Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4870/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EČ, zbog prekršaja iz čl. 46. st. 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20; dalje: ZSPC), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Pp-3155/2021-7 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog EČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u točki I.1. te se izriče:

Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. , 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) protiv okrivljenog EČ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi

I. dana 18. kolovoza 2021. u 17,15 sati u Karlovcu, u Ulici Logorište kbr. 13, upravljao vozilom registarske oznake i broja [registarska oznaka] krećući se kolnikom Ulice Logorište u smjeru sjeveroistoka, odnosno u smjeru kolnika državne ceste broj 1, te okrivljenik:

1. dolaskom do kbr. 13 Ulice Logorište s vozilom se nije kretao sredinom obilježene prometne trake već je isto pomaknuo više ulijevo ka središnjem dijelu kolnika, a uslijed čega je lijevim vanjskim ogledalom osobnog automobila kojim je upravljao udario u lijevo vanjsko ogledalo osobnog automobila registarske oznake i broja [registarska oznaka], a kojim je iz suprotnog smjera upravljala IČ, te je u prometnoj nesreći na vozilima nastala materijalna šteta,

- pa da bi time počinio prekršaj iz članka 46. stavka 3. u vezi sa stavkom 293. stavkom 1. ZSPC-a.

II. Žalba okrivljenog EČ za djelo u točki I.1. izreke pobijane presude je bespredmetna.

III. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijana presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni na način da se okrivljenom EČ za prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanog u točki I.2. izreke pobijane presude, izriče novčana kazna u iznosu od 390,00 EUR (tristodevedeset eura), koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

IV. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog EČ kao neosnovana te se pobijana presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

V. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni EČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljeni EČ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 46. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. i članka 176. stavka 5. ZSPC-a, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 550,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljeniku je naloženo plaćanje paušalnih troškova postupka u iznosu od 20,00 eura i trošak izrade skice mjesta nesreće u iznosu od 26,54 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni EČ je, putem branitelja odvjetnika iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga u bitnome navodeći kako okrivljenik poriče počinjenje prekršaja, činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, te da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Okrivljenik ističe da se kretao svojom obilježenom prometnom trakom i nakon što je osjetio udarac uvjerio se da nema oštećenja i nastavio vožnju, nejasno je zašto sud u obrazloženju navodi da je on vidio kako postoji minimalno oštećenje, a iskaz oštećenice nije uvjerljiv jer je zainteresirana za ishod postupka. Žalitelj predlaže da se zbog svega navedenog u žalbi ista prihvati.

3. Žalba je djelomično bespredmetna i djelomično neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. PZ-a, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim ovaj je Sud pronašao da su pobijanom presudom povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika jer je utvrđeno da se u ovom predmetu prekršajni postupak protiv okrivljenika u odnosu na djelo iz članka 46. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a više ne može voditi, jer je od dana kada je prekršaj počinjen tj. od 18. kolovoza 2021., proteklo više od tri godine, odnosno da je sukladno odredbi članka 13. stavka 2. PZ-a nastupila procesna smetnja zastare prekršajnog progona.

4.1. Stoga je ovaj Sud preinačio pobijanu presudu u tom dijelu i na temelju odredbe članka 181. točke 5. PZ-a, optužbu protiv okrivljenika za prekršaj iz članka 46. stavka 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. ZSPC-a odbio, uslijed čega je žalba u tom dijelu bespredmetna. Sukladno navedenoj odluci, valjalo je preinačiti i odluku o novčanoj kazni na način kako je to učinjeno u točki II. izreke ove presude.

5. Razmatrajući navode žalbe u odnosu na nepreinačeni dio pobijane presude, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

5.1. U odnosu na navode iz žalbe okrivljenika, a koje je ovaj Sud ocijenio neosnovanima i usmjerenim ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti, valja naglasiti da je u postupku kao dokaz pročitan zapisnik o očevidu, izvršen je uvid u skicu mjesta nesreće, te su saslušani svjedoci IČ i ČČ. Svjedokinja IČ u iskazu je navela da je vozilo kojim je upravljao okrivljenik njenom vozilu dolazilo ususret iz suprotnog smjera i udario ju je svojim retrovizorom u njezin retrovizor, zbog čega se ona zaustavila i primijetila da je udarac oštetio retrovizor, a okrivljenik se svojim vozilom nije zaustavio zbog čega je ona zvala policiju. Svjedok ČČ, policijski službenik koji je obavljao očevid, iskazao je da je došao na mjesto nesreće po pozivu oštećene IČ i tamo je zatekao samo njezino vozilo koje je imalo oštećenja na lijevom retrovizoru, a prema dobivenim podacima o registarskim oznakama i opisu vozila koje je oštetilo retrovizor, policija je preko IS MUP-a pronašla to vozilo i vozača naknadno, te su provedenim očevidom nad tim vozilom ([registarska oznaka]) utvrdili oštećenja plastike na lijevom retrovizoru u vidu oderotine.

5.2. Budući da je okrivljenik u svojoj obrani naveo da je kritične zgode upravljao svojim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] i da je osjetio udarac retrovizora s retrovizorom vozila IČ ali da nije uočio štetu, Ovaj Sud se slaže sa ocjenom prvostupanjskog suda koji je iskaz svjedoka ocijenio vjerodostojnim i okolnosnim, potkrijepljenim ostalim dokazima u spisu, dok je obrana okrivljenika proturječna i neuvjerljiva, te u bitnim činjenicama suprotna ostalim dokazima.

5.3. Iz svega navedenog proizlazi da je okrivljenik nedvojbeno počinio djelo prekršaja za koja je proglašen krivim ovom presudom, zbog čega je njegovu žalbu u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj iz članka 176. stavka 5. ZSPC-a utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 390,00 eura, koja je zakonom propisana minimalna novčana kazna za taj prekršaj, pa je ovaj Sud prihvatio tako odmjerenu novčanu kaznu i u točki II. izreke ove presude okrivljeniku za to djelo prekršaja izrekao novčanu kaznu u minimalnom zakonom propisanom iznosu od 390,00 eura.

6.1. Kazna je u svakom slučaju primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja, dok okrivljenik u žalbi ne iznosi niti dokumentira nove okolnosti koje bi se smatrale naročito olakotnima i koje bi opravdavale i učinile osnovanom preinačenje odluke o novčanoj kazni.

7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.