1                            Poslovni broj Kžzd-40/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-40/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca za mladež Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude suca za mladež Općinskog suda u Osijeku br. Kzd-7/2022-39 od 15. veljače 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. srpnja 2024. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku br. Kzd-7/2022-39 od 15. veljače 2024. godine, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 118/18, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08), opt. A. B. oslobođena je optužbe da bi počinila dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, u svezi čl. 51. KZ/11.

 

1.1. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08, zz. ošt. J. Š. i ošt. djeca R. Š. i L. Š. sa ostvarenjem imovinskopravnog zahtjeva upućeni su u parnicu.

 

1.2. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optužene, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

 

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08) i zbog povrede Kaznenog zakona (čl. 469. st. 2. toč. 2. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-175/2024 od 16. travnja 2024. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

 

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.   

 

5. Žalitelj (državni odvjetnik) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, te da su razlozi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, pozorno ocijenio obranu optužene, te doveo u vezu s drugim izvedenim dokazima, te iznio razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje državni odvjetnik, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

 

5.1. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na činjenici kako nije dokazano da bi opt. A. B. počinila terećeno kazneno djelo. Činjenica da prvostupanjski sud smatra kako u postupanju opt. A. B. nije postojala namjera izbjegavanja uzdržavanja osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati na način kako je to određeno ovršnom ispravom. Suprotno žalbenom navodu sud je nepobitno utvrdio da je opt. A. B., radno sposobna, neprijavljena na Zavodu za zapošljavanje, u inkriminiranom razdoblju kontinuirano tražila posao u R. H., u A. i R. Nj., te da je usprkos minimalnim primanjima uvijek doprinosila za uzdržavanje djece sukladno svojim objektivnim mogućnostima. Dakle, prvostupanjski niti u jednom dijelu pobijane presude nije istakao zaključak da opt. A. B. oslobađa optužbe jer nema djela (čl. 453. toč. 1. ZKP/08). Zapravo prvostupanjski sud je jedino zaključio kako tijekom dokaznog postupka nije dokazano da je namjerno izbjegavala doprinositi za uzdržavanje djece temeljem pravomoćne ovršne isprave. Stoga žalbeni navod državnog odvjetnika kako ostaje nejasno da li prvostupanjski sud oslobađa optužbe opt. A. B. temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08 ili iz čl. 453. toč. 3. ZKP/08, nije osnovana.

 

6. Međutim, osnovano državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. U postupku nije sporno da optužena nije bila prijavljena na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te nije ostvarivala pravo na novčanu naknadu za vrijeme

 

nezaposlenosti. Optužena je posljednji puta bila prijavljena u evidenciji Zavoda u razdoblju od 16. studenog 2013. do 16. travnja 2014. godine.

 

6.2. Iz potvrde Zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Osijeku proizlazi da optužena nije bila upisana kao vlasnica nekretnina na području nadležnosti tog zemljišno-knjižnog odjela. Iz sadržaja izviješće list 57 od 15. srpnja 2021. godine, te provjerom u Evidenciji motornih vozila, proizlazi da optužena nije posjedovala registrirano motorno vozilo.

 

6.3. Optužena je u razdoblju od 15. srpnja 2014. do 12. srpnja 2015. godine bila vlasnik i odgovorna osoba u pravnoj osobi B. j.d.o.o. u trajanju od jedne godine.

 

6.4. Iz podataka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je optužena u inkriminiranom razdoblju bila zaposlena u firmi D. d.o.o od 20. listopada 2012. do 31. listopada 2013., u B. j.d.o.o. od 15. srpnja 2014. do 12. srpnja 2015., u P. E. obrtu od 15. lipnja 2015. do 11. srpnja 2015. i od 13. srpnja 2015. do 9. kolovoza 2015., u C. za p. u k. od 18. rujna 2015. do 16. veljače 2016. i od 24. veljače 2016. do 27. travnja 2016. godine.

 

6.5. Iz potvrda o visini plaće poslodavca C. V. (C. za p. u k.) proizlazi da je optužena kod istih bila u radnom odnosu od 18. rujna 2015. do 16. veljače 2016. te od 24. veljače 2016. do 27. travnja 2016. godine. Za rujan 2015. ostvarila je neto primanja u visini od 2.036,36 kn, za listopad 2015. ostvarila je neto primanja u visini od 3.093,80 kn, za studeni 2015. ostvarila je neto primanja u visini od 3.115,04 kn, za prosinac 2015. ostvarila je neto primanja u visini od 3.115,04 kn, za siječanj 2016. ostvarila je neto primanja u visini od 2.496,00 kn, za veljaču 2016. ostvarila je neto primanja u visini od 1.901,72 kn, za ožujak 2016. ostvarila je neto primanja u visini od 3.115,04 kn, za travanj 2016. ostvarila je neto primanja u visini od 2.258,29 kn.

 

6.6. Iz potvrda o visini dohotka za razdoblje 2017. (list 100 spisa) proizlazi da optužena nije ostvarila primanja. Iz potvrde o visini dohotka za razdoblje 2016. ( list 102 spisa) proizlazi da je ostvarila primanja od nesamostalnog rada u visini od 13.056,01 kn. Iz potvrde o visini dohotka za razdoblje 2015. ( list 104 spisa) proizlazi da je ostvarila primanja od nesamostalnog rada u visini od 14.242,60 kn. Iz potvrde o visini dohotka za razdoblje 2014. ( list 106 spisa) proizlazi da je ostvarila primanja od nesamostalnog rada u visini od 10.863,40 kn. Naknada plaće za vrijeme spriječenosti za rad isplaćena na teret sredstava obveznih osiguranja iznosila je 3.238,65 kn. Iz potvrde o visini dohotka za razdoblje 2013. (list 108 spisa) proizlazi da je ostvarila primanja od nesamostalnog rada u visini od 37.263,30 kn. Iz potvrde o visini dohotka za razdoblje 2012. (list 110 spisa) proizlazi da je ostvarila primanja od nesamostalnog rada u visini od 7.137,28 kn.

 

6.7. U vremenskom razdoblju rada u R. Nj. (poslodavac C. V. (C. za p. u k.) 9/2015-4/2016, te u vremenskom razdoblju kada je radila u A. (4/2016-5/2017), optužena je uplaćivala iznose uzdržavanja i to 23. prosinca 2014. iznos od 4.000,00 kn, 15. siječnja 2016. iznos od 1.600,00 kn, 23. veljače 2016. iznos od 1.600,00 kn, 21. studenog 2016., iznos od1.300,00 kn, 5. siječnja 2017. iznos od 1.500,00 kn.

 

 

 

6.8. Po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda opt. A. B. je u inkriminiranom razdoblju ostvarivala minimalna primanja, bila je u težoj financijskoj situaciji kako to proizlazi iz materijalne dokumentacije, te je doprinosila za uzdržavanje djece na način kako, kada i koliko je mogla.

 

6.9. Iz prethodno navedenog je razvidno da je optužena u inkriminiranom razdoblju, kao radno sposobna osoba aktivno tražila zaposlenje, u određenim razdobljima je i bila zaposlena, te je ostvarivala manja ili prosječna primanja. Od toga je, kako proizlazi iz prometa po računu, a kako je to potvrđeno financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, uplaćivala određene iznose na račun oca djece J. Š., a za djecu je, kako su to djeca suglasno u iskazima potvrdila, doprinosila i na drugi način.

 

6.10. Slijedom naprijed navedenog, po pravilnoj ocjeni prvostupanjskog suda utvrđeno je da optužena u inkriminiranom periodu nije bila u objektivnoj mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djece u iznosima kako je to određeno ovršnom ispravom presudom, odnosno da kod optužene nije postojala namjera da ne plaća za uzdržavanje svoje djece.

 

6.11. Stoga nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optužene.

 

6.12. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge i na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica.

 

6.13. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi državnog odvjetnika, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, taj žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optužene u vezi terećenih kaznenih djela.

 

7.1. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo

biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da tijekom postupka nije dokazano da bi opt. A. B. počinila kazneno djelo iz čl. 172. st. 2. KZ/11.

 

8. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

 

 

Osijek, 26. srpnja 2024.