REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-259/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Marić kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Damira Ronka, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Irene Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PM, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona (NN br.125/11,144/12,56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika po branitelju Mariu Sokaču, odvjetniku iz Varaždina, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj K-61/2025-39 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika PM kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu optuženik BM, proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 (sedam) mjeseci i ima se izvršiti, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom PM u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, uračunava se vrijeme lišenja slobode koje je proveo u istražnom zatvoru, računajući od 20. studenoga 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 i članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11, optuženom PM izrečena je sporedna novčana kazna u iznosu od 50 (pedeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj koji iznose 45,77 eura (četrdesetpet eura i sedamdesetsedam centi),a što ukupno iznosi 2.288,50 eura (dvijetisućedvjestoosamdesetosam eura i pedeset centi), a koju je temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, optuženik dužan platiti u roku od 1 (jednog) mjeseca od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 43. stavak 6. KZ/11, ako optuženik izrečenu novčanu ne plati u roku određenom presudom, a u svezi članka 43. stavak 3. i 4. KZ/11,ista će se zamijeniti kaznom zatvora tako da se jedan dnevni iznos zamijeni s jednim danom zatvora.
1.3. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženog ŠM su oduzeti osobni automobil marke "Hyundai i40", broj šasije: [broj šasije], registarske oznake [registarska oznaka], s ključem crne boje i njemačkom prometnom dozvolom serijskog broja [broj prometne dozvole], izdana 5. rujna 2024. za vozilo Hyundai i40, reg. oznake [registarska oznaka].,te mobilni telefon marke "XIAOMI", crne boje, IMEI broja: [IMEI broj] i 864825068616692/65, pozivnih brojeva [broj telefona] i +77474647495, sa umetnutom SIM karticom operatera TELE2, sa ispisanim brojevima na kartici 8999777900 0087660429, telefonskom karticom nepoznatog operatera sa ispisanim brojevima na kartici 8949226233905945830.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08, te troškova postavljenog branitelja Marija Sokača, odvjetnika iz Varaždina, koji padaju na teret proračunskih sredstava suda, dok je dužan naknaditi trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 300,00 eura.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju zbog odluke o kaznenoj sankciji jer smatra kako mu je sud previsoko odredio kaznenu sankciju. Optuženik je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a dostavio je i medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da je srčani bolesnik koji u zatvorskom sustavu jedva preživljava s obzirom na svoje zdravstveno stanje. Smatraju kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio neosuđivanost optuženika, njegovo iskreno kajanje, kao i činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta kojeg je dužan uzdržavati. Oduzet mu je i automobil koji je novije vozilo. Stoga predlažu da nadležni županijski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u svezi kaznene sankcije na način da okrivljeniku izrekne manju kaznu.
3. U odgovoru na žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu je predložilo odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu te smatra da je prvostupanjski sud optuženiku izrekao kaznu primjerenu svim okolnostima počinjenja djela i ličnosti optuženika.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena pa prema tome u istoj nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik smatra da mu je kazna prestrogo i neprimjereno odmjerena s obzirom na njegovu ličnost i težinu kaznenog djela, odnosno da prvostupanjski sud kod donošenja odluke o sankciji nije uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša, odnosno nije uzeo u obzir optuženikove osobne prilike da je otac jednog maloljetnog djeteta koje je dužan uzdržavati, zdravstveno stanje jer je srčani bolesnik te priznanje djela i dosadašnju neosuđivanost.
7. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Prvostupanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano utvrdio kao olakotne okolnosti njegovo priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela, raniju neosuđivanost, iskreno žaljenje i kajanje zbog počinjenja istog, njegovo loše zdravstveno stanje, činjenicu što je otac jednog maloljetnog djeteta koje uzdržava, dok mu sud otegotne okolnosti nije pronašao.
8. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazne, prvostupanjski sud je optuženika za počinjeno kazneno djelo protiv javnog reda protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, pravilno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11, ocjenjujući da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije nužno u cijelosti izvršiti kaznu, izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu tako da se od kazne na koju je optužen izvršava dio kazne zatvora od 7 (sedam) mjeseci, dok se uvjetovani dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kazna je zapravo minimalna kazna za ovo kazneno djelo i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista je pogodna i adekvatna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, pa blaže kažnjavanje, kažnjavanje ispod zakonskog minimuma, a za koje se zalaže optuženik, nije osnovano.
9. Prvostupanjski sud mu je osnovano na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 i članka 40. stavak 2. i 5. KZ/11, izrekao i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 50 (pedeset) prosječnih dnevnih iznosa u Republici Hrvatskoj koji iznosi 45,77 eura, tako da ukupno novčana kazna iznosi 2.288,50 eura, a koju je optuženik dužan platiti u roku od 1 mjeseca od pravomoćnosti presude, a na temelju članka 43. stavak 6. KZ/11 optuženik je upozoren ako novčanu kaznu ne plati u roku određenom presudom, a u svezi članka 43. stavak 3. i 4. KZ/11, zamijeniti će se kaznom zatvora te će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom zatvora.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon iz članka trebalo na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 2. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Renata Marić
