1

Poslovni broj Gž-65/2022-

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-65/2022-

                                                       

 

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca, Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Tajane Polić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alena Perhata, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o., OIB: ... iz V., P. P. N., Z., zastupan po punomoćnicima I. P. i M. B., odvjetnicima iz V., protiv tuženika K. G., OIB: ..., iz Đ., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Povrv-1910/20 od 20. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl.br. Povrv-1910/20 od 20. listopada 2021. u točkama I., II. i IV. izreke

 

II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev po osnovi glavnog potraživanja i održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika pod posl.br. Ovrv-932/2019 od 1. kolovoza 2019. za iznos od 20.876,01 kn sa zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je u točki izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 10.132,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja.

 

2. U točki III. izreke odbijen je tužitelj sa dijelom zahtjeva radi naknade troškova postupka dok je u točki IV. izreke tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom radi naknade troškova postupka.

 

3. Protiv dosuđujućeg dijela presude i odbijajućeg dijela odluke o troškovima žali se tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22 – dalje ZPP) uz prijedlog da se uvaženjem žalbe presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, a podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Tuženik ne konkretizira u čemu bi se sastojala apsolutno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a pa je ovaj sud ispitujući presudu u okviru tog i ostalih žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a utvrdio da nije ostvarena ni jedna od tih apsolutno bitnih povreda. Presuda je jasna i razumljiva, neproturječna u razlozima i sa stanjem spisa predmeta pa ju je kao takvu moguće ispitati.

 

7. Nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava koje tuženik obrazlaže tvrdnjom kako Ugovor o posredovanju nije sastavljen u propisanoj pisanoj formi čime nastoji dovesti u dvojbu utvrđenja o opstojnosti ugovornog odnosa stranaka, te podredno navodi kako je opozvao nalog za posredovanje zbog skrivljenog ponašanja tužitelja čime isti kao agencija nije ostvario pravo na naplatu posredničke provizije.

 

8. Nakon analize svih isprava u spisu, iskaza stranaka i svjedokinje L. M. sud je prvog stupnja utvrdio:

 

- tužitelj kao agencija koja se bavi poslovima posredovanja u prometu nekretninama i tuženik kao nalogodavac sklopili su Ugovor o posredovanju 3. prosinca 2018. i to u pisanoj formi. Tuženik je u iskazu tvrdio kako citirani Ugovor nije potpisao što je sud otklonio uz obrazloženje kako je u prigovoru protiv platnog naloga izričito priznao da je između stranaka sklopljen Ugovor o posredovanju, a da je Ugovor sklopljen utvrdio je i iz iskaza zz tužitelja koja je pojasnila kako je potpisani Ugovor od strane tužitelja elektroničkom poštom dostavljen tuženiku koji ga je na isti način potpisao i vratio tužitelju iz kojih razloga tužitelj nije u posjedu izvornika Ugovora. Imajući u vidu prednje navedeno i sve okolnosti ovog slučaja sud prvog stupnja iskaz tuženika ocjenjuje neuvjerljivim i usmjerenim na otklanjanje ugovorne obveze,

 

- utvrđeno je kako je između tužitelja i svjedokinje L. M. također sklopljen Ugovor o posredovanju od 5. prosinca 2018., te da je tuženik kao nalogoprimac odnosno posrednik tuženika i svjedokinje L. M. iste doveo u vezu, organizirao razgled tuženikove nekretnine koju je oglašavao radi prodaje i sačinio nacrt predugovora,

 

- nakon sačinjenja nacrta predugovora o idućem kontaktu parničnih stranaka svjedoči dopis kojeg je tužitelj uputio tuženiku, a radi se o elektroničkoj pošti u kojoj se ispričava glede nesporazuma u pogledu tečaja vezanog uz obračun kupoprodajne cijene,

 

- nakon toga nema kontakata između stranaka, da bi 29. siječnja 2019. bio sklopljen Ugovor o kupoprodaji stana i to između tuženika kao prodavatelja i svjedokinje L. M. kao kupca za cijenu od 112.513,80 eur plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja,

 

- nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora tužitelja kontaktira svjedokinja L. M. koja ga obavještava da je Ugovor sklopljen te se javlja radi ispunjenja svoje obveze radi plaćanja provizije a koju je prema utvrđenjima suda svjedokinja i platila,

 

- tužitelj ispostavlja tuženiku račun koji sukladno čl. 3. Ugovora o posredovanju iznosi 2% od ukupne kupoprodajne cijene uvećano za PDV, a radi se o iznosu koji se potražuje tužbom, no tuženik odbija platiti taj račun,

 

- u tom smislu tuženik šalje dva dopisa i to jedan od 18. veljače 2019. u kojem obrazlaže kako nije dužan platiti proviziju budući nije koristio usluge Agencije, a k tome da je Agencija pokušala sklopiti Ugovor na njegovu štetu predlažući ugovaranje niže cijene zbog čega da je njihova suradnja zbog nedostatka povjerenja "automatski raskinuta". U drugom dopisu od 20. ožujka 2019. ponavlja iste razloge te navodi da niža cijena iznosi 11.735,57 kn pa da je zbog navedenog izgubio povjerenje u tužitelja što pojašnjava u stranačkom iskazu,

 

- nakon toga tužitelj ustaje ovom tužbom tražeći naplatu posredničke naknade od 2% kupoprodajne cijene sa zateznom kamatom sukladno izdanom računu.

 

9. Po ovako provedenom dokaznom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj kao posrednik ispunio sve preuzete obveze iz Ugovora o posredovanju budući je doveo u vezu kupca (svjedokinju M.) sa tuženikom kao prodavateljem nekretnine i to na način da je obavljen razgled nekretnine i započete su pripremne radnje u vezi sklapanja pravnog posla (nacrt tog Ugovora). Nakon toga tuženik više ne kontaktira tužitelja te sklapa Ugovor o kupoprodaji s kupcem bez sudjelovanja tužitelja te odbija platiti posredničku proviziju za razliku od kupca koji je svoju obvezu ispunio. Sud ne prihvaća tvrdnju tuženika da bi došlo do opoziva naloga pri čemu očito primjenjuje iako ne navodi odredbu čl. 838. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) iz razloga jer je navedeno uslijedilo nakon što je pravni posao kupoprodaje izvršen. Drugim riječima sud utvrđuje kako navedeni opoziv naloga ne proizvodi učinak osnovom kojem bi bila otklonjena tuženikova obveza radi isplate posredničke naknade jer je isti izjavljen nakon što je kupoprodaja koja je ugovorena Ugovorom o posredovanju izvršena i tek kada je izdan račun radi plaćanja provizije. Imajući u vidu visinu posredničke provizije, te evidentno primjenjujući odredbe Ugovora o posredovanju u vezi s čl. 15., 18., 19., 21., 23., 27. i 28. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina ("Narodne novine" br. 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19; dalje ZPPN) usvaja u cijelosti glavno potraživanje kao u točki I. izreke.

 

10. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nudi vlastitu analizu dokaznog postupka za koju ovaj sud primjećuje da je proturječna, jer s jedne strane tvrdi kako ugovorni odnos nije nastao ili barem nije nastao na valjani način s obzirom da Ugovor nije sačinjen u pisanom obliku, a onda se pak poziva na opoziv Ugovora što podrazumijeva zaključak da je Ugovor nastao.

 

11. Pravilno je sud prvog stupnja uvidom u presliku Ugovora o posredovanju s lista 16 te prihvaćajući iskaz zz tužitelja utvrdio da je ugovorni odnos posredovanja između stranaka nastao i to u propisanoj pisanoj formi sukladno čl. 15. st. 2. ZPPN-a. O navedenom svjedoči i korespondencija koja se odvijala između stranaka, tuženikove tvrdnje iz prigovora izjavljenog protiv rješenja o ovrsi, a posredno i sve ostale okolnosti slučaja u odnosu na konkretnu kupoprodaju ostvarenu sa svjedokinjom L. M., pa je u toj situaciji sud s pravom otklonio povjerenje iskazu tuženika kao neuvjerljivom. Inzistiranje tijekom prvostupanjskog kao i u ovoj fazi žalbenog postupka, na dostavi izvornika navedenog Ugovora ne predstavlja ništa drugo nego radnju usmjerenu otklanjanju vlastite odgovornosti u situaciji kada je utvrđeno da se upravo kod tuženika nalazi izvornik Ugovora o posredovanju. Stoga ako je tuženik smatrao da bi grafološko vještačenje vlastitog potpisa koje je predlagao pa odustao s uspjehom oborilo tvrdnju o istinitosti njegova potpisa na Ugovoru o posredovanju mogao je istoga dostaviti, a kako nije, pravilno je primijenjena odredba čl. 233. st. 5. ZPP-a kada je ocijenjeno da je Ugovor o posredovanju sklopljen.

 

12. Slijedeći žalbeni navod odnosi se na tvrdnju da je Ugovor o posredovanju otkazan jer da je tužitelj pokušao sklopiti Ugovor o kupoprodaji na štetu žalitelja, a k tome nije niti sudjelovao u sačinjenju pisanih ugovora odnosno pravnog posla kojim je realizirana kupoprodaja. Stoga da nema pravo na naplatu posredničke naknade pri čemu se poziva na odredbu čl. 838. ZOO-a kojom je propisano kako nalogodavac može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće, ako se toga nije odrekao i ako to nije protivno savjesnosti, a što da je žalitelj i učinio. Stoga posrednik prema čl. 28. st. 1. ZPPN-a nije stekao pravo na naplatu posredničke naknade budući ona dospijeva tek nakon sklapanja Ugovora za koji je posredovao.

 

13. Ni ove se žalbene tvrdnje ne prihvaćaju budući iz rezultata dokaznog postupka koje je sud prvog stupnja pravilno ocijenio slijedi kako je tužitelj kao nalogodavac doveo tuženika u vezu sa kupcem te je započeo obavljati popratne poslove odnosno sačinio nacrt predugovora a na kojeg je tuženik imao prigovor zbog niže cijene od one koju je tražio. Iz isprava u spisu proizlazi da se radilo o razlici u visini tečaja kune u odnosu na euro pa kada se ima u vidu iskaz zz tužitelja i sam Ugovor o kupoprodaji iz kojeg slijedi da je ugovoren upravo srednji tečaj HNB-a onda se ovakve tvrdnje tuženika ne mogu pripisati u propust tužitelju kao Agenciji, niti smatrati skrivljenim ponašanjem zbog kojeg bi došlo do raskida Ugovora u smislu odredbe čl. 360. ZOO-a. Konačno sve da je tuženik i u pravu treba primijetiti da se radilo o nacrtu predugovora, da je tužitelj objasnio u elektroničkoj poruci nesporazum u svezi tečaja pa sve to skupa ne ukazuje na istinitost tvrdnje tuženika o pokušaju prevare, već se radi o uobičajenoj situaciji tijekom pregovora koja je lako ispravljiva sve to tim više što je tužitelj u svakom trenutku bio spreman dostaviti ispravljeni nacrt predugovora.

 

14. Stoga je pravilno utvrđeno da do prestanka ugovornog odnosa između stranaka nije došlo niti raskidom, a niti opozivom naloga za posredovanje, budući je opoziv izjavljen nakon što je posao posredovanja izvršen i to sklapanjem Ugovora o kupoprodaji čime je i dospjela tuženikova obveza radi plaćanja posredničke naknade. Ne može se raskidati ili otkazivati pravni posao koji je izvršen. Iz tih razloga sud nije nepravilno primijenio odredbu čl. 838. ZOO-a na koju se tuženik poziva, kao niti odredbu čl. 28. st. 1. ZPPN-a koju tuženik u žalbi pravilno citira, međutim propušta navesti da je tom istom odredbom propisano kako posrednik i nalogodavac mogu ugovoriti dospijeće naknade već pri sklapanju predugovora.

 

15. U čl. 3. Ugovora o posredovanju stranke su vezale dospijeće posredničke naknade od 2% od utvrđene kupoprodajne cijene u trenutku potpisa glavnog kupoprodajnog ugovora ili drugog sličnog pravnog dokumenta, a nakon primitka cjelokupnog iznosa ugovorene kupoprodajne cijene. Da li su stranke pritom imale na umu sklapanje predugovora nije odlučno jer je u svakom slučaju za vrijeme trajanja pravnog odnosa stranaka iz posredovanja tuženik sklopio s kupcem Ugovor o kupoprodaji i to 29. siječnja 2019., pri čemu je bez pravno opravdanog razloga isključio tužitelja kao posrednika u završnoj fazi sklapanja kupoprodaje što se ne može iz svih već opisanih razloga pripisati u krivnju tužitelja. Dakle radi se o izboru tuženika koji ne otklanja njegovu obvezu na isplatu posredničke naknade budući je pravni posao kupoprodaje realiziran radnjama tužitelja koji je ispunio svoje obveze i doveo u vezu tuženika kao prodavatelja sa kupcem nekretnine. Momentom sklapanja kupoprodajnog ugovora dospjela je tuženikova obveza radi isplate naknade u smislu odredbe čl. 3. Ugovora o posredovanju i čl. 27. i 28. st. 1. ZPPN-a, pa je utoliko sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je istu dosudio budući njezina visina odgovara ugovorenom postotku od ukupne kupoprodajne cijene.

 

16. Pravilno je dosuđena i zakonska zatezna kamata s dospijećem od 21. veljače 2019. kako je navedeno u računu pa sve to u svezi s odredbom čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

 

17. Iz svih je navedenih razloga žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu kao zakonitu potvrditi prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka koja je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a a niti tuženik u žalbi ističe konkretnih prigovora na pravilnost ove odluke. Stoga je i u ovom dijelu žalba odbijena i potvrđena odluka o trošku sadržana u točki II. i IV. prvostupanjske presude sve temeljem odredbe čl. 380. st. 1. t. 2. ZPP-a.

 

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer u istom nije uspio.

 

19. Točka III. prvostupanjske presude kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

 

U Rijeci 24. srpanj 2024.

 

 

                                                                                                                          Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                                      Brankica Malnar, v.r.