Poslovni broj: Povrv-154/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u ODVJETNIČKO DRUŠTVO ZEC I PARTNERI d.o.o., protiv ovršenika VP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Željkice Kirin, Javnog bilježnika u Ivanić-Gradu, posl.br. Ovrv- 2593/2024 od 14.06.2024. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku VP, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iznos od 733,02EUR (slovima: sedamstotinatridesettrieuraidvacenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

- na iznos od 376,96 EUR od 17.08.2023.

- na iznos od 356,06 EUR od 17.08.2023.

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Željkice Kirin, Javnog bilježnika u Ivanić-Gradu, posl.br. Ovrv-2593/2024 od 14.06.2024. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iznos od 618,79 EUR (slovima: šeststotinaosamnaesteuraisedamdesetdevetcenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

- na iznos od 117,81 EUR od 16.05.2023.

- na iznos od 145,38 EUR od 16.05.2023.

- na iznos od 46,18 EUR od 16.06.2023.

- na iznos od 75,38 EUR od 16.06.2023.

- na iznos od 9,28 EUR od 15.07.2023.

- na iznos od 13,18 EUR od 15.07.2023.

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Željkice Kirin, Javnog bilježnika u Ivanić-Gradu, posl.br. Ovrv- 2593/2024 od 14.06.2024. i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, iznos od 443,76 EUR (slovima: četiristotinečetrdesettrieuraisedamdesetšestcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku, kako slijedi:

- na iznos od 13,93 EUR od 16.02.2023.

- na iznos od 16,01 EUR od 16.02.2023.

- na iznos od 73,00 EUR od 16.03.2023.

- na iznos od 65,59 EUR od 16.03.2023.

- na iznos od 132,23 EUR od 15.04.2023.

- na iznos od 143,00 EUR od 15.04.2023.

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se prijedlog tuženika VP, OIB: [osobni identifikacijski broj], za održavanjem ročišta u ovoj pravnoj stvari.

III. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženog VP, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenika; dalje u tekstu: tuženik) radi naplate novčane tražbine u iznosu 1.583,99Eur uz naknadu troškova postupka, sve zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Željkica Kirin, sa sjedištem u [adresa], donijela je 14. lipnja 2024. rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-2593/2024 na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-154/2024 od 22. srpnja 2024. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik je osporio predmetnu tražbinu kako po osnovi tako i visini, ističe kako nije dostavljen ugovor o pružanju usluga između stranaka te da prema tužitelju nema nepodmirenih obveza. Ističe prigovor zastare i predlože pobijano rješenje staviti izvan snage i ovršni postupak obustaviti.

4. U podnesku od 7. kolovoza 2024. tužitelj je naveo da je tuženikov prigovor zastare djelomično osnovan i to u odnosu na dug po računima za 01/23, 02/23 i 03/23 radi čega djelomično povlači svoj tužbeni zahtjev i to za iznos glavnice od 443,76 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.1. Nadalje, ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona], Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona], Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 25.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] i Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 26.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona]. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka. Uvidom u poslovnu dokumentaciju utvrđeno je kako tuženik predmetne račune do danas nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku.

4.2. U odnosu na osnovanosti tužiteljevog potraživanja na ime naknada za prijevremene raskide ugovora pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Pritom ističe da je posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pretplatničkog ugovora propisano sljedeće: Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Napominje kako je prethodno cit. zakonsku odredbu tužitelj u cijelosti unio u odredbu čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. Budući da tuženik nije uredno podmirivao izdane račune tužitelj je tuženiku odaslao Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 10.07. 2023., nakon čega je tužitelj raskinuo ugovore i u predmetnim računima za mjesec 07/23 tuženiku zaračunao naknade za prijevremene raskide ugovora. Predlaže sudu, nakon provedene glavne rasprave, održati na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željkice Kirin, sa sjedištem u [adresa], posl.br. Ovrv- 2593/2024 od 14. lipnja 2024. za iznos 1.140,23Eur s pripadajućom zateznom kamatom, kao i tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka.

5. Odredbom čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

5.1. U smislu odredbe članka 216. ZOO zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

5.2. U smislu članka 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

5.3. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 3. ZOO propisano je da za jednu godinu zastarijevaju: tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

5.4. Budući je tužitelj povukao tužbeni zahtjev koji je sukladno prethodno navedenim odredbama ZOO-a u zastari i specificirao tužbeni zahtjev na način da je predložio održati platni nalog za iznos tražbine koji nije u zastari, to je ovaj prvostupanjski sud, na temelju odredbe čl. 456. st. 1. ZPP-a, odlučio kao u točki I. izreke rješenja i ukinuo platni nalog za iznos glavnice i zatezne kamate na istu u dijelu u kojem je zahtjev povučen.

6. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari, nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/2022., dalje ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni čl. 461.a ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23.; dalje ZPP) kojim je propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 8. svibnja 2025., upozorene na postupanje sukladno istoj odredbi. Ističe se da nije udovoljeno iznimci od tog načelnog pravila jer je tuženik tek paušalno predložio održavanje ročišta, odnosno niti jedna strana nije predložila izvođenje dokaza koje bi iziskivalo zakazivanje ročišta, a sud je mogao utvrditi sve odlučne činjenice uvidom u pisane isprave i argumentaciju stranaka, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga od 15. travnja 2024. (list 9 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 25.01.2023. (listovi 27-29 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 26.01.2023. (listovi 30-32 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10.01.2023. (listovi 33-34 spisa), Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa od 10. srpnja 2023. (list 39 spisa), karticu kupca (list 40-41 spisa), dopis od 31.01.2023. (list 43 spisa), preslike neplaćenih računa te obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (listovi 43-61 spisa), Opće uvjete tužitelja (listovi 62-74 spisa).

7. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja (kako je specificiran podneskom od 7. kolovoza 2024.) je djelomično osnovan.

9. Predmet spora predstavlja utvrđenje je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženi novčani iznos u visini 1.140,23 EUR s osnove neplaćenih računa za pružene telekomunikacijske usluge te naknade zbog prijevremenog raskida ugovora, sve s pripadajućom zateznom kamatom.

10. Među strankama je sporna osnov i visina tužbenog zahtjeva.

11. Temeljem tako sudu predočenih i izvedenih dokaza u postupku proizlazi:

- da su tužitelj i tuženik zasnovali pretplatnički odnos temeljem Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona], Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona], Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 25.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona] i Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 26.01.2023., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca za pretplatnički broj [broj telefona]

- da je tužitelj za navedenu uslugu tuženiku za tel. broj [broj telefona] i [broj telefona] izdao račune i to na iznose kako slijedi:

račun 0000824841052023 za mjesečnu naknadu, A1 bon, dodatne usluge drugih tvrtki te pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 117,81Eur za travanj

2023. s dospijećem 15. svibanj 2023.,

račun 0000997711062023 za mjesečnu naknadu i pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 46,18Eur za svibanj 2023. s dospijećem 15. lipanj 2023. račun 0000986085072023 za mjesečnu naknadu i pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 9,28Eur za lipanj 2023. s dospijećem 14. srpanj 2023. račun 00001008063082023 za mjesečnu naknadu, naknadu za prijevremeni raskid Ugovora i pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 376,96Eur za srpanj 2023. s dospijećem 16. kolovoz 2023.

- da je tužitelj za navedenu uslugu tuženiku za tel. broj [broj telefona] i [broj telefona] izdao račune i to na iznose kako slijedi:

račun 000096236352023 za mjesečnu naknadu, A1 bon, te pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 145,38Eur za travanj 2023. s dospijećem 15. svibanj 2023.

račun 0000998092062023 za mjesečnu naknadu i pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 75,38Eur za svibanj 2023. s dospijećem 15. lipanj 2023. račun 00001005307072023 za mjesečnu naknadu i pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 13,18Eur za lipanj 2023. s dospijećem 14. srpanj 2023. račun 00001001007151082023 za mjesečnu naknadu, naknadu za prijevremeni raskid Ugovora i pomoć u kući (sve uvećano za PDV) na iznos od 376,96Eur za srpanj 2023. s dospijećem 16. kolovoz 2023.

- da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak temeljem kojega je javni bilježnik Željkica Kirin, sa sjedištem u [adresa], odredila ovrhu rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. posl.br. Ovrv-2593/2024 od 14. lipnja 2024.

- da je protiv rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik uložio prigovor.

12. Odredbom čl. 6.3.1. Općih uvjeta poslovanja tužitelja, koji su u primjeni od siječnja 2020., je propisano da je krajnji korisnik obvezan platiti ukupan iznos neosporenih troškova i dugovanja nastalih za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa.

13. Odredom čl. 6.3.3. Općih uvjeta tužitelja propisano je da ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 dana od dana privremenog isključenja, A1 može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos u skladu s ovim Općim uvjetima.

14. Odredbom čl. 14. Općih uvjeta tužitelja je propisano kako u slučaju da tužitelj raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, krajnji korisnik je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

15. Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovaraju za njezino ispunjenje.

16. Tuženik prigovorom osporava platni nalog kako po pitanju osnove tako i visine ističući da nema nikakvih dugovanja po računima koji su navedeni u izvatku iz poslovnih knjiga.

17. U odnosu na takve navode tuženika, tužitelj je dostavio materijalnu dokumentaciju uz Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. siječnja 2023., 25. i 26. siječnja 2023. s podacima o ugovorenim uslugama, računima i nalozima za plaćanje, karticom kupca.

18. Takva dokumentacija nedvosmisleno ukazuje na činjenicu da je tuženik stupio u ugovorni pretplatnički odnos sa tužiteljem te je koristio isporučene i ugovorene usluge sve do raskida ugovora u srpnju 2023.

19. Osim dokazivanja postojanja ugovornog odnosa, tužitelj je dostavio sve utužene račune i naloge za plaćanje, a kojima dokazuje tvrdnju da je tuženiku pružio usluge koje nisu plaćene.

20. Stoga u procesnoj situaciji u kojoj je tuženik osporio potraživanje bez dokazivanja tvrdnji koje iznosi, a tužitelj je dostavio materijalnu dokumentaciju kojom nedvosmisleno dokazuje postojanje ugovornog odnosa i pruženih usluga za travanj, svibanj i lipanj 2023., te činjenicu da pružene usluge za navedene mjesece nisu plaćene, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a i 223.a ZPP-a) valjalo utvrditi kako navodi tuženika o nepostojanju dugovanja za mjesece travanj, svibanj i lipanj 2023. nisu dokazani niti posljedično osnovani.

21. U odnosu na visinu potraživanja, valja ponoviti da je iz dostavljenih računa za travanj, svibanj i lipanj 2023. razvidno da je tužitelj tuženiku pružio uslugu koja nije plaćena. Iz istih je jasno i razumljivo na što se odnose, pri čemu tuženik nije niti ukazivao da takve usluge ne bi koristio već da ih je podmirio, a o čemu nije dostavio dokaze.

22. S obzirom da tuženik ne dokazuje da bi podmirio potraživanje tužitelja po utuženim računima za travanj, svibanj i lipanj 2023., a osnovanost i visinu istog je sud utvrdio uvidom u račune te izvod iz poslovnih knjiga kao vjerodostojne isprave u smislu članka 31. stavka 1. OZ, to je tuženik u obvezi podmiriti daljnje dugovanje po utuženim računima za travanj, svibanj i lipanj 2023. koji se odnose na ugovorene tarife za svaki pojedini mjesec.

22.1. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno članku 29. stavku 1. ZOO.

22.2. Zatezne kamate na dosuđeni iznos 618,79Eur teku od idućega dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa do isplate s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih (čl. 183. st. 1. ZOO) po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

24. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovora, odnosno naknadu štete (kako se navodi u Obavijesti o raskidu pretplatničkog odnosa – str. 39 spisa), po računima za srpanj 2023. (broj računa 1008063082023 i 1007151082023) u iznosu 376,96Eur i 356,06Eur), tužbeni zahtjev nije osnovan.

24.1. Naime, tužitelj je dostavio navedene račune broj računa 1008063082023 i 1007151082023 koji se odnose na naknadu za prijevremeni raskid ugovora, međutim spisu ne prileže dokazi temeljem kojih bi bilo moguće utvrditi visinu naknade štete za prijevremeni raskid Ugovora niti naknade za prijevremeni raskid ugovora. Između ostalog, kod naknade štete, nije dovoljno samo tvrditi da je šteta nastala kao posljedica neispunjenja ugovorne obveze od strane tuženika sukladno ZOO-a, kojima se uređuje institut naknade štete, potrebno je i dokazati koja je stvarna šteta za tužitelja nastala neispunjenjem ugovorne obveze od strane tužene, što tužitelj nije učinio. Isto tako, mjesečni iznos naknade za pristup mreži koju bi tuženik plaćao za trajanja ugovorne obveze ne može predstavljati štetu za tužitelja jer su se raskidom ugovora stranke oslobodile svih svojih obveza iz ugovora pa je tako prestala i obveza tuženog plaćati mjesečnu naknadu, a raskidom ugovora i tužitelj se oslobodio svojih budućih obveza prema tuženiku, obzirom se radi o dvostranoobveznom ugovoru. Također, raskid ugovora s uzastopnim obvezama radi neispunjenja nekih, a glede svih budućih obveza je pravo, a ne dužnost tužitelja. Tužitelj je stoga mogao ustrajati na obostranom ispunjenju svih ugovorenih obveza. U konkretnom slučaju, tužitelj koristeći svoje pravo na raskid ugovora, dakle, na oslobađanje od svojih budućih obveza prema tuženiku, ali ustrajući usprkos tome na ispunjenju obveza koje je tuženik ugovorom preuzeo, u smislu plaćanja mjesečnih naknada preostalih nakon raskida, a do isteka ugovorenog razdoblja obveznog trajanja ugovora, sadržaj svojeg prava tumači suprotno smislu koji proizlazi iz, prethodno navedenih, mjerodavnih zakonskih odredaba. Također, u ovom slučaju nema mjesta ni primjeni članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine 73/08., 90/11., 133/12, 80/13., 71/14.; dalje u tekstu: ZEK) kojom je jasno propisano da se naknada za prijevremeni raskid odnosi na slučaj u kojem pretplatnik svojom voljom raskida pretplatnički odnos, dakle govori o pravu korisnika na raskid ugovora i posljedicama za slučaj istog, a ne o pravu pružatelja usluge na raskid ugovora.

25. Nadalje, prema shvaćanju ovog suda odredba članak 14. Općih uvjeta protivan je prisilnom propisu – odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19.; dalje u tekstu: ZZP), a koji se zakonski propis u konkretnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, s obzirom da ugovor o pretplatničkom odnosu predstavlja potrošački ugovor (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova od 14. listopada 2016. (broj Su-IV-409/16)), a time i ništetna te na temelju takve odredbe tužitelj ne može temeljiti svoju utuženu tražbinu, odnosno, navedena odredba Općih uvjeta ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za potraživanje naknade zbog prijevremenog raskida/otkaza ugovora.

26. Odredbom čl. 296. st. 3. ZOO propisano je da se ispitivanje nepoštenosti, odnosno ništetnosti odredbi općih uvjeta ugovora ne primjenjuje na one odredbe ugovora čiji sadržaj je preuzet iz važećih propisa.

27. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, ne primjenjuje se odredba ZOO, već se primjenjuje odredba čl. 49. st. 5. ZZP-a sukladno kojoj ne podliježu ispitivanju nepoštenosti samo ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi.

28. S obzirom da odredba čl. 41. st. 5. ZEK nije prisilne, već dispozitivne naravi (propisana je samo mogućnost ugovaranja odredbe za prijevremeni raskid ugovora prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa), ovaj sud je ovlašten u smislu članka 49. stavka 1. i 2. i članka 50. ZZP-a utvrditi odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremeni raskid nepoštenom, a time i ništetnom u smislu članka 55. stavka 1. ZZP- a, a na što sud prema članku 327. stavka 1. ZOO pazi po službenoj dužnosti.

29. Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da bi primjena citirane ugovorne odredbe čl. 14. Općih uvjeta dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tuženika (pretplatnika), jer je društveno neprihvatljivo da tužitelj ugovara za sebe korist, a s druge strane ne pruža nikakvu uslugu za to. Nesporno je da je tužitelj odredbu o naknadi za prijevremeni raskid ugovora unaprijed formulirao na standardnom ugovoru te stoga postoji presumpcija da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (unatoč činjenici što je tužena mogla izabrati drugu tarifu, ali predmetnu tarifu koju je izabrala nije mogla izabrati pod drugačijim uvjetima) iz kojeg razloga ta ugovorna odredba, na čiji sadržaj potrošač, dakle, tužena nije imala utjecaja, predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, jer uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer se raskidom ugovora operator oslobađa svih obveza prema potrošaču, dok se potrošač ni nakon raskida ugovora ne može osloboditi obveza preuzetih prema Općim uvjetima, a navedeno je u izravnoj suprotnosti sa smislom i pravnim učincima instituta jednostranog raskida ugovora propisanog odredbom čl. 368. ZOO. Odredbe Općih uvjeta poslovanja tužitelja (koji čine sastavni dio ugovora o pretplatničkom odnosu) moraju biti u skladu sa svim kogentnim normama ZOO koje reguliraju navedenu materiju.

30. Navedena odredba Općih uvjeta nije u skladu s odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP-a kojom je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

31. Stoga, tužitelju ne pripada pravo temeljem navedene ugovorne odredbe potraživati plaćanje ugovorene naknade za slučaj raskida ugovora, dok u odnosu na naknadu štete nije dokazao da bi pretrpio štetu u visini mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora te uzimajući u obzir utvrđenu ništetnost odredbe čl. 14. Općih uvjeta, to sud u tom dijelu za iznos od 733,02Eur ukida platni nalog izdan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u tom dijelu pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP , sve kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.

32. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

32.1. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu u omjeru od 54,27% ovaj prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 4. ZPP. Naime, prema ocjeni ovoga suda, a uzimajući u obzir da je tužitelj tek djelomično uspio u sporu, ne bi bilo niti u skladu sa načelom pravičnosti da tuženik nadoknadi tužitelju sve troškove postupka, radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, obzirom su u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

U Velikoj Gorici 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.

Dn-a:

1. Tužitelju, po pun.

2. Tuženiku