REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4235/2024-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ON iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dubravka Vidović Pehnec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pehnec, Vidović Pehnec j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, koje zastupa generalni punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu prema generalnoj punomoći O1902/10, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Dubravke Vidović Pehnec, odvjetnice te zamjenice punomoćnika tuženika RN, odvjetničke vježbenice, 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nepoštena i ništetna te bez pravnog učinka, odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u članku 2. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 918-50-4258930 sklopljenog između tužiteljice ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, dana 13.07.2007., a koji glasi: "u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora."

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka, odredba o valutnoj klauzuli CHF u članku 7. stavak 1. Ugovora o kreditu broj 918-50-4258930 sklopljenog između tužiteljice ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, dana 13.07.2007.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 889,54 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to:

- na iznos od 5,84 eura od 06.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,81 eura od 14.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 5,92 eura od 11.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,97 eura od 15.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,07 eura od 07.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,92 eura od 09.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,56 eura od 08.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,65 eura od 11.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,52 eura od 07.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,52 eura od 20.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,61 eura od 05.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,22 eura od 09.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 7,81 eura od 09.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,34 eura od 24.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 8,42 eura od 12.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 8,45 eura od 09.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,74 eura od 09.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,77 eura od 29.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,52 eura od 20.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,33 eura od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,38 eura od 03.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,48 eura od 28.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,47 eura od 29.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,37 eura od 22.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,56 eura od 26.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,71 eura od 07.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 eura od 27.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 13,87 eura od 23.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,16 eura od 30.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,11 eura od 27.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,21 eura od 28.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,14 eura od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 14,95 eura od 28.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,53 eura od 25.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,33 eura od 29.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,01 eura od 27.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 15,69 eura od 29.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 16,56 eura od 05.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 15,94 eura od 28.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,16 eura od 25.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 15,89 eura od 30.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 15,93 eura od 04.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,10 eura od 30.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,21 eura od 03.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 17,29 eura od 30.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,81 eura od 30.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 16,29 eura od 29.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 14,02 eura od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 13,99 eura od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 14,20 eura od 29.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 14,39 eura od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,41 eura od 28.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,28 eura od 02.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,37 eura od 02.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,43 eura od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,33 eura od 02.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,36 eura od 27.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,28 eura od 05.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,12 eura od 04.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,29 eura od 05.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,37 eura od 05.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 14,32 eura od 07.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 13,99 eura od 07.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 14,27 eura od 07.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 14,29 eura od 05.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 14,18 eura od 06.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 13,84 eura od 06.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 13,83 eura od 05.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 13,92 eura od 02.08.2013. pa do isplate,

s tim da se kamate imaju obračunavati od dospijeća svakog naprijed navedenog iznosa pa do 31.prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 1. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.590,60 EUR, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to:

- na iznos od 2,78 eura od 28.08.2007. pa do isplate,

- na iznos od 1,62 eura od 06.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 0,48 eura od 14.12.2007. pa do isplate,

- na iznos od 4,44 eura od 11.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 6,62 eura od 15.02.2008. pa do isplate,

- na iznos od 10,35 eura od 07.03.2008. pa do isplate,

- na iznos od 4,74 eura od 09.04.2008. pa do isplate,

- na iznos od 2,53 eura od 08.05.2008. pa do isplate,

- na iznos od 5,26 eura od 11.06.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,25 eura od 07.07.2008. pa do isplate,

- na iznos od 1,45 eura od 20.08.2008. pa do isplate,

- na iznos od 3,82 eura od 05.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 21,83 eura od 09.10.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9,77 eura od 09.11.2008. pa do isplate,

- na iznos od 25,10 eura od 24.12.2008. pa do isplate,

- na iznos od 27,46 eura od 12.01.2009. pa do isplate,

- na iznos od 28,52 eura od 09.02.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,59 eura od 09.03.2009. pa do isplate,

- na iznos od 26,15 eura od 29.04.2009. pa do isplate,

- na iznos od 21,66 eura od 20.05.2009. pa do isplate,

- na iznos od 18,36 eura od 30.06.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,23 eura od 03.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,98 eura od 28.08.2009. pa do isplate,

- na iznos od 20,82 eura od 29.09.2009. pa do isplate,

- na iznos od 19,06 eura od 22.10.2009. pa do isplate,

- na iznos od 22,37 eura od 26.11.2009. pa do isplate,

- na iznos od 25,02 eura od 07.12.2009. pa do isplate,

- na iznos od 28,79 eura od 27.01.2010. pa do isplate,

- na iznos od 27,92 eura od 23.02.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,04 eura od 30.03.2010. pa do isplate,

- na iznos od 32,07 eura od 27.04.2010. pa do isplate,

- na iznos od 33,96 eura od 28.05.2010. pa do isplate,

- na iznos od 50,33 eura od 30.06.2010. pa do isplate,

- na iznos od 46,96 eura od 28.07.2010. pa do isplate,

- na iznos od 57,25 eura od 25.08.2010. pa do isplate,

- na iznos od 53,70 eura od 29.09.2010. pa do isplate,

- na iznos od 47,97 eura od 27.10.2010. pa do isplate,

- na iznos od 60,05 eura od 29.11.2010. pa do isplate,

- na iznos od 75,40 eura od 05.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,53 eura od 28.01.2011. pa do isplate,

- na iznos od 68,34 eura od 25.02.2011. pa do isplate,

- na iznos od 63,49 eura od 30.03.2011. pa do isplate,

- na iznos od 64,36 eura od 04.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,95 eura od 30.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 86,96 eura od 03.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 104,16 eura od 30.07.2011. pa do isplate,

- na iznos od 95,32 eura od 30.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 85,65 eura od 29.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 84,61 eura od 31.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 83,87 eura od 30.11.2011. pa do isplate,

- na iznos od 88,48 eura od 29.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 92,50 eura od 31.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,04 eura od 28.02.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,26 eura od 02.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 92,14 eura od 02.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 93,42 eura od 31.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 91,26 eura od 02.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 91,83 eura od 27.07.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,21 eura od 05.09.2012. pa do isplate,

- na iznos od 86,70 eura od 04.10.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,44 eura od 05.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 92,23 eura od 05.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 90,97 eura od 07.01.2013. pa do isplate,

- na iznos od 83,93 eura od 07.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 89,91 eura od 07.03.2013. pa do isplate,

- na iznos od 90,44 eura od 05.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 88,09 eura od 06.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,80 eura od 06.06.2013. pa do isplate,

- na iznos od 80,61 eura od 05.07.2013. pa do isplate,

- na iznos od 82,40 eura od 02.08.2013. pa do isplate,

s tim da se kamate imaju obračunavati od dospijeća svakog naprijed navedenog iznosa pa do 31.prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, zatim od 1. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici ON, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.203,20 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2.lipnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 13.7.2007. sklopila tipski Ugovor o kreditu broj 918-50-4258930 za kupnju motornog vozila (dalje: Ugovor), o kojem se nije pregovaralo, već je tužiteljica samo pristupila i potpisala Ugovor (adhezijsko ugovaranje). Ugovorom je tuženik odobrio kredit tužiteljici u iznosu kunske protuvrijednosti 22.775,26 CHF, prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a za kupnju novog vozila. Istim Ugovorom se tužiteljica obvezala otplatiti kredit u roku od 72 mjeseca. Člankom 2. stavak 1. Ugovora je utvrđeno: " Redovna kamata: 5,49 % (pet zarez četrdesetdevet posto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora". Način otplate kredita uređen je člankom 7. stavak 1. koji glasi: "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu." Prema Ugovoru i prvotnom otplatnom planu, koji je tuženik uručio tužiteljici, tužiteljica se obavezala plaćati tuženiku kredit po dospijeću svakog od 72 anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 371,99 CHF po srednjem tečaju kreditora, počevši od prvog anuiteta 31.08.2007. do zadnjeg 31.07.2013. Tuženik je isplatio tužiteljici ugovoreni iznos od 22.775,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora-tuženika (4.402689) na dan isplate 18.7.2007. i to iznos od 100.272,38 kn. Tužiteljica je uplaćivala anuitete u banci na šalteru, gdje su joj na licu mjesta izračunavali iznos u kunama, koji mora platiti jer se iznos anuiteta mijenjao zbog jednostrane promjene redovne kamatne stope i promjene srednjeg tečaja kreditora za CHF.

1.1. Tužiteljica je otplatila kredit 31.7.2013. te je ukupno platila tuženiku na ime anuiteta iznos od 151.248,22 kn. Tuženik je jednostrano, protivno načelu savjesnosti i poštenja, mijenjao kamatnu stopu za vrijeme trajanja Ugovora svojom Odlukom o kamatnim stopama tako da je ona s ugovorenih 5,49% godišnje rasla na 6,45% od 1.11.2007., na 6,75% od 1.5.2008., na 7,75% od 1.3.2009., na 7,50% od 1.7.2011. i konačno na 6,75% od 1.10.2011., pa do kraja otplate kredita. Jednostranu promjenu redovne kamatne stope je omogućavala nepoštena i ništetna odredba o promjeni kamate stope u dijelu čl. 2. st. 1. Ugovora, a kako je to opisano u tužbi. Predmetna odredba je omogućavala tuženiku da sam jednostrano mijenja kamatnu stopu, a to je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time, ovdje tuženik, postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07) i to čl. 81. st. 1. i 2. Isto tako, odredba članka Ugovora o promjeni kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika, suprotna i odredbama čl. 270. do 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005; dalje: ZOO) koje uređuju ništetnost ugovora zbog činidbe.

1.2. U Ugovoru tuženika i tužiteljice, u čl. 2. st. 1. ugovorena je upravo neodrediva činidba jer je istom tuženik u Ugovoru, koji je on sam pripremio i o kojem se nije pregovaralo, ugovorio redovnu kamatnu stopa, koja je promjenjiva u skladu s odlukom tuženika kreditora, a da Ugovorom nisu bili utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Prema citiranoj odredbi ZOO-a da bi činidba bila odrediva Ugovor je trebao sadržavati podatke s pomoću kojih se činidba mogla odrediti ili ju je trebala odrediti treća strana, a što ovdje nije slučaj tako da je jasno da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva prema odluci tuženika predstavljala neodredivu činidbu, koja je zbog toga ništetna, te tužiteljica predlaže da to sud i deklaratorno utvrdi. U prilog svojih tvrdnji tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. Također ukazuje da, prema presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu posl.br. C-26/13, sud navodi da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Iako je u dijelu odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora ugovorena nepoštena i ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, ostali dio odredbi, koji govori o ugovorenoj početnoj kamatnoj stopi je valjan te se stoga, za cijelo trajanje Ugovora, treba primijeniti početno ugovorena kamatna stopa od 5,49% godišnje.

1.3. Kako je tuženik odgovoran za to što je ugovorena ništetna odredba Ugovora o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi, to je tuženik u obvezi vratiti tužiteljici sve iznose preplaćenih kamata, po pravilima stjecanja bez osnove. Iznosi, koje treba tuženik vratiti, se dobiju ako se od plaćene povećane kamate oduzme iznos početne kamate iz početnog otplatnog plana. Tužiteljica naglašava da se povećanom kamatom smatra i ona kamata, koja se temelji na kamatnoj stopi, koja je neko vrijeme bila niža od početne kamatne stope, jer je tijekom otplate anuiteta na temelju povećanih kamatnih stopa došlo do toga da se glavnica sporije smanjivala te je stoga zaračunana na veći iznos glavnice od glavnice kakva bi ona bila da je od početka bila primijenjena samo početna kamatna stopa. Osim što je tuženik ugovorio nepoštenu kamatnu stopu, tuženik je tijekom otplate primjenjivao anuitetnu otplatu kredita, odnosno otplatu na bazi jednakih anuiteta, čime je uzrokovao da se kod svakog povećanja kamatne stope smanjuje udio glavnice, a povećava udio kamate u anuitetu, zbog čega se kod svakoga povećanja kamatne stope usporava smanjivanje glavnice zbog promjene omjera kamate i glavnice u anuitetu i to na štetu potrošača. Tuženik nije niti na to upozorio tužiteljicu kod ugovaranja kredita, a nije joj niti ponudio otplatu u ratama, odnosno u različitim iznosima rata od početka prema kraju otplate, a koji način otplate bi za tužiteljicu bio povoljniji jer se kod takva načina otplate događa da do kraja otplate stalno ostaje isti udio glavnice u rati, zbog čega se glavnica ravnomjerno smanjuje prema kraju otplate. Osim toga, otplata u jednakim anuitetima skuplja je u ukupnom iznosu kamata od otplate u nejednakim ratama, a šteta za potrošača je veća ukoliko dulje otplaćuje svoj kredit na takav način. Zbog svega iznesenoga dio odredbe čl. 2. st. 1. Ugovora koji glasi: u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, jest nepoštena i ništetna te zbog toga tuženik mora vratiti tužiteljici sav iznos preplaćene kamate koji je stečen bez osnove, a koji iznos u slučaju tužiteljice za cijelo vrijeme trajanja ugovora iznosi 6.309,80 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana uplate svakog pojedinog anuiteta.

1.4. Tuženik je u tipskom Ugovoru, o kojem stranke nisu pregovarale, u čl. 7. st. 1. Ugovora ugovorio tzv. valutnu klauzulu CHF na temelju koje je u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, određen iznos isplaćenog kredita te na temelju čije kunske protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika su određivani i iznosi anuiteta, odnosno kamata u anuitetu, koju je tužiteljica bila dužna plaćati i koje je isplatila. Kolektivnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/17 utvrđeno je da je tuženik ugovarao valutnu klauzulu u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. na način da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta švicarski franak (oznaka valute CHF, uz koju je vezana glavnica kredita, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svom potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Tužiteljica u vrijeme kada je ugovarala kredit nije znala ništa o valutnom riziku, koji predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF. Ona je kratko bila informirana od strane tuženika da bi se moglo dogoditi da tečaj CHF-a naraste, odnosno da padne i da će, u skladu s time, rasti i padati anuiteti kod otplate. Tužiteljici kao i svakom drugom potrošaču je bilo poznato da tečaj svake valute može rasti i padati u odnosu na kunu i to nije nešto čemu je trebalo biti posebno informirana. Međutim, tuženik je morao pisano informirati tužiteljicu o rizicima i karakteristikama konkretne valutne klauzule CHF te o drugim okolnostima vezanim za navedenu valutu, a koje tijekom otplate mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužiteljice. Tužiteljica nije bila upozorena niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Tužiteljica tako u ovoj tužbi navodi samo neke od rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF a zbog kojih je dio Ugovora, koji se odnosi na valutnu klauzulu, ništetan:

- ugovaranje vezanja glavnice kredita uz valutnu klauzulu CHF je daleko rizičnije ugovoriti od vezanja uz valutnu klauzulu EUR, jer Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na tečaj eura, ali ne štiti tečaj kune u odnosu niti na jednu drugu valutu, pa tako niti u odnosu na CHF,

- CHF je valuta u koju "bježi" kapital u vrijeme gospodarske krize. To znači da za vrijeme recesija CHF naglo jača, jer bogati pojedinci tada kupuju znatne količine CHF-a ne bi li tako zaštitili vrijednost svoje imovine, pa zbog toga vrijednost CHF-a u odnosu na ostale valute može naglo narasti.

1.6. Iz navedenog jasno proizlazi da je ugovorena valutna klauzula CHF nepoštena i ništetna, tako da se na cijeli ugovor u tom slučaju treba primijeniti kunska protuvrijednost po srednjem tečaju tuženika za CHF u trenutku isplate kredita, tj. na dan 28.8.2007. Tečaj kreditora za CHF je s iznosa 4,402689 na dan isplate kredita 18.7.2007., narastao na čak 6,51234 dana 30.8.2011., a da bi tečaj kreditora na dan otplate zadnjeg anuiteta iznosio 6,071718. Međutim, tuženik je uz povećani tečaj naplaćivao i povećanu kamatnu stopu, pa je tako dvostruko opteretio tužiteljicu, a iznosi anuiteta su narasli s početnog iznosa od 1.660,00 kn iz otplatnog plana, na 2.552,00 kn, dakle za više od 50%. Tužiteljica s osnova preplaćenih iznosa anuiteta zbog ništetne valutne klauzule CHF potražuje iznos od 26.978,91 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu, koja teče od dana uplate svakog pojedinog anuiteta. Na temelju svega navedenog, tužiteljica potražuje na osnovi ništetnih odredbi Ugovora iznos od 35.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate svakog pojedinog anuiteta, pa do dana plaćanja. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 17.2.2025. (list 222-227 spisa) predlaže sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu te da se tuženiku naloži isplata iznosa od 889,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedini obrok i iznosa od 3.590,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama za svaki pojedini obrok, a kako je to pobliže navedeno u izreci, sve uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da tužitelj svoj zahtjev zasniva na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTSRH) posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. i Pž-6632/17 od 14.06.2018. donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navodi da u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacija koje traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom sporu sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu nepoštene. Pored navedenog, tužitelj je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, dok se navedene odluke čak ni posredno ne mogu primijeniti na autokredite, kako to proizlazi iz navoda VTSRH sadržanog u presudi posl.br. Pž- 6632/17. Sukladno odredbama čl. 96. st. 1. čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (dalje: ZZP) tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li se o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja, tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.

2.1. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njegove obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Odredba, kojom je ugovorena valutna klauzula, sadržana je u čl. 1. Ugovora o kreditu, a prilikom zaključenja kredita, tužitelju je uručen okvirni otplatni plan u kojem je iznosu anuiteta izražen u CHF. Institut valutne klauzule u RH je uveden kao posljedica dugogodišnjih negativnih iskustava vezanih uz financijsku inflaciju i deprecijaciju nekadašnje nacionalne valute, zbog čega je taj institut vrlo brzo postao općeprihvaćen kako od strane banaka tako i potrošača. Također, osim što je tuženik tužitelju prije zaključenja ugovora, odnosno prije tužiteljeve odluke i odabira da zaključi predmetni ugovor o kreditu, dao sve informacije, temeljem koji je tužitelj mogao donijeti informiranu odluku, predmetni ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika. Zbog svega navedenog, tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje iz ugovaranja takve odredbe proizlaze, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja. S time da, kao što je navedeno, u trenutku zaključenja ugovora na tržištu nisu postojale naznake, koje bi upućivale na postojanje okolnosti, koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužitelju dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao. Tuženik pritom napominje kako se ne može očekivati da korisnik u vrijeme zaključenja ugovora može predvidjeti ukupan iznos zaduženja za sve vrijeme trajanja kredita, osim eventualno u slučaju zaključenja kunskog ugovora o kreditu uz fiksnu kamatu što ovdje nije bio slučaj. To ne mogu znati ni korisnik ni banka jer nije moguće unaprijed znati kretanje vrijednosti valute uz koju se važe glavnica kredita bez obzira radi li se o CHF, EUR ili nekoj drugoj valuti, kao niti kretanje parametara o kojima ovisi visina kamatne stope, a ugovorne strane na njihovo kretanje ne mogu utjecati.

2.2. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, tuženik ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo, koja činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka, kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena, odnosno ništetna. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Tužitelj je tako mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili bez valutne klauzule (kunski kredit). Tužiteljev ugovor nije bio tzv. "uzmi ili ostavi", već je tužitelj, tijekom pregovora, mogao utjecati na spornu odredbu i otkloniti njenu primjenu ugovaranjem traženog iznosa u kunama ili npr. uz valutnu klauzulu u EUR, što je većina potrošača i činila. U tom smislu tuženik ukazuje i na stav Vrhovnog suda, istaknut u odluci Revt-249/14. Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a, sve i da je bila nerazumljiva tužitelju (a nije), tako da sud tužbeni zahtjev treba odbiti bez potrebe da se provodi tzv. test poštenosti sporne odredbe. Tuženik još ističe da valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula, koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka, već je ugovorena kao dvostrana klauzula, koja prati kretanje švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaruje nikakav extra profit na temelju valutne klauzule u CHF, imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti, što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu.

2.3. Nadalje, uvažavajući zahtjev iz odredbe čl. 98. ZZP-a (2007), prilikom ugovaranja valutne klauzule, interesi obiju ugovornih strana uzimani u obzir u podjednakoj mjeri, a imajući u vidu i da je ugovaranjem švicarskog franka tužitelj:

- imao mogućnost da ugovori kredit uz drugu valutnu klauzulu ili bez valutne klauzule;

- dobio nižu kamatnu stopu nego da je ugovorio neku drugu valutu. Ono što je objektivno tužitelja kao korisnika kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti švicarskog franka u relativno kratkom vremenskom periodu. No, s jedne strane, ta vrsta ekonomske ili vrijednosne neravnoteže ne sanira se kroz pravila o nepoštenim ugovornim odredbama, već kroz druge institute poput pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti.

2.4. Tuženik smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi "promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima, čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. ugovora o kreditu, a tužitelj je potpisom ugovora izjavio da je s tekstom istih općih akata upoznat. Pored svega navedenog, razumljivost iste ugovorne odredbe proizlazi i iz činjenice da je ugovor solemniziran, odnosno da je tužitelju ugovor obrazložen od strane javnog bilježnika. Promjena kamatne stope tužitelju nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora. U trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kreditu nije postojala obveza kako tuženika, tako ni drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim, tuženik je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama (donesen 13.10.2008. s kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30.06.2009. s kasnijim izmjenama), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

2.5. Tuženik još ističe da je u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom, kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Slijedom navedenog, tuženik je, prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa, uzimao u obzir promjene tržišnih faktora, koji određuju troškove financiranja banke, a koji su neovisni o poslovnoj politici banke i to: kretanju tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem i međunarodnom financijskom tržištu, kretanju premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanju tržišno ovisnog troška regulacije, koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa kao npr. obvezna pričuva. Također, tuženik je, prilikom promjene kamatnih stopa, vodio računa o svom položaju na tržištu, imajući u vidu konkurenciju na hrvatskom bankarskom tržištu. Navedeni kriteriji detaljno su razrađeni u Načelima za utvrđivanje promjena kamatnih stopa i Pravilniku o obračunu kamata i naknada, koji su stupili na snagu 01.01.2011. Tuženik je ugovore s valutnom klauzulom vezane za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. Tržišni parametri, koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za autokredit s valutnom klauzulom u CHF bili su kretanje:

6-mjesečnog Libor-a za CHF,

3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i

6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banka, koja se mora održavati na računu HNB-a ( po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. Navedeni parametri predstavljaju opravdani razlog za promjenu kamatne stope potrošačima. Ovo je potvrđeno Zakonom o potrošačkom kreditiranju iz 2012. (NN 112/12), koji je u čl. 11.a st. 2. propisao kako parametri za promjenu kamatne stope mogu biti parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane npr. LIBOR, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Premija na kreditni rizik RH je upravo spomenuti CDS.

2.6. Prema tome, samim zakonom je tuženikova poslovna praksa bila priznata i prihvaćena. Tuženik je koristio navedene parametre budući da u ukupnim financijskim izvorima tuženika značajan udio zauzimaju strani izvori financiranja, što znači da je tuženik, kao i većina drugih banaka ovisan o cijeni kapitala s vanjskih financijskih tržišta. Promjene cijena kapitala za financiranje hrvatske banke u inozemstvu prenose se i na cijenu kredita u RH, odnosno kamatna stopa na kredite u RH značajno ovisi o cijeni kapitala iz inozemstva. Uz kamatnu stopu na inozemni kapital, na ukupnu cijenu financiranja u RH od 2008. godine nadalje znatan učinak ima i premija rizika na hrvatsko tržište tzv. CDS. Premija na rizik tj. CDS u svojoj suštini predstavlja osiguranje vjerovnika od bankrota dužnika, pa će prema tome ta premija biti viša što je veći rizik od bankrota dužnika. CDS je za RH značajno porastao od kraja 2008. te je ostao na višim razinama do danas zbog povećane vjerojatnosti da RH ne bude u mogućnosti podmiriti svoj dug po izdanim obveznicama, što je utjecalo na povećanje cijene kredita potrošačima. Promjene gore navedenih parametara korespondiraju s promjenama kamatne stope tužiteljevog ugovora o kreditu s tim da su troškovi financirana od 2007. do 2011. porasli više nego što je tuženik tužiteljima povećao kamatnu stopu. Pritom tuženik ističe da razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit jer ti parametri ne obuhvaćaju sve ostale troškove tuženikovog poslovanja npr. troškovi za plaće djelatnika, režije, poreze i sl. Sklapajući ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promjeni, pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamate stope, tako da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozoren i nije mu mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već s promjenjivom kamatnom stopom (što tužitelj ne spori), tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi, koje je platio, kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tuženik još prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare te predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama.

3. Presudom ovog suda poslovni broj P-3090/2020-23 od 16. ožujka 2022. bio je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, a presudu je rješenjem posl.br. Gž-402/2022-4 od 20. lipnja 2024. ukinuo Županijski sud u Sisku i predmet vratio na ponovno suđenje. U obrazloženju ukidne odluke višeg suda u bitnom stoji da tuženiku pripada pravo dokazivati da je, prilikom sklapanja konkretnog ugovora, s tužiteljem pregovarao o spornim odredbama, pa da se stoga iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Tuženik je iznosio te činjenice već u odgovoru na tužbu, te je u svrhu dokazivanja istih predložio izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja i zaposlenika tuženika, koji je u ime tuženika s tužiteljem sklopio predmetni ugovor o kreditu. Sud prvog stupnja nije izveo taj dokazni prijedlog niti je u obrazloženju presude naveo razloge odbijanja, pa je time počinjena bitna povreda odredbe čl. 354.st.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati.

4. Nakon ukidne odluke višeg suda, ovaj sud je ponovo pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: preslike Ugovora o kreditu (list 10-13 spisa), otplatnu tablicu od 18.7.2007. (list 14-16 spisa), potvrdu tuženika od 10.3.2020. (list 17 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 18-22 spisa), pregled promjena kamatne stope (list 23 spisa), razlike uplate kamate zbog povećanja kamatnih stopa (list 24-26 spisa), razlike uplate zbog promjene tečaja (list 27-28 spisa), ukupne razlike uplate (list 29-30 spisa), presliku zahtjeva za kredit (list 44 spisa), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima (list 45-46 spisa), tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (list 47 spisa) i priloženu sudsku praksu (list 53- 60 i 102-110 spisa), a provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 79-85 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 216-217 spisa). Tuženik je na ročištu za glavnu raspravu, održanom 13. veljače 2025., odustao od prijedloga da se saslušava svjedok MN te stranke na tom ročištu nisu imale drugih dokaza, a na ročištu 15. svibnja 2025. je glavna rasprava zaključena.

5. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Nakon ukidne odluke višeg suda saslušana je tužiteljica na ročištu 13.2.2025. (list 216- 217 spisa) kada je navela da joj je kredit bio potreban za kupnju auta za odlazak na posao i dolazak s istog, a prve informacije je dobila u auto salonu te je, po njihovoj preporuci, išla u banku, gdje joj je rečeno da se radi o najpovoljnijem kreditu i nije bilo riječi o riziku takvog ugovora. Nije se sjećala da bi joj netko rekao da HNB ne štiti CHF kao euro te joj nitko nije objašnjavao parametre promjene kamatne stope. Iskazala je da je ugovor prethodno pročitala i da nije vlasnik obrta niti član trgovačkog društva, a da je anuitete plaćala odlaskom u banku i da su anuiteti sa početnih oko 1.500,00 kn porasli na oko 2.300,00 kn, što joj nije bilo rečeno da je moguće kod sklapanja ugovora te je navela da joj je to bilo rečeno, da se sigurno ne bi odlučila za predmetni kredit.

7. Ocjena je ovog suda da je iskaz tužiteljice vjerodostojan jer je iskren, o onome čega se sjećala, a sud nije našao u držanju tužiteljice nikakvih naznaka da bi nešto prešućivala ili lagala, pa joj i zato vjeruje.

8. Nesporno je među parničnim strankama da su tužiteljica i tuženi zaključili 13. srpnja 2007. Ugovor o kreditu broj 918-50-4258930, za kupnju vozila, u iznosu od 22.775,26 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora, važećem na dan korištenja, na rok otplate od 72 mjeseca, uz redovnu kamatnu stopu od 5,49% godišnje, promjenjivu, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu, koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.11.2007.

9. Među strankama je u ovom predmetu i dalje sporno mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17, je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe, kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,49% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa, koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF.

10. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12. Odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev- 2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 1.6. 2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP, a koje povrede traju i dalje, kao i povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i njezinim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili parametre koji utječu na odluku o promjenjivoj stopi ugovorne kamate, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju od 10. 9.2003. do 6. 8. 2007., a od 7. 8. 2007. na dalje suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP, te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

11. Učinci odluka suda o tužbama za zaštitu kolektivnih interesa su obvezujući za ostale sudove u postupku, koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno članku 502c ZPP-a. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužiteljice valja ukazati na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., sukladno kojem "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Što se tiče prigovora zastare po osnovi ništetne valutne klauzule CHF ukazuje se na zauzeto pravno shvaćanje u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2254/17 od 20. ožujka 2020., sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom Pž- 6632/17 od 14.6.2018., a budući je tužba u ovom predmetu podnesena 23.6.2020. jasno je da je podnesena u okviru petogodišnjeg zastarnog roka (jer je protakao rok od malo više od dvije godine). Takav stav potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-2922/2018 od 20.2.2020.

12. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu kao što je ostvario korist i na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate i razliku, koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

13. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 24.2.2021. (list 79-85 spisa) stalni sudski vještak Petra Blašković je navela da je Ugovor o kreditu je sklopljen 13.07.2007. te je isplaćen 18.07.2007. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, koja je iznosila 5,49 % godišnje. Otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 72 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta, prema inicijalnom otplatnom planu, bilo je 31.08.2007., u iznosu od 371,99 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 1.637,76 kn, a sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Ugovoreno je plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora o kreditu).

13.1. Na temelju spisu dostupne dokumentacije, vještak je, uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu te Prijepis knjigovodstvene kartice po kreditu, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale, kako slijedi:

− 5,49% godišnje do 31.10.2007.,

− 6,45% godišnje od 1.11.2007. do 30.4.2008.,

− 6,75% godišnje od 1.5.2008. do 28.2.2009.,

− 7,75% godišnje od 1.3.2009. do 30.6.2011.,

− 7,50% godišnje od 1.7.2011. do 30.9.2011.,

− 6,75% godišnje od 1.10.2011. do kraja otplate kredita.

13.2. U razdoblju otplate kredita tužiteljici se posljedično na promjenu kamatne stope mijenjao anuitet te je isti iznosio od 371,99 CHF, koliko bi bilo po Ugovoru do 393,03 CHF. Svaka promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da se anuitet sastoji od glavnice i kamate te se posljedično na promjenu kamatne stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni iznos anuitet. Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita u cijelosti, tečaj CHF oscilirao te vrijednosti koje su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika kredita. Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa, koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni anuiteta u odnosu na anuitet i kamatnu stopu, koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora vještak je prikazao u Tabeli 1. u kojoj se daje i izračun razlika po mjesecima i godinama u odnosu na obveze na dan isplate kredita. Zbog promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita tužitelj je više platio iznos od 6.702,41 kn, a zbog promjene tečaja tijekom razdoblja otplate kredita, tužitelj je više platio iznos od 27.053,46 kn odnosno tužitelj je ukupno zbog promjene kamatne stope i tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno više platio iznos od 33.755,87 kn.

13.3. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak je mišljenja da: − Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, razlika u iznosima koje je tužitelj platio primjenom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 5,49%, iznosi 6.702,41 kn (stupac ‘17’ Tabele 1 nalaza),

− Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), iznosi ukupno 27.053,46 kn (stupac ‘18’ Tabele 1 nalaza). Temeljem prethodno navedenog ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu za utuženo razdoblje iznosi 33.755,87 kn.

14. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila nalaz i mišljenje i uskladila svoj zahtjev s istim podneskom od 22.3.2021. Tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka podneskom od 26.3.2021. (list 98-101 spisa) u bitnom navodeći da nema prigovora na matematički izračun, ali da je vještvo izrađeno kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, iako je nesporno da su stranke ugovorile kredit vezan uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu. U odnosu na navedeno, za naglasiti je da takve tuženikove navode ovaj sud nije prihvatio jer ih u kontekstu svih ranije obrazloženih okolnosti smatra pravno neodlučnima.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga vjerodostojnim jer je izrađen razumljivo, stručno, sveobuhvatno i objektivno, dok su prigovori tuženika neosnovani. Tuženik neosnovano navodi da je vještak pogrešno izradio nalaz jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje kunskog kredita i fiksne kamatne stope, već upravo kredita u valuti CHF i promjenjive kamatne stope te da je tužiteljica pristala na te uvjete i obvezala se platiti povećani anuitet uslijed povećanja tečaja CHF i same kamatne stope.

16. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da su ništetne navedene odredbe predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke kao i odredba kojom se otplata kredita veže uz korištenje valutne klauzule CHF, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda.

17. S obzirom da je sud u ovom postupku utvrdio da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena redovna kamatna stopa, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora kao i da je ništetna odredba istog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznose pobliže naznačene u izreci, a na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a. Za naglasiti je da je tužiteljica zahtjev uskladila s važećom valutom podneskom od 17.2.2025. (list 222-227 spisa), a na temelju kojeg su joj i dosuđeni iznosi kao u izreci ove presude.

18. Sud je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate ( čl.1115. ZOO-a) s obzirom da je tuženik kao ugovorna strana bio dužan prilikom promjene kamatnih stopa i tečaja valute rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinio, iako je toga morao biti svjestan, pa mu je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada. U tom smislu neosnovano tuženik tvrdi da bi tužiteljica eventualno imala pravo na kamate od podnošenja tužbe.

19. Kamate su dosuđene za razdoblje do 31.12.2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Stopa kamate od 1.1.2023. do 29.12.2023. dosuđena je sukladno Zakonu o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22) te od 30.12.2023. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023).

20. Odluka o parničnim troškovima se temelji na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: OT). Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu sa konačno postavljenim zahtjevom to joj je priznat trošak kako slijedi:

-za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7. t. 1. OT),

-za pristup na ročišta 20.1.2021., 7.3.2022., 13.2.2025. i 15.5.2025.po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1. OT),

-za sastav podnesaka od 28.8.2020., 4.1.2021., 22.3.2021. i 23.4.2021. od po 100 bodova za svaki (Tbr.8. toč.1. OT), što ukupno iznosi 900 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi iznosi 1.800,00 €, a uvećano za troškove plaćene pristojbe na tužbu od 350,00 kn/sada: 46,45 € i na presudu od 688,00 kn/ sada: 91,31 €, a kojem iznosu valja pridodati plaćen trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn/ sada: 265,44 €, tako da je ukupan dosuđeni iznos troškova 2.203,20 €. Tužiteljica ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a. Tužiteljici nije priznat kao potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 30.9.2025. jer tim podneskom nije ispravno usklađen zahtjev kao ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući taj trošak nije ni nastao jer je ročište prezakazano, u skladu s ovlastima suda i održano unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u skladu s čl. 335.st.6. ZPP-a.

21. Tuženik je spor izgubio, pa nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom VI.

Zagreb, 2. lipnja 2025.

S u d a c:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Sisku, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika