Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: P-1297/2019

(spojen P-1276/2016)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM, pok. RM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan punomoćniku Zoran Mimica, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika GM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dario Čajo, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja i predaje u posjed, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 10. travnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ništetan ugovor o kupoprodaji stana na drugom katu i polovine potkrovlja kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], a sklopljen dana 20. siječnja 2005.godine između tužitelja UM, pok. RM kao prodavatelja i tuženika GM kao kupca.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju slobodan od osoba i stvari u posjed stan na drugom katu površine 85,57 m[2] označen u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine" kao tlocrt stana na drugom katu, te istočnih prostorija u potkrovlju označene kao prostor 1 i terasa 1 tlocrta prostorija u potkrovlju u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine", a sve položeno u objektu označeno kao čest.zgr.

204 K. O. [katastarska općina]." kao neosnovan.

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o prodaji stana na drugom katu i polovine potkrovlja označen kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], a sklopljen dana 20. siječnja 2005.godine između tužitelja UM, pok. RM kao prodavatelja i tuženika Z IM kao kupca. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe preda tužitelju slobodan od osoba i stvari u posjed stan na drugom katu površine 85,57 m2 označen u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine" kao tlocrt stana na drugom katu, te istočnih prostorija u potkrovlju označene kao prostor 1 i terasa 1 tlocrta prostorija u potkrovlju u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubić "Split, 03. siječnja 2013.godine", a sve položeno u objektu označeno kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].'' kao neosnovan.

(spojen P-1276/2016)

III. Usvaja se djelomično protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi: ''1. Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj GM temeljem Ugovora o kupoprodaji kojeg je kao kupac zaključio s tužiteljem-protutuženikom ZM kao prodavateljem od dana 20. 01.2005.g. u Kaštel Lukšiću stekao valjani pravni osnov prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok se u preostalom dijelu koji glasi:

"za a) 2/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički udio isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - stanom na II. katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stana površine od ukupno 85,57 m2, označenog u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao tlocrt stana na II. katu za cijelo, a koji stan se sastoji od predprostora površine 10,39 m2, kuhinje i blagavaone površine 13,76 m2, spreme površine 3,66 m2, dnevnog boravka površine 15,68 m2, kupatila površine 6,55 m2, hodnika površine 7,06 m2, sobe 1 površine 10,51 m2, sobe 2 površine 6,61 m2 i sobe 3 površine 11,35 m2, te

b) 1/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je suvlasnički udio isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - ½ dijela potkrovlja zgrade sagrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji u naravi čini istočne prostorije u pokrovlju označene u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao prostor 1, površine 40,18 m2 i terasa 1, površine 15,56 m2, za cijelo, a koji suvlasnički udjeli su povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čitave nekretnine i zajedničkim djelovima zgrade, pa se tuženik-protutužitelj GM ovlašćuje da temeljem ove presude uz prilaganje dokaza da je isplatio ZM iznos od 15.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zatraži i postigne upis svog prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 3/8 dijela, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena ZM za 3/8 dijela." odbija kao neosnovan, kao i u dijelu koji glasi: "2. Nalaže se tužitelju ZM nadoknaditi tuženiku IM parnični trošak.'' djelomično odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: "Mijenja se Ugovor o kupoprodaji zaključen dana **.**.2005.g. u [adresa] R između ZM kao prodavatelja i JM kao kupca na način da isti glasi:

Članak 1.

Prodavatelj ZM prodaje, a kupac OM kupuje:

a) suvlasnički udio od 2/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - stanom na II. katu zgrade izgrađene na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to stana površine od ukupno 85,57 m2, označenog u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao tlocrt stana na II. katu za cijelo, koji stan se sastoji od predprostora površine 10,39 m2, kuhinje i blagavaone površine 13,76 m2, spreme površine 3,66 m2, dnevnog boravka površine 15,68 m2, kupatila površine 6,55 m2, hodnika površine 7,06 m2, sobe 1 površine 10,51 m2, sobe 2 površine 6,61 m2 i sobe 3 površine 11,35 m2, te

b) suvlasnički udio od 1/8 dijela cijelog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je isključivo i neodvojivo povezan sa samostalnom uporabnom cjelinom - ½ dijela potkrovlja iste te zgrade, koji u naravi čini istočne (spojen P-1276/2016)

prostorije u potkrovlju označene u vještvu sudskog vještaka Zvonimira Rubića iz Splita od 03. siječnja 2013.g. kao prostor 1, površine 40,18 m2 i terasa 1, površine 15,56 m2, za cijelo, a koja zgrada je položena na čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i koji suvlasnički udjeli su povezani s odgovarajućim suvlasničkim dijelom čitave nekretnine i zajedničkim dijelovima zgrade.

Članak 2.

Ugovorne strane utvrđuju kupoprodajnu cijenu za nekretnine iz čl. 1. ovog Ugovora u iznosu od 40.000,00 eura plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. 4

Članak 3.

Kupac je prodavatelju do sada isplatio iznos od 25.000,00 eura plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te mu je dužan preostali iznos od 15.000,00 eura u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja isplatiti u roku od 15 dana.

Članak 4.

Prodavatelj ovlašćuje kupca da temeljem ovog ugovora, uz prilaganje dokaza da je prodavatelju isplatio preostali dio kupoprodajne cijene iz čl. 3. ovog ugovora u iznosu od 15.000,00 eura u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja u cijelosti, zatraži i postigne upis svog prava vlasništva na ukupno 3/8 dijela čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena prodavatelja u navedenom udjelu od 3/8 dijela.

Članak 5.

Kupac se već nalazi u posjedu predmeta kupoprodaje pa se neće posebno uvoditi u posjed.

Članak 6.

U slučaju spora nadležan je Općinski sud u Splitu.

2. Nalaže se tužitelju ZM nadoknaditi tuženiku IM parnični trošak." kao neosnovan.

V. Odbija se podredni protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja koji glasi: " Nalaže se tužitelju-protutuženiku istovremeno sa predajom stana na drugom katu i polovice potkrovlja, a koji su položeni u zgradi oznake čest. zgr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa], od strane tuženika-protutužitelja, isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 25.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zatezne kamate koje teku od dana 20. siječnja 2005.g. pa do 31. prosinca 2007.g. po stopi koju su poslovne banke u mjestu ispunjenja plaćale na štedne uloge u eurima po viđenju, a od 01.01.2008.g. pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, kao i iznos od 250.000,00 kuna na ime nužnih i korisnih troškova uvećano za zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te da tuženiku-protutužitelju naknadi parnični trošak." kao neosnovan.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

(spojen P-1276/2016)

1. U ovom postupku podnesena je tužba dana 30.studenog 2006. radi utvrđenja da je raskinut ugovor o prodaji stana od 20.siječnja 2005. zaključen s tuženikom te radi predaje u posjed. Tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio kupoprodajnu pogodbu kojom je tužitelj prodao tuženiku stan na drugom katu i pola potkrovlja zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o [katastarska općina] anagrafske oznake [adresa]. Nadalje, navodi da tuženik nije isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, te se oglušio na poziv da plati ostatak kupoprodajne cijene slijedom čega je ugovor raskinut.

2. Tuženik se brani navodeći da je usmeno pozivao tužitelja na ispunjenje obveze iz ugovora, te da je na tužiteljev poziv da plati ostatak kupoprodajne cijene odgovorio tužitelju pozivom na otklanjanje propusta.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem pogodbe od 20.siječnja 2005., dopisa od 17. kolovoza 2006.godine, dopisa od 18.kolovoza 2006.godine, dopisa od 28.kolovoza 2006.godine, izvatka iz zemljišne knjige, vještačenjem po vještaku Zvonimir Rubić te čitanjem nalaza i mišljenja od 7. siječnja 2013. godine, saslušanjem svjedoka FM, HM, RM, ZM, te saslušanjem parničnih stranaka, te dopunskim saslušanjem parničnih stranaka. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan te protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja neosnovan.

4. Čitanjem pogodbe od 20.siječnja 2005. utvrđeno je da tuženik izjavljuje da je tužitelju dao na ime kupoprodajne cijene stana i pola potkrovlja u [adresa].000,00 Eur-a kapare, a ostalih 15.000,00 Eur-a do 31.07.2006. Obvezuje se ostali dio isplatiti do dogovorenog vremena.

5. Čitanjem dopisa od 17.kolovoza 2006. utvrđeno je da tužitelj poziva tuženika da u roku od 30 dana iseli iz stana u koji je uselio do opoziva.

6. Čitanjem dopisa od 18.kolovoza 2006. utvrđeno je da istim tužitelj potvrđuje da je tuženik kupio stan i pola potkrovlja 20.siječnja 2005. od vlasnika ZM, za iznos od 40.000,00 Eur-a s tim da je toga dana platio dio kupoprodajne cijene od 25.000,00 Eur-a dok se obvezao isplatiti ostatak kupoprodajne cijene od 15.000,00 Eur-a do 31.srpnja 2006. što do tada nije učinio pa dopisom poziva tuženika isplatiti ostatak kupoprodajne cijene u roku od 15 dana od primitka dopisa te ukoliko ne isplati ostatak kupoprodajne cijene ugovor o prodaji nekretnine se raskida u smislu čl. 362 Zakona o obveznim odnosima.

7. Čitanjem zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno je da predmetna nekretnina oznake čest. zgr [katastarska čestica] upisana u zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] upisanog društvenog vlasništva, a kao organ upravljanja upisana je Općina Kaštela.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženikom dogovorio kupoprodaju nekretnine stana na drugom katu i polovine potkrovlja na način da tužitelj prodaje nekretninu tuženiku za 40.000,00 Eur-a, te da će tuženik odmah platiti 25.000,00 Eur-a a ostatak 15.000,00 Eur-a do 31.srpnja 2006. o čemu je sastavljena potvrda. Nadalje, da je (spojen P-1276/2016)

upravo tada kada je došlo do isplate predao ključeve nekretnine te je tuženik odmah uselio.

9. Nadalje, da je nakon proteka roka pozvao tuženika na isplatu ostatka cijene na što je ovaj odgovorio da malo sačeka te se obvezao platiti kada dobije novce od poduzeća, što tuženik nije učinio, pa je podnio predmetnu tužbu.

10. Nadalje, da je svoje obveze prema tuženiku ispunio, predao stan u posjed te podmirio račune za struju dospjele prije stupanja u posjed tuženika.

11. Nadalje, da je istom bilo poznato tada da je predmetna nekretnina upisanog društvenog vlasništva te da je s tim upoznao i tuženika.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je s tužiteljem sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine jer je njegova supruga ( rodica tužitelja) emotivno vezana za kuću. Nadalje, da je dogovorena cijena od 40.000,00 Eura te da su potpisali pismeno koje je sastavio tuženik, te je odmah platio 25.000,00 Eur-a, a ostatak se obvezao platiti do 31.srpnja 2006. Nadalje, da je taj datum odredio jer je znao da zemljišnoknjižno stanje nije sređeno pa je mislio da će do tada biti riješeno. Nadalje, da je u nekretninu uselio par dana nakon potpisivanja ugovora, a potkrovlje je bilo u derutnom stanju pa je krenuo u renoviranje, zamijenio drvene grede betonskom pločom, postavio je nove cijevi za struju, laminat te su predmetni radovi dosta koštali. Nadalje, da je nakon par mjeseci otišao kod odvjetnika Dujmova da vidi kako napreduje sređivanje zemljišnoknjižno stanje, te je rečeno da je teško riješiti, nakon čega je bio deprimiran i odlučio kako neće platiti ostatak cijene dok se ne sredi zemljišnoknjižno stanje, Nadalje, da je uselio u stan, bez uvjeta da bi pod određenim okolnostima mogao iseliti iz stana, odnosno da je uselio za trajno. Nadalje, da je nakon primitka dopisa od tuženika nazvao tuženika da porazgovaraju na što je ovaj spustio slušalicu te da tužitelja prije dopisa nije kontaktirao. Nadalje, da je spreman isplatiti ostatak kupoprodajne cijene.

13. Iz iskaza svjedoka BM supruge tužitelja, proizlazi da je bila svjedok i potpisala ugovor od 20.siječnja 2005. kojeg je sastavio tuženik. Nadalje, da je bila zajedno sa suprugom i tuženikom, prije potpisivanja ugovora, kod odvjetnika Dujmova kojem je tužitelj rekao da je potrebno srediti zemljišnoknjižno stanje odnosno da se upiše kao vlasnik stana.

14. Dopunski saslušan tužitelj navodi da je zajedno s tuženikom bio kod odvjetnika Dujmova kada je isti dao odvjetniku papire radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja.

15. U ovom postupku sud je presudom poslovni broj P- 544/ 09 od 8. travnja 2011. godine usvojio tužbeni zahtjev tužitelja te utvrdio raskinutim ugovor o kupoprodaji i naložio tuženiku predaju u posjed predmetnog stana.

16. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1051/2011 od 15. ožujka 2012. godine ukinuta je prvostupanjska presuda.

17. Sud je presudom poslovni broj Pst-483/12 od 8. ožujka 2013. godine odbio tužbeni zahtjev koji glasi da je ništetan ugovor o kupoprodaji stana te prihvatio (spojen P-1276/2016)

tužbeni zahtjev da je raskinut ugovor o kupoprodaji predmetnog stana te naložio tuženiku predaju u posjed.

18. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-741/2013 od 22. siječnja 2015. godine ukinuta je citirana presuda.

19. Sud je presudom poslovni broj Pst-244/15 od 28. studenoga 2016. godine utvrdio ništetnim ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 20. siječnja 2015. godine između tužitelja i tuženika te odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže predaja u posjed predmetnog stana.

20. Presudom rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-391/17 od 29. lipnja 2017. godine potvrđena je presuda pod točkom I izreke u pogledu ništetnosti ugovora o kupoprodaji dok je glede predaje u posjed (točka II izreke) ukinuta i vraćena na ponovno raspravljanje.

21. Nadalje, rješenjem Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-x-74/2018-2 prihvaćena je revizija tuženika te je ukinuta presuda ŽS u Splitu poslovni broj Gž-391/17 ( kojom je utvrđena ništetnost ugovora o kupoprodaji), te je posljedično tome ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj P-6358/17 od 19.listopada 2018. (kojom je naložena predaja u posjed).

22. Među strankama je sporno je li ugovor o kupoprodaji nekretnine raskinut.

23. U konkretnom slučaju, primjenjuju se odredbe čl. 360-367 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08) obzirom na vrijeme kada je ugovor sklopljen (2005).

24. Tužitelj, naime, u prvobitnoj tužbi i tijekom postupka tvrdi da je ugovor raskinut jer tuženik nakon poziva da uplati ostatak cijene nije isto učinio pa da je ugovor raskinut po samom zakonu.

25. Sukladno odredbi čl. 360 ZOO u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

26. Naime, nije sporno da stranke nisu unaprijed ugovorile ispunjenje obveze u roku, niti su odredile okolnosti pod kojima je taj raskid dopušten. U konkretnom slučaju, kako iz iskaza tužitelja tako i iz iskaza tuženika proizlazi da nije ugovoren, rok za isplatu cijene, pod raskidnim uvjetom, slijedom čega proizlazi da rok nije bitan sastojak ugovora.

27. Međutim, ispunjenje obveze u određenom roku može se smatrati bitnim sastojkom i kad to nije izričito ugovoreno, ako to zahtijeva narav nekog pravnog posla, što ovdje nije slučaj.

28. Nadalje, sukladno odredbi čl. 362 ZOO stavak 1) kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, (spojen P-1276/2016)

ugovor se raskida po samom zakonu. Sukladno stavku 2) vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Sukladno stavku 3) kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.

29. Sukladno odredbi čl.362 ZOO stavak 1) kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Sukladno stavku 2) ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Sukladno stavku 3) ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.

30. Tužitelj se obratio tuženiku dopisom prije podnošenja tužbe u kojem mu ostavlja rok od 15 dana za isplatu ostatka cijene u protivnom se ugovor o prodaji raskida.

31. Dakle, sukladno čl. 362 ZOO kad ispunjenje obveze u roku nije bitan sastojak ugovora, a dužnik ne ispuni svoju obvezu niti u naknadno ostavljenom roku taj ugovor se raskida po samom zakonu.

32. Naposljetku, prema odredbi čl. 363. ZOO vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće izvršiti ni u naknadnom roku.

33. Nadalje, sukladno odredbi čl. 367 ZOO ugovor se ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obaveze.

34. Naknadni primjereni rok predviđen po zakonodavcu odnosi se na situaciju u kojoj je izvjesno da će dužnik (ovdje tuženik) moći ispuniti svoju obvezu iz ugovora.

35. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je usmeno pozivao tuženika na ispunjenje obveze te mu je tuženik rekao da je u financijskoj krizi, da je očekivao novce od poduzeća koje nije dobio te mu zbog toga nije platio.

36. Iz iskaza tuženika proizlazi da ne spori obvezu prema tužitelju te da je spreman izvršiti svoju obvezu kada se tužitelj uknjiži.

37. Iz iskaza tužitelja s druge strane proizlazi da je u vrijeme prodaje tuženik bio upoznat s time da je na nekretnini upisana općina.

38. U konkretnom slučaju, proizlazi da među strankama nije bilo sporno da će tuženik ispuniti svoju obvezu tužitelju čim dođe do novaca, što ovaj nije prihvatio, pa ga je tužio. Nije sporno da je ugovor ispunjen u pretežnom dijelu odnosno da je izvršena predaja u posjed te djelomično isplaćena cijena.

39. Nadalje, iz držanja tuženika ne može se sa sigurnošću zaključiti da nije imao namjeru ispuniti tražbinu tužitelju. Štoviše, prije podnošenja predmetne tužbe tuženik se nije oglušio na tužiteljev zahtjev za plaćanje te je tužitelju objasnio da je u financijskoj krizi, a po zaprimanju dopisa od tužitelja izjavio je da je obvezu tužitelju spreman ispuniti te da održava ugovor na snazi, dok tužitelj s druge strane navodi u svom iskazu (list 98) da je nudio tuženiku da će mu nadoknaditi sve što je uložio i vratiti dio cijene na što tuženik nije pristao pa proizlazi da je jedino tužitelj (spojen P-1276/2016)

zainteresiran da se predmetni ugovor raskine. S druge strane, proizlazi da je volja i namjera tuženika bila kupiti predmetni stan, preurediti ga i useliti s obitelji u nj te isplatiti tužitelja kad dođe do novaca te time u cijelosti izvršiti svoju ugovornu obvezu. Ovo sve nedvojbeno proizlazi iz držanja tuženika tijekom postupka jer isti ne negira svoju obvezu prema tužitelju niti ičim pokazuje da je nema namjeru izvršiti.

40. Stoga, obzirom da ispunjenje obveze u roku nije niti po naravi pravnog posla prodaje bitan sastojak ugovora, te obzirom je tuženik (zbog financijskih poteškoća) zahtijevao produljenje roka za isplatu, a čemu tužitelj nije udovoljio te je inzistirao na ispunjenju odnosno raskidu proizlazi da je tuženik savjesna ugovorna strana, a tužitelj nesavjesna.

41. Naime, primjeren rok za ispunjenje obveze nije rok od 15 dana, ali ne može biti ni kraći od toga. Dakle, primjeren je onaj rok u kojem tuženik može (prema svim okolnostima slučaja) ispuniti svoju obvezu. Stoga, u situaciji kao što je predmetna, kada tužitelj zahtijeva ispunjenje u roku od 15 dana, a tuženik zahtijeva produženje roka za isplatu, na što tužitelj odgovara tužbom to proizlazi da bi tužitelj bio kriv za raskid ugovora te dužan naknaditi štetu.

42. Osim toga, u naravi nekih poslova je da je ispunjenje obveze u roku bitan sastojak ugovora (isporuka, izgradnja i sl) međutim, ovdje rok (pa niti naknadno ostavljeni) ne utječe na izvršenje ugovora. Tim više što su tužitelj i tuženik sve bitno za ispunjenje ugovornih obveza odmah po sklapanju pravnog posla i izvršili ( isplata većeg dijela cijene i predaja u posjed) pa proizlazi da u konkretnom slučaju ne može doći do raskida ugovora samo zbog toga što je predmetni pravni posao izvršen u pretežitom dijelu. Naime, odredba čl. 362 ZOO ne uklanja primjenu odredbe čl. 367 ZOO pa ako je obveza ispunjenja u pretežitom dijelu ugovor će se održati na snazi.

43. Dakle, proizlazi da su se stranke kupoprodajnog ugovora (tužitelj i tuženik) suglasili o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji (predmet i cijena) da je tuženik predao tuženiku posjed nekretnine (stana i pola potkrovlja) te da je tuženik isplatio dio kupoprodajne cijene iz čega proizlazi da su ugovorne strane ispunile pretežni dio obveza preuzetih predmetnim ugovorom o kupoprodaji ( odnosno tužitelj je predao posjed predmetne nekretnine, a tuženik je isplatio dio cijene i stupio u posjed) slijedom čega proizlazi da je predmetni ugovor ispunjen u pretežnom dijelu te je isti na snazi, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

44. Osim toga, u situaciji kada stranke nisu ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjena obveza tuženika u roku iz tog ugovora, te kako ispunjenje obveze tuženika u određenom roku nije bitan sastojak ugovora po samoj naravi tog ugovora, onda nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 362 i 361. ZOO, to ovaj sud ocjenjuje da predmetni ugovor nije raskinut po samom zakonu, te da dakle, i nadalje proizvodi pravne učinke među strankama.

45. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti konkretnom slučaju, primjenjuje se odredba čl. 322 ZOO kojom je određeno da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, (spojen P-1276/2016)

114/01 - dalje: ZVDSP) propisano je da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. Nadalje, sukladno odredbi čl. 366. st. 1. ZV-a od dana stupanja na snagu toga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. toga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno. Nadalje, odredba čl. 366. st. 3. ZVDSP-a određuje da od dana stupanja na snagu toga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke. Nadalje, odredba čl. 366. st. 4. ZV-a određuje da kad dvostrano ili jednostrano obvezujući ugovor ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojim bi se taj nedostatak otklonio.

46. Dakle, u slučaju suprotnosti pravnog posla sa načelom jedinstvenosti nekretnine, kao posljedica nije predviđena opća odredba o ništavosti pravnog posla određena člankom 322. st. 1. ZOO-a, već je (a koju mogućnost ostavlja i odredba istoga stavka ZOO-a kada predviđa mogućnost podrednog upućivanja na drugu zakonsku sankciju za posljedicu), odredbom čl. 366. st. 3. ZVDSP-a određeno da taj pravni posao ne proizvodi pravne učinke dok odredba čl. 366. st. 4. ZVDSP-a, ostavlja mogućnost izmjene (pod određenim uvjetima) ugovora koji ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, a koju izmjenu tužitelj nije predložio, dok nije sporno da ugovor o kupoprodaji samo zbog činjenice da je ugovor o kupoprodaji sklopljen protivno odredbama o jedinstvu nekretnine ne čini pravni posao ništetnim, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

47. Osim toga, predmetna isprava od 20.siječnja 2005. o sklopljenom pravnom poslu potvrđuje da je predmetni posao među strankama sklopljen te da zadovoljava opće i posebne pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima u svezi poduzimanja navedenog pravnog posla. Naime, iz predmetne isprave proizlazi da tuženik izjavljuje da je dao tužitelju na ime kupoprodajne cijene stana i pola potkrovlja 25.000,00 eura kapare, a ostalih 15.000,00 do 31.07.2006. tuženik se obvezuje isplatiti do dogovorenog vremena, u potpisu kao kupac, a tužitelj kao prodavatelj te potpisi dva svjedoka, to se utvrđuje ozbiljnost i namjera kupnje predmetne nekretnine koja je nesporno predana u posjed tuženiku po sklapanju predmetnog ugovora, slijedom čega proizlazi da predmetna isprava, čija autentičnost među stankama nije sporna, sadrži sve bitne sastojke ugovora o prodaji, odnosno sadrži predmet ugovora (stan i pola potkrovlja) te cijenu (40.000,00 eura).

48. Dakle, predmetna isprava sadrži sve pretpostavke valjanosti, a propust stranaka da sačine formalni ugovor ne samo da konvalidira na temelju gornje isprave, čiji sastojci imaju sadržaj ugovora o kupoprodaji, već i na temelju činjenice da je ugovor izvršen u pretežitom dijelu, a potonje pozivom na odredbu članka 367.ZOO. Naime, plaćanjem pretežnog dijela kupoprodajne cijene i stupanjem u vlasnički posjed nekretnine ugovor o kupoprodaji ima se smatrati izvršenim. Nesporno je među strankama da je tuženik platio, a tužitelj da je primio dio kupoprodajne cijene ( otprilike 3/5), a nesporno je i da je u neposrednom posjedu prijepornog stana obitelj tuženika.

(spojen P-1276/2016)

49. Slijedom navedenog, proizlazi da predmetni ugovor o kupoprodaji nije ništetan jer je isti izvršen u pretežitom dijelu.

50. Osim toga, kako tužitelj prvobitno tvrdi da je kupoprodajni ugovor ništetan, pa raskinut, navodi se da se ne može raskinuti ništav pravni posao jer je raskid ugovora način prestanka valjanih, a ne ništetnih ugovora, dok ništetni ugovori nisu ni nastali.

51. Slijedom navedenog, odbijen je i tužbeni zahtjev koji glasi na predaju u posjed predmetnog stana i pola potkrovlja obzirom je utvrđeno da predmetni ugovor nije raskinut niti je utvrđen ništetnim, te da je ispunjen u pretežitom dijelu, pa proizlazi da predmetni ugovor, sastavljen sukladno volji stranaka, predstavlja zakon za ugovorne strane, te je nesporno bilo i tada i danas da tužitelj želi prodati, a tuženik kupiti predmetnu nekretninu, neovisno o stanju u zemljišnoj knjizi, te je isti konvalidirao jer je izvršen, slijedom čega proizlazi da je tuženik u zakonitom i istinitom posjedu predmetne nekretnine te tužitelj, unatoč tome što je upisani vlasnik, nema pravo zahtijevati predaju u posjed predmetnog stana i potkrovlja jer je isti prodao tuženiku koji se od momenta stupanja u posjed smatra poštenim posjednikom predmetne nekretnine.

52. Sukladno odredbi čl. 18 ZV.st.3 posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. U smislu te zakonske odredbe posjednik se može smatrati poštenim najkasnije dok mu nije uručena vlasnička tužba, a ako je pošteni posjednik tužen vlasničkom tužbom smatra se nepoštenim posjednikom od trenutka dostave tužbe pod pretpostavkom da je parnica uredno nastavljena i da ju je tužitelj dobio, što ovdje nije slučaj.

53. Dakle, kako predmetni ugovor nije raskinut to tužitelj nema jače pravo na posjed od tuženika u smislu odredbe čl. 166. st. 1. i 2. ZVDSP pa je valjalo odbiti i vlasničkopravni (publicijanski) zahtjev na predaju u posjed predmetne nekretnine

54. U odnosu na glavni protutužbeni zahtjev tuženika -protutužitelja navodi se da već iz razloga što predmet kupoprodaje nije bio suvlasnički niti bilo koji alikvotni dio nekretnine kao zemljišnoknjižne čestice te je određen kao objekt kupoprodaje stan i polovica potkrovlja, samo zbog toga tužbeni zahtjev tuženika protutužitelja kojim zahtijeva ovlast na uknjižbu neosnovan.

54.1. Naime, predmetni ugovor iako je izvršen u pretežitom dijelu ne može poslužiti kao osnova za uknjižbu jer u momentu sklapanja ugovora tužitelj nije bio niti upisani vlasnik nekretnine već je ista bila u društvenom vlasništvu pa tuženik nije mogao na tužitelja prenijeti više prava nego što sam ima.

54.2 U ovom postupku primjenjuju se odredbe čl. 115 ZV koje propisuju da se na temelju pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja na način određen zakonom, dok je odredbama čl. 119 propisano da je se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, što prednik tužitelja nije bio pa tužitelj nije niti mogao, a temeljem ugovora o (spojen P-1276/2016)

kupoprodaji zaključenog s osobom koja nije upisana u zemljišne knjige kao vlasnik, postići uknjižbu.

54.3 Dakle, da bi tužitelj bio ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, na što tužitelj upire, valjalo je dokazati da je stekao pravo vlasništva na jedan od zakonom predviđenih načina, što u ovom postupku nije utvrđeno, dakle, niti da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću niti na drugi način predviđen zakonom (odluka suda, nasljeđivanje), slijedom čega nisu utvrđene činjenice temeljem kojih bi sud istog ovlastio da postigne uknjižbu.

54.4 Iako je tuženik u međuvremenu upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik, to tužitelj nije samim zaključivanjem kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva već mu za to nedostaje valjana uknjižba kao modus stjecanja prava vlasništva na nekretnini.

54.5 Sukladnom odredbi čl. 114. ZV pravni se posao kvalificira jednim od pravnih temelja stjecanja vlasništva. Dakle, tužitelj je ugovorom o kupoprodaji stekao pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva. Stoga je protutužbeni zahtjev prihvaćen u dijelu kojim je utvrđeno da je tužitelj stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, dok nije ovlašten ishoditi upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi jer pravo vlasništva nije stekao zaključenjem tog ugovora niti ispunjenjem zakonskih pretpostavki, pa je u tom dijelu valjalo odbiti tužbeni zahtjev. Ovo stoga što se ovdje primjenjuju odredbe čl. 115 ZV i čl. 119 ZV-a koje propisuju modus stjecanja, a to je valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, što tuženi osporava, pa je tuženik kao kupac ovlašten istaknuti obveznopravni zahtjev te zahtijevati izdavanje tabularne isprave podobne za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine, kada ugovor o kupoprodaji ne predstavlja takvu ispravu koja bi bila podobna za uknjižbu. (Tako i G29/08).

55. U odnosu na drugi podredni protutužbeni zahtjev navodi se da je isti neosnovan iz razloga što je sud utvrdio da je predmetni pravni posao izvršen slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke (tek pod uvjetom da ugovor ne može konvalidirati) da se predmetni ugovor zamijeni novim.

56. Nadalje, u odnosu na treći protutužbeni zahtjev navodi se da se prigovor retencije reflektira na tužbeni zahtjev tužitelja tek ukoliko se tuženiku naloži predaja u posjed tužiteljeve stvari, slijedom čega proizlazi da bi predmetni protutužbeni zahtjev bio osnovan tek ako bi sud usvojio tužbeni zahtjev za predaju u posjed, što ovdje nije slučaj.

57. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

58. O parničnom trošku je odlučeno na način da svaka stranka snosi svoje troškove, i to temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a obzirom na pretežito podjednak uspjeh stranaka u parnici, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

(spojen P-1276/2016)

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- pun tužitelja

- pun tuženika

- spis