Poslovni broj Gž-415/2024-2

 

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

R J E Š E N J E

 

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. F., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Z. B. d.d. Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka iz presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-412/2023 od 10. siječnja 2024., dana 26. srpnja 2024.  

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

              I              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke III izreke presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-412/2023 od 10. siječnja 2024.

 

              II              Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope iznos od 221,38 eur dok je u točki II izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.384,83 eur na ime preplaćenih iznosa s osnove valutne klauzule, sve naprijed zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose. U točki III izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.039,25 eur zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

 

 

2. Protiv odluke (rješenja) o troškovima postupka iz točke III izreke, žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), u vezi s člankom 381. ZPP-a, s prijedlogom da se uvaženjem žalbe u tom dijelu odluka preinači te potražuje troškove sastava žalbe.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. U donošenju prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

6. Odluka o parničnom trošku je donesena primjenom članka 154. stavak 1. i 5. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak zastupanja u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa) u ukupnom iznosu od 2.039,25 eur.

 

6.1. Navedeni se iznos odnosi na predujam za financijsko vještačenje od 265,45 eur, za sastav tužbe prema Tbr. 7. točka 1. Tarife iznos od 200,00 eur, za sastav obrazloženog podnesaka od 15.4.2020. prema Tbr. 8. točka 1. Tarife  iznos od 200,00 eur, za sastav podneska od 03.08.2020. prema Tbr. 8. točka 3. Tarife iznos od 50,00 eur, za zastupanje na ročištima 24.10.2019., 28.01.2021., 06.04.2021. i 14.12.2023. prema Tbr. 9. točka 1. Tarife 200,00 eur po ročištu, pri čemu su troškovi zastupanja uvećani za PDV- u iznosu od 312,50 eur, dok je na ime plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i presudu, za svaku odmjereno po 105,65 eura.

 

7. Stajalište prema kojem je tužitelju, koji je u sporu uspio djelomično sa zahtjevom za isplatu, troškove dosudio kao da je uspio u cijelosti, prvostupanjski sud obrazlaže u duhu prava Europske unije vezano za zaštitu potrošača i ostvarivanje njihovih prava pred sudom. Sud ističe da sukladno članku 6. stavak 1. i članku         7. stavak 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. (dalje Direktiva vijeća 93/13/EEZ) te presudi Suda Europske unije (pogrešno se u obrazloženju pobijane presude navodi Europskog suda za ljudska prva) iz spojenih predmeta C-224/19 i      C-259/19, načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe zbog njene nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba.

 

8. Stoga, prvostupanjski sud smatra da u situaciji kao u konkretnom slučaju, kada je tuženik u cijelosti osporavao osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj je kvalitativno u postupku uspio u potpunosti, odnosno dokazao je osnovanost tužbenog zahtjeva jer je utvrđena osnovanost njegovog potraživanja s osnove preplaćenih iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a po pitanju visine zahtjeva uspio je u određenom dijelu te uvažavajući da zbog odbijenog dijela tužiteljevog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, valja primijeniti odredbu članka 154. stavka 1. i 5. ZPP-a, pa nalaže tuženiku naknaditi tužitelju u cijelosti troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

 

9. Tuženik u žalbi napada izneseno stajalište navodima da u konkretnom slučaju ne dolaze u primjenu odredbe Direktive vijeća 93/13/EEZ iz razloga što tužitelj restitucijski zahtjev za isplatu zbog utvrđenja ništetnosti odredbi potrošačkog ugovora, temelji na Ugovoru o kreditu koji je zaključen između stranaka 13. studenog 2008., dakle, prije nego što je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji.

 

9.1. Na ove žalbene navode tuženiku treba odgovoriti da izneseno stajalište prvostupanjskog suda o tumačenju načela djelotvornosti kod ostvarivanja potrošačke zaštite i naknade troškova u takvim sudskim sporovima, tumačenjem članka             6. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Direktive vijeća 93/13/EEZ u spojenim predmetima  C-224/19 i C-259/19, nije izneseno u pogledu merituma spora. Ono je izneseno i kao takvo je primjenjivo u pogledu odluke o troškovima postupka iz konkretnog parničnog predmeta koji je započet 11. lipnja 2019., dakle, nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

 

10. Nadalje, nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tuženika kojima se osporava pravilnost odluke prvostupanjskog suda u pogledu priznavanja tužitelju troškova za pojedine radnje punomoćnika i njihova visina.

 

10.1. Tako što se tiče podneska od 15. travnja 2020. treba reći da se istim tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te u skladu sa istime precizirao tužbeni zahtjev, pa se radi o kategoriji obrazloženih podnesaka predviđenih Tbr. 8. točka 1. Tarife, koju sud prvog stupnja pravilno primjenjuje povezano uz članak 155. stavak 1. ZPP-a.

 

10.2. Vezano za rasprave od 24. listopada 2019., 28. siječnja 2021. i           14. prosinca 2023., prema stanju spisa i priloženim zapisnicima, radi se o ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, stranke su se očitovale o osnovanosti tužbenog zahtjeva te su se izvodili dokazi čitanjem dokumentacije, radi čega je pravilno prvostupanjski sud priznao tužitelju za ove radnje puni iznos prema Tbr. 9. točka 1. Tarife.

 

11. Neosnovano tuženik u žalbi osporava pravo tužitelja na naknadu troškova plaćenih sudskih pristojbi na tužbu i presudu. Naime, pristojbene obveze na tužbu od 11. lipnja 2019. i ranije donesenu presudu poslovni broj P-377/2019 od 30. travnja 2021., nastale su te ih je tužitelj po pozivu suda podmirio (list 6, 215 i 221 spisa) prije  nego što je odredba članka 11. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.) izmijenjena Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 51/23., koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023.   

 

12. Tuženica nije uspjela sa žalbom pa joj nije priznat trošak sastava žalbe dok tužitelju ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, sve u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

 

              13. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

              14. Kao nepobijana ostaje neizmijenjena prvostupanjska presuda u točkama I i II izreke.

 

 

U Rijeci 26. srpnja 2024.

 

 

                                                                                                                Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak, v.r.