P-4513/2021-49

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja AU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Macura i Restović u Šibeniku, protiv tuženika pod 1 ŠU i pod 2 PU, oboje nepoznatih prebivališta i boravišta, koje zastupa privremena zastupnica Anita Marasović, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i upisa prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Ivana Bačića, odvjetnika u Splitu i privremene zastupnice tuženika Anite Marasović, odvjetnice u Splitu, na ročištu radi objave dana 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj stekao pravnu osnovu za stjecanje upisa prava vlasništva na nekretnini katastarske oznake 1469/ZGR, kuća poljska, 32 m2, K. O. [katastarska općina] za 50/864 dijela (25/864 + 25/864 dijela), pa je isti ovlašten temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 50/864 dijela, uz istovremeno brisanje predmetnog prava vlasništva s imena ŠU pok. A, ČU i PU pok. A, [adresa].

II Priznaje se privremenoj zastupnici tuženika parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, stoga se nalaže tužitelju, u roku od 15 dana, uplatiti na žiro račun ovog suda dodatni iznos od 252,29 eura i dokaz o tome priložiti u spis.

Obrazloženje

1. Dana 21. prosinca 2021. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tuženika te ranije označenih tuženika pod 3 AUT i pod 4 HU rođ. PU, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 361 K. O. [katastarska općina] i upisa suvlasničkih 100/864 dijela uz istodobno brisanje suvlasničkih prava tuženika. U bitnom navodi kako predmet spora predstavlja poljsku kuću površine 32 m2 koju je prodao ŠUT uz obvezu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, odnosno upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Dodaje kako je vlasnik predmetne nekretnine za cijelo i kako je bio u samostalnom posjedu zakonom propisane kakvoće koji je trajao preko osamdeset godina, računajući svoje pravne prednike, tako da tuženici nemaju nikakva prava u odnosu na ovu nekretninu. Iako to izrijekom ne navodi iz tužbenih navoda proizlazi da zahtjev temelji na dosjelosti.

2. Pravomoćnim rješenjem od 23. prosinca 2021. tužba je odbačena u odnosu na ranije označenu tuženu pod 4 HU rođ. PU, dok je pravomoćnom presudom zbog ogluhe od 2. ožujka 2023. tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na ranije označenog tuženika pod 3 AUT.

3. Kako su tuženici iz uvoda ove presude označeni osobama nepoznatih prebivališta i boravišta, sud im je po obavljenoj provjeri rješenjem od 2. ožujka 2023. postavio privremenu zastupnicu Anitu Marasović, odvjetnicu u Splitu, koja se u svom odgovoru od 20. travnja 2023. iz opreza usprotivila tužbi te iskazala suglasnost izvođenju dokaza koje je predložio tužitelj.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 20. i 26. prosinca 2021., 25. siječnja 2022. i povijesnog vlasničkog lista od 25. siječnja 2022. ugovora o kupoprodaji nekretnina od 22. prosinca 2020., ovjerovljene izjave od 19. kolovoza 2019., presude zbog ogluhe ovog suda broj P-5796/16 od 21. prosinca 2018. i rješenja broj P-6160/18 od 3. siječnja 2019. i 29. ožujka 2021., očevidom održanim na licu mjesta 19. travnja 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju ŽU i pregledom njegovog nalaza od 13. lipnja 2024., saslušanjem svjedoka EU i tužitelja kao stranke.

5. Privremena zastupnica tuženika zatražila je naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva u odnosu na nekretninu koja je predmet spora i s tim u vezi upis u zemljišnim knjigama u odnosu na suvlasnička prava tuženika.

8. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe samostalni i neometani posjed tužitelja koji, računajući i njegove pravne prednike traje duže od 80 godina, jasno je kako se zahtjev temelji na dosjelosti, stoga je za navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZVDSP) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U ovom slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono po tužiteljevim pravnim prednicima svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). Dakle, valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1477. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, vrijeme za dosjedanje poštenog posjednika skraćeno je na dvadeset godina prema Načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. temeljem kojeg su rokovi za dosjedanje skraćeni i glede pravnih pravila OGZ i glede sudske prakse. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZVDSP, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.

9. Pregledom vlasničkog lista od 20. prosinca 2021. razvidno je kako je ovdje sporna nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 361 K. O. [katastarska općina] upisana kao suvlasništvo tuženika, ranije označenih tuženika pod 3 AUT i pod 4 HU rođ. PU te ŠUT iz [adresa].

10. Pregledom povijesnog vlasničkog lista od 25. siječnja 2022. i presude zbog ogluhe ovog suda broj P-5796/2016 od 21. prosinca 2018. razvidno je kako je tužitelj 2016. ustao protiv tada upisanih suvlasnika čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 361 K. O. [katastarska općina] tužbom radi utvrđenja i upisa prava vlasništva nekretnine za cijelo, a postupak je razdvojen u odnosu na ovdje ranijeg tuženika pod 3 AUT, jer mu se nije mogla obaviti dostava tužbe i pismena na adresi prebivališta u [adresa].

11. Pregledom ugovora o kupoprodaji nekretnina od 22. prosinca 2020., razvidno je kako je tužitelj prodao ŠUT iz [adresa] kuću za odmor položenu na ovdje spornoj čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 361 K. O. [katastarska općina], kao jedini stvarni vlasnik i posjednik te nekretnine, uz obvezu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa radi ishođenja kupčevog upisa u zemljišnim knjigama kao isključivog vlasnika.

12. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 19. travnja 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju ŽU tužitelj je po zamjeniku svog punomoćnika kao predmet spora pokazao dio u cijelosti ograđenog posjeda, odnosno prostora nesporne kuće s pripadajućom okućnicom i pomoćnim objektima položenim u uvali Milna na otoku Visu, od kojih je jedan upravo predmet ove parnice, a položen u krajnjem zapadnom dijelu. Sporni pomoćni objekt nije pregledan, jer zamjenik punomoćnika tužitelja nije bio u posjedu ključa ograde i objekta, stoga je vanjskim pregledom utvrđeno kako je fasada s dva prozora ove nekretnine obložena kamenom, a ograđena betonskim zidom. Anagrafska oznaka nekretnine je Uvala Milna 7.

13. Sudski vještak za geodeziju ŽU u svom je nalazu od 13. lipnja 2024. identificirao pokazani objekt i utvrdio kako se radi o građevini (prizemlje i kat), koja s ovdje nespornom kućom i zemljištem čini uporabnu cjelinu. Prema vještaku sporna nekretnina položena je u cijelosti na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a na skici lica mjesta omeđio je slovima A-B-C-D-A. Na vještakov nalaz parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.

14. Pregledom izvoda iz posjedovnog lista Ureda za katastar i geodetske poslove, Ispostave Vis, koji je priložen uz nalaz vještaka, razvidno je kako je ovdje sporna čest. zgr. [katastarska čestica] (u uporabi kao štala) upisana u posjedovnom listu broj 6977 kao suposjed tužitelja, tuženika, ranije označenih tuženika pod 3 AUT i pod 4 HU rođ. PU te treće osobe LU rođ. PU, a sve u skladu s upisom u zemljišnim knjigama.

15. Tužitelj u iskazu ponavlja tužbene navode o dugogodišnjem posjedu predmetne nekretnine i tome dodaje kako je čest. zgr. [katastarska čestica] u kontinuiranom posjedu njegove obitelji preko 120 godina, jer su je kao nekadašnju ribarsku kućicu koristili njegov djed i roditelji za potrebe ribolova. Navodi kako je ovaj stari objekt u tijeku 60- ih godina prošlog stoljeća proširio njegov otac kada je izgradio i kuću za odmor, na način da je dozidao kat, zahod, kupaonicu i izgradio cisternu za vodu. Nema saznanja za tuženike niti ih dovodi u vezu s predmetom ovog spora. Njegov iskaz u bitnom potvrđuje svjedok EU kada na okolnost posjeda govori o tužiteljevim roditeljima Š i SU kao samostalnim posjednicima nekadašnje ribarske kućice koja je do izgradnje ovdje nesporne kuće za odmor služila prilikom njihovih boravaka u uvali Milna. Sjeća se kako je tužiteljeva obitelj SU nadimka P živjela u gradu Visu, a netko od njegovih prednika je kao ribar za potrebe svog posla izgradio navedenu kućicu, koju su tužiteljevi roditelji naknadno adaptirali u nekretninu koja je danas predmet ove parnice. Nema saznanja o tuženicima niti je ikada čuo da bi netko prezimena PU imao veze s predmetnom nekretninom ili s nespornim dijelovima posjeda tužitelja. Iskaz ovog svjedoka u dobi od 70 godina valjalo je uzeti u obzir iz razloga što se radi o vlasniku nekretnine u susjedstvu i potomku obitelji koja je generacijama vlasnik zemljišta u uvali Milna, stoga je logično i očekivano da je unatrag 60 godina imao neposredna saznanja o predmetnoj nekretnini, načinu njezinog korištenja i korisnicima. Kod donošenja odluke svakako je valjalo cijeniti i činjenicu da predmet spora ne predstavlja zapuštenu zemljišnu površinu, odnosno površinu bez vidljivih tragova posjedovnih i vlasničkih ovlaštenja, već se radi o pomoćnom objektu nesporne kuće za odmor koji s u cijelosti ograđenom okućnicom predstavlja jedinstvenu cjelinu, fizički u potpunosti odvojenu od susjednih. Kod takvog stanja stvari jasno je kako posjedovni list broj 6977 i upisani suposjed tužitelja, tuženika pod 1 i 2 te ranije označenih tuženika AUT, HU rođ. PU i treće osobe LU rođ. PU, ne predstavlja odraz stvarnog posjedovnog stanja, već formalno usklađenje katastarske evidencije s upisom u zemljišnim knjigama, stoga ga sud ne može prihvatiti kao točno i pouzdano, pogotovo u situaciji kada je tužitelj u međuvremenu prodao cjelokupnu nekretninu trećoj osobi ŠUT, koja nije upisana kao posjednica čest. zgr. [katastarska čestica].

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud drži nedvojbeno utvrđenim kako je posjed tužitelja (rođen 1940.) sve vrijeme bio makar pošten, a radi se o faktičnoj vlasti koja, računajući i njegove pravne prednike, traje svakako stotinu i više godina, pri čemu je za dodati kako u tijeku postupka nije priložen niti jedan dokaz koji bi osporio zakonsku presumpciju poštenja posjeda ili je kako doveo u sumnju. Konačno, svakako je trebalo uzeti u obzir kako izneseno o kakvoći, kontinuitetu i dugotrajnosti posjeda potvrđuje i ovjerovljena izjava od 19. kolovoza 2019. ranijeg tuženika AUT prema kojoj je tužitelj isključivi i stvarni vlasnik i posjednik ove nekretnine, bez ikakva ovlaštenja njegove prednice LU, što je na kraju svega indirektno potvrdio oglušujući se na predmetnu tužbu, radi čega je u odnosu na ovu stranku i donesena procesna presuda od 2. ožujka 2023. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev. Osim toga, valjalo je cijeniti istovjetno držanje i ostalih suvlasnika nekretnine u parnici broj P-5796/2016, jer je i u odnosu na njihove suvlasničke dijelove tužitelj presudom zbog ogluhe od 21. prosinca 2018. pravomoćno utvrđen vlasnikom predmetne nekretnine. Što se tiče nedostatka dokaza na okolnost aktivne legitimacije tužitelja, prije svega je za navesti kako o tome nije bilo ni spomena do zaključenja prethodnog postupka, već je privremena zastupnica tuženika istaknula taj prigovor pred zaključenje raspravljanja na ročištu 26. ožujka 2025. Doista, tužitelj nije dostavio rješenja o nasljeđivanju ili druge dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isključivi nasljednik roditelja, odnosno na kakav drugi način stjecatelj predmetne nekretnine u Milni za cijelo, ali to po shvaćanju ovog suda nije bilo od presudnog značaja. Naime, zbog izostanka tih materijalnih dokaza ne može se sa sigurnošću utvrditi da je posjed tužitelja zakonit, odnosno da ima valjani pravni temelj posjedovanja, kako propisuje odredba iz čl. 18. st. 1. ZVDSP, ali iz raspoložive dokazne građe ne proizlazi da je pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, niti postoje dokazi da je posjed bio nepošten. Kako je za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću od odlučnog značaja upravo poštenje posjeda, njegov kontinuitet i propisano trajanje, valjalo je uzeti u obzir kako iz stanja u spisu jasno proizlazi da je tužitelj nakon smrti roditelja, a do podnošenja tužbe u predmetu broj P-5796/2016, sve vrijeme bio samostalan i neosporavan posjednik i da je takva faktička vlast do 2016. kontinuirano trajala barem dvadeset godina. U svakom slučaju, dokazao je da ima pravni interes za vođenje ove parnice i da su se ostvarile osnovne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane citiranim odredbama ZVDSP.

17. U skladu s iznesenim okolnostima, nedvojbeno kako tužba ima valjano zakonsko uporište, stoga je trebalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo i s tim u vezi ovlastiti ga upisati se vlasnikom i u odnosu na suvlasničke dijelove ovdje tuženika, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

18. U odnosu na parnični trošak, za navesti je kako tužitelj nije zatražio njegovu naknadu, a odluka o zahtjevu privremene zastupnice donesena je u skladu s odredbama iz čl. 151. ZPP, pri čemu je valjalo uzeti u obzir da je tužitelj u skladu s odredbom iz čl. 85. st. 3. ZPP, po kojoj su tužitelji dužni predujmiti sredstva za pokriće troškova rada privremenog zastupnika tuženika, postupio prema rješenju od 2. ožujka 2023. i na žiro račun suda uplatio iznos od 497,71 eur. Privremenoj zastupnici priznat je trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu održanom 26. ožujka 2025. u vrijednosti od 100 bodova, odnosno u iznosu od 200,00 eur za svaku radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/2023, dalje OT). Također joj je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 12. rujna i 28. studenog 2024. u vrijednosti od 50 bodova, odnosno u iznosu od 100,00 eur za svako (Tbr. 9. toč.2. i Tbr. 54. OT), dok je u više zatraženom dijelu zahtjev neosnovan, jer se tim prilikama raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Priznati iznos od 600,00 eur uvećan je za 25% PDV, što daje ukupan priznati trošak privremene zastupnice u iznosu od 750,00 eur. Kako je tužitelj već predujmio 497,71 eur, valjalo mu je naložiti uplatu dodatnog iznosa od 252,29 eur, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 2. lipnja 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- priv. zast. tuženika