1

                                                                     

 

                                                                                                               

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Josite Begović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. R. Č., OIB: …, D., 2. S. Č., OIB: …, D., i 3. R. Č., OIB: …, S., koje zastupa punomoćnik H. T., odvjetnik u D., protiv tuženika: 1. N. P., OIB: …, D., kojeg zastupa punomoćnik C. R., odvjetnik u D. i 2. V. L., OIB: … M., kojeg zastupa punomoćnica S. B. B., odvjetnica u D., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbama 1. tuženika i 2. tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1166/2023-6 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2024.

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o  j e

 

I Žalba 1. tuženika N. P. izjavljena protiv točke II rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1166/2023-6 od 5. veljače 2024. i žalba 2. tuženika V. L. izjavljena protiv točke I izreke presude te točke II izreke rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1166/2023-6 od 5. veljače 2024. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje točka I presude te točka II rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1166/2023-6 od 5. veljače 2024.

 

II Žalba 1. tuženika N. P. izjavljena protiv točke I presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1166/2023-6 od 5. veljače 2024. odbacuje se kao nedopuštena.

 

III Odbijaju se zahtjevi 1. i 2. tuženika da im 1., 2. i 3. tužitelji naknade troškove žalbe kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskom odlukom odlučeno je:

 

 

i to presudom

 

 

" I. Dužan je V. L., kao osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik k.č. zgr. … i k.č. … z.ul. … k.o. G., temeljem ove presude trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na 165/438 dijela prava vlasništva nekretnina oznake k.č.zgr. … i k.č. … z.ul. … k.o. G. i to:

 

- R. Č., OIB: …, za 1/3 dijela,

- S. Č., OIB: …, za 1/3 dijela i

- R. Č., OIB: …, za 1/3 dijela.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja:

 

¨Dužan je tužitelj V. L., kao osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik k.č. zgr. … i k.č. … z.ul. … k.o. G., temeljem ove presude, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na k.č. zgr. … i k.č. … z.ul. … k.o. G., za cijelo, i to:

 

- R. Č., OIB: …, za 1/3 dijela prava vlasništva,

- S. Č., OIB: …, za 1/3 dijela prava vlasništva i

- R. Č., OIB: …, za 1/3 dijela prava vlasništva, uz istodoban izbris

 

tog prava s njegovog imena u navedenom opsegu¨."

 

 

a rješenjem

 

 

" I. Odbacuje se tužba u dijelu u kojem tužitelji zahtijevaju utvrđenje:

 

¨Suvlasnički udjeli od 165/438 idealnog dijela prava vlasništva nekretnina koje nose oznaku oznaku k.č. zgr. … i čest. zem. … z.ul. … k.o. G. u naravi predstavljaju suvlasničke udjele koji odgovaraju korisnim vrijednostima dva stana koja se nalaze u prizemlju k.č. zgr. … izgrađene na k.č. … z.ul. … k.o. G., koji stanovi su kao posebni dijelovi nekretnine povezani sa odgovarajućim dijelovima cijele nekretnine.¨.

 

II. U preostalom dijelu troškova postupka svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

2. Protiv te odluke 1. tuženik N. P. i 2. tuženik V. L. izjavili su žalbe protiv točke I presude i točke II rješenja. Žalbe se izjavljuju iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) te se traži da se postupi sukladno traženjima, odnosno 1. tuženik traži da se točka I izreke presude  preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine, a glede točke II izreke rješenja (kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka) da se njemu dosude zatraženi troškovi a s obzirom na uspjeh u parnici, dok 2. tuženik traži da se preinači pobijani dio presude tj. točka I izreke presude na način da se isti odbije kao neosnovan a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a glede točke II izreke rješenja da mu se dosude zatraženi parnični troškovi. Zatraženi su i troškovi žalba.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. U prvom redu je za istaknuti da 1.tuženik N. P. žalbom pobija točku I izreke presude a kojom je odlučeno da je 2. tuženik V. L. kao osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik k.č.zgr. … i k.č. … z.ul. … k.o. G. temeljem te odluke dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na 165/438 dijela i to na 1., 2. i 3. tužitelje za svakog za po 1/3 dijela. Dakle, jasno je da se ovaj dio odluke (točka I izreke pobijane presude) ne odnosi na 1. tuženika N. P. pa samim time isti i nema pravnog interesa pobijati ovaj dio pobijane odluke. S obzirom na to žalbu 1. tuženika N. P. a izjavljenu protiv točke I izreke pobijane presude je trebalo odbaciti kao nedopuštenu a sve u smislu članka 367. stavak 1. u vezi sa člankom 358. stavak 3. ZPP, te je odlučeno kao u točki II izreke.

5. Žalba 1. tuženika izjavljena protiv točke II rješenja te žalba 2. tuženika (izjavljena protiv točke I izreke presude i točke II rješenja) nisu osnovane.

6. Predmet ove parnice i to po tužbi prednika 1. i 2. tužitelja te 3. tužitelja protiv 1. tuženika N. P. je zahtjev da se utvrdi da su 1., 2. i 3. tužitelji stekli pravo vlasništva (temeljem kupoprodaje i dosjelosti) cjeline čest. zgr. … i čest. zem. … z.ul. … k.o. G. te da su tužitelji ovlašteni temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika, dok je predmet parnice po tužbi prednika 1., 2. tužitelja te 3. tužitelja od 1. kolovoza 2002. (l.s. 47) zahtjev protiv V. L. (2. tuženika) i N. P. (1. tuženika) za utvrđenje da je ništetan ugovor o prodaji čest. zgr. … i čest.zem. … z.ul. … k.o. G. među tuženicima sklopljen 19. lipnja 2001. (o kojem zahtjevu je već pravomoćno odlučeno presudom ovog suda Gž-1065/11 od 27. veljače 2013.-l.s.190), te zahtjev da se briše upis prava vlasništva čes. zgr. … čest. zem. … z.ul. … k.o. G. sa imena V. L. (2. tuženik) proveden dana 22. studenog 2001. pod Z-4120/2001. Također je za navesti da su ove dvije parnice spojene rješenjem 18. studenog 2005. a s obzirom na vezanost zahtjeva i istovjetnost stranaka te da je presudom i rješenjima ovog suda broj Gž-651/2019 i Gž-652/2019 od 31. srpnja 2019. preinačena u dijelu točka I i II te točka III i IV izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-604/2018 od 29. listopada 2018. te pravomoćno utvrđeno da su prednik 1. tužitelja i 2. tužiteljica te 3. tužitelj temeljem dosjelosti vlasnici na jednake dijelove dva stana koji se nalaze u prizemlju čest. zgr. … izgrađene na čest. zem … z.ul. … k.o. G. a koji stanovi kao posebni dio nekretnine su povezani sa odgovarajućim dijelom cijele nekretnine dok se u preostalom dijelu kojim je zatraženo utvrđenje prava vlasništva preostalog dijela čest. zgr. … izgrađene na čest. zem … k.o. G. tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Protiv ovog dijela odluke ovog suda 1., 2. i 3. tužitelji te 1. tuženik N. P. izjavili su izvanrednu reviziju koja je odbačena kao nedopuštena (rješenje VSRH Rev-285/2023-2 od 25. srpnja 2023.-l.s.401-405).

6.1. Nakon odluke ovog suda pod brojem Gž-651/2019 i Gž-652/2019 od 31. srpnja 2019. 1., 2. i 3. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev i to podneskom koji je predat na ročištu 23. listopada 2019. (l.s. 278), a potom su isti a nakon provedenog građevinskog vještačenja i preinačili tužbeni zahtjev te zatražili da se utvrdi da je 2. tuženik kao osoba koja je u zemljišnim knjigama označena kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem presude dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništava na 1., 2. i 3. tužitelje i označivši to kao glavni zahtjev a kao drugi eventualno podredni da se utvrdi da je 2. tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na 165/438 dijela predmetne nekretnine i to za svakog od tužitelja za po 1/3 dijela (tražena je još i što predstavlja u naravi taj suvlasnički dio, no to nije relevantno za žalbeni postupak jer taj dio koji je odbačen kao nedopušten i nije ožalben - opaska drugostupanjskog suda).

6.2. Također je za navesti a nakon što je provedeno građevinsko vještačenje u ovom predmetu 1. tuženik N. P. a baš zbog tvrdnje vještaka da prizemlje predstavlja jednu funkcionalnu cjelinu prijedlogom zatražio ponavljanje postupka (glede pravomoćnog utvrđenja da su 1., 2. i 3. tužitelji temeljem dosjelosti stekli pravo vlasništva prizemlja) a koji prijedlog je pravomoćno odbijen (rješenje Općinskog suda u Dubrovniku P-1321/19 – l.s. 377-381, te rješenje ovog suda broj Gž-1018/2022 od 25. siječnja 2023. - l.s. 390-392).

7. Prvostupanjski sud a uzimajući u obzir da je tužba preinačena na temelju bitno iste pravne i činjenične osnove, te mada su se 1. i 2. tuženici protivili preinaci ocijenio da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa stranaka te je istu i dopustio sukladno članku 190. stavak 3. ZPP. Dalje, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje građevinskog vještaka dipl. ing. H. S., koji je među inim utvrdio da bruto površina cijele zgrade (prizemlje, prvi kat i potkrovlje) ima površinu od 468 m2 dok je sama površina prizemlja 165 m2 a kako je već pravomoćno odlučeno da su 1., 2. i 3. tužitelji vlasnici prizemlja zgrade to su isti a u smislu članka 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) ovlašteni ishoditi uknjižbu prava vlasništva kao i činjenicu da se u vlasništvo posebnog dijela može uspostaviti na suvlasničkom dijelu cijele nekretnine zaključuje da su 1., 2. i 3. tužitelji kao vlasnici jedino postojećeg stana u prizemlju predmetne nekretnine ovlašteni zahtijevati uknjižbu svog prava suvlasništva cijele nekretnine u omjeru koji je jednak korisnoj vrijednosti njihovog stana u cijeloj zgradi a što je 2. tuženik V. L. a kao nesporno upisani vlasnik nekretnine dužan trpjeti, pa nakon što je odbio glavi tužbeni zahtjev (koji nije ni ožalben) prihvatio i to dio eventualnog podrednog zahtjeva (drugi dio eventualno podrednog tužbenog zahtjeva je odbačen – a kako je već ranije rečeno taj dio nije ožalben).

8. To sve pokušava dovesti u pitanje žalba 2. tuženika V. L. na kojega se i odnosi ovaj pobijani dio presude.

9. Žalitelj 2. tuženik pobija odluku u pobijanom dijelu glavne stvari zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 12. ZPP te članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. stavak 3. ZPP. Međutim te povrede ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi. Dakle, a u odnosu na povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj za navesti je da se odluka može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci. Dalje, žalba 2. tuženika nije u pravu kada navodi (cit.) "…Naslovni sud ne prihvaća niti jedan zahtjev na način kako je postavljen obzirom da su svi neosnovani i nezakoniti već od drugog alternativnog zahtjeva prihvaća dio, čime prekoračuje ovlasti da odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva (extra petitum) i čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka". Dakle u tome  žalba 2. tuženika nalazi bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP. No ni u tom dijelu žalba nije u pravu jer kako je već rečeno 1., 2. i 3. tužitelji su podneskom od 13. prosinca 2023. preinačili tužbu i to na način da su prvim glavnim zahtjevom zatražili uknjižbu cijele nekretnine na tužitelje (koji zahtjev je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan-to je odlučeno točkom II izreke presude, iako je pravilno prvo odbiti taj glavni zahtjev jer tek kada se odbije prvi glavni zahtjev prelazi se na odlučivanje o drugom eventualnom podrednom zahtjevu – opaska drugostupanjskog suda) a potom kao eventualni podredni drugi zahtjev o kojem prvostupanjski sud je i odlučio i to prihvativši dio tog eventualno podrednog zahtjeva. Prema tome nema bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP.

Žalba sadržajno ukazuje i na povredu iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 190. stavak 3. ZPP navodeći pri tome da prvostupanjski sud na ročištu glavne rasprave 21. prosinca 2023., a na kojem ročištu se raspravljalo o preinaci tužbe 1., 2. i 3. tužitelja, kojoj preinaci se on protivio, prvostupanjski sud nje donio obrazloženu odluku na ročištu odnosno nije odlučio o toj preinaci tužbe. No, ovaj sud ne nalazi da je počinjena ta povreda. To iz razloga  jer je nesporno da je prije ročišta 2. tuženik primio podnesak 1., 2. i 3. tužitelja kojim preinačuju tužbu, da se o tome raspravljalo na ročištu, da se 2. tuženik protivio preinaci tužbe tako da je jasno da se raspravljalo o toj preinaci tužbe na ročištu te da su stranke prema tome i 2. tuženik itekako znali što je sam predmet tužbe. Istina je da je prvostupanjski sud na samom ročištu trebao donijeti rješenje da prihvaća zatraženu preinaku tužbe ali samim time a uz to da je točkom 10.-12. obrazloženja pobijane odluke naveo iz kojih razloga prihvaća preinaku tužbe, a koje razloge prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski sud u cijelosti to ovaj sud i ne nalazi ovu povredu na koju ukazuje žalba 2. tuženika.

10. Dalje, ispitujući pobijanu odluku po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud ne nalazi ni neku od povreda postupka navedenih u tom članku.

11. Mada žalba 2. tuženika dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje, za istaknuti je da u tom dijelu žalba nije uopće konkretizirana a glede navoda da se prema odredbama ZV jasno navodi da se suvlasništvo na posebnom dijelu nekretnine utvrđuje razmjerno odnosu korisnih površina a ne korisnih vrijednosti svakog od posebnih dijelova nekretnine također nije u pravu jer iz odredbe članka 68. stavak 1. ZV baš suprotno proizlazi. Inače korisna vrijednost nekog prostora (konkretno prizemlja predmetne zgrade), iako se ne određuje isključivo prema veličini odnosno korisnoj površini ipak korisna površina je jedan od najznačajnijih i najčvršćih kriterija za određivanje korisne vrijednosti. Kako u konkretnom slučaju nema nekih posebnih dodataka ili odbitaka koji bi utjecali za razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost prizemlja prema  preostalom dijelu zgrade to je pravilno utvrđena korisna vrijednost prizemlja prema kriteriju korisne površine.

12. Prema tome žalba 2. tuženika u odnosu na pobijani dio odluke (točka I izreke presude) nema svog opravdanja.

13. Žalbama 1. tuženika i 2. tuženika kako je već rečeno pobija se i odluka o troškovima (točka II izreke rješenja) kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove. Pri tome je za istaknuti da 1. tuženik smatra da već od odluke ovog suda pod brojem Gž-1065/11 od 27. veljače 2013. nije pasivno legitimirana stranka u ovom postupku, da je uspio glede zahtjeva 1., 2. i 3. tužitelja da bi predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između njega i 2. tuženika bio ništetan, pa se s obzirom  na to i njemu trebaju dosuditi zatraženi troškovi, dok žalba 2. tuženika a glede odluke o troškovima nije konkretizirana.

14. Prvostupanjski sud a odlučujući o troškovima postupka pravilno je i zakonito odlučio da svaka stanka snosi svoje troškove postupka te je za to dao valjano obrazloženje (točka 25. obrazloženja pobijane odluke) koje u cijelosti prihvaća ovaj sud kao drugostupanjski sud te se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelji upućuju na prvostupanjsku odluku. No ipak je za dodati a s obzirom na navode 1. tuženika da nakon donošenja odluke od strane ovog suda broj Gž-1065/11 od 27. veljače 2013. (kada je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenja da je ugovor o prodaji predmetne nekretnine ništetan) nije više bio pasivno legitimiran u ovoj parnici, se ne može prihvatiti jer se i odluka glede utvrđenja prava vlasništva prizemlja 1., 2. i 3. tužitelja odnosi i na njega kao tuženika, odnosno u vezi tog zahtjeva je izjavio žalbu, potom podnio izvanrednu reviziju a zahtijevao je i ponavljanje parničnog postupka nakon provedenog građevinskog vještačenja koji prijedlog je pravomoćno odbijen.

15. Zatraženi su i troškovi žalbe, a kako ni 1. tuženik ni 2. tuženik nisu uspjeli u žalbenom postupku to su ti zahtjevi odbijeni kao neosnovani te je i odlučeno kao u izreci pod točkom III temeljem članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. ZPP.

16. Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP.

Dubrovnik, 24. srpnja 2024.

 

 

Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković, v.r.