Poslovni broj: UsI-891/25-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Marku Rešu, odvjetniku iz Zagreba, Jurja Žerjavića 19, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 02. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/24-01/03418996989, URBROJ: 341-99-05/3-24-4822 od 08. siječnja 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I-140-02/23- 01/03418996989, URBROJ: 341-15-05/3-23-18421 od 09. srpnja 2024. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 3.750,00 €, sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude koja se plaća ako trošak ne bude plaćen u ostavljenom roku.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 08. siječnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 09. srpnja 2024. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je nakon prestanka radnog odnosa 21. lipnja 2023. godine počevši od 22. lipnja 2023. godine ponovno određena starosna mirovina, ovaj put po općem propisu, dok je prethodno tužitelju starosna mirovna bila priznata i određena po posebnom propisu - Zakonu o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja (NN 153/05 i 152/08 - ZPP).

Tužitelj u tužbi tvrdi da je i u razdoblju od 03. srpnja 2021. godine do 21. lipnja 2023. godine obavljao poslove pirotehničara, odnosno poslove razminiranja u smislu čl. 1. st. 2. ZPP-a te u prilog dokazivanja te tvrdnje dostavlja ugovor o radu te jedan prekršajni nalog. Ističe da je na radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta bio zaposlen i u ranijem periodu, nakon čega mu je mirovina bila određena po ZPP-u kao posebnom propisu. Tužitelj ukazuje na drukčija postupanja tijela mirovinskog osiguranja u istovrsnim predmetima pa smatra da je doveden u nejednak položaj, da je diskriminiran i da su mu povrijeđena legitimna očekivanja. U toku upravnog spora se tužitelj pozvao i na izmjene ZPP-a iz NN 40/25, koje su u međuvremenu stupile na snagu 15. ožujka 2025. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužitelju je najprije rješenjem od 22. prosinca 2021. godine, a počevši od 01. srpnja 2021. godine, bilo priznato pravo na starosnu mirovinu po ZPP-u kao posebnom propisu o razminiranju, jer je do 30. lipnja 2021. godine bio zaposlen kao pirotehničar.

Već idućeg dana je doneseno rješenje o određivanju visine te starosne mirovine počevši od 03. srpnja 2021. godine, uz primjenu mirovinskog faktora 0,5, jer se tog datuma tužitelj ponovno zaposlio na puno radno vrijeme.

Taj radni odnos tužitelja je prestao 21. lipnja 2023. godine pa je tužitelj tog dana podnio zahtjev za ponovno određivanje visine svoje starosne mirovine. Osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 09. srpnja 2024. godine je tužitelju počevši od 22. lipnja 2023. godine ponovno određena visina starosne mirovine (uz primjenu mirovinskog faktora 1,0, kao nezaposlenoj osobi) - ali sada po općem propisu o mirovinskom osiguranju. Potom je već od idućeg dana tužitelju također po općem propisu o mirovinskom osiguranju mirovina određena uz primjenu mirovinskog faktora 0,5, jer se tada ponovno zaposlio na puno radno vrijeme. Konačno, ovim rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za preračun starosne mirovine, uz utvrđenje da je od 03. srpnja 2021. godine do 21. lipnja 2023. godine bio zaposlen kao pirotehničar - voditelj radilišta, što nije radno mjesto na koje se odnosi ZPP kao poseban propis.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 08. siječnja 2025. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Na temelju čl. 1. st. 1. i 2. ZPP-a posebni uvjeti i prava iz mirovinskog osiguranja se utvrđuju zaposlenicima na poslovima razminiranja, a to su pirotehničari koji neposredno obavljaju poslove razminiranja, pirotehnički nadzornici i pirotehnički nadglednici te nadležni inspektori.

Točno je da u ovim odredbama (prije izmjenâ ZPP-a u NN 40/25) nisu bili izričito navedeni voditelji radilišta, ali je tužitelj u tužbi ukazao na to da je u spornom razdoblju od 03. srpnja 2021. godine do 21. lipnja 2023. godine kao pirotehničar - voditelj radilišta zapravo u smislu čl. 1. st. 2. ZPP-a neposredno obavljao poslove razminiranja. Sud u potpunosti prihvaća ovu tvrdnju tužitelja, s obzirom na to da je neposredno potkrijepljena vjerodostojnom materijalnom dokumentacijom, odnosno ugovorom o radu i prekršajnim nalogom donesenim protiv njega 11. srpnja 2022. godine.

Iz cjeline odredbi ugovora o radu od 02. srpnja 2021. godine jasno proizlazi da će tužitelj kao pirotehničar - voditelj radilišta neposredno obavljati poslove razminiranja, a iz prekršajnog naloga od 11. srpnja 2022. godine proizlazi da je tužitelj 12. svibnja 2022. godine počinio prekršaj obavljajući poslove svog radnog mjesta prilikom obavljanja poslova razminiranja, odnosno prilikom ispitivanja tla ručnim detektorom metala i pipalicom.

Prema tome, za sud je nedvojbeno da je bez obzira na naziv radnog mjesta tužitelj za vrijeme radnog odnosa koji je trajao od 03. srpnja 2021. godine do 21. lipnja 2023. godine zapravo neposredno obavljao poslove razminiranja, čime je obuhvaćen mogućnošću priznavanja posebnih uvjeta i prava iz mirovinskog osiguranja u smislu čl. 1. st. 1. i 2. ZPP-a.

Nadalje, tužitelj s pravom ukazuje na to da je i do 30. lipnja 2021. godine bio zaposlen na radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta, nakon čega mu je tijelo mirovinskog osiguranja rješenjima od 22. prosinca 2021. godine i 23. prosinca 2021. godine bilo priznalo pravo na starosnu mirovinu i odredilo visinu te mirovine po ZPP-u kao posebnom propisu.

U tom smislu sud tuženiku ukazuje na netočnost u njegovom odgovoru na tužbu, u kojem je naveo da je tužitelj u spomenutom prethodnom razdoblju do 30. lipnja 2021. godine bio zaposlen na (drugom) radnom mjestu pirotehničara (a ne na radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta).

Naime, tuženik se u prilog tome pozvao na potvrdu tužiteljevog poslodavca, ali je pritom zanemario da je taj poslodavac u tom ranijem periodu prijavom o početku osiguranja od 28. prosinca 2018. godine tužitelja tijelu mirovinskog osiguranja počevši od 31. prosinca 2018. godine prijavio upravo s obzirom na radno mjesto pirotehničara - voditelja radilišta, što je tijelo mirovinskog osiguranja i potvrdilo primitkom i obradom te prijave 07. siječnja 2019. godine.

U tom smislu se - nasuprot potvrdi poslodavca - ovdje radi o javnoj ispravi koja dokazuje da je tužitelj i u ranijem periodu (do 30. lipnja 2021. godine) bio zaposlen na istom radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta, nakon čega mu je tijelo mirovinskog osiguranja ranijim rješenjima starosnu mirovinu priznalo i odredilo po ZPP-u kao posebnom propisu.

S obzirom na to da je tužitelj nesporno i u razdoblju od 03. srpnja 2021. godine do 21. lipnja 2023. godine također bio zaposlen na istom radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta, te da je u tom razdoblju po priloženoj materijalnoj dokumentaciji nesporno neposredno obavljao poslove razminiranja, nije bilo nikakvog razloga niti pravnog osnova da mu se novim rješenjima počevši od 22. lipnja 2023. godine starosna mirovina određuje po općem propisu.

U tom smislu tužitelj s pravom ukazuje i na pojedinačna drugačija postupanja tijela mirovinskog osiguranja u drugim istovrsnim slučajevima.

Nadalje, Zakonom o izmjenama Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja (NN 40/25 - ZI ZPP; stupio na snagu u toku ovog upravnog spora 15. ožujka 2025. godine) je sada i izričito propisano da se ZPP primjenjuje i na voditelje radilišta koji neposredno obavljaju poslove rukovođenja radilištima (novi čl. 1. st. 2. ZPP-a).

Iz čl. 3. st. 1. ZI ZPP-a pak proizlazi da se ta izmjena ZPP-a odnosi i na razdoblja prije stupanja na snagu ZI ZPP-a, jer je u toj odredbi propisano da će se zahtjevi voditelja radilišta za priznanje prava na mirovinu, u povodu kojih do stupanja na snagu ZI ZPP-a nije doneseno izvršno rješenje, riješiti prema ZI ZPP-u, ako je to za osiguranika povoljnije.

U čl. 3. st. 2. ZI ZPP-a je propisano da će se zatečenim voditeljima radilišta kojima je do dana stupanja na snagu ZI ZPP-a mirovina određena prema općem propisu najkasnije u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ZI ZPP-a mirovina odrediti prema ZPP-u.

U tom smislu sud napominje da je prema dostupnoj materijalnoj dokumentaciji tužitelj i u kasnijem razdoblju (od 23. lipnja 2023. godine do 30. lipnja 2024. godine) po potvrdi svog poslodavca također bio zaposlen na radnom mjestu pirotehničara - voditelja radilišta.

Iz svega navedenog proizlazi da je osporavanim rješenjima tužitelju nepravilno i nezakonito počevši od 22. lipnja 2023. godine starosna mirovina bila određena po općem propisu pa je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i osporavana rješenja poništena.

Predmet je potom vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje će tužitelju počevši od 22. lipnja 2023. godine ponovno odrediti njegovu starosnu mirovinu, i to po ZPP-u kao posebnom propisu kojim se utvrđuju posebni uvjeti i prava iz mirovinskog osiguranja zaposlenicima na poslovima razminiranja. S obzirom na to da je sud odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrdio na temelju dostupne materijalne dokumentacije te da se u bîti ovdje radi o pravilnoj primjeni materijalnog prava, na raspravnom je ročištu odbijen tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje direktora njegovog poslodavca i za pribavljanje pisanog očitovanja njegovog poslodavca.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe, trošku sastava podneska od 12. svibnja 2025. godine (kojim je ukazano na nove propise) i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, na što zatražene zatezne kamate teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

U Zagrebu, 02. lipnja 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Marko Reš

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića