REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-140/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak u parničnom premetu tužiteljice MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević &partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, 20.svibnja 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika te zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika RN, dana 29.svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredba glave 1. i 7.Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužiteljica MN iz [adresa], zaključila sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 od 18.svibnja 2005., koje glase:

„

Članak 1.

Korisnik kredita odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u iznosu od 50.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom. Članak 7.

Korisnik otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 262,13 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, važećem na dan plaćanja."

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužiteljici MN, [adresa], isplati iznos od 3.118,98 EUR na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 8,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.02.2009.

-za iznos od 8,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.03.2009.

-za iznos od 3,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.03.2009.

-za iznos od 3,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.04.2009.

-za iznos od 4,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2009.

-za iznos od 2,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.06.2009.

-za iznos od 2,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.07.2009.

-za iznos od 2,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.08.2009.

-za iznos od 2,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.09.2009.

-za iznos od 1,34 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.10.2009.

-za iznos od 2,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.11.2009.

-za iznos od 2,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.12.2009.

-za iznos od 7,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.01.2010.

-za iznos od 8,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.02.2010.

-za iznos od 9,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.03.2010.

-za iznos od 17,78 EUR sa z.z kamatom počevši od 23.06.2010.

-za iznos od 22,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.07.2010.

-za iznos od 28,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.08.2010.

-za iznos od 32,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2010.

-za iznos od 24,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.10.2010.

-za iznos od 27,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.11.2010.

-za iznos od 37,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.12.2010.

-za iznos od 37,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 24.01.2011.

-za iznos od 49,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011.

-za iznos od 53,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011.

-za iznos od 339,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.09.2011.

-za iznos od 48,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.10.2011.

-za iznos od 56,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.05.2012.

-za iznos od 55,35 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.07.2012.

-za iznos od 54,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2012.

-za iznos od 100,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 25.09.2012.

-za iznos od 55,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2012.

-za iznos od 56,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.11.2012.

-za iznos od 52,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013.

-za iznos od 50,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2013.

-za iznos od 54,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2013.

-za iznos od 55,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.04.2013.

-za iznos od 49,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2013.

-za iznos od 48,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2013.

-za iznos od 99,62 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.07.2013.

-za iznos od 50,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.09.2013.

-za iznos od 54,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013.

-za iznos od 52,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2013.

-za iznos od 55,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2013.

-za iznos od 52,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2014.

-za iznos od 56,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2014.

-za iznos od 57,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.03.2014.

-za iznos od 56,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.04.2014.

-za iznos od 54,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.05.2014.

-za iznos od 54,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.06.2014.

-za iznos od 56,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2014.

-za iznos od 56,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2014.

-za iznos od 57,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2014.

-za iznos od 58,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2014.

-za iznos od 60,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15,11.2014.

-za iznos od 60,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.12.2014.

-za iznos od 60,77 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.02.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 27.02.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.03.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 21.04.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 23.05.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.06.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.07.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.08.2015.

-za iznos od 60,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2015.

sve do isplate, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu iznosa od 7,84 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom

-za iznos od 2,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2005.

-za iznos od 1,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2005.

-za iznos od 1,14 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2005.

-za iznos od 1,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.12.2005.

-za iznos od 0,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2006

sve do isplate.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe od 6.ožujka 2025.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Trg Bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, da tužiteljici MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 1.773,17 EUR , sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica MN podnijela je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi isplate. U tužbi navodi da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor zaključili 18.svibnja 2005.g. Ugovor o kreditu broj 354/2005, te su tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Niki Bagariću iz [adresa], broj ovjere OU-245/2005.Rok otplate kredita je 30 godina. Tužitelj je s tuženikom sklopio dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverziju kredita u CHF.

1.1. U navedenom ugovoru, u članku 1. ugovoreno je, da Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen tim Ugovorom. Člankom 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 262,13 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja.

1.2. Parnične stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju gdje su u članku 5. ugovorile da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.09.2015.godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.09.2015.g. i iznosi 1.343,25 HRK. HRK.

1.3. Navodi da je takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj ističe da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj je kod tuženika podigao namjenski kredit za nekretnine, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.3. Navodi da je Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj Konverzija, ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“. Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana. Tužiteljica ne spori, da je tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu u konverziji, međutim ista je učinjena protivno zakonu, ali kako tužitelj nije mogao dobiti prikaz, sa izračunom te pretplate, stoga je tužiteljica prisiljena podignuti ovu tužbu.

1.4. Zbog navedenoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne odredbe članka 1.i 7. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je tužiteljica zaključila s tuženom dana 22.rujna 2008., pod brojem 3214445854, koje glase: „Članak 1. Korisnik odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku Kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatska narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom. Članak 7. Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 262,13 CHF, obračunao po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem da dan plaćanja." Utvrditi da je ništetna odredba članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu, sve na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja glasi: "Članak 5. Prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta/rata po kreditu u EUR u skladu sa otplatnim planom za kredit u EUR, računajući od dana 30.rujna 2015.godine. Njihova razlika na temelju Zakona predstavlja više uplaćeni iznos na dan 30.rujna 2015.g. i iznosi 1.343,25 HRK." Također predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati novčani iznos čija će se visina utvrditi financijskim vještačenjem.

1.5. Podneskom od 6.ožujka 2025. tužiteljica je povukla dio tužbenog zahtjeva kojim je tražila utvrđenje ništetnosti članka 5. Dodatka Ugovoru o kreditu sklopljenog 17.veljače 2016. te je tužbeni zahtjev uskladila s nalazom vještaka i od tuženika potražuje isplatu iznosa od 3.126,82 EUR na ime stečenog bez osnove sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog preplaćenog iznosa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja jer uplate nisu vršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba te da bi stoga tužitelj mogao samo potraživati navodno preplaćene iznose, koje je sam vršio.

2.1. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

2.2. Tuženik nadalje ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari. Na zahtjev tužitelja za isplatu ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 126. ZZP-a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a.

2.3. Navodi da Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je.

2.4. Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca;

2.5. Tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove;

2.6.Tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita.

2.7. Zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge.

2.8. Zbog svega navedenoga tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa te predlaže da sud tužbu odbaci, a podredno da odbije sve tužbene zahtjeve tužiteljice i naloži tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročene troškove ovog parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 18.svibnja 2005., Dodatak ugovora o kreditu od 17.veljače 2016., u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Filipa Tolića od 7.veljače 2025., u očitovanje financijskog vještaka Filipa Tolića od 13.ožujka 2005., saslušao je tužiteljicu u svrhu dokazivanja te je izvršio uvid u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice većim dijelom osnovan.

5. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik Zagrebačka banka d.d. i tužiteljica dana 18.svibnja 2005., sklopili Ugovor o namjenskom kreditu za adaptaciju kuće kojim je tuženik kao kreditor, tužiteljici kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 50.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, koji se tužiteljica obvezala vratiti kreditoru, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen tim Ugovorom s rokom otplate kredita od 30 godina (čl. 3. Ugovora), što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu.

6. Sporna je međutim osnova, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja i je li tužiteljica imala svojstvo potrošača.

7. Iz iskaza tužiteljice danog u svrhu dokazivanja utvrđeno je da je tužiteljica predmetni kredit podigla za adaptaciju kuće. Vidjela je reklamu na televiziji te je zbog toga otišla u Zagrebačku banku i tamo su joj rekli da je najbolji i najpovoljniji kredit u CHF jer je najmanja kamata, a CHF je stabilan valuta i zato je na takav kredit pristala. Kada je odlučila podići kredit pričekala je da joj kredit bude odobren, a kada je bio odobren zvali su je u banku i rekli joj da odnese ugovor kod javnog bilježnika da ga ovjeri. Nije bilo nikakvih pregovora s bankom nego je samo mogla potpisati što je bilo u ugovoru. U trenutku podizanja kredita rata joj je iznosila 1.100,00 kuna međutim kako je rata rasla narasla je do 2.100,00 kuna, a plaća joj je bila smanjena. Stoga je potpisala konverziju. U trenutku konverzije nije imala preplatu.

8. Budući je predmetni Ugovor o kreditu zaključen između stranaka 18.svibnja 2005. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, u daljnjem tekstu ZZP), te se na konkretni slučaj imaju primijeniti odredbe ZZP-a i to odredba članka 3. prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

9. Kako je u konkretnom slučaju tužiteljica predmetni ugovor o kreditu sklopila kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu adaptacije obiteljske kuće, ona ima svojstvo potrošača.

10. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik (kao 1. tuženik) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

12. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula). Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom broj Rev-2221/2018-4 od 3.rujna 2019.odbio kao neosnovanu reviziju, između ostalih i reviziju ovdje tužitelja, protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda RH u tom dijelu.

13. Prema odredbi članka 502.a, stavak 1.ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužbu za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14. Prema odredbi članka 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a, st.1.toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

15. Prema tome, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe br.Pž-1401/2012 od 4.srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br.Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu to su ništave odredbe članka 1. i 7. predmetnog Ugovora u kojim člancima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF.

17. Naime, Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15- dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

18. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula te odredbe se među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su ništetne te je tuženik dužan tužitelju vratiti sve što je primio po osnovi preplaćenog zbog primjene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

19. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

20. Prema članku 1115. istog zakona kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21.Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

21.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog primjene valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

21.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF te prema tome ima pravni interes za podnošenje ove tužbe .

21.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

22. Tuženikov prigovor zastare potraživanja je djelomično osnovan.

22.1. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P- 1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 15.svibnja 2023. te su prema tome zastarjela potraživanja tužiteljice koja su dospjela prije 4.travnja 2007. pa je stoga osnovan prigovor zastare potraživanja za iznos od ukupno 7,84 EUR te je stoga sud tužiteljicu odbio s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva.

22. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao tužbeni zahtjev.

22.1. U svom Nalazu i mišljenju od 7.veljače 2025. financijski vještaka Filip Tolić je sačinio izračun razlike na okolnost razlike u tečaju CHF. Navedene razlika se očituje u razlici zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja ugovora o kreditu .Utvrdio je da je tužitelj je na dan 16.09.2015. god. više platio iznos od 23.558,96 kuna ili 3.126,82 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja Ugovora o kreditu, a sve kako je prikazao u Tablici 3. (list spisa 264-265). Do navedenog iznosa je došao na način da je početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja kredita (početni mjesečni anuitet 1.243,25 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. U Tablici 4.(list spisa 267) je sačinio Specifikaciju ukupne pretplate po primijenjenom tečaju CHF (po mjesecima i ukupno). Vještak je također utvrdio da je tužiteljica je na dan 16.09.2015. god manje platila iznos od 1.502,44 kuna ili 199,40 eura (iskazani „minusi“ u Tablici 4.). Navedeni iznosi nisu uračunati u pretplatu po valutnoj klauzuli iskazani u Tablici 4.

22.2. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, ali i dalje osporava osnovu potraživanja tužiteljice navodeći da ona nema pravo na nikakvu restituciju, ali pod uvjetom da sud iz bilo kojeg razloga bude smatrao da bi tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu bio osnovan, ističe da se ne može zanemariti činjenica da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa kao razlike između početnih parametara (tečaj odobrenja kredita i početno ugovorena kamatna stopa) i stvarne otplate, bez da je umanjio taj iznos za iznos preplate koji mu je tuženik priznao u konverziji kao i za iznos za koji je tuženik više umanjio glavnicu prilikom konverzije.

22.3. Financijski vještak je u očitovanju od 13.ožujka 2025., na primjedbu tuženika da je odredbom čl. 5. Aneksa Ugovora o kreditu utvrđeno da je na dan 30.09.2015. god. priznata pretplata u konverziji u iznosu od 1.343,25 kn, naveo da je uvidom u čl. 5. st. 1. Dodatka Ugovoru o namjenskom kreditu, od 17. veljače 2016. utvrdio da su prema izračunu konverzije izračunati manje uplaćeni iznosi u visini od 1.343,25 kn. Dakle, nije utvrđena pretplata nego tzv. „potplata“ ili manje plaćeni iznosi te stoga nije imao što oduzimati od utvrđene pretplate koju je izračunao u svom Nalazu i mišljenju.

22.4. Tužitelj je svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka te od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno3.126,82 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate.

22.5. Budući je zahtjev tužiteljice zastario u iznosu od 7,84 EUR sud je tužiteljicu odbio s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva , dok je u preostalom iznosu od 3.118,98 EUR tužbeni zahtjev prihvatio i odlučio kao u točkama II i III izreke.

23. Nije osnovan navod tuženika da bi jedino bilo pravno osnovano tužitelju dosuditi isplatu glavnog potraživanja zajedno sa zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost odnosno podredno od podnošenja tužbe u konkretnom predmetu.

23.1. Naime, tuženik je sukladno čl. 1115. ZOO dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate od dana stečenog bez osnove, jer je nepošteni stjecatelj obzirom je navedena odredba ugovora ništava te tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja bez osnove, a prema datumima uplata utvrđenim nalazom sudskog vještaka, prikazanim u Tablici 4.(list spisa 267).

24.Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva, no sud je dopustio preinaku jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao i da tužitelj u tom smislu nije mogao prije vještačenja točno specificirati tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

25. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva jer prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske 27.svibnja 2024. "U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

26. Budući tužiteljica nije uspjela samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva odluka o troškovima temelji se na članku 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) te je tuženik tužiteljici dužan naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.773,17 EUR koji troškovi se odnose se na sastav tužbe s PDV-om (250,00 EUR), zastupanje na dva ročišta s PDV-om (2x250,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude s PDV-om (125,00 EUR), sastav 2 podneska s PDV-om (2x250,00 EUR) % te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR.

27. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Požega, 29.svibnja 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik, Požega

2. OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb