Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Broj: Pp-3109/2024-6
Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Šarac, u prekršajnom postupku protiv 1. okr. pravne osobe Simental – Commerce d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi NL, koje zastupa branitelj Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić&Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i članka 150. stavka 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23) pokrenutog na temelju optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, Klasa: 116-02/24-01/4332 Urbroj: 443-02-01-11/-24-08 od 11. listopada 2024., nakon završene glavne i javne rasprave održane 28. svibnja 2025. u prisutnosti branitelja okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i punomoćnika ovlaštenog tužitelja, javno objavljene 02. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)
1. okr. pravna osoba: SIMENTAL – COMMERCE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 83802068804, djelatnost trgovina, proizvodnja i usluge, prekršajno kažnjavana,
2. okr. odgovorna osoba: NL, sin N, rođen **.**.1954., s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], državljanin RH, prekršajno kažnjavan,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
I/ da u Diskontu S u Osijeku, Srijemska 40, koji posluje u sastavu 1. okr., kao poslodavci u slučaju kad ugovor o radu nije bio sklopljen u pisanom obliku ne bi radnici KL izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu u skladu s člankom 14. stavka 3. Zakona o radu za rad koji bi ista započela 5. rujna 2024. na obavljanju poslova prodavačice u Diskontu S, niti da bi istoj prije početka rada izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu,
pa da bi time postupili suprotno odredbi članka 14. stavka 3. Zakona o radu te da bi time počinili prekršaj kažnjiv odredbom članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. istoga zakona,
II/ da kao poslodavci ne bi u Osijeku podatke o početku osiguranja za osiguranicu ĐL dostavili tijelu obveznog mirovinskog osiguranja u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju najranije osam dana prije početka rada radnice, a najkasnije prije početka rada radnice, odnosno najkasnije do 5. rujna 2024.,
pa da bi time postupili suprotno odredbi članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te da bi time počinili prekršaj kažnjiv odredbom članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. istoga zakona,
III/ da kao poslodavci ne bi u Osijeku prijavu tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja za osiguranicu ĐL dostavili nadležnom tijelu u propisanom roku u skladu s člankom 120. stavkom 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno u roku od osam dana od dana okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe, tj. najkasnije do 13. rujna 2024. s početkom osiguranja od 5. rujna 2024.,
pa da bi time postupili suprotno odredbi članka 120. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te da bi time počinili prekršaj kažnjiv odredbom članka 150. stavka 1. i 2. istoga zakona,
IV/ Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja podnio je 11. listopada 2024. optužni prijedlog protiv 1. okr. pravne osobe Simental – Commerce d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe NL zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. U svojoj vlastoručno potpisanoj pisanoj obrani zaprimljenoj u ovom sudu 23. travnja 2025. okrivljenici u cijelosti osporavaju počinjenje prekršaja koje im se stavljaju na teret navodeći da OL kod njih nije obavljala nikakav posao, pa nije niti mogla sklapati s njima ugovor o radu, te posljedično tome nisu niti trebali istu prijavljivati tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Naveli su da je OL pristupila u prostorije njihovog diskonta u Srijemskoj 40, gdje je samo gledala kako se posao obavlja na način da joj je njihova djelatnica DL objašnjavala što sve i na koji način treba raditi, a s obzirom da prodaju svježe meso koje je često krvavo, obavezno provjeravaju mogu li potencijalni zaposlenici podnijeti krv odnosno raditi s krvavim mesom. Naveli su da je OL faktički bila samo običan promatrač, nikoga nije posluživala, niti je izdavala račune, a nakon nekog vremena kada je shvatila da nije u mogućnosti obavljati taj posao je izjavila djelatnici DL da joj se gadi raditi s krvavim mesom, a u trenutku odlaska pitala je djelatnicu tko će joj platiti tih par sati, a djelatnica je rekla da se obrati šefici TL. Naveli su da je nakon nekoliko dana OL nazvala TL zahtijevajući plaćanje tih par sati, pa kad joj je objašnjeno da nije ništa radila i da ne može biti plaćena za gledanje ljutito se zaprijetila kako će oni sada vidjeti što će im se dogoditi. Naveli su da nije istina da je OL bilo kada radila kod njih, te da u više od 20 godina koliko posluju kod njih nitko nije zatečen da obavlja rad na crno.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik od 23. rujna 2024. (stranica 9 do 10 spisa), zapisnik od 24. rujna 2024. (stranica 11 do 13 spisa) i izvršio uvid u obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona na ime okrivljenika (stranica 4 do 5 spisa), materijalnu dokumentaciju (stranica 25 do 29 spisa), materijalnu dokumentaciju dostavljenu od strane branitelja okrivljenika na današnjem ročištu i u izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa na ime okrivljenika od 28. svibnja 2025.
3. 1. Ostale predložene dokaze sud nije izvodio budući da smatra da je činjenično stanje na temelju izvedenih dokaza dovoljno utvrđeno da se može donijeti odluka u ovome postupku, te bi se inzistiranjem na izvođenju daljnjih dokaza bespotrebno odugovlačio ovaj postupak, a što je suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupanja.
4. Ispitana na ročištu održanom 23. travnja 2025. svjedokinja OL je iskazala da je osobno prijavila okrivljenike Državnom inspektoratu jer je radila u Diskontu S u Osijeku u Srijemskoj ulici, a na rad tamo je došla preko oglasa koji je bio obavljen preko HZZ-a te se javila na oglas i dobila poziv za probni rad. Navela je da je dva dana nakon toga krenula s radom te je radila prvo na blagajni gdje ju je učila gđa. DL, ne može se sjetiti prezimena, a naizmjenično je radila i na slaganju mesa koje je dolazilo u hladnjake. Navela je da je radila ukupno tjedan dana i nakon toga je našla novi posao i nazvala gđu. TL kojoj je to rekla i pitala kada će joj ovih tjedan dana biti plaćeno na što joj je ista rekla da je to bio samo probni rad i da joj to neće biti plaćeno jer da tako bi se moglo svakome isplaćivati koji odluči otići s posla te da se to tako ne radi. Navela je da joj je gospođa TL prekinula poziv, nakon čega je po internetu tražila tko je zapravo odgovorna osoba i našla je broj od gospodina NL kojeg je osobno zvala, no isti joj je prekinuo poziv i rekao joj da slobodno ide na sud. Na upit suda kako je rekla da ne poznaje okrivljenike, a sve ovo je navela u svome iskazu svjedokinja je odgovorila da osobno ne poznaje NL, a tek je kasnije doznala u sastavu koje pravne osobe posluje Diskont S. Na upit branitelja okrivljenika s kim je prvi puta kada je došla na posao razgovarala, svjedokinja je odgovorila da je isključivo pričala sa DL te da nikada nije pričala sa okrivljenicima. Na daljnji upit branitelja okrivljenika kako je bilo radno vrijeme, svjedokinja je odgovorila da je prvi dan, misli da je bila srijeda, radila od 7 do 13,30, a na posao je došla u 6,45 sati te je tjedan dana radila samo sa DL, osim jedan dan kada je 2-3 sata radila s jednom drugom ženom kojoj se ne može sjetiti imena te može reći da je svaki dan radila jutarnju smjenu, osim jedan dan kada je radila poslijepodne sa DL. Na daljnji upit branitelja okrivljenika kako je bilo radno vrijeme u popodnevnoj smjeni, svjedokinja je odgovorila da je preuzimanje smjene bilo u 13,30, a radno vrijeme od 14,00 do čini joj se 21,00 sat. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je ikada vidjela tu gospođu s kojom je razgovarala na telefon, svjedokinja je odgovorila da je jedna gospođa samo dva puta ušla u trgovinu, a ona je pretpostavila da je to bila riječ o toj osobi. Na daljnji upit branitelja okrivljenika koliko je ta osoba stara, svjedokinja je odgovorila da po njezinoj procjeni nekih 30 i nešto godina i da je plave kose. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je radila s novcima u tom periodu, svjedokinja je odgovorila da je i da je koristila blagajnu i vraćala ljudima kusur i naplaćivala. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li se u tom Diskontu koristi samo gotovinsko ili kartično plaćanje, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća kartičnog plaćanja te da je više-manje bilo sve gotovinsko plaćanje i da njoj koliko se sjeća nitko nije plaćao kartično. Na daljnji upit branitelja okrivljenika što je predmet prodaje u tom Diskontu da li samo svježe meso i suhomesnati proizvodi, svjedokinja je odgovorila da i svježe meso i suhomesnati proizvodi. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je imala ključ za ulazak u Diskont, svjedokinja je odgovorila da nije, već da bi po dolasku ujutro sačekala DL pa bi onda zajedno s njom ušla unutra. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je ikome dostavljala svoju radnu dokumentaciju, svjedokinja je odgovorila da je i da je to učinila e-mailom i da je to učinila dva dana prije nego što je počela raditi. Svjedokinja je u spis priložila oglas za navedeno radno mjesto i e-mailove, kao i prijepise SMS poruka iz kojih navodi da je razvidno da je radila u navedenom Diskontu.
4.1. Branitelj okrivljenika je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje u cijelosti kao neistinit i u suprotnosti sa navodima okrivljenika i na vjerodostojnost dostavljene materijalne dokumentacije iz razloga što je sama dokumentacija kontradiktorna onome što je svjedokinja ispričala, a osporava se i vjerodostojnost navodne SMS komunikacije.
4.2. Na iskazanu primjedbu svjedokinja je odgovorila da ostaje pri svojem iskazu koji je dala pred ovim sudom i da je sudu govorila istinu.
5. Ispitana na ročištu 28. svibnja 2025. svjedokinja DL je iskazala da je zaposlenica okrivljenika i to u Diskontu S u Osijeku, Srijemska 40 te joj je poznato da je prošle godine, ne zna više koji datum, na razgovor za posao došla OL te se sjeća da je ispao problem s njom jer je ista tražila da joj se plati vrijeme koje je provela, a u koje vrijeme ju je ona upoznavala s poslom i objašnjavala joj o mesu, primitku robe, izdavanju robe, a sve kako bi ista vidjela da li joj taj posao odgovara i kako bi se s istom mogao sklopiti ugovor. Navela je da se OL zadržala u diskontu određeno vrijeme i to samo na jedan dan te da nije ništa radila, već je samo gledala nju kako radi i eventualno nešto mogla pitati ukoliko ju je zanimalo, a ništa nije mogla raditi s obzirom da nije dobila ni šifre, već je samo ona mogla kucati račune i raditi sa svojom šifrom. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je OL za vrijeme dok je bila u diskontu bila u prostoru za kupce jer nije mogla doći u njezin radnički prostor, budući da je riječ o jako malom prostoru, a također može reći da je s istom obilazila i po trgovini kako bi joj pokazala način rada. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da OL za vrijeme dok je bila u diskontu nije poslužila niti jednog kupca te nije izdala niti jedan račun. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da u trgovini u kojoj ona radi imaju i kartično i gotovinskog plaćanja, a može reći da otprilike pola-pola bude kartičnog i gotovinskog plaćanja, a u zadnje vrijeme bude više kartičnog plaćanja. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je OL s njom u diskontu provela samo dio jednoga dana te da je ista djelovala nezainteresirano i rekla je da taj posao nije za nju jer joj je to sve gadljivo te je nakon toga i otišla. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je na upit ML tko će joj platiti to vrijeme što je provela u Diskontu S ona istoj odgovorila da se za to obrati TL jer da to nije njezina zadaća. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da OL toga dana dok je bila u diskontu nije ništa radila što spada u posao radnika diskonta. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je radno vrijeme u diskontu dvosmjensko od 7,00 do 13,30 i od 13,30 do 20,00 sati. Na daljnji upit branitelja okrivljenika da li je moguće da je OL radila kako je navela više puta, svjedokinja je odgovorila da ne i da je ista radila samo dio jednoga dana. Na upit suda da li je moguće da je OL radila s nekom drugom djelatnicom diskonta, svjedokinja je odgovorila da to nije moguće jer je samo ona zadužena za učenje novih radnika koji dolaze na razgovor za posao. Nakon što joj je sud predočio telefonski broj i razmjenu SMS poruka na stranici 28 i 29 spisa, svjedokinja je odgovorila da to nije njezin telefonski broj, niti ona tako piše te da navedena SMS konverzacija nije njezina.
6. Ispitana na ročištu 28. svibnja 2025. svjedokinja TL je iskazala da je nakon objavljenog natječaja i primitka nekoliko zamolbi za posao između ostalog i pozvala ML za koju je vidjela da ranije nije imala nikakvog iskustva u radu s mesom te ju je uputila da se javi voditeljici DL u Diskontu S u Srijemskoj ulici kako bi ju ista upoznala s načinom rada. Navela je da joj je DL rekla da se OL toga dana u prijepodnevnim satima zadržala nekoliko sati, ali je zatim rekla da ona nije zainteresirana za taj posao te da ne želi to raditi i otišla je iz diskonta. Navela je da joj je DL također rekla da ju je ista upitala tko će joj platiti vrijeme koje je taj jedan dan provela u Diskontu na što ju je DL uputila na nju, te ju je OL, ne zna da li točno taj isti dan ili poslije, kontaktirala i tražila da joj to vrijeme bude plaćeno, ali joj ja rekla da se to ne plaća budući da je to vrijeme koje je provela samo gledajući i upoznajući se s načinom rada kako bi vidjela da li joj taj posao odgovara ili ne. Navela je da je ista inzistirala da joj to bude plaćeno, a nakon što joj je ona rekla da joj to neće biti plaćeno, OL joj se prijeteći obratila da će sada vidjeti što će biti. Iskazala je da je ista provela samo dio jednoga dana u diskontu te da je vidjela da joj posao ne odgovara i svojevoljno otišla, a za to vrijeme dok je bila u diskontu joj je poznato da ju je DL samo upoznavala s načinom rada i primitkom, izdavanjem robe itd. Na upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da za vrijeme dok se dođu upoznavati s poslom potencijalni radnici ne rade ništa iz okvira posla radnika diskonta, već se samo upoznaju s načinom rada. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da te osobe koje se dođu upoznavati s poslom budu u prostoru za kupce te ih voditeljica poslovnice upoznaje s artiklima, položajem istih i načinom rada. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da su ovakav princip da se osobe dolaze upoznati u diskont s načinom rada uveli zbog specifičnosti samog diskonta u kojem se prvenstveno prodaje meso te je ranije bilo situacija da su ljudi dolazili, bili prijavljeni i onda nakon dan-dva ili tri shvatili da im taj posao ne odgovara pa su primijetili da nema smisla da se nekoga stalno prijavljuje i odjavljuje te sada svaki put kažu ljudima da dođu u diskont i da vide kako funkcionira način rada i onda ako im se svidi se ide dalje sklapati ugovor i ostalo. Na daljnji upit branitelja okrivljenika svjedokinja je odgovorila da je OL samo e-mailom dostavila životopis i zamolbu i nakon toga ništa više, odnosno nikakve podatke za eventualnu prijavu niti išta drugo. Nakon što joj je predočen telefonski broj na stranici 29 spisa, svjedokinja je odgovorila da joj isti broj nije poznat te da isti nije sigurno od DL, čiji broj ima u mobilnom telefonu te taj broj ne odgovara broju na stranici 29 te broj od DL i pokazuje sudu te sud utvrđuje da taj broj koji je svjedokinja pokazala počinje sa 092 dok broj na stranici 29 spisa počinje sa 099.
7. Sud cijeni u cijelosti kao vjerodostojne iskaze svjedokinja TL i DL jer su isti detaljni, dosljedni, logični i životno uvjerljivi, te međusobno u cijelosti usklađeni, a također i u skladu s materijalnom dokumentacijom na stranici 40 i 41 spisa, a koju sud također cijeni vjerodostojnom jer nitko tijekom postupka nije dovodio u pitanje vjerodostojnost iste, niti je sud našao razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost iste. Navedene svjedokinje vrlo dosljedno i uvjerljivo opisuju i obrazlažu sve odlučne činjenice u ovom postupku, a čije iskaze prihvaća i ovaj sud jer su isti životno uvjerljivi. Isto tako sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i obranu okrivljenika jer je ista logična, životno uvjerljiva, te u skladu s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim, a naročito u skladu s iskazima svjedokinja DL i TL, te s materijalnom dokumentacijom na stranici 40 i 41 spisa.
8. S druge strane, sud iskaz svjedokinje ML cijeni u cijelosti nevjerodostojnim iz razloga jer je isti nelogičan i životno neuvjerljiv. Naime, po mišljenju ovoga suda je nevjerojatno da osoba koja tvrdi da je radila u navedenom Diskontu S, ne zna radno vrijeme toga diskonta i da tvrdi kako je više-manje sve bilo gotovinsko plaćanje i da se uopće ne sjeća kartičnog plaćanja iako je razvidno da je 5. rujna 2024. gotovo 40% ukupnog plaćanja se odnosilo na kartično plaćanje, što proizlazi iz prometa na stranici 40 spisa, a isto tako je svjedokinja DL navela da je u navedenom diskontu otprilike pola-pola kartičnog i gotovinskog plaćanja. Isto tako neuvjerljivi su navodi svjedokinje ML da je radila i sa nekom drugom radnicom jer je svjedokinja DL u svome iskazu navela da je samo ona zadužena za obuku potencijalnih novih radnika. Isto tako su neuvjerljivi i nelogični navodi svjedokinje ML da je ona radila s novcem, koristila blagajnu, vraćala ljudima kusur i naplaćivala jer ista ne poznaje niti radno vrijeme diskonta, niti zna da se u istome plaća kartično, a što bi svakako trebala znati da je te poslove koje navodi zaista i radila. A također iz iskaza svjedokinje DL proizlazi da OL takve poslove nije niti mogla raditi jer nije niti imala šifru s kojom bi mogla raditi. Slijedom svega navedenog iskaz iste svjedokinje je životno neuvjerljiv, nelogičan i puno kontradiktornosti koje ovom sudu ukazuju na to da svjedokinja nastoji lažno teretiti okrivljenike, a tim više jer iz iskaza svjedokinje TL proizlazi da im je ista svjedokinja zaprijetila da će sada vidjeti što će biti. Isto tako paušalni su navodi svjedokinje ML da je iz materijalne dokumentacije stranica 28 do 29 spisa razvidno da je komunicirala sa DL pa da bi iz toga bilo razvidno da je zaista i radila u navedenom diskontu, budući da po stavu ovoga suda ista to takvom dokumentacijom nije dokazala i iz takve dokumentacije to ne proizlazi, već dapače iz dokumentacije na stranici 39 spisa proizlazi da navedeni broj za koji svjedokinja tvrdi da pripada DL zapravo pripada osobi po imenu K, a također i svjedokinja DL i TL su osporile da bi to bio broj DL te isto tako i svjedokinja DL da SMS konverzacija na stranici 28 spisa nije bila konverzacija s njom. Konačno iz dokumentacije na stranici 25 do 27 spisa ne proizlazi uopće da bi OL radila u navedenom diskontu, već da se prijavila na oglas zajedno sa zamolbom i životopisom, a što uopće nije niti sporno, ali time ne dokazuje da je u navedenom diskontu zapravo i radila odnosno da je obavljala poslove za poslodavca te da se u odnosu na okrivljenike smatrala radnicom. Konačno, s obzirom da je ista svjedokinja ljuta na okrivljenike što joj nije plaćeno vrijeme koje je provela u razgovoru za posao, to sud drži da postoji očigledan motiv njezine neistinite prijave, a uzimajući u obzir sve kontradiktornosti u njezinom iskazu.
9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući svaki dokaz zasebno i dovodeći dokaze u međusobnu vezu kao i u vezu s obranom okrivljenika i navodima optužnog prijedloga, sud nije nedvojbeno našao da bi okrivljenici počinili prekršaje za koje se terete optužnim prijedlogom, odnosno sud u provedenom dokaznom postupku nije našao niti jednog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da bi okrivljenici počinili terećene prekršaje pa je slijedom toga primjenjujući onu alternativu koja je povoljnija za okrivljenike sukladno pravilu "in dubio pro reo" iste na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za terećene prekršaje. Naime, iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi OL uopće i jedan dan radila kod okrivljenika, te da su okrivljenici sa istom bili u odnosu poslodavac-radnik, pa posljedično tome s istom nisu niti bili dužni sklopiti ugovor o radu, niti joj izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a samim time istu nisu bili dužni prijaviti tijelima mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Period od nekoliko sati koje je SL provela u Diskontu S kada je došla gledati da li joj navedeni posao odgovara se po stavu ovoga suda ne može smatrati periodom provedenim na radu, niti se to ikako može smatrati radom u smislu relevantnih i primjenjivih odredaba Zakona o radu jer ista u tom periodu nije obavljala nikakve poslove u ime i za račun poslodavca, niti po nalogu poslodavca, te se u odnosu na okrivljenike u tome periodu ne može smatrati radnicom, već je ista bila samo pasivni promatrač te na kraju odustala od potencijalnog zapošljavanja, pa se u ovome konkretnom slučaju pravilnom primjenom materijalnog prava zaključuje da je zapravo to bila riječ samo o razgovoru za posao odnosno o upoznavanju s potencijalnim poslom, a što se ne može smatrati vremenom provedenim na radu.
10. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe za terećene prekršaje sud je na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona odlučio da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Osijek, 02. lipnja 2025.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Šarac
Snježana Marijanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju, a okrivljenik sukladno članku 194. stavku 2. Prekršajnog zakona pravo žalbe samo na prekršajno-pravnu sankciju u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.
DOSTAVITI:
1. okr. i 2. okr.,
Branitelju 1. i 2. okr.,
Ovlaštenom tužitelju,
4. Arhivi.