REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-722/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja LIPA VITA d.o.o., OIB: 21100700546, Zagreb, Njivice IV. 20, zastupan po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika AUTOTECHNICA FLEET SERVICES, d.o.o., OIB: 79307978677, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, zastupan po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, s danom objave 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1497/2022 od 26. listopada 2022. koje je donio javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba, Zelinska 3, kojim je naloženo tuženiku AUTOTECHNICA FLEET SERVICES, d.o.o., OIB: 79307978677, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, isplatiti tužitelju LIPA VITA d.o.o., OIB: 21100700546, Zagreb, Njivice IV. 20, iznos od 53.118,23 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 3.687,04 EUR od 27. kolovoza 2022.,

- 2.980,05 EUR od 27. kolovoza 2022.,

- 3.278,06 EUR od 27. kolovoza 2022.,

- 4.267,50 EUR od 27. kolovoza 2022.,

- 8.361,54 EUR od 27. kolovoza 2022.,

- 3.449,13 EUR od 27. kolovoza 2022.,

- 27.094,91 EUR od 27. kolovoza 2022.,

do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi određenoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.435,43 EUR, sve u roku od 8 (osam) dana te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II./ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 6.827,63 EUR EUR u roku od 15 (petnaest) dana.

III./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 122,37 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. rujna 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3. Povodom tog prijedloga doneseno je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1497/2022 od 26. listopada 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53.118,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od pada tuženika u zakašnjenje u odnosu na svaki pojedini iznos pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu od 1.435,43 EUR.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, slijedom čega je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-722/2023 od 9. listopada 2023. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom dijelu su ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi kako osporava tužiteljevu tražbinu kako u osnovi tako i u visini. Prvenstveno navodi da u svojim poslovnim knjigama nema evidentiranih dospjelih i nepodmirenih dugovanja prema tužitelju te da je očigledno riječ o nepostojećoj tražbini. Ističe kako je riječ o malicioznom konstruiranju navodne obveze tuženika koja uopće ne postoji i koju tužitelj obračunava navođenjem nepostojećih osnova i iznosa na ime navodne preplate goriva po stanju kilometara, povrata pologa, povrata učešća i drugih okolnosti za koje nje jasno na što se odnose. Smatra da prijedlog za ovrhu sadrži nedostatke zbog kojeg je isti potrebno odbaciti. Naime, navodi kako tužitelj ne raspolaže vjerodostojnom ispravom u smislu Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15, 134/15, 120/16, 116/18, 114/22) temeljem koje bi mogao tražiti izdavanje rješenja o ovrsi, obzirom da u vjerodostojnim ispravama nisu navedeni nikakvi poslovni događaji koji opravdavaju izdavanje predmetnih računa.

4.1. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj se podneskom od 17. studenoga 2023. očitovao na navode tuženika te u bitnome istaknuo kako je predmetno potraživanje nastalo između tužitelja i tuženika povodom korištenja automobila koji su navedeni u računima.

4.2. Podneskom zaprimljenim 13. studenoga 2023. na navode tuženika se očitovao i zastupnik po zakonu tužitelja te je u svom očitovanju naveo kako su netočni navodi tuženika. Ističe kako je tužitelj tuženiku uredno dostavio sve račune iz kojih je vidljiv pravni osnov temeljem kojeg su računi ispostavljeni tuženiku, te da ga je dopisima pozivao na plaćanje. Navodi kako je temeljem istaknutih pravnih osnova, u kasnijem periodu, kada je tužitelj vidio da se tuženik oglušuje na sve pozive, temeljem svoga stanja u poslovnim knjigama, fakturirao tuženiku svoje tražbine. Ističe kako je prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti sadržavao sve podatke iz članka 39. stavka 1. i članka 41. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ).

5. Tuženik se podneskom od 16. siječnja 2024. očitovao na navode tužitelja te ih je osporio u cijelosti. Istaknuo je da je tuženik trgovačko društvo čija je osnovna djelatnost rent-a-car te da je s tužiteljem u okviru svoje poslovne djelatnosti 4. rujna 2020. sklopio Ugovor o najmu vozila broj: 0509/2020 (dalje u tekstu: Ugovor o najmu), Aneks br. 08 te Aneks br. 09. Kako tužitelj nije izvršavao preuzete obveze, točnije nije plaćao dužne iznose najamnina, tuženik je sukladno odredbi članka 13. Ugovora o najmu, 10. svibnja 2022. jednostrano raskinuo Ugovor o najmu, Aneks br. 08 te Aneks br. 09. Ujedno je tuženik u dopisu kojim je raskinut ugovor, pozvao tužitelja da odmah izvrši povrat vozila koja su mu dana u najam temeljem predmetnog Ugovora o najmu, Aneksa br. 08. te Aneksa br. 09. uz pridržaj prava da potražuje sve daljnje iznose na koje ima pravo sukladno Ugovoru o najmu. Ističe kako predmetna vozila nisu vraćena u posjed tuženiku, nego da je tužitelj izvijestio dopisom od 11. svibnja 2022. tuženika da to odbija učiniti iz razloga što, prema mišljenju tužitelja, nisu bili ispunjeni uvjeti za raskid jer postoji navodna protutražbina tužitelja, a koja se očitovala u navodnoj većoj potrošnji goriva nego što je tužitelj smatrao da vozila koja su predmet najma inače troše. Nadalje, naveo je da je tuženik protiv tužitelja inicirao putem bjanko zadužnice od 27. studenoga 2020. poslovni broj: Ov-8703/2020 pred FINA-om postupak prisilne naplate, radi naplate dužnih najamnina. Ističe kako je tužitelj taj postupak pokušao opstruirati podnoseći nadležnom sudu prijedlog za odgodu ovrhe, kao i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. S tim u vezi naglašava da je tužitelj u vezi prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1824/2022 od 19. srpnja 2022., upućen pokrenuti parnicu, a što tužitelj nikada nije učinio. Smatra da isto treba uzeti u obzir i u ovom postupku jer ako je predmet vraćanje učešće, odnosno depozit koji je prilikom zasnivanja ugovornog odnosa tužitelj platio tuženiku i ako je tužitelj osporavao tražbinu tuženika u ovršnom postupku, koja je uzela u obzir i depozit, a uzevši u obzir da je dopisom od 11. svibnja 2025. tužitelj izjavio tuženiku prijeboj u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka, to je tužitelj svoju navedenu tražbinu mogao samo i isključivo ostvariti u naprijed navedenom ovršnom postupku. Slijedom navedenog, smatra da je tužitelj izgubio pravni interes za vođenje ovog postupka, zbog čega smatra da je tužbu u tom dijelu potrebno odbaciti. Nastavno, a u odnosu na navode tužitelja da je pretrpio određenu štetu zbog pretjerane potrošnje goriva koja su bila predmet najma, ističe kako su takvi navodi u cijelosti neosnovani. Naime, navodi kako tuženik prilikom sklapanja Ugovora o najmu nije preuzeo nikakvu obvezu koja bi bila vezana uz potrošnju goriva obzirom da u konkretnom slučaju tuženik nije proizvođač vozila već isključivo najmodavac, a navedeno proizlazi i iz članka 6. (a) Ugovora o najmu. Ističe kako ne postoje a niti su postojali nikakvi materijalni nedostaci u pogledu tuženikovog ispunjenja Ugovora o najmu, zbog čega tužitelju nije ni mogla nastati nikakva šteta, a slijedom čega nisu ni bili ispunjeni uvjeti za prijeboj međusobnih tražbina na čemu je inzistirao tužitelj.

