REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-1033/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Mirjane Šebalj Meglajec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nini Markovinović Belamarić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika CENTERTEX s.r.l. Via della Barroccai 15, Carpi 41012, Italija, OIB: 58346002204, zastupan po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu i II. tuženika PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi II. tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. siječnja 2024., poslovni broj: P- 3689/2021-32, 2. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Uvažava se žalba I. tuženika CENTERTEX s.r.l. Via della Barroccai 15, Carpi 41012, Italija, OIB: 58346002204, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 31. siječnja 2024., poslovni broj: P-3689/2021-32, i sudi:
I Tužiteljica UB, odbija se sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
„I Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Ovr-3289/20 od 29. siječanja 2021. god. nedopuštena u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-5 i E-6. II Nalaže se I i II - tuženicima nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od €10.966,96, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužiteljici UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I. tuženiku CENTERTEX s.r.l. Via della Barroccai 15, Carpi 41012, Italija, OIB: 58346002204, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.414,10 eura (deset tisuća četiristo četrnaest eura i deset centi), te trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.168,75 eura (četiri tisuće sto šezdeset osam eura i sedamdeset pet centi), sve u roku od 15 dana.
III Odbija se I. tuženik sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.910,00 eura (tri tisuće devetsto deset eura).
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda od 31. siječnja 2024. (u kojoj je u uvodu očito omaškom naveden datum 31. siječnja 2023.) odlučeno je:
„I Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. Ovr-3289/20 od 29. siječanja 2021. god. nedopuštena u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-5 i E-6. II Nalaže se I i II - tuženicima nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od €10.966,96, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka.“
2. Protiv navedene presude I. tuženik je pravovremeno izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19; - dalje: ZPP) .
2.1. U žalbi navodi da je prvostupanjskom sudu u podnesku od 12. prosinca 2023., skrenuo pozornost da je isti sud donio pravomoćnu i ovršnu presudu poslovni broj: P-500/2017 od 29. studenog 2017., kojom je dozvolio naplatu hipoteke koja je na predmetnim nekretninama upisana za njegovu korist, i to prodajom cjelokupne nekretnine, a ovršni postupak koji se također vodi pred istim prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj: Ovr-3289/2020, pokrenut je na temelju citirane presude i to kao postupak izvršenja pravomoćne i ovršne presude, pri čemu je rješenje o prodaji predmetne nekretnine za njegovu korist u međuvremenu postalo pravomoćno donošenjem rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž Ovr- 438/2021, kojim je odbijena žalba ovršenika, u ovoj pravnoj stvari II. tuženika, tj. supruga tužiteljice. Stoga smatra da se ne može u svezi istog spora podnositi nova tužba, niti se može donositi pobijana presuda zbog razloga litispendencije iz članka 194. stavka 3. ZPP-a.
2.2. Nadalje navodi da iz nespornih podataka proizlazi da je na predmetnoj nekretnini upisana hipoteka 7. rujna 1998., pa kasniji upisi tj. upis zabilježbe postojanja braka iz 2013., koju je upisala tužiteljica, nema niti može imati utjecaja na hipoteku jer se ona odnosi na cijelu nekretninu, sve zbog prvenstvenog reda, jer je hipoteka upisana prije zabilježba postojanja braka. Smatra da iz obrazloženja pobijane presude ne proizlazi materijalno-pravni propis po kojem bi tužiteljica imala pravo na ½ dijela suvlasništva na predmetnim nekretninama, te da iz pobijane presude proizlazi primjena odredbe članka 36. stavka 3. Obiteljskog zakona, što pravno nije moguće, jer iz podataka u spisu proizlazi da je predmetna nekretnina kupljena 1996., što je bilo za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, a Obiteljski zakon stupio je na snagu 1. srpnja 1999., pa se u ovom slučaju taj Zakon ne može primjenjivati, već bi se morao primjenjivati ranije važeći Zakon prema kojemu bi tužiteljica morala dokazivati stjecanje bračne stečevine.
2.3. Napose ističe da je pri upisu hipoteke polazio od odredbe članka 122. ZV-a, tj. povjerenja u zemljišne knjige gdje je kao vlasnik bio upisan samo II. tuženik, a vezano uz navedenu zakonsku odredbu da je pravni stav zauzeo Vrhovni sud RH u svojim odlukama Rev-1031/2020 od 21. listopada 2020. i Rev-1982/2019 od 11. svibnja 2022.
2.4. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužba i tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici da mu naknadi trošak parničnog postupka, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane presude ovaj sud je utvrdio da u postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19; - dalje: ZPP), na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a.
5.1. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje i žalitelj navodeći da tužiteljica ne može biti stranka u postupku jer nije upisana u zemljišnim knjigama kao nositelj prava vlasništva predmetnih nekretnina odnosno kao suvlasnica u ½ dijela, nije počinjena iz razloga što je tužiteljica zaključkom ovršnog suda poslovni broj: Ovr-3289/2020- 27 od 29. travnja 2021., upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na ½ dijela nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-5 i E-6, slijedom čega je sukladno članku 60. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; - dalje: OZ) odredila tužbeni zahtjev te podnijela predmetu tužbu.
5.2. Neosnovano žalitelj ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a u vezi s člankom 194. stavka 3. ZPP-a kojim je propisano da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Parnica koju žalitelj ističe vođena je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-500/2017 i pravomoćno je završena donošenjem presude poslovni broj: P-500/2017-84 od 29. studenog 2017., dakle ne radi se o parnici u tijeku, niti su ta i predmetna parnica subjektivno i objektivno identične, jer u njima ne sudjeluju iste stranke niti je istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev temeljen na istoj činjeničnoj osnovi.
5.3. Međutim, proglasivši ovrhu nedopuštenom na predmetu ovrhe tj. na ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-5 i E-6, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi članka 59. stavka 1. OZ-a i članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV), kojim je propisano načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.
6. Predmet ovog spora je utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-3289/2020-2 od 29. siječnja 2021., na ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-5 i E-6, za koji suvlasnički dio tužiteljica tvrdi da joj pripada s osnova bračne stečevine.
7. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je:
- da je tužiteljica 4. svibnja 2021. podnijela predmetnu tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na ½ dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], etažno vlasništvo E-5 i E-6, čemu je prethodila činjenica da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-3289/2020-27 od 29. travnja 2021., kao treća osoba upućena pokrenuti parnicu protiv stranaka toga ovršnog postupka i to ovrhovoditelja Centertex s.r.l. Via della Barroccai 15, Carpi 41012, Italija, te ovršenika PB (supruga tužiteljice),
- da je na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama upisanim kao vlasništvo II. tuženika PB, koje su predmet ovršnog postupka poslovni broj: Ovr-3289/2020, 7. rujna 1998. pod brojem Z-16548/98 Rj: Z-5430/00, temeljem sporazuma o kreditu sa zasnivanjem hipoteke od 23. srpnja 1998., kao javnobilježničkog akta broj OU-278/98, uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 600.000,00 DEM, zajedno sa zateznom kamatom i eventualnim troškovima, za korist Centertex s.r.l. Via della Scienza 3, Carpi 41012, Italija,
- da je suprug tužiteljice, II. tuženik PB, u vrijeme uknjižbe založnog prava (1998.), kao i u vrijeme pokretanja i vođenja parničnog postupka kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-500/2017 (ranije oznake P- 10808/2003), te ovršnog postupka poslovni broj: Ovr-3289/2020, u zemljišnim knjigama bio upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina, što je do danas ostalo neizmijenjeno,
- da je kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vođen parnični postupak pokrenut po tužbi tužitelja, u ovoj pravnoj stvari I. tuženika, protiv tuženika, u ovoj pravnoj stvari II. tuženika, radi isplate, pod poslovnim brojem: P-500/2017 (ranije oznake P-10808/2003), u kojem postupku je donesena presuda poslovni broj: P- 500/2017-84 od 29. studenog 2017., koja je postala pravomoćna i ovršna 21. srpnja 2017., kojom je odlučeno da je tuženik PB dužan dopustiti namirenje novčanog potraživanja tužitelja Centertex s.r.l., prodajom nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na k. č. br. [katastarska čestica], sastojećih od 4-sobnog dvoetažnog stana sa nusprostorijama u prizemlju i na I. katu, ukupne površine 132,24 m2 i dvije garaže označene brojevima 1 i 2, ukupne površine 48,98 m2, tako da se te nekretnine prodaju putem javne dražbe u sudskom postupku, te da je tuženik dužan tužitelju namiriti hipotekarni dug u iznosu od 306.775,13 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. listopada 2003. do isplate, uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 380.000,00 kuna (str. spisa 76-81),
- da je u parničnom postupku poslovni broj: P-500/2017 (ranije oznake P- 10808/2003), tužiteljica 19. svibnja 2004., angažirala punomoćnika za zastupanje svoga supruga PB, u tome postupku tuženika, koji to nije mogao učiniti jer se tada navodno nalazio u Argentini, što je razvidno iz zapisnika sa ročišta održanog u tome predmetu 21. svibnja 2004. (str. spisa 82-83), pa ne bi trebalo biti sporno da je tužiteljica najkasnije tada saznala za hipotekarni dug II. tuženika prema
I. tuženiku,
- da je ovrha koja se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: Ovr-3289/2020, pokrenuta na temelju ovršne isprave tj. pravomoćne i ovršne presude poslovni broj: P-500/2017-84 od 29. studenog 2017. (ranije oznake P-10808/2003),
- da je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr- 3289/2020-9 od 29. siječnja 2021. postalo pravomoćno 1. prosinca 2022., donošenjem rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž Ovr-438/2021-2 (str. spisa 70-74), osim u pogledu razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a,
- da su tužiteljica i II. tuženik, sklopili brak 24. studenog 1990., te je u zemljišnim knjigama pod brojem Z-8758/2013, zaprimljeno 21. veljače 2013., na nekretninama koje su predmet ovrhe, temeljem rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu Gž-4/2015-2 od 7. studenog 2016., zabilježeno postojanje braka sklopljenog između UB i PB (z.k. izvadak, str. spisa 6-9),
- da su nekretnine koje su predmet ovrhe poslovni broj: Ovr-3289/2020, kupljene 1996., dakle u vrijeme kad je na snazi bio Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94; - dalje: ZBPO), pa u konkretnom slučaju za prosudbu bračne stečevine nema mjesta primjeni Obiteljskog zakona kojim je propisano da se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do 1. srpnja 1999. kao dana početka primjene Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 162/98) primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine.
8. Dakle, činjenično nije sporno da su tužiteljica i II. tuženik zaključili brak 1990., da su predmetne nekretnine kupljene prije ljeta 1996., kada su se tužiteljica i II. tuženik prema iskazu II. tuženika uselili u stan, pa se na utvrđenje bračne stečevine obzirom na vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina, primjenjuju odredbe ranije važećeg ZBPO-a kojim je člankom 277. stavka 1. (članak 283. stavak 1.) propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, a člankom 281. stavka 1. (članak 287. stavak 1.) da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, zatim da predmetnom spisu ne priliježu materijalni dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi da su predmetne nekretnine bračna stečevina tužiteljice i II. tuženika, odnosno dokazi da su kupljene njihovim zajedničkim sredstvima i koliki je doprinos svakog od njih u stjecanju te imovine, pri čemu nije sporno da je tužiteljica u vrijeme njihovog stjecanja bila kućanica, a II. tuženik u radnom odnosu, te da je tužiteljica za uknjižbu prava zaloga na predmetnim nekretninama (dug koji je predmet ovršnog postupka poslovni broj: Ovr-3289/2020), saznala kada je u postupku vođenom kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-10808/2003 (sada P-500/2017), angažirala punomoćnika za zastupanje svoga supruga PB, u tome predmetu tuženika, što je bilo 19. svibnja 2004., a unatoč saznanju za taj postupak, nije poduzela niti jednu radnju radi zaštite svog eventualnog izvanknjižnog stvarnog prava (npr. nije pokrenula postupak za utvrđenje bračne stečevine, niti je sa II. tuženikom sklopila ugovor o diobi bračne stečevine), već je tek 2013. u zemljišnim knjigama samo zabilježila činjenicu postojanja braka, te napose a obzirom na citirane odredbe ZBPO-a (koji se primjenjuje obzirom na vrijeme stjecanja predmetnih nekretnina) u konkretnom slučaju da ta zabilježba nije od značaja, jer sama činjenica da je netko za vrijeme trajanja braka stekao određenu imovinu ne znači da se automatizmom radi o bračnoj stečevini.
8.1. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda koji je iskaze tužiteljice i II. tuženika ocijenio kao istinite, logične i uvjerljive u dijelu iz kojih proizlazi da tužiteljica nije znala da su nekretnine opterećene odnosno za predmetno potraživanje I. tuženika, jer takav zaključak nije potkrijepljen materijalnim dokazima, a posebno iz razloga što je u suprotnosti sa sadržajem zapisnika sa ročišta održanog 21. svibnja 2004. u postupku poslovni broj: P-500/2017 (ranije oznake P-10808/2003), pri čemu priznanje tužbe od strane II. tuženika nije relevantno jer je osobno zainteresiran za uspjeh tužiteljice u ovome postupku.
9. Člankom 57. stavka 3. ZV-a propisano je da kad je stvar na temelju zakona u zajedničkom vlasništvu dvije ili više osoba (zajedničara), nema utjecaja na to činjenica da je u zemljišnim knjigama ili bilo gdje drugdje prikazana kao vlasništvo samo nekoga od njih, osim prema trećim osobama čije se povjerenje u prometu štiti. Prema članku 61. stavka 1. ZV-a zajedničkim stvarima raspolažu zajedničari zajednički; pojedini od njih može stvarju raspolagati samo na temelju ovlasti koje su mu za to dali svi ostali, a stavkom 2. istog članka propisana je iznimka od stavka 1. te prema istom, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treće će osobe moći, na temelju pravnog posla koji nije sklopljen sa svim zajedničarima steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige ako vlasništvo nije upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.
10. Člankom 122. stavka 1. ZV-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga sjecanja zaštitu prema odredbama zakona, stavkom 2. istog članka, da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, a stavkom 3. da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
10.1. Gotovo na identičan način načelo povjerenja u zemljišne knjige propisano je člankom 8. ranije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - ispravak, 108/17 - dalje: ZZK), kao i sada važećeg istog Zakona.
11. Za predmetnu pravnu stvar relevantna je i odredba članka 130. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (stavak 1.) ali i da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano (stavak 2.).
12. Za prosudbu valjanosti, odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom bračnih drugova u odnosu na stjecatelja (treću osobu), bitna pretpostavka je savjesnost i poštenje te treće osobe. Radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći stvarno pravo na nekretnini koja u zemljišnim knjigama nije upisana kao zajedničko vlasništvo ako je stjecanje nastalo pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, odnosno ako je ta treća osoba pošteni stjecatelj. Međutim, osim savjesnosti treće osobe bitna je i savjesnost svih sudionika tog pravnog posla, uključujući i savjesnost bračnog druga koji nije sudionik tog pravnog posla (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 2027/2015 od 16. listopada 2019. i dr.). Prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.
13. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica pitanje svog prava vlasništva kao bračne stečevine problematizirala tek nakon što je određena ovrha na predmetnim nekretninama podnošenjem prigovora u ovršnom postupku, a potom i podnošenjem predmetne tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe na ovršenim nekretninama u ½ dijela. Tijekom postupka tužiteljica nije tvrdila, niti na bilo koji način ukazala da bi I. tuženiku bilo poznato da su predmetne nekretnine bračna stečevina ovršenika, u ovome postupku II. tuženika i nje, te da bi I. tuženik podnošenjem prijedloga za ovrhu radi namirenja novčane tražbine protiv ovršenika, u ovome postupku II. tuženika u čijem vlasništvu su predmetne nekretnine jedino i bile upisane u zemljišnim knjigama u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, kao i ranije u vrijeme uknjižbe prava zaloga, bio nesavjestan. Tužiteljica dakle nije niti pokušala dokazati nepoštenje I. tuženika koji prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda nije imao razloga za sumnju da bi treća osoba (tužiteljica) polagala prava koja bi ograničavala ili sprječavala provedbu ovrhe na predmetnim nekretninama.
14. Ukoliko je tužiteljica po osnovi bračne stečevine zaista stekla suvlasništvo na predmetnim nekretninama u ½ dijela, onda u odnosu na to svoje pravo nije savjesno postupala, te se uslijed vlastitih propusta izložila riziku da u međuvremenu netko treći, pozivajući se na načelo povjerenja u zemljišne knjige, stekne pravo i na njezinom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretnina, jer se vlasništvo nekretnine stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini (pravo zaloga) dok još pravo koje je tužiteljica eventualno stekla na temelju zakona, nije upisano (članak 130. stavka 2. ZV-a). Stoga je u ovoj pravnoj stvari od značaja i treba cijeniti pasivnost tužiteljice u odnosu na upis prava vlasništva eventualno stečenog na temelju zakona, jer iako ona nema zakonske obveze na upis prava vlasništva stečenog zakonom u zemljišne knjige, u situaciji kada nositelj toga prava isto ne upiše u zemljišne knjige, može se naći u pravnoj situaciji u kojoj se našla tužiteljica, pri čemu se ističe da je ona u braku sa II. tuženikom od 1990., da su nekretnine stečene 1996., da je hipotekarni dug upisan 1998., te da je tužiteljica tek 2021. podnijela prigovor radi zaštite svojih eventualnih prava na predmetnim nekretninama, pa je ovaj sud stava da se takvo ponašanje ne može smatrati ponašanjem dobrog gospodara i ne može dovesti do toga da se suprotstavi pravu treće osobe, konkretno pravu I. tuženika.
14.1. Naime, narušavanje povjerenja u zemljišne knjige, kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava, dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti i povjerenja u domaći pravni poredak, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što je upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu neizvjesnost, nesigurnost i nepovjerenje u pravni promet što je suprotno načelu vladavine prava kao jednoj od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.
15. Stoga se zahtjev tužiteljice upravljen na proglašenje ovrhe nedopuštenom ukazuje neosnovanim jer na pravo tužiteljice da s osnove bračne stečevine traži proglašenje nedopuštenosti ovrhe na ½ dijela predmetnih nekretnina, utječe upravo okolnost što njezino pravo nije bilo upisano u zemljišne knjige, niti u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, kao niti ranije u vrijeme uknjižbe prava zaloga, slijedom čega po ocjeni ovog suda, tužiteljica koja svoje eventualno pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama nikada nije upisala, već je samo 2013., u zemljišnim knjigama zabilježila postojanje braka sa II. tuženikom koja činjenica nije od značaja za uspjeh tužiteljice u ovome sporu, ne može sa uspjehom suprotstaviti učincima instituta zaštite povjerenja u zemljišne knjige.
15.1. U tom smislu je i Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluke poslovni broj: Rev-1031/2020 od 21. listopada 2020., Rev-85/2018 od 4. svibnja 2021., Rev- 1982/2019 od 11. svibnja 2022. i dr. U odluci Rev-1982/2019 od 11. svibnja 2022., navodi da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano.
16. Konačno ovaj sud ističe i da u situaciji kada su dva sudionika pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. ZV), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo čak i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri. (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.)
17. Zbog naprijed navedenih razloga valjalo je žalbu I. tuženika ocijeniti osnovanom, te primjenom članka 373. točke 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na oboje tuženika kao jedinstvenih i nužnih suparničara sukladno članku 201. ZPP-a.
18. Primjenom članka 166. stavka 2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupku i na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a obvezati tužiteljicu da I. tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 10.414,10 eura koje je u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a ovaj sud ocijenio potrebnim za vođenje parnice, i to prema utvrđenoj vrijednosti prema spora od 177.158,00 eura i primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: OT) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. (pobijana prvostupanjska presuda donesena je 31. siječnja 2024.), kojom je u Tbr. 52. stavka 3. propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a u odredbi Tbr. 54. označena vrijednost boda u visini od 2,00 eura, dok je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
18.1. Trošak I. tuženika potreban za vođenje parnice odnosi se na sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.668,00 eura, zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom 6. studenog 2023. po Tbr. 9/1 OT u iznosu od 2.668,00 eura, sastav podneska od 13. studenog 2023., zaprimljenog 14. studenog 2023. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.668,00 eura, sastav podneska od 29. studenog 2023. po Tbr. 8/4 OT u iznosu od 50,00 eura, konferenciju sa strankom po Tbr. 35/1 OT u iznosu od 100,00 eura, pripadajući PDV u iznosu od 2.038,50 eura, što ukupno iznosi 10.192,50 eura. Na taj iznos valjalo je dodati i trošak prijevoza punomoćnika I. tuženika na ročište održano kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu koji trošak se sastoji od plaćene cestarine na relaciji Slavonski Brod - Zagreb - Slavonski Brod u iznosu od 21,60 eura (10,80 eura x 2), te troška goriva u iznosu od 200,00 eura (400 km x 30% od 1,66 eura/l bezolovnog benzina), a ne kako je u troškovniku navedeno 400 eura, tako da ukupni osnovani trošak I. tuženika iznosi 10.414,10 eura koji mu je i dosuđen.
18.2. Sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.910,00 eura, I. tuženik je odbijen. Naime, neosnovano I. tuženik potražuje naknadu troška za sastav podneska od 20. svibnja 2021. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 2.668,00 eura, u kojem požuruje dostavu tužbe na odgovor a koji podnesak ovaj sud smatra nepotrebnim za vođenje parnice. Neosnovano potražuje i naknadu troška za sastav podneska od 16. siječnja 2023. po Tbr. 8/4 OT u iznosu od 50,00 eura, u kojem požuruje zakazivanje ročišta, te za sastav podneska od 11. rujna 2023. po Tbr 8/4 OT u iznosu od 50,00 eura, u kojem ispričava nedolazak na ročište, jer i ti podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice. Odbijen je I. tuženik i sa zahtjevom za naknadu troška slanja obavijesti stranci (4x) po Tbr. 37. OT u iznosu od 1.000,00 eura, jer spisu ne priliježu dokazi o slanju obavijesti stranci. Napose I. tuženik samo paušalno navodi da potražuje trošak sudske pristojbe ne navodeći koji iznos potražuje, pa takav zahtjev nije osnovan, obzirom da je protivan odredbi članka 164. stavka 2. ZPP-a.
19. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a, I. tuženiku čija je žalba uvažena dosuđen je trošak sastava žalbe po Tbr. 10/1 OT u iznosu od 3.335,00 eura uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 833,75 eura, što ukupno iznosi 4.168,75 eura, koji trošak je u cijelosti osnovan.
Slavonski Brod, 2. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
