Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-1756/2022-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja CŽ, [adresa], 20 240 Trpanj, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Juri Grbavcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Split, Gundulićeva 29, Split, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnice po zakonu tuženika, zamjenica ODO Split, dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tuženica u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 13.537,78 (trinaesttisućapetstotridesetsedam eura i sedamdesetosam centi) zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, a koja:

-na iznos od 398,17 Euro (ožujak 2013.) teče od dana 30.04.2013. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (prosinac 2018.) teče od dana 31.01.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (siječanj 2019.) teče od dana 28.02.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (veljača 2019.) teče od dana 31.03.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (ožujak 2019.) teče od dana 30.04.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (travanj 2019.) teče od dana 31.05.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (svibanj 2019.) teče od dana 30.06.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (lipanj 2019.) teče od dana 31.07.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (srpanj 2019.) teče od dana 31.08.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (kolovoz 2019.) teče od dana 30.09.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (rujan 2019.) teče od dana 31.10.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (listopad 2019.) teče od dana 30.11.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (studeni 2019.) teče od dana 31.12.2019. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (prosinac 2019.) teče od dana 31.01.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (siječanj 2020.) teče od dana 28.02.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (veljača 2020.) teče od dana 31.03.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (ožujak 2020.) teče od dana 30.04.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (travanj 2020.) teče od dana 31.05.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (svibanj 2020.) teče od dana 30.06.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (lipanj 2020.) teče od dana 31.07.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (srpanj 2020.) teče od dana 31.08.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (kolovoz 2020.) teče od dana 30.09.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (rujan 2020.) teče od dana 31.10.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (listopad 2020.) teče od dana 30.11.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (studeni 2020.) teče od dana 31.12.2020. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (prosinac 2020.) teče od dana 31.01.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (siječanj 2021.) teče od dana 28.02.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (veljača 2021.) teče od dana 31.03.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (ožujak 2021.) teče od dana 30.04.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (travanj 2021.) teče od dana 31.05.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (svibanj 2021.) teče od dana 30.06.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (lipanj 2021.) teče od dana 31.07.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (srpanj 2021.) teče od dana 31.08.2021. g. pa do isplate;

-na iznos od 398,17 Euro (kolovoz 2021.) teče od dana 30.09.2021. g. pa do isplate;

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi :

"Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju novčani iznos od 3.981,68 Euro (tritisućedevetstoosamdesetjedaneuroišezdesetosamcenti) uvećan za zakonske kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja na taj iznos štete teče od 30. srpnja 2021. pa do isplate."

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.971,64 EUR u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužbom od 5. svibnja 2022. tužitelj CŽ navodi da se prije podnošenja tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu radi mirnog rješenja spora o čemu dostavlja dokaz.

1.1. Temeljem odredbi Zakona o Najmu stanova ("Narodne novine" 91/96; dalje: ZNS) tužitelj je kao vlasnik stana u [adresa] na adresi [adresa], položen na II. katu sklopio ugovor o najmu stana s zaštićenim najmoprimcem. Iznos zaštićene najamnine je 11,68 EUR, dok se na tom području grada stanovi iznajmljuju po 464,53 EUR pa do 663,61 EUR. Navodi da je za svoju djecu morao plaćati najam za smještaj u Splitu jer zbog zakonskih prepreka nije mogao raskinuti ni otkazati navedeni ugovor o najmu.

1.2.Kao vlasnik stana u [adresa], površine 37 m2 bio je prisiljen sklopiti Ugovor o najmu iako mu to nije odgovaralo iz ekonomskih razloga jer je smještaj za svoje troje djece plaćao u Splitu čime mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva. Radi plaćanja podstanarskih stanova iz studentskog doma djeci nastaje mu obična šteta.

1.3. Navodi da mu je povrijeđeno pravo osobnosti, njegov duševni mir, a da težine povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju.

1.4. Konačno, tužitelju je nastala imovinska šteta u vidu izmakle dobiti koju predstavlja razlika između tržišne i zaštićene najamnine, te traži isplatu naknade imovinske štete, uz što traži i naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže da bude odbijen, osporavajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva kao i prigovor nedostatka pasivne legitimacije.

2.1. Presudom Županijskog suda u Splitu Gž-1691/02 od 16.siječnja 2004. je preinačena prvostupanjska presuda od 1. veljače 2002. na način da je tužiteljev zahtjev za iseljenje tuženog zaštićenog najmoprimca odbijen kao neosnovan tako i presuda koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom pa je tužitelj propustio poduzeti pravne radnje radi zaštite svojeg prava vlasništva. Tužitelj je izgubio spor protiv zaštićenog najmoprimca kao i mogućnost preuzimanja posjeda zbog neadekvatno postavljenog tužbenog zahtjeva.

2.2. Ističe da je supruga zaštićenog najmoprimca suvlasnica nekretnina upisanih u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] a na temelju ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 10. svibnja 1995. i ugovora o darovanju od 22. svibnja 1995. da je bila uknjižena kao vlasnica dvosobnog stana površine 40,35 m2 oznake čest. zgr. [katastarska čestica] upisanog u PU 28 u Knjizi položenih ugovora k. o. [katastarska općina] koji je stan otuđila kupoprodajnim ugovorom od 7. listopada 2005. te je u ZU 1826 k. o. [katastarska općina] upisana u teretovnici kao ovlaštenik primanja u polog stana u PU 28 pod brojem ZS 6/2005, te da je do 2018. ostvarivala godišnju plaću u iznosu od 11.945,05 EUR.

2.3. Ističe prigovor zastare posebno imajući u vidu da je tužitelj ustao tužbom radi iseljenja zaštićenog najmoprimca 1998. Tužitelj je imao pravo na veći iznos zaštićene najamnine jer prema odredbi čl.28a. ZNS-a, zaštićena najamnina se povećavala svakih 12 mjeseci počevši od 1. rujna 2018. te zbog tog propusta tužena nije odgovorna. U odnosu na zatraženih 464,53 EUR-a mjesečno ističe da je za utvrditi visinu najamnine potrebno utvrditi stanje stana, uređenost, opremljenost, godinu izgradnje i da je praksa pokazala da predmetni stanovi nisu u takvom stanju da bi se mogla postići tržišna cijena najma. Da tužitelju ne bi pripadala naknada u visini razlike između tržišne vrijednosti najamnine i zaštićene najamnine.

3. Sud je u provedenom postupku pročitao: Očitovanje ODO Split (str.12.-13. spisa), Zahtjev za mirnim rješenjem spora (str.14. -16. spisa), ZK izvadak (str.17. - 18.spisa), Presuda, broj Gž-1691/02 (str.19.-23.spisa), Podnesak (str.27. -28.spisa), Dopis Učenički dom Split (str.29.spisa), Izračun zaštićene najamnine (str.30. - 31.spisa), Dopis ženskog đačkog doma (str.32.spisa), Oglasi s Interneta (str.35.-37., 40.-43.spisa i 117.-126.spisa), Procjena prosječne tržišne vrijednosti najma stana (str.38.-39.spisa), Ugovori (str.127.-130.spisa), Dostava podataka od Porezne uprave, Split (str.176.spisa), Saslušani su tužitelj (str.178. -179.spisa), Svjedokinja MŽ (str.203.-204.spisa) i Svjedokinja Marija Tereza Murina (str.216. - 217.spisa).

4. Postupajući sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike tržišne i zaštićene najamnine za stan u njegovom vlasništvu u kojem su se nalazili zaštićeni najmoprimci.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik stana, da se u stanu nalazio zaštićeni najmoprimac.

6.1. Sporno je je li utemeljen zahtjev tužitelja za isplatu razlike tržišne najamnine u odnosu prema zaštićenoj najamnini u utuženom razdoblju, je li osnovan prigovor zastare potraživanja, prigovor nedostatka pasivne legitimacije i je li osnovano potraživanje naknade neimovinske i imovinske štete.

7. Čitajući dokumentaciju u spisu sud je utvrdio slijedeće:

- kako se tužitelj prije podnošenja tužbe iz ovog postupka obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora 24. prosinca 2021, koji zahtjev je odbijen kako proizlazi iz očitovanja tuženika N-DO-3/2022 od 30. ožujka 2022. iz čega proizlazi da su ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe,

- temeljem priloženog zemljišnoknjižnog izvatka tužitelj je vlasnik stana u [adresa], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- temeljem presude Županijskog suda u Splitu Gž-1691/02 od **.**.2004. LŽ sklapa sa tužiteljem Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najmninom te je ugovorena visina mjesečnog najma za predmetni stan površine 37 m2 koji se nalazi na II. katu, te je određeno plaćanje zaštićene najamnine najmodavcu CŽ u iznosu od 56,47 kn/ 7,49 EUR ,

- temeljem dostavljenog izračuna zaštićene najamnine kojeg je tužitelj dostavio zaštićenom najmoprimcu sukladno Zakonu o izmjenama i dopuni Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" 68/18) zaštićena najamnina prema tom izračunu bi bila za period od 1.rujna 2018 do 31.8.2019. iznosi 25,70 EUR, za period od 1.rujna 2019. do 31.8.2020. iznosi 39,71 EUR, za period od 1.rujna 2020 do 31.8.2021. iznosi 53,73 EUR, za period od 1.rujna 2021. do 31.8.2022. iznosi 67,69 EUR, te ukoliko zaštićeni najmoprimac ne bude plaćao istu da će pokrenuti postupak ovrhe i da je dužan iseliti iz stana najkasnije do 1. rujna 2023.,

- dostava obavijesti Porezne uprave da nije tijelo nadležno za utvrđivanje i vođenje evidencije o postignutim najmaninama, te dostava podatka Porezne uprave za sobu na istoj lokaciji na toj adresi Križevaulica cijena najma je po m2 - 6,99 EUR

- kako je tužitelj u spis dostavio ponude o najmu i prodaji stanova s interneta raznih agencija s različitim cijenama lokacije gdje se nalazi predmetni stan agencija Splitski vali, agencija Ketrin Real Estate nekretnine, te podatke Trgo stan d.o.o., Moreta nekretnine - tako po cijenama tržišne najamnine prema podacima Trgo stan d.o.o. za Varoš iznose 9-12 EUR po m2, a po podacima Moreta nekretnine 8-13 EUR po m2,a iznos mjesečnog najma po internetskim stranicama je 500,00 do 650,00 EUR,

- kako je tužitelj pred ovim sudom vodio postupak protiv tužene pod brojem P- 10/19 za stan položen na drugom katu zgrade u [adresa] u [adresa] površine 37m2, u kojem postupku je 22. 10. 2020. usvojen njegov tužbeni zahtjev te obvezana tužena da isplati tužitelju ukupni iznos od 26.677,28 EUR s zakonskim zateznim kamatama koje na mjesečni iznos od 398,17 EUR teku počev od 31. 5. 2013. svaki mjesec sve do 31. 12. 2018.,

- kako je Županijski sud u Osijeku odlučujući povodom žalbi stranaka potvrdio prvostupanjsku odluku do iznosa od 14.038,64 EUR sa zakonskom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa u razdoblju od 8. 1. 2016. do 31. 12. 2018. dok je preostalom dijelu od 12.638,64 EUR, za razdoblje od 31. 5. 2013. do 7. 1. 2016. tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

8. Saslušanjem tužitelja (str. 177 spisa) sud zaključuje da je tek od kraja 2022. predmetni stan u njegovom posjedu. Do tada (do svoje smrti) je živio u stanu LŽ sa svojom suprugom. Stan je dobio od svojeg oca temeljem ugovora o darovanju sa još jednim stanom u kojem se još nalazi zaštićeni najmoprimac. Najmoprimci s njim nikada nisu sklopili ugovore, država mu je nametnula da budu u stanu. Dok su mu podstanari bili u stanu njegova djeca su se školovala u Splitu i bili su podstanari. Plaćao im je najmninu zajedno sa sada bivšom suprugom. Teško su živjeli, prodavali su zemlju i stoku. Supruga je morala ići u inozemstvo raditi jer nisu imali novaca. Ovakva situacija je utjecala na njega i na njegov duševni mir, više od 25 godina nema pravo na svoju nekretninu. Što više vrijeme prolazi sve je bio ogorčeniji. Razveo se. On živi na Pelješcu, a vezano za nekretnine zaštićenog najmoprimca nije mogao istraživati što ima jer je fizički udaljen.

8.1. Saslušana je svjedokinja MŽ (str. 203-204) pa sud zaključuje da ona stanuje u kući u kojoj se nalaze oba tužiteljeva stana. zaštićeni najmoprimci su živjeli u oba. Djeca koja su studirala u Splitu nisu mogla biti u stanovima jer su bili zaštićeni najmoprimci. Tužitelju je bilo jako teško školovati djecu jer nije imao plaću, teško je zarađivao da bi mogao plaćati stanarinu svojoj djeci. na njegovo psihičko stanje je teško djelovala ovakva situacija. Morao je prodati komad zemlje da bi školovao djecu. Cijena najma stanova na tom području za stan veličine 40 m2 iznosi 700,00 EUR. Stan je bio u lošem stanju dok su bili zaštićeni najmoprimci u njemu, a sada ga tužitelj renovira.

8.2. Saslušanjem svjedokinje CŽČ kćeri tužitelja (str. 216- 217 spisa) sud utvrđuje kako nije koristila predmetni stan za vrijeme školovanja i studiranja u Splitu. Studirala je od 2016. do 2022. Bila je u učeničkom domu, studentskom domu i na kraju u podstanarstvu. Sve je otac financirao. Bilo mu je teško jer nisu u nekoj financijskoj situaciji. Brat i sestra su se isto školovali u Splitu, sestra u periodu od 2015. -2019., a brat od 2017.-2021. Dok su se ona i sestra školovale otac im je plaćao podstanarstvo između 398,17 i 663,61 EUR.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja kazati da sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske, izraženom u predmetu poslovni broj: U-III- 3482/2021 od 23. lipnja 2023., dolazi da do promjene pravnog stajališta Vrhovnog suda izraženog u rješenju Vrhovnog suda broj: Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018., vlasnici stanova u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci nisu imali na raspolaganju efikasno pravno sredstvo kojim bi na teret države ostvarili pravo na naknadu štete uzrokovane zakonom propisanim ograničenjem visine mjesečne (zaštićene) najamnine koja pripada vlasnicima. Stoga, primjenjujući stav izražen u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu Arambašin protiv Hrvatske, da se tek nakon proteka šest mjeseci od zauzimanja stajališta Vrhovnog suda u rješenju od 19. prosinca 2018., dakle od 19. lipnja 2019., ustalila sudska praksa kojom se utvrđuje kompenzacijsko pravno sredstvo postala stabilna i da tek od tada mogu početi teći zakonski rokovi za računanje i nastup zastare, u konkretnom slučaju rok zastare od tri godine nije protekao, jer je tužba podnesena 5. svibnja 2022.

9.1. Stoga je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

10. Odredbom čl. 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje ZOO) propisano je da je svatko dužan uzdržati se od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10.1. Odredbom čl. 1045. st.1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10.2. Odredbom čl. 48. st 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 76/10, 5/14; dalje: Ustav ) propisano je jamči se pravo vlasništva, dok je odredbom čl. 50. Ustava propisano da je zakonom moguće u interesu Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti.

10.3. Sukladno pravnim stajalištima i praksi ESLJP domaće pravo potrebno je tumačiti u skladu s međunarodnopravnim obvezama Republike Hrvatske, a kada se radi o obvezama koje proizlaze iz Konvencije, to znači i tumačiti domaće pravo u skladu s odredbama Konvencije i praksom ESLJP, jer presuda ESLJP u predmetu Statileo protiv Hrvatske nadilazi pojedinačni slučaj i utvrđuje da relevantno zakonodavstvo tužene u odnosu na kategoriju vlasnika stanova, najmodavaca (tužitelja) ima učinak povrede njihovog prava na uživanje vlasništva zaštićenog Konvencijom.

10.3.1. Naime u predmetu Statileo/Hrvatska podnositelj zahtjeva je tvrdio da nemogućnost naplate najamnine za najam stana koji koristi zaštićeni najmoprimac predstavlja povredu njegovih vlasničkih prava. ESLJP utvrđuje da je došlo do miješanja u vlasnička prava podnositelja zahtjeva jer zaštićeni najam ima za posljedicu ograničenja najmodavcima u ostvarivanju prava na korištenja njihove imovine a pravna osnova za to miješnja bio je Zakon o najmu stanova. Time je povrijeđen čl.1.Protokola br.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda ("Narodne novine" – MU 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 – Konvencija). Temeljni problem zbog kojeg utvrđena povreda prava iz Konvencije se proteže izvan pojedinačnog interesa podnositelja zahtjeva te Republika Hrvatska treba poduzeti odgovarajuće mjere.

10.4. Konvencija je iznad Zakona po pravnoj snazi i to temeljem odredbe čl.141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14; dalje u tekstu Ustav).

11. Odredbom čl. 7. ZNS-a propisano je da zaštićena najamnina je najamnina koja se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske. Uvjeti i mjerila utvrđuju se ovisno o otpremljenosti stana, iskoristivosti stana, troškovima održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrade kao i o platnim mogućnostima obiteljskog domaćinstva najmoprimca. Zaštićena najamnina ne može biti niža od iznosa potrebnog za podmirenje troškova redovitog održavanja stambene zgrade.

9. Zakon o najmu stanova donesen je 1996. a Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda stupila je na snagu 5. studenoga 1997. tužena se obvezala primjenjivati Konvenciju.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u odluci Rev-2364/16 navodi da suprotno ocjeni nižestupanjskih sudova, u postupanju tuženice u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu, ima protupravnosti, jer takvo postupanje predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava vlasništva. Prema pravnom shvaćanju ovog suda zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenom prava vlasništva, RH je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. Vlasnik stana ne treba dokazati da bi predmetnu nekretninu iznajmio za iznos tržišne najamnine već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo. Dakle u ovom parničnom postupku Republika Hrvatska bi bila pasivno legitimirana pa je takav prigovor neosnovan.

10.1. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO-a).

11. Čitajući podatke za stanove na istoj lokaciji kao lokaciji na kojoj se nalazi predmetni stan i kvadraturi sud uočava da se cijene kreću od cca 500,00 EUR-a do 650,00 EUR za mjesečni najam i to baš u utuženom periodu.

11.1. Tužitelj je tužbom zatražio razliku između tržišne i zaštićene najamnine najamnine u iznosu od 398,17 EUR, prilažući različite ponude najmodavaca objavljene putem interneta i putem različitih agencija. Sud smatra da iako se radi o ponudama, traženih 398,17 EUR je relevantno jer se u priloženom predmetu Pn-10/19 za ranije razdoblje sudilo u istom iznosu od 398,17 EUR. Svakako je i Porezna uprava priložila obavijest o cijenama od 6,99 EUR po m2 uz napomenu da ona nije tijelo nadležno za utvrđivanje i vođenje edvidencije o postignutim cijenama najma. Stoga je sud uzeo kao mjerodavan izračune već određenog iznosa u predmetu ovog suda pod brojem Pn- 10/19. koji se odnosi na predmetni stan i stranke u ovom postupku samo za ranije razdoblje.

11.2. Dakle, cijena zaštićenog najma bila bi po dostavljenom izračunu tužitelja u najvišem iznosu od 67,69 EUR , a cijena tržišnog najma po m2 bi iznosila sukladno obračunima agencija 8-13 EUR po m2, pa kad se pomnoži 37 m2 sa 13 EUR dobije se iznos od 481 EUR. Kada se od 481,00 EUR oduzme iznos zaštićene najamnine i to onaj najviši od 67,69 EUR utvrđuje se da iznos koji tužitelj traži ovom tužbom bi bio manji od onog koji bi mu pripadao.

11.3. Slijedom svega navedenog sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

12. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, valja naglasiti kako tijekom postupka nije s pouzdanom izvjesnošću utvrđeno da bi povredom tužiteljevog zajamčenog prava na mirno uživanje prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom njemu bila uzrokovana šteta radi koje bi on trpio povredu prava osobnosti. Tužitelj tijekom postupka ne tvrdi niti dokazuje postojanje bolesnog stanja ili bolesti, koje bi se mogle dovesti u uzročno posljedičnu vezu s navedenom povredom niti prilaže u spis bilo kakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo razvidno da se zbog navedenog obraćao liječniku. Njegova kćer CŽČ pri kazivanju kojim potvrđuje i njegove navode da je bio slomljen da mu je bilo teško jer nisu u nekoj financijskoj situaciji, da nije vidio izlaza nisu dovoljni u ovom postupku radi povrede prava osobnosti. Tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu za nedvojbeni zaključak suda da se radi o povredi prava osobnosti koja bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade i koja je uzročnoj vezi s uvođenjem instituta zaštićene najamnine i okolnostima koje su joj slijedile. Teško su živjeli, prodavali su zemlju i stoku. Supruga je morala ići u inozemstvo raditi jer nisu imali novaca. Ovakva situacija je utjecala na njega i na njegov duševni mir, više od 25 godina nema pravo na svoju nekretninu, konačno dolazi i do razvoda braka… Svi ovi navodi nisu dovoljni kao dokaz postojanja neimovinske štete koja se tužbenim zahtjevom potražuje, to tim više što navedeno ne proizlazi niti iz provedenih dokaza saslušanja njegove kćeri CŽČ kao ni susjede MŽ koja kazuje da je bio psihički slomljen. Valja napomenuti da je tužitelj imao troje djece koje se školuje u Splitu samim time je mogao biti iscrpljen psihički. Svakako tužitelj ne prilaže nikakav dokaz kao što je liječnički nalaz kojim bi bila dokumentirana njegova povreda prava osobnosti.

12.1. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II. izreke ove presude.

13. Odredbom članka 154. st.1. ZPP-a propisano je da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

13.1. Vrijednost predmeta spora iznosi 3.981,68 EUR, a tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa jmu sukladno čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka i to:

- sastav za mirno rješenje spora od 24.12.2021., sastav tužbe 11.3.2022 – po 500,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 14.9.2022. i 12.9.2023. – po 500,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 10.10.2024., 6.12.2024. ,28.3.2025., – po 200,00 EUR (Tbr. 8/3);

- zastupanje na ročištima od 10.4.2024., 17.7. 2024., 3.10.2024. i 5.12.2024., 18.2.2025., 28.3.2025 i 20.5.2025 – po 500,00 EUR (Tbr. 9/1);

- pristup na ročište od 13.12. 2024. - 100,00 EUR (Tbr. 9/5);

- zajedno sa zatraženim PDV-om (tbr 46) – od 1.550,00 EUR

- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu i presudu – po 110,82 EUR – 221,64 EUR;

- što sveukupno iznosi 7.971,64 EUR.

dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadnom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan, osobito imajući na umu da tužitelju ne pripada trošak zatraženih troškova više od 4 podneska u ovom predmetu jer je Tarifom propisano da sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan dosuđenih 4 podneska odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova.

13.2. Na dosuđeni iznos naknade parničnog troška priznate su i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno čl. 29. st.1., 2. i 8. ZOO-a u svezi s odredbom čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17).

14. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP- a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika

- u spis