Posl.br. Psp-59/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Senju

Potok 1 53270 Senj

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Senju, po sucu Željku Čubrilu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punom. ŠŽ, odjv. iz Rijeke, protiv tuženika DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punom. Senii Kovačić, odvj. iz Rijeke, radi smetanja posjeda, na raspravi dana 22. travnja 2025.g. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, na kojoj je sud zaključio glavnu raspravu, dana 29. svibnja 2025.g. javno objavivši

r i j e š i o  j e

I. Tuženik DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao je tužitelja u posljednjem mirnom i savjesnom posjedu k. č. [katastarska čestica], KUĆA, SPREMIŠTE, DVORIŠTE BARIČEVIĆ 465m2, odnosno DVORIŠTE 407m2, KUĆA 44m2, SPREMIŠTE 14m2, UKUPNO 77čhv i 465m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na način da je izmijenio bravu na ulaznim vratima, pa se tuženom nalaže da uspostavi posjedovno stanje kakvo je bilo prije čina smetanja time što će vratiti bravu koja je na ulaznim vratima bila prije čina smetanja ili uručiti tužitelju ključeve nove brave ulaznih vrata, u roku od 8 dana, a ujedno mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 784,45 eur, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi tužitelj tvrdi da je posljednji , mirni i savjesni posjednik nekretnine, u naravi kuća kč. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prethodna vlasnica te kuće bila je njegova majka, pok. ĐŽ. Nakon njene smrti kao vlasnik se uknjižio tuženik, a temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. prosinca 2016.g. Neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao dana 21. listopada 2023.g. tuženik je samovlasno smetao tužitelja na predmetnoj nekretnini na način da je provalio u tu nekretninu i izmijenio bravu na ulaznim vratima. Na taj način tuženik je smetao tužitelja u posljednjem i mirnom posjedu, pa predlaže da sud donese rješenje na način kako je to istaknuto u izreci ovog rješenja.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi istoj u cijelosti. Navodi da je predmetnu nekretninu stekao odmah po smrti pok. ĐŽ, koja je njegova baka, a sve temeljem sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. prosinca 2016.g. Iz tog razloga upisao se i u zemljišnu knjigu kao vlasnik, a o svom pravu stjecanja vlasništva izvijestio je i tužitelja, njenog sina. Istom je izvršio dopis dana 20. rujna 2023. g. da je postao vlasnikom te nekretnine te mu je ostavio rok od 30 dana da se iz iste iseli. Po tom dopisu tužitelj nije postupio, a tuženik je ušao u samostalni posjed, izmijenio bravu te se njegov posjed umirio istekom 30 dana od dana kada je obavijestio o tome tužitelja. Stoga se ne radi o smetanju posjeda, budući je protekom roka od 30 dana, tužitelj imao saznanje da više ne ostvaruje pravo na propisanu posjedovnu zaštitu, pa je i sama tužba podnesena izvan prekluzivnog roka od 30 dana. Predlaže stoga istu odbaciti, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Traži trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 6), izvršio uvid u dopis tuženika tužitelju od 20. rujna 2023.g. (str.62) te saslušao stranke.

4. Nema spora da se kao vlasnik nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] ,o.o.Jablanac, vodi ovdje tuženik, a upisao se temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. prosinca 2016.g. zaključenog sa svojom bakom sada pok. ĐŽ, koja je bila prvobitna vlasnica.

5. Nema spora da je tuženik uputio tužitelju dopis od 20. rujna 2023.g. (vidi str. 62 spisa) kojim tužitelju stavlja na znanje da je postao vlasnikom predmetne nekretnine te ga poziva da mu u roku od 15 dana istu preda u samostalni posjed i to na način da preuzme svoje pokretnine koje se nalaze u predmetnoj kući, isprazni prostor iste i izvrši povrat ključeva. U slučaju da to ne učini, bit će prisiljen sam izvršiti ispražnjene prostora od pokretnina koje se nalaze u predmetnoj nekretnini.

6. Iz iskaza tužitelja UŽ proizlazi da je posljednji posjednik obiteljske kuće u [adresa], da se radi o kući njegovih roditelja, točnije majke, pok. ĐŽ, da je došao u [adresa] u listopadu 2023.g. sa namjerom da uđe u taj objekat, a kao što je činio i ranije, no, ostao je iznenađen činjenicom da je promijenjena brava na ulaznim vratima i da u kuću više nije mogao ući. Otišao je u PP Senj, gdje je po njegovoj izjavi sačinjen zapisnik, a on osobno je upućen na pokretanje parnice protiv osobe koja je to učinila. Budući je posumnjao da je to učinio tuženik, dakle sin njegove sestre U, odlučio se na ovu tužbu, a da pri tom prethodno nije konzultirao tuženika. Ističe da u ovom trenutku ne zna tko je vlasnik te kuće, ali pretpostavlja da bi to mogao biti tuženik i to temeljem pravnog posla koji je ovaj sačinio sa njegovom majkom pok. ĐŽ. Od svog odvj. saznao je da se kod Općinskog suda u Rijeci vodi spor oko vlasništva ove kuće između njega i tuženika. Također napominje da se ne sjeća da bi od tuženika zaprimio bilo kakav dopis kojim bi ovaj njega izvijestio da je ovaj postao vlasnik nekretnine i da mu nalaže iseljenje.

7. Iz iskaza tuženika DŽ proizlazi da je unuk sada pok. ĐŽ, koja je majka tužitelja. Predmetna nekretnina je bila predmet tužbe gdje je pok. baka istu dobila u parnici protiv RH. Točno je da je u kući živjela baka, a u istu je dolazio i tužitelj. Stoga, ne osporava da je tužitelj prije smrti svoje majke imao ključ od te kuće i da je dolazio u [adresa], dakle mjesto gdje se ta kuća nalazi. Pok. baka je odlučila ovu kuću njemu ostaviti, što je i učinila sačinivši sa tuženikom ugovor o doživotnom uzdržavanju, pa se tuženik nakon smrti pok. bake uknjižio kao vlasnik te nekretnine. Drži, da tužitelj za taj ugovor nije znao, a o tom poslu nije imao posebnog razloga izvijestiti tužitelja. Dana 20. rujna 2023.g. je svom ujaku UŽ poslao dopis u kojem traži da se ovaj iseli iz predmetnog objekta, da je on postao vlasnik te kuće te mu ostavio rok od 15 dana da objekat isprazni, jer će u suprotnom sam promijeniti bravu svog objekta. Ima dokaz da je tužitelj taj dopis dobio dana 26. rujna 2023.g., pa je on nakon toga otišao u [adresa] i promijenio bravu. Dakle, nema spora da je on to učinio. Nakon toga dobio je ovu tužbu u kojoj ga je ujak tužio za smetanje posjeda. Napominje kako je imao saznanje da u toj kući tužitelj ima svoje pokretnine. Isto tako da pretpostavlja da je tužitelj znao da je brava promijenjena.

8. Po provedenom dokaznom postupku, sud je nesporno utvrdio i to iz iskaza samih stranaka, da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan pa je istom udovoljio.

9. Nema spora da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, a što je vidljivo iz priloženog vlasničkog lista.

10. Nema spora da je tuženik tužitelju, svom ujaku, uputio dopis dana 20. rujna 2023.g. u kome ga izvješćuje da je postao vlasnikom predmetne kuće, da ga poziva da u roku od 15 dana tuženiku preda u posjed istu nekretninu, preda mu ključeve te da preuzme svoje pokretnine i isprazni prostor.

11. Nema spora, a kako to proizlazi iz iskaza samog tuženika, da je upravo on promijenio bravu na predmetnoj kući u [adresa].

12. Sporno je u ovom predmetu da li je tužitelj posljednji mirni i savjesni posjednik nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća te da li je tuženik izvršio predmetno smetanje.

13. Temeljem čl. 10 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. 91/96 i dr.-dalje ZV) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, je njezin posjednik. Temeljem čl. 22 ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u hitnom postupku , prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. U ovom predmetu sud je iz iskaza stranaka nesporno utvrdio da je tužitelj bio posljednji mirni i savjesni posjednik predmetne nekretnine u [adresa], da ga je tuženik smetao u tom posjedu, a što je tužitelj saznao dana 21. listopada 2023.g. kada je došao u predmetnu nekretninu te utvrdio da je izmijenjena brava na ulaznim vratima. Kako iz iskaza tuženika nesumnjivo proizlazi da je tu bravu upravo on promijenio, razvidno je da je tuženik izvršio smetanje posjeda, pa tužitelj na taj način ima pravo na posjedovnu zaštitu i to uspostavom posjedovnog stanja kakvo je bilo prije čina smetanja posjeda.

15. Valja istaći da se tuženik neosnovno poziva na svoj dopis od 20. rujna 2023.g. koji je uputio tužitelju i u kome ga izvješćuje da je postao vlasnikom predmetne kuće te ga poziva da u roku od 15 dana ovu kuću preda njemu u posjedu. Ovo stoga što tim dopisom tuženik nije postao posjednik ove nekretnine i što tužitelj po svoj prilici, po tom dopisu nije postupio. U tom kontekstu neosnovano ističe tuženik da bi mu se od toga dana "umirio posjed", istekom 30 dana od dana kada je tužitelj zaprimio taj podnesak, pa da bi na taj način tuženik bio posjednik predmetne nekretnine. Isto je tako neosnovano pozivanje da bi računajući takav rok tužitelj bio u prekluziji na podnošenje tužbe radi smetanja posjeda jer bi mu istekao rok od 30 dana za zaštitu posjeda. Naime, temeljem čl. 21 ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Dakle, sama činjenica da je tuženik uputio dopis tužitelju još uvijek ne znači da je tim dopisom tužitelj izgubio posjed predmetne nekretnine, tim više što je očigledno da po tom dopisu nije postupio.

16. Respektirajući tvrdnje iz prednje točke sasvim je razvidno da je tužitelj i nadalje ostao mirni i savjesni posjednik predmetne nekretnine, pa kada je tuženik na nedvojben način utvrdio da mu tužitelj ne predaje u posjed predmetnu nekretninu (ne postupa po njegovom dopisu od 20. rujna 2023.g.), da je tuženiku jedino preostalo da u tom slučaju zatraži pravnu zaštitu i to tužbom za predaju u posjed predmetne nekretnine, a ne da se posluži činjenicom da posljednjeg posjednika smeta na način da promijeni bravu ulaznih vratiju predmetne kuće i na taj način posljednjem posjedniku oduzme posjed, ne respektirajući pri tom čak ni činjenicu da tužitelj u toj nekretnini raspolaže sa svojim pokretninama, a što su same stranke u svojim stranačkim iskazima učinile nespornim.

17. Konačno, upućujući predmetni dopis tužitelju, tuženik nije automatski postao posjednik predmetne nekretnine, tim više što tužitelj po istom nije postupio, pa je znao ili je morao znati da tužitelj ostaje posjednik sporne nekretnine budući je nesporno i sam u svom stranačkom iskazu iskazao da ne osporava da je tužitelj prije smrti svoje majke, pok. ĐŽ, a bake tuženika, imao ključ od te kuće i da je dolazio u [adresa]. Stoga je tuženik u tom kontekstu prije svega imao pravo zatražiti pravnu zaštitu tzv. tužbom za predaju u posjed predmetne nekretnine, a promjenom brave na predmetnoj kući, posljedično, samo je smetao posljednjeg posjednika, u ovom slučaju tužitelja, pa tužitelj u svakom slučaju u zakonskom roku podnosi tužbu radi smetanja posjeda(dakle u trenutku saznanja za smetanje i čin smetanja) pa tužitelj u ovom predmetu ima pravo na zaštitu svog posjeda. Naravno, sve ovo bez obzira na činjenicu što tužitelj ima saznanje da je predmetna nekretnina postala vlasništvo tuženika i da ju je ovaj dobio temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sa pok. majkom tužitelja.

18. Zbog svega izloženog valjalo je udovoljiti tužbi i utvrditi da je tuženik smetao tužitelja pa se tuženiku nalaže uspostaviti posjedovno stanje tako što će vratiti bravu koja je bila na ulaznim vratima prije čina smetanja ili uručiti tužitelju ključeve nove brave ulaznih vrata.

28. Tuženik je izgubio spor pa je u obvezi tužitelju naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka. Radi se o trošku punom. tužitelja i to jednokratnoj naknadi u iznosu od 500,00 eur plus PDV od 25% u iznosu od 125 EUR, pristojbu na tužbu u iznosu od 53,09 eur, trošak pristojbe na prijedlog za određivanje privremene mjere u iznosu od 13,27 eur, trošak rješenja o privremenoj mjeri u iznosu od 13,27 eur, plus pristojba na rješenje od 79,64 eur. Sveukupno 784,45 eur.

Svi priznati troškovi bili su opravdani i nužni za vođenje ovog postupka te su odmjereni sukladno utvrđenoj vrijednosti spora, a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 142/12 i dr.).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 Zakona o parničnom postupku (N.N. 80/22).

U Senju, 29. svibnja 2025.g.

S U D A C :

Željko Čubrilo

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi rješava nadležni Županijski sud u RH.

DNA :

- Rješenje nepravomoćno

- Vidi upisnik "Psp"