Poslovni broj: P Ob-95/2024-53

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ani Merlin Božičković, u pravnoj stvari tužiteljice AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici iz Zaboka, protiv tuženika JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nedi Bahnjik, odvjetnici iz Zagreba, uz sudjelovanje mlt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po posebnoj skrbnici ŠČ, dipl. pravnici u Centru za posebno skrbništvo, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi roditeljske skrbi, nakon zaključene glavne i tajne rasprave 14. travnja 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice, tuženika osobno, posebne skrbnice i predstavnika HZSR, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko djeca stranaka, mlt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će s majkom, AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa].

II. Osobni odnosi djece, mlt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s ocem, JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvarivati će se po dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane:

-u tjednu kada su djeca vikendom s majkom srijedom na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću, po preuzimanju mlt. BČ dovede do kuće radi preuzimanja knjiga, te nakon ostvarivanja osobnih odnosa vrati djecu na adresu stanovanja do 20:00 sati te nedjeljom od 08:00 sati do 17:00 sati, sve na način da za vrijeme trajanja mjere zabrane približavanja tužiteljici djecu otac preuzima i vraća posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac preuzima i vraća djecu na adresu stanovanja,

- u tjednu kada su djeca vikendom s ocem srijedom na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću, po preuzimanju mlt. BČ dovede do kuće radi preuzimanja knjiga, te nakon ostvarivanja osobnih odnosa vrati djecu na adresu stanovanja do 20:00 sati te od subote od 08:00 sati do nedjelje do 20:00 sati, sve na način da za vrijeme trajanja mjere zabrane približavanja tužiteljici djecu otac preuzima i vraća posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac preuzima i vraća djecu na adresu stanovanja,

-polovinu svih školskih praznika na način da za vrijeme trajanja mjere zabrane približavanja tužiteljici djecu otac preuzima i vraća posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac preuzima i vraća djecu na adresu stanovanja,

- svaki drugi vjerski praznik i državni blagdan koji je neradni dan u RH na način da za vrijeme trajanja mjere zabrane približavanja tužiteljici djecu otac preuzima i vraća posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac preuzima i vraća djecu na adresu stanovanja.

III. Roditelji, majka AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i otac, JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb u odnosu na djecu, mlt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Nalaže se tuženiku, JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja za dijete, mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati za razdoblje od 24. siječnja 2024 do 31. prosinca 2024. mjesečni iznos od 103,00 eur koji iznosi dospijevaju 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a od 29. svibnja 2025. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti doprinositi za uzdržavanje djeteta mlt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 250,00 eur najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama koje kamate se obračunavaju od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sve na račun majke i zz AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN:

[broj bankovnog računa], otvoren kod Erste banke d.d. time da je dospjele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku, JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja za dijete, mlt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati za razdoblje od 24. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. mjesečni iznos od 250,00 eur koji iznosi dospijevaju 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a od 14. travnja 2025. pa nadalje dok za isto budu ispunjeni zakonski uvjeti doprinositi za uzdržavanje djeteta mlt. BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečni iznos od 300,00 eur najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama koje kamate se obračunavaju od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine sve na račun majke i zz AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod Erste banke d.d. time da je dospjele iznose dužan isplatiti u roku od 15 dana.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. siječnja 2024. godine podnijela tužbu u kojoj navodi da je živjela u izvanbračnoj zajednici s tuženikom koja je prestala u studenom 2023. godine. U zajednici je rođeno dvoje djece, mlt. BČ i mlt. ZČ. Navodi kako su odnosi među strankama teško narušeni, da je tuženik višekratno prijetio tužiteljici da će ubiti nju i djecu u nakani da ju zastraši. Rješenjem ODO u Zlataru od studenog 2023. godine tuženiku su određene mjere opreza zabrane približavanja i uspostavljanja ili održavanja veze s tužiteljicom na razdaljini manjoj od 100 m te uspostavom ili održavanjem izravne ili neizravne veze putem telefona, mobilnih uređaja, maila te društvenih mreža kao i udaljenjem iz doma na adresi [adresa]. Ista se ne protivi ostvarivanju osobnih odnosa tuženika s djecom no smatra da djeca trebaju živjeti s njom, a s ocem ostvarivati osobne odnose. Ističe kako je ona bila ta koja je i za vrijeme zajedničkog života skrbila svakodnevno o djeci. Smatra da s tuženikom ne može postići dogovor, da je komunikacija narušena i nakon prestanka zajednice i da tuženik nema osviještenu potrebu postizanja sporazuma oko djece, namjerno ne poštuje naložene mjere opreza kao niti dogovore oko viđanja i preuzimanja djece te je sklon burnom i neprimjerenom reagiranju prema tužiteljici što kod iste izaziva strah radi čega nije moguća suradnja u bližoj budućnosti vezano za pitanja djece. Radi navedenog, predlaže da djeca stanuju s njom, da s ocem ostvaruju osobne odnose, da ona ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu te da tuženik doprinosi za uzdržavanja mlt. BČ iznos od 300,00 EUR mjesečno i mlt. ZČ iznos od 250,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe pa do kad budu ispunjeni zakonski uvjeti s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (ročište 14. travnja 2025. list 189 spisa). Potražuje trošak postupka s kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužiteljice. Ističe kako tužiteljica vrši neprimjereni pritisak na djecu, osobito na mlt. BČ radi čega dijete osjeća posljedice. Predlaže da djeca žive s njim, a da s majkom ostvaruju osobne odnose te da ostvaruju zajedničku roditeljsku skrb, a u protivnom predlaže da djeca sedam dana budu s ocem, a sedam dana s majkom. Ističe kako je plaćao za mlt. ZČ vrtić u iznosu od 181,00 EUR, da kupuje odjeću i obuću za djecu, da plaća izlete i druge obveze za mlt. BČ. Ističe kako plaća i uzdržavanje za još jedno dijete, mlt. DČ. Ističe kako, radi izrečenih mjera opreza, s majkom djece dogovara ostvarivanje osobnih odnosa preko svoje majke. Ističe kako nije točno da ne bi brinuo o školskim obvezama djece te navodi kako uredno preuzima i vraća djecu.

3. Rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured Krapina od 19. veljače 2024. godine djeci je imenovana posebna skrbnica ŠČ, dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo.

4. Na ročištu održanom 14. travnja 2025. godine stranke su navele da su suglasne da djeca žive s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose po dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane u tjednu kada su djeca vikendom s majkom srijedom na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću, da mlt. BČ dovede do kuće radi preuzimanja knjiga, te da potom nakon ostvarivanja osobnih odnosa vrati djecu na adresu stanovanja do 20:00 sati za vrijeme trajanja mjera posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac sam dovede djecu na adresu stanovanja te nedjeljom od 08:00 sati do 17:00 sati na način da otac preuzme djecu na adresi stanovanja i vratih ih na adresu stanovanja po naprijed navedenoj dinamici, u tjednu kada su djeca vikendom s ocem srijedom na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću, da mlt. BČ dovede do kuće radi preuzimanja knjiga, te da potom nakon ostvarivanja osobnih odnosa vrati djecu na adresu stanovanja do 20:00 sati za vrijeme trajanja mjera posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac sam dovede djecu na adresu stanovanja te od subote od 08:00 sati do nedjelje do 20:00 sati na način da otac preuzme djecu na adresi stanovanja i vratih ih na adresu stanovanja po naprijed navedenoj dinamici, polovinu svih školskih praznika, svaki drugi vjerski praznik i državni blagdan koji je neradni dan u RH. Među strankama je sporan iznos uzdržavanja za djecu, te tužiteljica potražuje mjesečni iznos od 250,00 EUR za mlt. ZČ s čim je tuženik suglasan, a u odnosu na mlt. BČ tužiteljica potražuje 300,00 EUR mjesečno što tuženik osporava. Također, tužiteljica traži samostalnu roditeljsku skrb što tuženik osporava.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je proveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedokinje HČ.

6. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim u dijelu kako je to navedeno u izreci presude.

7. Među strankama nije sporno da će djeca stanovati s majkom, a s ocem ostvarivati osobne odnose po dogovoru roditelja, a ukoliko dogovor izostane u tjednu kada su djeca vikendom s majkom srijedom na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću, da mlt. BČ dovede do kuće radi preuzimanja knjiga, te da potom nakon ostvarivanja osobnih odnosa vrati djecu na adresu stanovanja do 20:00 sati za vrijeme trajanja mjera posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac sam dovede djecu na adresu stanovanja te nedjeljom od 08:00 sati do 17:00 sati na način da otac preuzme djecu na adresi stanovanja i vratih ih na adresu stanovanja po naprijed navedenoj dinamici, u tjednu kada su djeca vikendom s ocem srijedom na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću, da mlt. BČ dovede do kuće radi preuzimanja knjiga, te da potom nakon ostvarivanja osobnih odnosa vrati djecu na adresu stanovanja do 20:00 sati za vrijeme trajanja mjera posredstvom osobe od povjerenja, a po isteku mjera da otac sam dovede djecu na adresu stanovanja te od subote od 08:00 sati do nedjelje do 20:00 sati na način da otac preuzme djecu na adresi stanovanja i vratih ih na adresu stanovanja po naprijed navedenoj dinamici, polovinu svih školskih praznika, svaki drugi vjerski praznik i državni blagdan koji je neradni dan u RH. Nesporan je iznos uzdržavanja za mlt. ZČ u iznosu od 250 eur.

8. Sporan je među stranaka iznos uzdržavanja za mlt. BČ te jesu li ispunjeni uvjeti da tužiteljica izvršava samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na djecu.

9. Ovaj sud je dana 13. prosinca 2024. donio rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj P Ob-95/24-37, R1 Ob-2794/24 kojom je odlučeno da će mlt. djeca stanovati s majkom, dok će s ocem ostvarivati osobne odnose utorkom i četvrtkom nakon škole/vrtića na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću te da se djeca posredstvom majke tuženika vrate na adresu stanovanja do 20:00 sati, svaki drugi vikend od petka nakon škole/vrtića na način da otac preuzme djecu u školi/vrtiću te da se djeca posredstvom majke tuženika vrate na adresu stanovanja u nedjelju do 20:00 sati, zimske školske praznike Badnjak i Božić do 15:00 sati kod majke, od 15:00 do 20:00 sati kod oca, od 23. do 29. prosinca 2024. godine kod majke, od 30. prosinca 2024. godine do 05. siječnja 2025. godine kod oca, 01. siječnja 2025. godine do 15:00 sati kod oca, od 15:00 do 20:00 sati kod majke, drugi dio zimskih školskih praznika prva polovina kod oca, a druga polovina kod majke, 08. ožujka 2025. godine do 15:00 sati kod majke, od 15:00 do 20:00 sati kod oca, Uskrs 2025. godine kod majke, a uskrsni ponedjeljak 2025. godine kod oca, prva polovina proljetnih školskih praznika kod oca, a druga polovina kod majke. Također je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje svakog djeteta 250 eur mjesečno.

10. Kako su stranke na ročištu održanom 14. travnja 2025. godine postigle sporazum o tome da će djeca stanovati s majkom, a dok će s ocem ostvarivati osobne odnose kako je to naprijed navedeno u točki 4. obrazloženja, a koji sporazum su prihvatili predstavnici HZSR i posebna skrbnica, to je sud ocijenio da je navedeni sporazum u interesu djece. Naime, tijekom ovog postupka rješenjem od 13. prosinca 2024. godine određena je privremena mjera temeljem koje su djeca stanovala s majkom, a dok su s ocem ostvarivali osobne odnose te je očito među strankama navedena dinamika ocijenjena prihvatljivom i u skladu je s dinamikom života roditelja i djece. Radi navedenog, sud je prihvatio sporazum stranaka obzirom se temeljem istoga omogućava djeci da ostvaruju osobne odnose s ocem u dovoljnom opsegu na koji način će se omogućiti djeci i ocu da održe emotivnu povezanost i uključenost u život, a što je od osobitog interesa za djecu. Slijedom navedenog, a na osnovi odredbe čl. 408, 413, 416, 417 te 119 st. 1 i 2 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 156/23; dalje: ObZ), odlučeno je kao u izreci presude pod I i II.

11. U odnosu na roditeljsku skrb za djecu među strankama nije postignut sporazum. Radi navedenog sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka i voditeljice mjere te je izvršio uvid u mišljenje i prijedlog HZSR. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je bila optužena za nasilje prema mlt. BČ no da je od istog oslobođena jer je dijete priznalo da je izmislilo da je bacila njegov mobitel. Ističe kako smatra da otac manipulira djetetom, često ga pokupi iz škole i vodi u HZSR da nešto izjavi, a naknadno dijete izjavi nešto drugo te smatra da je cilj tuženika da nju diskreditira vezano za skrbništvo. Obzirom na izrečene mjere, tužiteljica i tuženik ne komuniciraju već se dogovaraju preko tuženikove majke. Tužiteljica ističe kako otac često radi posla prepušta skrb o djeci svojoj majci. Navodi kako je za vrijeme zajedničkog života ona bila s djecom kod kuće te je većinom brinula o djeci, o školi, vodila ih je liječniku, odlazila u kupovinu stvari za djecu, kuhala i čistila, dok je otac puno radio, izbivao je gotovo cijele dane, te su zajedno uzdržavali djecu. Što se tiče dogovora o stvarima vezano za djecu teško se dogovaraju radi izrečenih sigurnosnih mjera te tužiteljica navodi kako nju smeta što joj kasno jave da idući dan neće preuzeti djecu obzirom se teško može organizirati vezano za brigu o djeci radi nepravovremenog javljanja. Navodi da kada treba nešto dogovoriti s tuženikom o djeci, da komunikaciju s tuženikom vrši posredstvom njegove majke pa onda mora čekati da ona s njim to dogovori i potom joj javi tako da je potrebno neko vrijeme da dođe do informacije, ali se na kraju dogovore. U dopunskom iskaz navodi da je tražila od oca suglasnost za vađenje osobne iskaznice za djecu i da nije dobila suglasnost te da tuženik odbija dati suglasnost da dijete ide u Polikliniku i u Obiteljski centar.

12. Iz iskaza tuženika proizlazi da komunikaciju s tužiteljicom obavlja preko majke te će i dalje to činiti, ne želi s tužiteljicom komunicirati niti protekom mjera jer ga lažno prijavljuje za nasilje. Smatra da nije bilo teškoća vezano za dogovor o djeci, tužiteljičine prijedloge oko proslave pričesti i putovanja je prihvatio. Nije se protivio tome da dijete ide u Polikliniku i u Obiteljski centar niti ga je odbio voziti. Ne želi da tužiteljica sama ostvaruje roditeljsku skrb jer se dogodilo da je majčin partner vozio dijete u Polikliniku, a tužiteljica ga nije obavijestila da ne može ona voziti dijete te je on nudio da njegova majka može voziti dijete, a tužiteljica navedeno nije prihvatila jer je tvrdila da to mogu činiti samo roditelji, a u konačnici je dijete odveo njezin partner. Zato ne želi da ona sama ostvaruje roditeljsku skrb i smatra da ga mora o svemu obavijestiti. Ništa drugo tužiteljica nije napravila na svoju ruku te su sve uspjeli dogovoriti. U dopunskom iskazu navodi da tužiteljica nije tražila od njega suglasnost za vađenje osobne iskaznice djece te da bi ona rado dao takvu suglasnost kako bi dijete moglo s njim putovati kada radi posla ide u Sloveniju. Također navodi da se nikada nije protivio da dijete ide u Obiteljski centar i u Polikliniku.

13. Iz iskaza svjedokinje HČ, voditeljice mjere od siječnja 2025. godine, proizlazi da su oba roditelja uključena u skrb o djeci, brinu o školovanju djece, o zdravlju djece, adekvatno su reagirali na zdravstvene potrebe djece. Smatra da je najveći problem roditelja njihov narušen odnos koji dovodi do toga da teško postižu kompromis i takav odnos prelama se na djeci. Naime, nemaju komunikaciju koja bi bila adekvatna, teško mogu dogovoriti stvari. Takva situacija bila je oko proslave Prve pričesti, oko ljetnih praznika i oko preuzimanja djece, i sve te situacije oni jako teško sami rješavaju te su imali očekivanja da ona to riješi umjesto njih.

14. Iz mišljenja i prijedloga HZSR od 10. travnja 2025. godine proizlazi kako smatraju da ne postoje elementi da bi se majci omogućila potpuno samostalna roditeljska skrb jer tuženik sudjeluje u izvršavanju roditeljske skrbi na način da ostvaruje osobne odnose s djecom, zainteresiran je za isto, vodi brigu o zdravlju djece, informiran je o obrazovanju i odgoju djece radi čega nema zapreke da i dalje sudjeluje u donošenju odluka o osobnim pravima djece.

15. Iz mišljenja i prijedloga HZSR od 12. ožujka 2024. godine proizlazi da su oba roditelja uključena u obrazovanje djece, u odnosu na mlt. BČ u njegovo školovanje, a u odnosu na mlt. ZČ u vrtić, oba roditelja su uključena u zdravstvenu skrb o djeci na način da djecu vode na liječničke preglede i kontrole. Zajednica među roditeljima prekinuta je radi postojanja nasilja u obitelji pa se tako tuženik nasilno ponašao prema tužiteljici, vrijeđao ju je i omalovažavao, unosio joj se u lice. U prosincu 2023. godine izvršena je prijava prijetnje da je tuženik prijetio tužiteljici da će ju ubiti i da je do dolaska policije više neće biti. U navedenom razdoblju primijetile su se promjene u ponašanju mlt. BČ te je bio očit pritisak roditelja na dijete koje je bilo izloženo neprimjerenim temama i načinu komunikacije svojih roditelja. U siječnju 2024. godine izvršena je prijava tužiteljice da je počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu djece na način da se nasilnički ponašala prema tuženiku, vrijeđala ga je i omalovažavala, dovodila se u alkoholizirano stanje čemu su svjedočila djeca i plakala te je mlt. BČ istukla i ogrebla po licu, a naknadno i razbila mobitel dok je razgovarao s ocem. Među strankama je vidljivo postojanje narušenog odnosa i neuredne komunikacije, skloni su optuživati jedno drugoga, vrlo su konfliktni te jedan i drugi iznose prigovore na izvršavanje roditeljske skrbi onog drugog. Također se međusobno optužuju za postupke kojima namjerno okreću dijete protiv drugog roditelja. Takvo roditeljsko postupanje negativno se odrazilo na mlt. BČ koji je sve više bio emocionalno opterećen roditeljskim ponašanjem te je bio izložen konfliktu lojalnosti. Oba roditelja primijetila su promjene u djetetovom ponašanju i svakodnevnom funkcioniranju te je majka dijete uključila u savjetovanje Obiteljskog centra. U obitelji je određena mjera stručne pomoći i potpore. Tijekom srpnja 2024. godine tuženik je izjavio da ima poteškoća vezano za dogovor o roditeljskoj skrbi i o ostvarivanju osobnih odnosa s djecom tijekom ljeta obzirom se on i tužiteljica ne mogu dogovoriti o ljetnim školskim praznicima. Također se požalio da mu majka ograničava telefonski kontakt s mlt. BČ na način da prekida telefonske razgovore te da djetetu govori neprimjerene informacije da će ga otac napustiti kao što je napustio i svoje prvo dijete. Također je prijavio da mu je mlt. BČ iznosio da majka fizički kažnjava njega i mlt. ZČ te da snima razgovore njega i mlt. BČ. Obavljen je razgovor s mlt. BČ koji je potvrdio da ga je majka tjelesno kaznila u jednoj situaciji te je iz razgovora s djetetom stečen dojam da je opterećen obiteljskom situacijom i dulje vrijeme je izložen lošim i napetim odnosima među roditeljima radi čega su upućeni na uključivanje djeteta u Polikliniku. Iz razgovora s tužiteljicom dobivene su oprečne informacije, negira tjelesno kažnjavanje djece. Ističe kako se otac uključuje u njezine razgovore s mlt. BČ te ju vrijeđa i govori pogrdno pred djetetom radi čega je to snimila telefonom. Potvrđuje da je u početku govorila djeci da će ih otac napustiti kao i svoje prvo dijete no to više ne čini te ističe da se suzdržava od neprimjerenog ponašanja i komentara o ocu pred djecom. Majka je bila prijavljena vezano za fizičko kažnjavanje mlt. BČ i mlt. ZČ. Iz izviješća voditeljice mjere za srpanj 2024. godine proizlazi kako između roditelja izostaje pravovremena i primjerena razmjena informacija o djeci, roditelji informacije razmjenjuju putem majke tuženika, a tužiteljica iskazuje nezadovoljstvo da ju ista pravovremeno ne obavijesti o načinu i vremenu preuzimanja djece dok je tuženik naveo da ga majka nije obavijestila da bi mlt. ZČ bila kod kuće, odnosno da nije u vrtiću, a on bi odlazio po dijete u vrtić. Roditelji su skloni prebacivanju krivnje, niti jedan ne preuzima odgovornost za svoja ponašanja i postupke već uzrok problema traže jedno u drugom te je mlt. BČ često nositelj poruka među roditeljima. Kako je majka prijavila oca za kršenje mjere jer je došao na njezinu adresu preuzeti djecu to je otac odlučio da će po djecu dolaziti druge osobe koje će on odrediti i da će majka s djecom telefonski kontakt ostvarivati putem telefona njegove majke. Niti jedan od roditelja ne želi pristati na kompromise kako bi se izbjeglo ugrožavanje djece. Najveće poteškoće među roditeljima vezane su za razmjenu informacija i načinu primopredaje djece te vezano za kontakte djece s drugim roditeljem putem komunikacijskih sredstava kada su djeca kod drugog roditelja dok su uspjeli uspostaviti raspored da djeca redovito odlaze kod oca. Iz izvanrednog izviješća voditeljice mjere iz kolovoza 2024. godine proizlazi da je otac dogovarao s djetetom susret kada je čuo da majka viče i psuje na mlt. BČ i zabranila je da se dijete vidi s ocem pa je tuženik zamolio svoju majku da kontaktira tužiteljicu koja je dozvolila susret na 5 min. Iz izviješća za kolovoz 2024. godine proizlazi da se roditelji nisu mogli dogovoriti oko načina ostvarivanja osobnih odnosa s djecom tijekom razdoblja korištenja godišnjeg odmora obzirom su u isto vrijeme koristili godišnji odmor pa su djeca bila s majkom dok s ocem nisu ostvarivali osobne odnose. Povratkom s ljetovanja otac je preko svoje majke tražio od tužiteljice da dozvoli da djeca kod njega u kućanstvu provedu tjedan dana na što je tužiteljica navela da s djecom ima obveze i nije pristala na prijedlog te su djeca kod oca boravila od četvrtka do subote. Iz izviješća voditeljice mjere za rujan 2024. godine proizlazi da se tužiteljica žalila da ona brine o školovanju mlt. BČ dok otac većinu skrbi prepušta svojoj majci. Tuženikova majka u dogovoru s tuženikom predložila je da se nakon izvršenih zadataka za školu kod svakog roditelja fotografira što je učinjeno i da se to pošalje drugom roditelju kako bi se izbjegli potencijalni konflikti oko toga što je i na koji način odrađeno no tužiteljica se s tim nije složila. I dalje nema pravovremene informacije o djeci, pa tako tužiteljica nije obavijestila tuženikovu majku o tome da su se djeca razboljela i da mlt. BČ nije u školi pa je otac otišao po dijete pred školu kao što to obično čini kad s djecom ostvaruje osobne odnose. I dalje se roditelji optužuju za onemogućavanje kontakata s djecom dok su djeca kod drugog roditelja, a istovremeno oboje za sebe negiraju da to čine. Iz izviješća za listopad 2024. godine proizlazi da je majka mlt. BČ naručila za prvi termin u Poliklinici iako je upućena prije tri mjeseca te je termin zakazan za 20. siječnja 2025. godine. O navedenom nije obavijestila tuženikovu majku pa je ponovno upućena na pravovremenu i redovitu razmjenu informacija o djeci. Također je odustala od nastavka savjetovanja u Obiteljskom centru iako joj je preporučeno da s istim nastavi radi različitosti pristupa Poliklinike i Obiteljskog centra. I dalje su prisutne teškoće u razmjeni informacija među roditeljima posredstvom tuženikove majke, pa tako tužiteljica nije obavijestila tuženikovu majku o tome da je dijete bolesno, da nije u školi, o zakazanom terminu roditeljskog sastanka u školi. Otac donedavno nije imao šifru za E – dnevnik niti je bio član grupe roditelja na WhatsApp gdje iz prve ruke može dobiti važne informacije koje se tiču djetetovog školovanja. Također je otac opisao situaciju u kojoj se nije mogao s majkom dogovoriti vezano za mjesto, vrijeme i način primopredaje djeteta, a radilo se o iznimnoj situaciji kada se mlt. BČ žalio na bolove u nozi, a on ga je vodio na hitni liječnički pregled te je s majkom dogovorio da će nakon pregleda dovesti mlt. BČ na određeno mjesto pri čemu je od majke tražio da netko od njezine obitelji preuzme dijete kako s majkom ne bi dolazio u kontakt. Majka je predložila da otac dovede dijete na lokaciju, a potom da se udalji kako bi ona mogla dijete preuzeti te je otac bio nezadovoljan takvim dogovorom jer je dijete samo, usred noći, na cesti čekalo majku 10-ak min dok je on bio u blizini. On je predložio da dijete prespava kod njega da se takva situacija izbjegne no majka se s tim nije složila. Radilo se o jednoj u nizu situacija u kojoj je izostao angažman i motiviranost za preuzimanje svog dijela odgovornosti te mogućnosti postizanja kompromisa i dogovora kako bi se zaštitila dobrobit djece.