6.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: račun broj: 6-1-1 od 26. kolovoza 2022., račun broj: 7-1-1 od 26. kolovoza 2022., račun broj: 8-1-1 od 26. kolovoza 2022., račun broj: 9-1-1 od 26. kolovoza 2022., račun broj: 10-1-1 od 26. kolovoza 2022., račun broj: 11-1-1 od 26. kolovoza 2022., račun broj: 12-1-1 od 26. kolovoza 2022. (list 21-29 spisa), Ugovor o najmu broj: 0509/2020 od 4. rujna 2020. (list 112-124 spisa), Aneks br. 8 od 23. studenoga 2020. (list 125-126 spisa), Aneks br. 9 od 23. studenoga 2020. (list 127 spisa), bjanko zadužnica od 27. studenoga 2020. broj: Ov-8703/2020 (list 128-130 spisa), bjanko zadužnica od 27. studenoga 2020. broj: Ov-8702/2020 (list 132-134 spisa), dopis tuženika od 10. svibnja 2022. (list 136- 137 spisa), dopis tužitelja od 11. svibnja 2022. (list 138-139 spisa), dopis tuženika od 13. svibnja 2022. (list 140-142 spisa), zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1824/22-4 od 19. srpnja 2022. (list 143-145 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-1820/2022-3 od 4. srpnja 2022. (list 146-150 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr- 1593/2022-2 od 19. listopada 2022. (list 151-155 spisa), dopis tužitelja od 16. lipnja 2022. uz potvrdu o primitku (list 168 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo JČ (list 169-175, 201-205 spisa), nalaz i mišljenje LNV STUDIO j.d.o.o. za trgovinu, savjetovanje i usluge (list 178-196 spisa), dopis tužitelja od 2. lipnja 2022. (list 197 spisa), dopis tužitelja od 2. lipnja 2022. (list 198-200 spisa), potvrde o primitku (list 204-207 spisa), saslušan je kao svjedok IČ (list 225- 226 spisa) i saslušan je zastupnik po zakonu tuženika GČ (list 227 spisa).

7.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta kao i izvedenih dokaza u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 53.118,23 EUR temeljem računa broj: 6-1-1 od 26. kolovoza 2022., 7-1-1 od 26. kolovoza 2022., 8-1- 1 od 26. kolovoza 2022., 9-1-1 od 26. kolovoza 2022., 10-1-1 od 26. kolovoza 2022., 11-1-1 od 26. kolovoza 2022., 12-1-1 od 26. kolovoza 2022. koji se odnose na vraćanje pologa za vozila, vraćanje učešća za vozila, povrat obračunate najamnine te preplatu goriva po stanju kilometara.

10. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovor o najmu broj: 0509/2020 od 4. rujna 2020., Aneksa br. 8 od 23. studenoga 2020. i Aneksa br. 9 od 23. studenoga 2020. a čiji je predmet najam vozila. Nije sporno da je tuženik raskinuo ugovorni odnos 10. svibnja 2025. i tražio povrat vozila koja su bila predmet Ugovora o najmu i Aneksa br. 8 i br. 9. Nije sporno ni da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo temeljem bjanko zadužnice poslovni broj: OV-8703/2020 pred FINA- om postupak prisilne naplate radi naplate dužnih najamnina.

11. Među strankama je sporno da li tuženik ima osnovu i pravni interes potraživati predmetne tražbine. U postupku je sporna i visina utužene tražbine.

12. Iz računa broj: 6-1-1 od 26. kolovoza 2022., 7-1-1 od 26. kolovoza 2022., 8- 1-1 od 26. kolovoza 2022., 9-1-1 od 26. kolovoza 2022., 10-1-1 od 26. kolovoza 2022., 11-1-1 od 26. kolovoza 2022., 12-1-1 od 26. kolovoza 2022. (list 21-29 spisa) proizlazi da je tužitelj tuženiku izdao račune čiji iznosi odgovaraju utuženim iznosima, da su na svakom računu naznačeni datumi računa kao i datumi dospijeća te da ukupan iznos potraživanja tužitelja prema tuženiku iznosi 53.118,23 EUR. Nastavno, sud je utvrdio da su računi broj: 6-1-1 od 26. kolovoza 2022., 7-1-1 od 26. kolovoza 2022., 8-1-1 od 26. kolovoza 2022., izdani na ime vraćanja pologa za vozila kako je to naznačeno u predmetnim računima, računi broj: 10-1-1 od 26. kolovoza 2022. i 11-1-1 od 26. kolovoza 2022. izdani su na ime vraćanja učešća za vozila kako je to naznačeno u predmetnim računima, dok se račun broj: 12-1-1 od 26. kolovoza 2022. odnosi na iznos koji predstavlja preplatu goriva po stanju kilometara odnosno razliku u potrošnji goriva za vozila navedena u računu. U odnosu na račun broj: 11-1-1 od 26. kolovoza 2022. sud je utvrdio da se isti odnosi na povrat uplaćene najamnine za vozila navedena u računu. Sud je utvrdio i da je dopisom tužitelja od 2. lipnja 2022. (list 198 -200 spisa) specificirana tražbina koja se odnosi na račun broj: 11-1-1 od 26. kolovoza 2022.

13. Iz Ugovor o najmu broj: 0509/2020 od 4. rujna 2020. (list 112-124 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između tuženika kao vlasnika (najmodavca) i tužitelja kao najmoprimca te da je predmet toga ugovora najam vozila. U Ugovoru o najmu je definirano, među ostalim, plaćanje cijene najma, servisi i popravci kao i raskid ugovora. Iz Aneksa br. 8 od 23. studenoga 2020. (list 125-126 spisa) i Aneksa br. 9 od 23. studenoga 2020. (list 127 spisa) proizlazi da su isti sastavni dio Ugovora o najmu. Aneksima su tužitelj i tuženik definirali koji tipovi vozila se daju u najam, razdoblje najma, iznos mjesečne najamnine, jamstvo te ostali uvjeti najma.

14. Iz bjanko zadužnice od 27. studenoga 2020. broj: Ov-8703/2020 (list 128- 130 spisa) proizlazi da je tužitelj izdao bjanko zadužnicu za iznos do 500.000,00 kuna dok iz bjanko zadužnice od 27. studenoga 2020. broj: Ov-8702/2020 (list 132-134 spisa) proizlazi da je tužitelj izdao bjanko zadužnicu za iznos do 1.000.000,00 kuna.

15. Iz dopisa tuženika od 10. svibnja 2022. (list 136-137 spisa) proizlazi da je tim dopisom tuženik kao najmodavac potvrdio raskid Ugovora o najmu i aneksa tog ugovora te zahtijevao da se odmah izvrši povrat vozila koja su dana u najam temeljem predmetnog Ugovora o najmu i njegovih aneksa. Iz dopisa proizlazi da tužitelj nije izvršavao svoje ugovorne obveze, odnosno nije plaćao dužne iznose najamnine, slijedom čega na dan 10. svibanj 2022. potraživanje tuženika prema tužitelju iznosi ukupno 141.471,26 kuna dospjelog duga, ½ nedospjele najamnine u iznosu 11.271,15 EUR + PDV, a sve uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.

16. Iz dopisa tužitelja od 11. svibnja 2022. (list 138-139 spisa) proizlazi kako tužitelj smatra da ne postoji nepodmirena tražbina tuženika prema tužitelju iz razloga što je tražbina sa osnova neplaćenih mjesečnih najamnina u iznosu d 141.471,26 kuna prestala izjavom tužitelja o jednostranom prijeboju s tražbinom tužitelja prema tuženiku sa osnova naknade pretrpljene materijalne štete zbog materijalnih nedostataka ispunjenja predmetnog ugovora od strane tuženika u iznosu od 204.146,73 kune. Iz dopisa tuženika od 13. svibnja 2022. (list 140-142 spisa) proizlazi kako tuženik ne prihvaća istaknuti prigovor prijeboja jer smatra da tražbina tužitelja prema tuženiku ne postoji.

17. Iz zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr- 1824/22-4 od 19. srpnja 2022. (list 143-145 spisa) proizlazi da je u predmetu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) protiv ovršenika (ovdje tužitelja) u postupku izravne naplate koji se provodi na temelju bjanko zadužnice broj: OV-8703/2020, ovršenik (ovdje tužitelj) bio upućen u roku od 15 dana od dostave zaključka na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a.

18. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr- 1820/2022-3 od 4. srpnja 2022. (list 146-150 spisa) proizlazi da je odbijen kao neosnovan prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi temeljem bjanko zadužnice izdane 27. studenoga 2020. solemnizirane istog dana po javnom bilježniku Zorki Despot iz Zagreba pod brojem: OV-8703/2020. Navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž Ovr-1593/2022- 2 od 19. listopada 2022. (list 151-155 spisa).

19. Iz dopisa tužitelja od 16. lipnja 2022. (list 168 spisa), dopisa tužitelja od 2. lipnja 2022. (list 197 spisa), dopisa tužitelja od 2. lipnja 2022. (list 198-200 spisa) i potvrde o primitku (list 204-207 spisa) proizlazi da je tužitelj dopisima upozoravao tuženika o postojanju tražbine tuženika prema tužitelju.

20. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u sumnju njihova vjerodostojnost.

21.1. Iz iskaza svjedoka IČ (list 225- 226 spisa) proizlazi da je svjedok bio zaposlenik tuženika i to prvo na mjestu operativnog direktora, a potom na mjestu generalnog direktora, stoga mu je poznat odnos između tužitelja i tuženika. Svjedok je iskazao da su tužitelj i tuženik bili stranke ugovora o najmu vozila te da je tuženik sukladno ugovoru isporučio tužitelju vozila u najam. Naveo je da su problemi nastali kada tužitelj nije ispunjavao svoje ugovorne obveze, točnije nije plaćao ugovorenu cijenu najamnine, odnosno značajno je kasnio. Na početku su tolerirali takvo tužiteljevo ponašanje te su zbog dotadašnjih dobrih odnosa pokušali sve to riješiti s tužiteljem mirnim putem, međutim kako je zbog neplaćanja tužitelja za tuženika nastao veliki financijski trošak, inzistirali su da tuženik plati svoj dug unutar 30 dana, iako je u ugovoru stajalo 15 dana. Svjedok je naveo kako je tužitelj tada krenuo prijetiti i počeo je stavljati neosnovane primjedbe da vozila troše puno goriva. Slijedom takvog ponašanja tuženik je morao raskinuti ugovor. Tuženik je tražio da tužitelj isplati svoje dugovanje prema njima, da plati penale te vrati vozila, sve sukladno ugovoru. Svjedok je istaknuo kako tužitelj nije vratio vozila tuženiku već su došli u posjed istih preko agencije i na taj način vratili su sva vozila osim jednog. Poznato mu je da su vodili jedan ovršni postupak protiv tužitelja u kojem su uspjeli naplatiti štetu i penale te da su prilikom pokretanja ovrhe obračunali i iznos koji je tužitelj uplatio na ime pologa za vozila, odnosno iznos koji je tuženik potraživao bio je umanjen za iznose uplaćenih pologa.

21.2. U odnosu na predmetne račune svjedok je iskazao kako mu je poznato da je tuženik iste zaprimio ali da ih nije uveo u svoje poslovne knjige već ih je proslijedio odvjetniku. Istaknuo je da su polozi bili sastavni dijelovi ugovora tuženika u smislu da su isti služili kao jamstvo tuženiku te su se u pravilu znali ugovarati zajedno sa zadužnicama. U odnosu na odnos s tužiteljem poznato mu je da su se kao jamstvo ugovarali i polog i nekoliko zadužnica. Naime, svjedok je naveo da je 2020. tužitelj došao do njih i tražio ponudu. Istaknuo je kako je zbog boniteta tužitelja sam proces pregovaranja duže trajao nego što je to uobičajeno te da su upravo zbog boniteta tužitelja i njegove upitne djelatnosti tužitelju detaljno bili objašnjeni dijelovi ugovora koji su se odnosili na raskid. Nastavno, svjedok je u svom iskazu naveo da je tužitelj kao korisnik preuzeo nova vozila, da je prije ugovaranja vidio sve predispozicije vozila te je ista vozila i testirao, kao i da su predmetna vozila tijekom korištenja tužitelja bili na redovitom servisu. Praksa tuženika je bila takva da ako je za servis bilo potrebno više od 24-48 sati, korisniku bi bilo ponuđeno zamjensko vozilo. No u konkretnom slučaju, budući da je riječ o novim vozilima, servis predmetnih vozila nije trajao više od 24 sata. Svjedok je iskazao i kako tužitelj tijekom korištenja predmetnih vozila nije prijavljivao nikakve nedostatke. Naveo je da cijena potrošnje goriva nije utjecala na utvrđivanje cijena najamnina te da je u Ugovoru o najmu bila specificirana odredba da tuženik ne odgovara za tehničke specifikacije vozila.

22. Iz iskazi zastupnika po zakonu tuženika GČ (list 227 spisa) proizlazi da je došao u tvrtku 1. prosinca 2022. te da o predmetnom odnosu tužitelja i tuženika sve do 1. siječnja 2024. kad je stupio na dužnost koju trenutno obnaša nije imao saznanja, a o istom je saznao kroz predmetni sudski postupak i posredno. Istaknuo je da je u dva navrata kontaktiran od strane osoba koje su se predstavljale kao zaposlenici tužitelja koje su mu predlagale da vezano za ovaj spor sklope nagodbu. Također, poznato mu je da ih je jednom prilikom kontaktirala osoba koja se predstavila kao zaposlenik tužitelja vezano za punomoć za registraciju vozila. Nakon provjere su utvrdili da je upravo riječ o vozilu koje njima nedostaje. Ostalih saznanja nema.

23. Sud je cijelosti prihvatio iskaz svjedoka IČ jer je isti uvjerljiv, životan i logičan te je sukladan svim izvedenim materijalnim dokazima. Također, prihvaćen je i iskaz zastupnika po zakonu tuženika GČ koji je u svom iskazu naveo da nema neposrednih saznanja te je iskazivao isključivo o događajima koji datiraju nakon pokretanja ovoga sudskog spora, a u tom dijelu je sud ocijenio njegov iskaz kao iskren i uvjerljiv.

24.1. Ovdje valja napomenuti da je sud sukladno članku 269. stavka 2. ZPP-a uzeo u obzir što zastupnik po zakonu tužitelja nije došao na ročište na kojem je bilo određeno da će se izvesti dokaz njegovim saslušanjem te da svoj izostanak nije opravdao.

24.2. Pravila o teretu dokazivanja iz članka 219. ZPP-a obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i pružiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

25. Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o najmu i pripadajućih aneksa kojim je tuženik kao najmodavac dao na korištenje tuženiku kao najmoprimcu vozila uz ugovorenu cijenu najamnine, a Ugovorom su bila ugovorena i jamstva u obliku pologa i zadužnice. Budući da tužitelj nije plaćao ugovorenu cijenu najamnine, tuženik je raskinuo predmetni Ugovor o najmu i pripadajuće anekse. Kao rezultat raskida tuženik je potraživao da mu tužitelj uplati iznos dugovane najamnine, zajedno s penalima te je tražio povrat vozila koja su dana u najma. Budući da se tuženik tome protivio smatrajući da na osnovu materijalnih nedostataka u ispunjenju Ugovora o najmu i pripadajućih aneksa od strane tuženika ima tražbinu prema njemu, vezano uz koju je izjavio i prigovor prijeboja, a koji tuženik nije prihvatio, tuženik je bio pokrenuo ovršni postupak na temelju bjanko zadužnice izdane 27. studenoga 2020., solemnizirane istog dana po javnom bilježniku Zorki Despot iz Zagreba pod brojem: OV-8703/2020. U postupku je utvrđeno da je tuženik na taj način naplatio dugovani iznos i penale te da su mu u posjed vraćena sva vozila osim jednog. Sud je utvrdio da u ovom postupku tužitelj potražuje iznose koje smatra da postoje iz predmetnog Ugovora o najmu, a odnose se na iznose uplaćenih pologa, učešća, iznose preplaćene cijene goriva kao i povrat uplaćenih najamnina za vozila koja su vraćena i/ili bila na servisu.

26. Vezano za prigovor tuženika da ne postoji pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka, sud je utvrdio kako je tužitelj u ovršnom postupku tuženika protiv tužitelja istaknuo prigovor radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate te da je zaključkom bio upućen u parnicu koju nije pokrenuo kao i da je dopisom od 11. svibnja 2022. istaknuo prigovor prijeboja kojeg tuženik nije prihvatio. Međutim, sud je mišljenja kako pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka postoji upravo iz razloga što o postojanju tražbine tužitelja prema tuženiku nikada nije donesena meritorna odluka, slijedom čega smatra da takav prigovor tuženika nije osnovan.

27. U odnosu na potraživanje tužitelja koje se odnosi na iznose za uplaćene pologe za vozila, sud je ocijenio kako isti nisu osnovani. Naime, sud je utvrdio da u ovom postupku nije sporno da je tužitelj uplatio kao jamstvo predmetne pologe, međutim iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik iznose uplaćenih pologa obračunao tužitelju prilikom pokretanja ovršnog postupka na temelju bjanko zadužnice izdane 27. studenoga 2020., odnosno da je za iznose tih pologa umanjio svoje potraživanje prema tužitelju. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao suprotno pa sud smatra da potraživanje tužitelja koje se temelji na računima broj: 6-1-1 od 26. kolovoza 2022., 7-1-1 od 26. kolovoza 2022., 8-1-1 od 26. kolovoza 2022., u ukupnom iznosu od 9.945,15 EUR nije osnovano.

28. Vezano za potraživanje tužitelja temeljem računa broj: 10-1-1 od 26. kolovoza 2022. i 11-1-1 od 26. kolovoza 2022. koje se odnosi na iznose za vraćanje učešća, sud je utvrdio kako isti nisu osnovani. Naime, iz izvedenih dokaza sud nije našao osnovu koja bi tuženika obvezala na vraćanje učešća, a nije niti dokazano da su ista bila uplaćena, slijedom čega sud smatra da potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 11.810,67 EUR nije osnovano.

29. Nastavno, a vezano za potraživanje tužitelja koje se odnosi na povrat uplaćenih najamnina za vozila koja su vraćena i/ili bila na servisu, sud je ocijenio kako zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u postupku je utvrđeno kako je tužitelj nakon raskida Ugovora o najmu odbijao vratiti predmetna vozila te ih je tuženik uspio vratiti (sve osim jednoga) putem agencije, stoga nije imao ni pravo na povrat najamnine u odnosu na vraćena vozila budući da ista nisu bila vraćena. Također, a u odnosu na pravo tužitelja na povrat najamnine za razdoblje kada su predmetna vozila bila na servisu, treba navesti da su uvjeti servisiranja propisani u članku 6. predmetnog Ugovora o najmu te da iz utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno pravilima o teretu dokaza (članak 219. ZPP-a), ne proizlazi da su predmetna vozila bila na servisu dulje od dva/ tri dana i da je tužitelj imao pravo na zamjenska vozila, odnosno da mu je neosnovano naplaćena najamnina, slijedom čega sud smatra da potraživanje tužitelja koji se temelji na računu broj: 9-1-1 od 26. kolovoza 20222. u iznosu od 4.267,50 EUR nije osnovano.

30. Zaključno, u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koja se odnosi na iznos preplaćene cijene goriva, sud je ocijenio da isti nije osnovan. Naime, člankom 6. (a) Ugovora o najmu propisano je da vlasnik nije odgovoran i ne jamči za tvorničku kvalitetu, funkcionalnost ili prikladnost tipa vozila koju je odabrao najmoprimac, slijedom čega je, uzevši u obzir da cijena goriva nije bila predmet ugovora, sud zaključio da ne postoji odgovornost tuženika za slučaj da bi vozila koja su bila predmetom Ugovora o najmu trošila više goriva od prosjeka te je potraživanje tužitelja koji se temelji na računu broj: 12-1-1 u iznosu od 27.094,91 EUR ocijenio kao neosnovano.

31. Imajući u vidu prethodno izneseno, sud je na temelju odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog iz javnobilježničkog rješenja o ovrsi naznačenom u točki I. izreke rješenja i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

32.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa/23), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba) vrijednosti predmeta spora i troškovniku (list 232 spisa).

32.2. Tuženiku je priznat zahtjev za naknadu troška za sastav prigovora od 9. studenoga 2022. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 13. točka 1. Tarife), trošak podneska od 16. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 7. listopada 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 21. studenoga 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 15. svibnja 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), ukupno 5.000,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 1.250,00 EUR te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 577,63 EUR, ukupno 6.827,63 EUR.

32.3. Tuženikov zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 22,37 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu za prigovor i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe za prigovor koja prileži spisu. Nastavno, tuženiku nije priznat trošak pristupa ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR budući da ročištu za objavu nije pristupio pa mu ti troškovi nisu nastali (članak 151. stavak 1. ZPP-a).

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presuda ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u tri primjeraka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.