Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1895/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Ivici Veseliću, u pravnoj stvari tužitelja DC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dubravko Arapović, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženice HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Danijel Leva, odvjetnik iz Poreča, radi proglašenja ovrhe nedopustivom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-820/2024-43 od 12. veljače 2025., dana 2. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-820/2024-43 od 12. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja podnesena 10. prosinca 2018.
2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovom višem sudu osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Žalba je neosnovana.
4. U pobijanom rješenju, kao ni u postupku koji mu je prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
5. Sud prvog stupnja je u pobijanom rješenju pravilno zaključio, što niti tužitelja u žalbi ne čini prijepornim, da u ovršnom predmetu koji se vodi kod toga suda pod brojem Ovr-901/2017 tužitelj nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
5.1. Prvostupanjski sud je pregledom toga spisa pod brojem Ovr-901/2017 utvrdio da tužitelj kao ovršenik nikada u njemu nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, već da je samoinicijativno, prije podnošenja žalbe (kao prve njegove radnje u ovršnom predmetu) podnio tužbu u ovom predmetu, kako je to navedeno u točki 3. obrazloženja pobijanog rješenja.
5.2. Žalitelj i u ovoj žalbi potvrđuje činjenicu da nije upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom kada navodi da je "nakon donošenja drugostupanjske odluke Gž-2061/2024 Županijskog suda u Zagrebu u devet uzastopnih podnesaka tražio od ovršnog suda da ga temeljem čl. 52. st. 3. i čl. 118. Ovršnog zakona uputi u parnicu, - kao što je to u konkretnom slučaju."
6. U smislu odredaba čl. 11. i 12. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) OZ-a (čl. 11. i 12.), rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.
6.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Rev 1100/17-2 od 23. svibnja 2017. zauzeo shvaćanje da je "tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da ovršenika upućuje na parnicu: između ostalog i kada (prema prethodno navedenim odredbama OZ-a, a relevantno za ovaj slučaj) u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.
6.2. U slučaju da ovršni sud u prethodnoj situaciji ne odluči uputiti ovršenika na parnicu, takav put pravne zaštite nije dopušten.
6.3. Pritom okolnost (na koju se tužitelj poziva nastavno i u reviziji) što je ovršni sud propustio ovršenika uputiti u parnicu, sve da je i istinita - kako to on u suštini drži, ne može ovršenika u odnosu na dopuštenost tužbe dovesti u povoljniju poziciju: pravilnost postupanja ovršnog suda u ovršnom postupku može se ispitivati a odluke donesene u ovršnom postupku pobijati samo u okviru tog postupka i prema odredbama zakona koje uređuju taj postupak (OZ-a), a ne povodom tužbe u parnici, i to tužbe podnesene iako za to nisu ispunjene procesne pretpostavke predviđene OZ- om.
6.4. Sukladno izloženom, nižestupanjski sudovi pravilno su postupili kada su zbog nepostojanja osnovne procesne pretpostavke iz navedenih odredaba čl. 52. OZ-a za njezino podnošenje predmetnu tužbu odbacili.
7. Ovaj viši sud u konkretnom slučaju smatra da je citirano shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev 1100/17-2 od 23. svibnja 2017. valjalo primijeniti i u ovom predmetu, kako je to i učinio sud prvog stupnja u pobijanom rješenju.
8. Tek je za istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revd 951/2024-2 od 13. ožujka 2024. shvaćanja da "sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Ovršnog Zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) upućivanje u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom povodom žalbe ovršenika, moguće je samo u pogledu žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7., 9.-11. OZ. Prema čl. 55. st. 3. OZ u vezi s čl. 52. st. 5. OZ, u pokrenutom parničnom postupku sud je ograničen na raspravljanje upravo onih razloga zbog kojih je ovršenik upućen u parnicu, a ovršenik kao tužitelj u pokrenutoj parnici ne može širiti razloge zbog kojih je upućen u parnicu.
8.1. Stoga je sud prvog stupnja u ovom slučaju bio vezan sadržajem presude kao ovršne isprave i mogao je raspravljati samo o navedenom opugnacijskom razlogu iz čl. 50. st. 1. točka 7. OZ povodom kojeg je došlo do upućivanja u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što je sukladno pravnom shvaćanu izraženom u brojnim odlukama ovog suda (primjerice: Rev 433/17-2 od 16. svibnja 2017., Rev 2770/2015-2 od 13. ožujka 2019., Rev 873/2016-5 od 10. prosinca 2019., Rev 861/2022-2 od 5. listopada 2022. i dr.).
9. Ostali žalbeni navodi vezani za tijek i trajanje ovršnog postupka u predmetu suda prvog stupnja broj Ovr-901/2017 nisu od odlučnog značaja za zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja i stoga ih ovaj sud kao takve nije posebno cijenio.
10. Slijedom navedenog i primjenom odredbe čl. 380. t. 2 ZPP ovaj sud je odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 2. lipnja 2025.
Sudac:
Ivica Veselić