16. Iz mišljenja i prijedloga HZSR od 20. ožujka 2025. godine proizlazi da je u predmetnoj obitelji određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, iz mjesečnih izviješća je dobivena informacija da je odnos roditelja izrazito narušen radi čega nema mogućnosti postizanja dogovora i kompromisa, oba roditelja navode da su spremna za suradnju, ali problem nastaje kada je potrebno konkretno postići sporazum pa se isto dogodilo i vezano za organizaciju Svete pričesti. Majka je surađivala s voditeljicom mjere dok je otac bio dosta suzdržan, izražavao je sumnju u potrebu i smisao provođenja mjere, nije uočavao problem, nije smatrao da mu je potrebna pomoć ili promjena u ponašanju. Problemi su postojali i oko obrazovanju djeteta i ispunjavanju školskih obveza, majka u bitnom smatra da otac navedenom nije posvećen i da s djetetom ne uči i ne piše zadače dok otac tvrdi suprotno. Otac je krajem prošle školske godine pristao da dijete bude kod majke u dane kada je trebao biti kod njega kako bi mu majka pomogla u učenju. Nakon održanog ročišta i donošenja privremene mjere otac je iskazivao ljutnju i nezadovoljstvo na voditeljicu mjere i stručni tim radi toga što sud nije donio odmah i usvojio njegov tužbeni zahtjev pa ponašanje oca ukazuje na postojanje teškoća sa samokontrolom. Dostavio je i audio snimku koju je snimio mlt. BČ na kojoj se čuju neprimjereni izrazi i komentari majčinog oca o tuženiku. Otac nije vidio ništa sporno u tome da je mlt. BČ snimao djeda i njemu poslao tu snimku jer njemu nitko ne vjeruje da se majka i članovi njezine obitelji neprimjereno ponašaju. Smatra da je mlt. BČ u strahu od posljedice i kazni majke koja ga kažnjava kada se dijete ocu povjeri. Također je dostavio fotografiju mlt. ZČ na kojoj je vidljiva ruka zamotana zavojem i naveo je da se dijete opeklo kod majke, a da majka nije odvela dijete liječniku dok je on za isto saznao kada je došao po dijete u vrtić gdje su mu odgajateljice rekle da je dijete cijeli dan bilo u bolovima. Provjerom u vrtiću i od liječnice dobivene su informacije da se opeklina nije primijetila do aktivnosti koja se provodila u vrtiću (otisak prsta) i tada se tek primijetilo da prst boli, namazale su opeklinu kremom, nisu procijenile da je potrebno hitno voditi dijete liječniku niti su ocu dale informaciju da bi dijete cijeli dan bilo u bolovima. Radi navedenog dobiven je dojam da je otac htio majku prezentirati negativno. Proveden je razgovor s mlt. BČ vezano za prijave oca te je utvrđeno da djeca imaju zadovoljene osnovne egzistencijalne potrebe kod oba roditelja. Nije dobiven dojam da je dječak u strahu od majke, prilikom razgovora navodi da jedno vrijeme želi provoditi sa svakim roditeljem. Promatrajući verbalnu i neverbalnu komunikaciju djeteta vidljivo je da iskazuje privrženost prema oba roditelja, ima potrebu za svakim od njih te mu razgovor o tome kao i osjećaj pritiska da mora birati između roditelja stvara osjećaj nelagode i opterećenosti. Od održanog ročišta otac je bio izraženije nesuradljiv s voditeljicom mjere, sklon povišenom tonu razgovora te je tražio odgovornost stručnog tima i voditeljice mjere zašto odluka još nije donijeta pri čemu ne uviđa vlastite propuste u roditeljskoj skrbi i mogućnost promjene svog ponašanja. Upućen je uključiti se u savjetovanje u Obiteljski centar što je odbio smatrajući isto nesvrhovitim dok se majka uključila zajedno s mlt. BČ te je dijete redovito vodila i u Polikliniku. I dalje je vidljiva sklonost međusobnim prijavama i optuživanju roditelja te je u središtu njihovog sukoba uglavnom mlt. BČ koji je opterećen odnosom roditelja, a dodatno se opterećuje uključivanjem policije i HZSR po prijavama oca koji je prema majci optužujući, govori u negativnom kontekstu i takav stav zauzima i pred djetetom. Majku je u više navrata prijavio za nasilno ponašanje prema mlt. BČ no niti u jednom od sudskih postupaka se navedeno nije potvrdilo. Nakon imenovanja nove voditeljice mjere ista je otežano dogovarala susrete s ocem, odgađao je susret radi poslovnih obveza, a kada bi i dogovorio susret otvoreno je govorio da nema volje razgovarati o problemima s tužiteljicom, da mu to predstavlja gubitak vremena. Prebacio je odgovornost na svoju majku te je naveo da će ona razgovarati s voditeljicom mjere o svemu što je potrebno. Voditeljica mjere nastavila je dolaziti u kućanstvo oca nenajavljeno te je djecu zatekla u kućanstvu s tuženikovom majkom za koju je evidentno da je u većoj mjeri uključena u brigu o djeci kada su kod oca te da preuzima na sebe veliki dio odgovornosti. Iz izviješća za veljaču 2025. godine proizlazi da je otac prigovarao za majčino postupanje vezano za vođenje mlt. BČ stomatologu. Naime, majka je vodila dijete stomatologu koji mu je izvadio zub i rekao da će ga zub boljeti nekoliko dana, no otac je bio verbalno prenaglašen u odnosu na tu situaciju pa ga je majka ponovno vodila na pregled no otac je neovisno o tome sam odveo dijete na pregled kod drugog stomatologa smatrajući da majka nije reagirala na djetetovu bol. Prilikom posjeta tuženiku vidljivo je da njegova majka sudjeluje u skrbi o djeci, priprema obroke za djecu, s mlt. BČ uči i piše domaće zadaće, vrši skrb o djeci kada su u njihovom kućanstvu, a otac je spriječen poslovnim obvezama brinuti o djeci. Navedeno je ocijenjeno pozitivnim, ali bi otac trebao u većem opsegu preuzimati skrb o djeci i svoje obveze organizirati na način da što više vremena provodi s djecom. U ožujku 2025. godine otac je prijavio majku da je razbila mobitel djetetu u ljutnji, no iz razgovora s djetetom vidljivo je da se dijete majke ne boji, veseli se povratku majci i proslavi rođendana te je mlt. BČ naveo da je taj događaj izmislio kako bi za rođendan dobio mobitel. Kod oca je kroz navedeno razdoblje ocijenjeno negativnim to što ne uočava potrebu promjene vlastitih postupaka i ponašanja, ne razumije kako njegov negativan i optužujući stav prema majci utječe na djecu, osobito na mlt. BČ koji je svjesniji napetog i konfliktnog odnosa roditelja. Tužiteljica je suradljivija, lakše prihvaća upute i smjernice, spremnija je na promjenu vlastitih odgojnih postupaka, otvorena je i prema roditeljskom savjetovanju dok otac istom nije otvoren. Naime, otac odbija stručnu podršku, a onda traži intervenciju stručnih službi koje bi trebale, po njemu, odmah doći s rješenjem.

