REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-140/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola po sucu Miroslavu Ružiću, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri, j.t.d. sa sjedištem u [adresa], protiv ovršenice ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-2036/2024-2 od 21. veljače 2025., 2. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: Ovr-2036/2024-2 od 21. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Nalaže se ovršenici ZH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, [adresa], naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,88 EUR (dvadeset jedan euro i osamdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu većem od dosuđujućeg, kao neosnovan.“

2. Protiv odbijajućeg dijela navedenog rješenja (pod točkom II. izreke) žalbu, pravodobno, podnosi ovrhovoditelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi da mu pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti pripada temeljem Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) i da se pri tomu odredbama navedene Tarife nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovomu slučaju ovrhovoditelju bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, posljedično čemu smatra da mu je trebalo priznati i ovaj zahtijevani trošak, pri čemu ukazuje i na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama poslovni broj: Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023., Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023., Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. i Rev-78/2023-2 od 22. studenoga 2023.; da je, osim toga, sud prvog stupnja priznao ovrhovoditelju trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 5,00 eura, primjenom točne odredbe Tarife i to Tbr. 11. točke 6., ali u vezi s pogrešnim Tbr. 11. točkom 2. Tarife, obzirom na to da se Tbr. 11. točka 6. ne povezuje se s Tbr. 11. točka 2. jer se u ovomu postupku ne radi o postupcima vezanim uz prvostupanjski postupak smetanja posjeda, služnosti, stambeni odnosi i radni odnosi (Tbr. 7. točka 2. Tarife) niti se radi o razvodu ili poništenju braka, o postojanju ili nepostojanju braka, utvrđivanju ili osporavanju očinstva te o tome s kime će živjeti maloljetna djeca te zakonskom uzdržavanju ili dokidanju obveze uzdržavanja (Tbr. 7. točka 3. Tarife), kao što se niti se radi o parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura (Tbr. 7. točka 9. Tarife); da je ovrhovoditelj mišljenja da je sud prvog stupnja pravilno trebao primijeniti Tbr. 11. točku 6. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. i dosuditi ovrhovoditelju iznos od 25,00 eura bez PDV tj. iznos od 31,25 eura s uključenim PDV, za ovršnu radnju koju je bila potrebna za provedbu ovrsi i to sastavljanje prijedloga za dostavu rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji; da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a obrazloženje istoga je pogrešno, jer se u spisu predmeta nalaze dokazi da su predmetne radnje stvarno poduzete, da su ovršne radnje bile potrebne i nužne za provedbu ovrhe i da su ovrhovoditelju nastali predmetni ovršni troškovi; da je, slijedom navedenog, ovrhovoditelj stava da su troškovi izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (Tbr. 36. Tarife – 50,00 eura (bez PDV-a)) i trošak sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji (Tbr. 11.6. u vezi s 7.1. Tarife – 25,00 eura (bez PDV-a)), bili potrebni radi provedbe izvansudske ovrha te je ovršenica sukladno odredbi članka 14. stavaka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ) i članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) dužna predmetni nepriznati trošak ovršnog postupka s uključenim PDV, u ukupnom iznosu od 93,75 EUR, naknaditi ovrhovoditelju.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači sukladno iznesenim žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Tijekom ovoga postupka utvrđeno je: da je ovrhovoditelj 1. listopada 2024. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izvansudsku ovrhu svoje novčane tražbine koju ima u odnosu na ovršenicu, na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-8267/2024 od 30. kolovoza 2024.; da je podneskom od 30. prosinca 2024. podnio zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe u ukupnom iznosu od 109,38 eura i to na ime troškova sastava prijedloga radi dostave Financijskoj agenciji pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika u iznosu od 25,00 eura, troškova sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova izvansudske ovrhe od 30. prosinca 2024. u iznosu od 12,50 eura te troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu 50,00 eura, a što uvećano za trošak PDV „daje“ ukupni iznos od 109,38 eura; da mu je sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, priznao pravo na troškove izvansudske ovrhe u iznosu od 21,88 eura (na ime troška sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 5,00 eura prema Tbr. 11. točka 6. u vezi s Tbr. 11. točki 2. Tarife i troška sastava predmetnog zahtjeva u iznosu od 12,50 eura prema Tbr. 11. točki 10. u vezi s Tbr. 7. točki 1. Tarife, a što uvećano za PDV po stopi od 25 % prema Tbr. 46. Tarife, „daje“ ukupni iznos od 21,88 eura) (točka I. izreke), dok je u preostalomu dijelu njegov zahtjev za naknadu troškova ove ovrhe (koji se odnosi na troškove pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura te preostali dio zahtjeva za naknadu troška sastava prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 25,00 eura), odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

5.1. Pri tomu je sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, uzimljući u obzir da je odredbom članka 283. stavka 1. OZ propisano da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom istoga članka stavkom 4. propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju, posljedično čemu za razliku od sudskih odluka kada sud potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti izdaje na prijedlog ovrhovoditelja, javni bilježnik po službenoj dužnosti takvu potvrdu dostavlja ovrhovoditelju pa stoga ovrhovoditelj neopravdano potražuje navedeni trošak na teret protivne stranke.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.

7. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge ovrhovoditelja u dijelu u kojemu ukazuje na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba ovršnog postupka obzirom da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

7.1. Osim toga, u ovomu postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ.

8. Suprotno žalbenim navodima žalitelja ni materijalno pravo (u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ) nije pogrešno primijenjeno.

9. U ovomu dijelu postupka, obzirom na žalbu žalitelja, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na naknadu troškova izvansudske ovrhe kod Financijske agencije već je sporno ima li pravo i na naknadu troškova koji se odnosi na trošak pribavljanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti utemeljen na odredbi Tbr. 36. stavka 2. Tarife. Prema žalbenim navodima žalitelja nije sporno ni da ovrhovoditelju (nesporno) pripadajuću naknadu troška dostave ovršne isprave Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe treba pravilno obračunati uz primjenu odredbe Tbr. 11. točke 6. Tarife (kako je to učinio i prvostupanjski sud), međutim, ovrhovoditelj smatra da mu je taj trošak trebalo priznati uz primjenu odredbe Tbr. 11. točke 6. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife, umjesto u vezi s Tbr. 11. točkom 2. Tarife (kako je to dosudio sud prvog stupnja).

10. Na temelju odredbe Tbr. 36. stavka 2. Tarife propisano je da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

11. Odredbom članka 283. stavka 1. OZ propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je odredbom stavka 4. toga članka propisano da će rješenje o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

12. Prema odredbi članka 14. stavka 4. OZ ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, u konkretnomu slučaju ne radi se o troškovima izravne naplate kod Financijske agencije već o troškovima izvansudske ovrhe kod Financijske agencije.

13.1. Naime, izvansudska ovrha se kod Financijske agencije u smislu članka 284. stavka 1. OZ pokreće na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha općenito na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, dok se izravna naplata pokreće na temelju ostalih sudskih odluka i ovršnih isprava pobrojanih u članku 209. OZ.

14. Povratno, u ovomu slučaju ovršnu ispravu temeljem koje je pokrenut postupak izvansudske ovrhe predstavlja rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa] poslovni broj: Ovrv-8267/2024 od 30. kolovoza 2024. tako da, posljedično tomu, prema odredbi članka 283. OZ ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troškova na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja jer je javni bilježnik istu bio dužan izdati te ju je konkretno i izdao i bez zahtjeva ovrhovoditelja, a kako to proizlazi iz spisa predmeta (stranica 14 spisa) pa se, posljedično tomu, tako zatraženi trošak ne može priznati ovrhovoditelju na teret protivne stranke kao trošak koji je potreban za ovrhu u smislu odredbe članka 14. stavka 4. OZ.

15. U prilog takvomu pravnom shvaćanju, prema kojem ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe, „govori“ i to da je u prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama ovršnog zakona s konačnim prijedlogom zakona kao obrazloženje razloga donošenja članka 16. novele Ovršnog zakona 2020. („Narodne novine“ broj: 131/20) kojim je izmijenjen članak 283. dotadašnjeg OZ navedeno: „Predmetnom odredbom se smanjuju troškovi postupka na način da se brišu odredbe o određivanju predvidivih troškova postupka, potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti a ne kao dosad na prijedlog ovrhovoditelja. Navedenim rješenjem trošak provedbe ovrhe se pojeftinjuje i pojednostavljuje, jer se iz poslovnog procesa ovrhe miče jedan korak.“

16. U odnosu na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koja u žalbi ukazuje žalitelj, valja istaknuti da su ona izražena u odnosu na činjenično i materijalnopravno drugačije slučajeve (jer se odnose na trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izravne naplate prema odredbi članka 209. OZ) pa stoga ona nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja, u kojemu se radi o zahtjevu za naknadu troška s osnova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe prema odredbi članka 283. OZ) pa je žalba žalitelja i u tomu dijelu neosnovana.

17. Povratno, u konkretnomu slučaju taj, po ovrhovoditelju zatraženi trošak, nije ni nastao pa, posljedično tomu, ne proizlazi ni osnov da bi se isti priznao, obzirom da se ne radi o iznimnom slučaju kada javni bilježnik ne bi stavio potvrdu na rješenje o ovrsi pa bi ovrhovoditelj eventualno imao pravo i na naknadu toga troška, ukoliko bi dokazao i poduzimanje te radnje, a što ovdje nije bio slučaj.

18. Pri tomu, valja istaknuti i da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Županijskog suda u Puli - Pola od 14. travnja 2025., a na kojem je pravnom shvaćanju utemeljena i ova odluka, ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u postupku izvansudske ovrhe.

19. Povratno, punomoćnik tužitelja se neosnovano poziva na sudsku praksu nekih drugih županijskih sudova, jer ovaj sud nije vezan tom sudskom praksom, već samo zaključcima sjednice Građanskog odjela ovoga Suda.

20. U odnosu na žalbene navode žalitelja „da je sud prvog stupnja pravilno trebao primijeniti Tbr. 11. točku 6. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife“ i dosuditi ovrhovoditelju zatraženi iznos troškova sastava prijedloga radi dostave Financijskoj agenciji pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika, valja istaknuti da odredba Tbr. 11. točke 6. Tarife glasi: „Za dostavu ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 11. toč. 1. i 2., ali ne više od 100 bodova.“ tako da, posljedično tomu, u konkretnomu slučaju nije bilo moguće ovrhovoditelju zatraženi trošak dosuditi primjenom „Tbr. 11. točke 6. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife“, obzirom da bi takvo postupanje bilo protivno navedenom sadržaju odredbe Tbr. 11. točke 6. Tarife pa je stoga, a uzimljući pri tomu u obzir i da drugostupanjski sud (izvan sadržaja žalbenih navoda žalitelja) ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. stavak 2. u vezi odredbe članka 381. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ) žalba ovrhovoditelja i u tomu dijelu neosnovana.

21. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti u cijelosti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ riješiti kao u izreci pod točkom I ovog rješenja.

22. Tijekom žalbenog postupka ovrhovoditelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe, ali je taj njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan jer nije uspio sa svojom žalbom i riješiti kao u izreci pod točkom II ovog rješenja (članka 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a sve u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ).

U Puli – Pola 2. lipnja 2025.

Sudac

Miroslav Ružić