 28. ili 29. prosinca 2022. da tada njegovog Jukebox uređaja nije bilo na
prostoru gdje se do tada nalazio, već je na tom mjestu stajao jedan drugi Jukebox
uređaj. Iskazao je da tog dana nije bio prisutan direktor tuženika pa je on pitao
tuženikovu radnicu pod imenom Nina koja mu je kazala da je predmetni uređaj u
skladištu, a u što se on i uvjerio. Istaknuo je da misli da je osoba, koja je donijela drugi
Jukebox uređaj, s njegovog uređaja skinula neke pjesme, ali da taj navod ne može
dokazati jer ne zna da li se to stvarno i desilo. Pridodao je da je taj isti dan telefonskim
putem nazvao direktora tuženika te ga pitao zašto su maknuti uređaji, a da mu je isti
bahato odgovorio neka uzme svoje aparate, da mu nije kazao zašto su tužiteljevi
uređaji maknuti, te da se predmetni uređaji tužitelja i danas nalaze u tuženikovom
skladištu u Varaždinu, na adresi V. Lisinskog 6, a da on iste do sada još nije preuzeo
iz tuženikovog skladišta iz razloga što smatra da navedeni Ugovor nije raskinut.

7. Sud je, također, saslušao direktora tuženika Damira Perežu, koji je u svom
iskazu (listovi 74-76 spisa), naveo da je točno da su parnične stranke 1. prosinca 2021.
sklopile Ugovor o poslovnoj suradnji broj 31., da su prije sklapanja tog ugovora
parnične stranke već unazad osam godina surađivale na način da se koristio
spomenuti uređaj tužitelja u tuženikovom prostoru, da se u listopadu mjesecu 2022.
počelo postavljati pitanje u svezi promjene valute kune u euro, kao i pitanje cijene koja
će se naplaćivati po pjesmi u tome Jukeboxu, da je o tome počeo razgovarati sa
direktorom tužitelja, da je direktor tužitelja predložio da nakon promjene valute umjesto
dosadašnjih 2,00 kuna nova cijena po pjesmi bude 0,40 centi, ali da on na tu novu
cijenu nije pristao te da je kazao direktoru tužitelja da je to previsoka cijena, da ju
tuženik ne želi jer je smatrao da gosti neće trošiti taj iznos na pjesme te da će to
posljedično smanjiti dolazak gostiju i promet u njegovom kafiću. Naveo je da je unatoč
njegovom protivljenju direktor tužitelja ostao kod svog prijedloga da nova cijena po
pjesmi bude 0,40 centi, a da je on negdje prije Božića oko 20. prosinca 2022.
telefonskim putem nazvao direktora tužitelja i to ponovio da ne pristaje na ponuđenu
cijenu od 0,40 centi i ponovio poziv direktoru tužitelja da si uzme svoje uređaja i to
Jukebox i televizor, na što mu je navedeni kazao da je bolestan, da ima temperaturu,
pa da ne može doći, ali da su dogovorili da će nakon što ozdravi isti uzeti te uređaje.
Direktor tuženika je nadalje iskazao da je nakon nekoliko dana, i to, oko 28. ili 29.
prosinca 2022. direktor tužitelja došao u kafić tuženika i skinuo navedene uređaje, da

4

Poslovni broj: P-44/2023-12

on nije bio prisutan tom događaju ali da ga je o tome izvijestila tadašnja konobarica
Nina, da direktor tužitelja te aparate nije iznio iz prostorije već ih je ostavio u jednom
dijelu, pa da je stoga on nazvao direktora tužitelja i pitao ga zašto uređaje nije odvezao,
a na što ga je direktor tužitelja ružno izvrijeđao ali da mu nije kazao zašto iste nije
odnio.

Na kraju je direktor tuženika naveo da nije pažljivo čitao Ugovor od 1. prosinca 2021.
iz razloga što su parnične stranke mnogo godina unazad surađivale gdje se njihova
suradnja temeljila na potpunom povjerenju, da u slučaju da je pročitao taj ugovor, isti
ne bi nikada potpisao jer je u tom Ugovoru stavljeno da će, ukoliko primatelj stavi uređaj
izvan funkcije bez suglasnosti davatelja, biti dužan platiti odštetu od 7.000,00 kuna te
je pridodao da je predmetni ugovor raskinuo direktor tužitelja jer je izvršio promjenu
cijene suprotno ugovorenoj cijeni.

8. Ocjenom provedenih dokaza sud nije utvrdio da je tuženik predmetni Jukebox
uređaj te televizor stavio izvan funkcije i to bez suglasnosti tužitelja i to prije isteka
ugovornog razdoblja, jer tužitelj tijekom postupka nije uspio dokazati navedenu
činjenicu, a to stoga što u prilog istoj nije dostavio valjane dokaze. Sasvim suprotno iz
e-mail dopisa direktora tuženika punomoćnicima tužitelja od 25. siječnja 2023. (list 7
spisa) proizlazi da direktor tuženika u tome e-mailu izričito navodi da su tužiteljevi
aparati još uvijek u njegovom lokalu i da ukoliko ih tužitelj ne želi, odnosno, neće
ukloniti, da će se tada i ta situacija nekako riješiti.

Radi navedenog sud je u odnosu na tvrdnju tužitelja da je tuženik te uređaje stavio bez
njegove suglasnosti izvan funkcije primijenio pravila o teretu dokazivanja iz odredbe
čl. 221.a ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, te je taj
navod ocijenio nedokazanim. Naime, uz navedeno, sud je i iskaz direktora tuženika
Damira Pereže ocijenio neposredno uvjerljivijim od iskaza direktora tužitelja Maria
Petrača, a to iz razloga što je direktor tuženika iskazivao uvjerljivo i životno logično
navevši da nije pristao na promjenu ugovorene cijene po pjesmi iz predmetnog
Jukebox uređaja, a koju je promjenu cijene predlagao direktor tužitelja, jer je smatrao
da bi to moglo negativno utjecati na promet u njegovom ugostiteljskom objektu, pa da
je zato pozvao direktora tužitelja da odveze predmetne uređaje, a što direktor tužitelja
nije učinio i te uređaje nije odvezao, iako ih je demontirao i stavio izvan funkcije te ih
ostavio u jednom dijelu prostorije tuženikovog Caffe bara. Ovdje valja pridodati da
direktor tužitelja nije osporio navedenu tvrdnju direktora tuženika u svezi nepostizanja
sporazuma o novoj, višoj cijeni pjesama, te je potvrdio da stranke uistinu nisu uspjele
postići dogovor o tome. Radi svega navedenog sud provedenim dokazima, kako je
iznijeto, nije uspio sa dovoljno sigurnosti utvrditi tvrdnju tužitelja da je tuženik
predmetne uređaje bez njegove suglasnosti stavio izvan funkcije, te da je, također, bez
suglasnosti tužitelja u svoj ugostiteljski objekt stavio za zabavu uređaje neke druge
osobe, pa posljedično tome sud nije utvrdio da bi bio osnovan tužbeni zahtjev tužitelja
na ime naknade štete u iznosu od 1.858,12 eura.

9. Odluku o troškovima postupka sud je donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1.
ZPP-a, a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a.

Sud je kao potrebnu za vođenje ove parnice tuženiku odredio naknadu troškova za rad
njegovog punomoćnika za sastav odgovora na tužbu od 26. ožujka 2024. u iznosu od
200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškove za rad odvjetnika –
"Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa), kao što mu je dosudio i naknadu
troškova za rad njegovog punomoćnika za pristup na ročišta održana 3. lipnja 2024. i

5. srpnja 2024. u iznosu od po, također, 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. t. 1.

5

Poslovni broj: P-44/2023-12

Tarife). Na navedene iznose tuženik ima pravo obračunati i pripadajući PDV u visini od 150,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

Na kraju je sud tuženiku dosudio i naknadu troškova na ime sudske pristojbe na
odgovor na tužbu u iznosu od 33,18 eura (Tbr. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe
o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/2023.).

U Varaždinu 30. srpnja 2024.

Sudac: Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena
o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a
stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od
petnaest (15) dana od dostave prijepisa odluke.

Odluka se u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a
i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

Tužitelj PROGAMES d.o.o., iz Varaždina, Zrinskih i Frankopana 4, kojeg zastupa
punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d.
iz Varaždina, Optujska 25/I,

Tuženik DALY-PEREŽA d.o.o., iz Varaždina, Katarine Patačić 12, kojeg zastupa punomoćnica Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica iz Varaždina, Vatroslava Lisinskog 6.

6

Broj zapisa: 9-3086a-dae3a

Kontrolni broj: 0deb1-9f1ab-b88fc

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=HUGO WEDEMEYER, L=VARAŽDIN, O=TRGOVAČKI SUD U VARAŽDINU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Varaždinu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.