17. Iz izviješća voditeljice mjere za travanj 2024. godine vidljivo je da je među roditeljima izrazito narušen odnos te nemaju mogućnost postizanja dogovora i kompromisa. Naime, u navedenom razdoblju dijete je trebalo ići na Prvu pričest te roditelji 10 dan prije nisu imali dogovor oko načina proslove. Otac je 11. travnja 2024. godine iznio svoj prijedlog proslave te je naveo voditeljici mjere da je spreman na kompromis, također se požalio da je majka djetetu govorila da će ga otac ostaviti kao što je to učinio sa svojim prvim djetetom. Tuženikova majka trebala je taj prijedlog prenijeti tužiteljici no 15. travnja 2024. godine tužiteljica nije dobila tuženikov prijedlog pa joj ga je prenijela voditeljica mjere. Tužiteljica se nije složila s prijedlogom tuženika. Dana 19. travnja 2024. godine tužiteljica je navodila da je u većini slučajeva ona vodila dijete u Crkvu te je iznijela svoj prijedlog na način da ona vodi djecu u Crkvu, da nakon toga idu s ocem na ručak, a poslije toga da dođu kod majke na proslavu. Također je iznijela prigovor da otac zna već nekoliko mjeseci da ona planira proslavu i da čitavo vrijeme ništa nije spominjao i da zadnji tren iznosi svoje planove za organizaciju. Također je iznijela da preko telefona čuje da ju otac vrijeđa dok razgovara s mlt. BČ. Otac je očekivao da će voditeljica mjere riješiti taj problem te se povišenim tonom istoj obratio na način da joj se zahvalio što mu nije pomogla oko dogovora. Tužiteljica se obratila tuženikovoj majci, iznijela svoj plan no tuženik se s istim nije htio složiti, a dogovor je postignut tako što je tuženikova majka primirila situaciju i pomogla u dogovoru. Djeca su bila dovedena majci u nedjelju ujutro, majka je umirila dijete da može u Crkvi ići slobodno do članova njezine i tuženikove obitelji, da su nakon Crkve djeca išla s ocem u restoran, a potom kod nje na proslavu. U predmetnom razdoblju također je uslijedila prijava da je majka razbila djetetu mobitel što je majka negirala. U svibnju 2024. godine otac je počeo jasno izražavati nezadovoljstvo postupcima voditeljice mjere, naveo je da do kraja života ne želi imati komunikaciju s majkom djece i da je nikada neće niti imati. Tuženikova majka je iznijela svoj stav, da je tužiteljica ucijenila tuženika te rekla da je dobila informaciju od svoje odvjetnice da tuženik ne može doći u Crkvu radi izrečenih mjera i da će ona potražiti policijsku zaštitu ukoliko otac dođe radi čega je otac naposljetku popustio i udovoljio tužiteljičinim zahtjevima. Majka je u tom razdoblju iznosila prigovore da otac ne želi odvesti dijete u Obiteljski centar dok je otac objasnio da je majka poslala poruku mlt. BČ u 17:45 sati da bi u 18:00 sati trebao biti u Obiteljskom centru pa se nije mogao tako brzo organizirati. Otac se složio da naruči i odvede dijete na savjetovanje u Obiteljski centar. Viđenje oca je da on radi kompromise i popuštanja prema tužiteljici, pa se tako dogodilo da je pristao na to da mlt. BČ ide kod majke u vrijeme kada bi trebao biti s ocem kako bi učio za školu. Majka je imala i neke neprimjerene oblike komunikacije s mlt. BČ, pa je tako poticala dijete na učenje rekavši mu da će voditeljica mjere ići u školu i provjeriti kakve ima ocjene i da tada neće smjeti ići kod oca. Krajem svibnja 2024. godine majka je navodila da se situacija između nje i oca primirila no i dalje je navodila da joj se mlt. BČ ne javlja redovito kada je kod oca. Otac je pristao na to da djeca budu na rođendanu majčinih nećaka u vikendu kada su trebala biti kod oca kao i da mogu biti kod majke sljedeći vikend. Otac je i dalje odbijao suradnju. Otac je redovito pristajao na majčine prijedloge da preuzme mlt. BČ radi učenja u vrijeme kada je dijete trebalo biti kod njega. Također je pristao da djeca budu kod majke za vikend kada je njezina nećakinja išla na Prvu pričest te je pristao i da idući vikend budu kod majke. Otac je navodio da je prihvatio da sve treba biti onako kako majka priželjkuje, tvrdi da ne brani djetetu komunikaciju s majkom. Također je dobio termin za savjetovanje mlt. BČ. U lipnju 2024. godine iz izviješća voditeljice mjere proizlazi da otac i njegova majka dovode dijete tužiteljici i u dane kada bi dijete trebalo biti kod oca, a dijete ima ispit sljedeći dan, pa čak i kada je otac kod kuće i mogao bi učiti s djetetom. Također je majka navodila da se s mlt. BČ čula telefonskim putem tijekom vikenda kada je bio kod oca, rekla mu je da su došli bratići pa je predložila djetetu da pita oca smije li doći po njega da se igra s bratićima što mlt. BČ nije htio učiniti, majka smatra od straha od oca. Nije bilo većih poteškoća vezano za ostvarivanje telefonskih kontakata majke s djecom. Dogodila se situacija da su roditelji ušli u konflikt pred mlt. BČ jer je otac zvao mlt. BČ i, po majčinoj prosudbi, neadekvatno se razgovarao s mlt. BČ radi čega se ona uključila u razgovor. Voditeljica mjere uputila ju je da bi dijete trebalo nasamo razgovarati s ocem, bez da je na zvučniku i da ona sluša razgovor. Majka nije dobila informaciju da dijete ima dogovoreni termin u Obiteljskom centru niti joj je dijete reklo da je bilo na savjetovanju. Pustila je dijete na put s ocem te iznosi da nema ništa protiv da dijete bude s ocem i kada bi trebalo biti kod nje. Problem je nastao oko ljetnih školskih praznika jer je otac predlagao da raspored viđanja djece ostane isti kao tijekom godine, dok je majka predlagala da nekoliko dana u tjednu budu kod jednog roditelja, a nekoliko kod drugog. Tuženikova majka nije se htjela miješati u taj dogovor.

18. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da se trenutno neposredna komunikacija među roditeljima ne provodi radi izrečenih mjera zabrane približavanja i uspostavljanja veze tuženiku s tužiteljicom radi čega roditelji komunikaciju o djeci obavljaju posredstvom majke tuženika. Utvrđeno je da je tužiteljica tijekom zajedničkog života u većoj mjeri brinula o djeci vezano za obveze škole, vrtića, kupovine odjeće i obuće, pripreme hrane, održavanja higijene, brige o zdravlju dok je tuženik u većoj mjeri bio posvećen obavljaju posla. Nakon prestanka roditeljske zajednice, djeca temeljem određene privremene mjere, ali i prije iste, stanuju s tužiteljicom dok s ocem redovno ostvaruju osobne odnose. Iz izvješća škole i mišljenja Zavoda utvrđeno je da su oba roditelja uključene u obrazovanje djeteta i da surađuju sa školom te da ih oboje vode liječniku te da adekvatno skrbe o zdravlju djece. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda utvrđeno je da su roditelji imali određene poteškoće vezano za dogovor oko telefonskog kontakta s drugim roditeljem, oko proslave Prve pričesti te oko dogovora vezano za ljetne praznike, oko dogovora o mjestu primopredaje djece. Iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio kako traži samostalnu roditeljsku skrb iz razloga jer se s tuženikom pravovremeno ne može dogovoriti o preuzimanju djece, te kada joj je potrebno nešto s njim dogovoriti to mora činiti posredstvom njegove majke pa onda mora čekati da ona s njim to dogovori i potom joj javi tako da je potrebno neko vrijeme da dođe do informacije, ali se na kraju dogovore. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice u navedenom dijelu da joj je trenutno otegotno dogovarati se s tuženikom obzirom s istim ne može neposredno komunicirati radi izrečenih mjera već posredstvom tuženikove majke no navedeno ne predstavlja opravdani razlog da se majci omogući samostalna roditeljska skrb već je obveza roditelja pravovremeno upućivati poruke kako bi se na iste moglo odgovoriti, pri čemu je tužiteljica iskazala da se u konačnici ona i tuženik dogovore, a što je u svom iskazu potvrdio i tuženik. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice da je tražila očevu suglasnost kako bi mogla ishoditi osobne iskaznice za mlt. djecu obzirom navedeno ne proizlazi iz mišljenja i prijedloga Zavoda, a da tuženik takvu suglasnost nije dao, to bi zasigurno Zavod naveo u svom mišljenju i prijedlogu. Također nije prihvatio iskaz tužiteljice da otac nije dao suglasnost da dijete ide u Obiteljski centar i u Polikliniku obzirom je iz izvješća voditeljice mjere i mišljenja Zavoda utvrđeno da se otac suglasio da dijete ide u Obiteljski centar i dijete je naručio na savjetovanje, te je iz dostavljene dokumentacije utvrđeno da je dijete bilo u Poliklinici, iz mišljenja i prijedloga Zavoda ne proizlazi da bi se otac navedenome protivio.

19. U konkretnom slučaju postoje određeni nedostaci u roditeljskom postupanju koje negativno utječe na njihovu djecu, posebice mlt. BČ. Na strani oca utvrđeno je da je isti impulzivnog ponašanja, povisuje ton kada se stvari ne odvijaju kako on to smatra da treba, sklon je prijavama majke u što uključuje mlt. BČ bez kritičkog osvrta o tome je li istinito ono što dijete govori odnosno bez procjene jesu li određene izjave primjerene da ih dijete čuje (otac se negativno izražava o majci u prisustvu djeteta, bezrezervno vjeruje djetetu koje evidentno iskorištava situaciju, potiče dijete na snimanje razgovora članova obitelji majke). Pozitivno je u odnosu na oca to što ima razvijen emotivan odnos s djecom, redovno s njim ostvaruje osobne odnose i osmišljava aktivnosti s djecom, uključen je u školovanje, brigu o zdravlju djece iako se dosta oslanja na pomoć svoje majke, te je s vremenom postao skloniji dogovorima s majkom osobito kada je to u interesu djeteta pa tako npr. omogućuje da dijete ostane kod majke one dane kada bi trebao biti s ocem ako dijete treba pojačano učiti. Na strani majke utvrđeno je da je ista također negativno usmjerena prema ocu, izlaže djecu negativnom atribuiranju oca (djetetu je govorila da će ga otac ostaviti kao svog prvog sina; da neće oca moći vidjeti, ako neće učiti), ne obavještava oca da dijete nije u vrtiću ili školi gdje bi otac trebao djecu preuzeti te izlaže djecu svađama s ocem, ne pristaje na dogovor da dijete prespava kod oca već joj je prihvatljivije da ju čeka samo u mraku nakon što ga otac ostavi na mjestu preuzimanja djeteta, no pozitivno je to što je majka je uključen u skrb o djeci, prepoznaje potrebe djece i na njih adekvatno reagira te su djeca za nju emotivno vezana i osobito prepoznaje potrebu mlt. BČ da provodi vrijeme s ocem (dozvolila je da dijete ide s ocem na put u svom danu). Ono što se od roditelja očekuje je razvoj suradljive komunikacije kako bi djecu što manje izlagali sukobima i svađama, a kako bi se smanjio pritisak na mlt. djecu i kako svojem ponašanjem ne bi nastavili nanositi svojoj djeci štetu na emotivnom i psihičkom planu. Kako su oba roditelja ipak usmjerena na dobrobit svoje djece barem u konačnim odlukama (vođenje liječniku, stomatologu, na savjetovanja, ispunjavanje školskih obveza i sl.), kako sami roditelji navode da se u konačnici uspiju dogovoriti, to je stav ovoga suda da nisu ispunjeni uvjeti da se majci omogući samostalna roditeljska skrb. Naime pod pretpostavkom da se majci i omogući samostalna roditeljska skrb, to ponovno ne bi spriječilo nastanak konflikata roditelja koji su u prošlosti bili vezani za ostvarivanje osobnih odnosa (ne bi riješilo pitanje telefonskog kontakta s drugim roditeljem, pitanja proslava kao vezano za Prvu Pričest, godišnjih odmora, mjesta preuzimanja djece) već se navedeno rješava dogovorom roditelja, a ukoliko se isti ne postigne tada se osobni odnosi održavaju prema sudskoj odluci. Dakle, kako je otac uključen u život djece u vidu ostvarivanja osobnih odnosa, informiranja o školi, ispunjavanju školskih obveza (barem u dijelu), brige o zdravlju (vođenje liječniku, uključivanje na savjetovanje) to, barem za sada nisu ispunjeni uvjeti da se majci omogući samostalan roditeljska skrb. Ukoliko bi se odnos roditelja s vremenom toliko narušio pa da bi primjerice radi inata došlo do uskraćivanja suglasnosti vezano za djecu, u tom slučaju bi se ispunili uvjeti za promjenom odluke u navedenom dijelu. Roditelji su ti koji su punoljetne osobe i koji su odgovorni za svoju djecu pa se sada od istih očekuje da svoje ponašanje jedan prema drugome dovedu na primjerenu razinu, uz poštovanje da je svaki od njih roditelj djece i jednako važan za djecu, kako bi kada mjere zabrane kontakata ne budu više na snazi mogli samostalno dogovarati stvari vezano za djecu te je jedino takvo ponašanje roditelja šansa za njihovu djecu da nakon stresa gubitka obiteljske zajednice ipak izrastu u psihički stabilne osobe. Slijedom navedenoga, a na osnovi čl. 104. i čl.105. ObZ odlučeno je kao u izreci presude pod III.

20. Odredbom čl. 288 ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 309 ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom čl. 310 ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Temeljem odredbe čl. 311 st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313 st. 1 ObZ-a propisno je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2 propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4 propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Što se tiče novčanih obveza roditelja obveznika uzdržavanja, uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, a na osnovi odredbe čl. 313 st. 5 ObZ-a.

21. Rješenjem o privremenoj mjeri od 13. prosinca 2024. tuženiku je naloženo da za uzdržavanje mlt. djece doprinosi mjesečni iznos od 250 eur po djetetu. Tužiteljica navodi da je tuženik po privremenoj mjeri platio u siječnju 2025. iznos za vrtić i ostatak do 500 eur, a od veljače 2025. uredno plaća uzdržavanje . Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je otac u razdoblju od 22. listopada 2023. do donošenja privremene mjere plaćao vrtić od 147,00 eur , dok je djeci kupio troje hlače i dvije majice, a posljednjih godinu dana svakom tenisice. Djeca se vrate majci u odjeći u kojoj ih je poslala. Jaknu je otac kupio mlt. BČ kao i papuče za školu. Iz dostavljene potvrde Dječjeg vrtića Mali Kralj utvrđeno je da je ZČ polaznik navedenog vrtića i da roditelji mjesečno plaćaju 147,00 eur za smještaj djeteta u vrtić.

22. Iz iskaza tuženika proizlazi da je voljan plaćati uzdržavanje za djecu i to po 250,00 eur mjesečno po djetetu. Za mlt. ZČ plaćao je vrtić od listopada 2023. godine do siječnja 2025. godine u iznosu od 197,00 EUR do prosinca 2024. godine, a u siječnju 2025. godine platio je vrtić 147,00 EUR. Drugo nije plaćao. Kupovao je stvari za djecu (odjeću, obuću, izlete) i prosječno bi mjesečno na njih potrošio oko 500,00 EUR. Odjeću i obuću je znao poslati i majci. Potrošio je na djecu 2.500,00 EUR, platio je proslavu rođendana, vodio dijete na more za što je digao kredit, odnosno minus.

23. Na osnovi odredbe čl. 307 st. 1 i st. 2, čl. 311 i čl. 317 st. 1 ObZ-a iz iskaza majke i zz proizlazi da je mlt. ZČ dijete koje polazi vrtić koji mjesečno majka plaća 147,00 eur, da ima uobičajene potrebe za dijete te dobi i da nema aktivnosti niti troškova oko zdravlja. Mlt. BČ polaznik je osnovne škole. Početkom školske godine majka za školu izdvoji oko 250,00 EUR za potrošni materijal i pribor, torbu i pernicu, a tijekom godine kupuje stvari koje su mu potrebne. Bio je na jednom izletu koji je platio otac. Mlt. BČ prije nije imao aktivnosti te je od travnja 2025. upisan na nogomet koji majka plaća 40,00 eur mjesečno, kupila mu je opremu (kopačke, tenisice) za trening što je platila 250,00 eur te je naručila sportsku opremu za 230,00 eur koju dijete mora imati za utakmice, kao što ima i trošak prijevoza djeteta na utakmice. Potvrđuje da ima trošak prijevoza djece liječniku 4 do 5 puta mjesečno, mlt. BČ vozi na kontrolu na Srebrnjak, djeca imaju stomatologa u Zagrebu pa joj trošak prijevoza djece mjesečno iznosi 100,00 eur. Mlt. djeca su zdrava. Trošak prehrane po djetetu iznosi 150,00 EUR mjesečno. Trošak odjeće i obuće po djetetu iznosi 150,00 EUR mjesečno. Režije mjesečno iznose 250,00 EUR.

24. Na osnovi odredbe čl. 307 st. 3 i čl. 313 ObZ-a sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da je rođen **.**.1990. i po zanimanju je autolimar. U odnosu na materijalne mogućnosti oca sud je iz mišljenja stručnog tima od 12. ožujka 2024. utvrdio da je otac u razgovoru naveo da ima firmu Ekskluziv transport d.o.o. i da ostvaruje plaću od oko 2000,00 do 2500,00 eur, a da drugih prihoda nema te da živi u zajedničkom kućanstvu s majkom i očuhom u kući u [adresa]. Iz potvrde o vlasništvu vozila utvrđeno je da isti nema vozila u vlasništvu, iz potvrde ZK odjela Krapina utvrđeno je da nema u vlasništvu nekretnina , a dok je iz potvrde porezne uprave utvrđeno da je u razdoblju od siječnja do ožujka 2024. ostvario dohodak od 2.407,00 eur. Iz iskaza tuženika proizlazi da ostvaruje prihode od 1.000,00 EUR, da je prije 6 – 7 mjeseci imao prihode od 2.500,00 EUR. Ima firmu, bavi se transportom te mu je promet pao. Radno vrijeme mu ovisi o poslu, a dodatno ne može raditi. Nema nekretnine niti pokretnine veće vrijednosti u vlasništvu, kao niti ušteđevine, dionice niti kripto valute. Nema kredit. Živi u kući koja nije u njegovom vlasništvu, najam ne plaća, režije plaća 150,00 EUR. Hranu plaća 150,00 EUR do 200,00 EUR mjesečno, na odjeću i obuću mjesečno potroši 100,00 EUR. Ima trošak goriva oko 150,00 EUR mjesečno za djecu. Zdrav je. Ima obvezu uzdržavanja još jednog djeteta starosti 14 godina za kojeg mjesečno plaća 150,00 EUR.

25. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 48/23) propisno je da roditelj koji ostvaruje prihod do 1.016,00 eur za dijete starosti do 6 godina obvezan je plaćati uzdržavanje u iznosu od 172,67 eur, a za dijete starosti od 7 do 12 godina uzdržavanje u iznosu od 203,15 eur, da roditelj koji ostvaruje prihod do 1.924 do 2.124 eur je za dijete starosti do 6 godina obvezan plaćati uzdržavanje u iznosu od 327 eur, a za dijete starosti od 7 do 12 godina uzdržavanje u iznosu od 385 eur. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 49/24) propisno je da roditelj koji ostvaruje prihod do 1.148,00 eur za dijete starosti do 6 godina obvezan je plaćati uzdržavanje u iznosu od 195,16 eur, a za dijete starosti od 7 do 12 godina uzdržavanje u iznosu od 229,60 eur, da roditelj koji ostvaruje prihod do 2.001 – 2.200 eur je za dijete starosti do 6 godina obvezan plaćati uzdržavanje u iznosu od 357 eur, a za dijete starosti od 7 do 12 godina uzdržavanje u iznosu od 420 eur. Odlukom o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 75/25) propisno je da roditelj koji ostvaruje prihod do 1.318,00 eur za dijete starosti do 6 godina obvezan je plaćati uzdržavanje u iznosu od 224 eur, a za dijete starosti od 7 do 12 godina uzdržavanje u iznosu od 264 eur, da roditelj koji ostvaruje prihod do 2.001 – 2.200 eur je za dijete starosti do 6 godina obvezan plaćati uzdržavanje u iznosu od 357 eur, a za dijete starosti od 7 do 12 godina uzdržavanje u iznosu od 420 eur.

26. Iz provodnih dokaza sud je utvrdio da su potrebe mlt. ZČ 250,00 eur mjesečno, tuženik je suglasan s plaćanjem navedenog iznosa. Kako se radi o djetetu vrtićke dobi, kako od veljače 2025. majka plaća vrtić 147 eur mjesečno, te ima trošak prehrane, režija, odjeće i obuće, to je sud ocijenio da je navedeni iznos za uzdržavanje mlt. ZČ od 250,00 eur u skladu s potrebama mlt. djeteta, ali i mogućnostima tuženika. U odnosu na razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja privremene mjere sud je utvrdio da su i u navedenom razdoblju potrebe djeteta bile 250,00 eur mjesečno obzirom je bila polaznik vrtića no da je otac podmirivao trošak vrtića do siječnja 2025. Iz iskaza stranka sud je utvrdio da nisu imale sporazum o tome da otac djetetu dodatno kupuje stvari te se stranke razlikuju u iskazu o tome što je otac djetetu kupovao. Ovdje valja reći kako tuženik nije dokazao da bi u navedenom razdoblju kupovao djetetu stvari no čak i da je, obveza je oca, kao roditelja koji s djetetom ne živi plaćati uzdržavanje u novcu, a ne kupovati djetetu stvari. Kako roditelji nemaju sporazum oko toga da će otac djetetu kupovati stvari na ime uzdržavanje, to bi se eventualna kupovina stvari smatrala darom. Radi navedenoga, a kako je sud ocijenio da su potrebe djeteta i u navedenom razdoblju 250,00 eur mjesečno te da je tuženik plaćao vrtić u navedenom razdoblju, to je stav ovoga suda da je u obvezi platiti razliku na ime uzdržavanja mlt. ZČ i to u iznosu od 103,00 eur mjesečno (ničime nije dokazao da bi plaćao iznos od 197,00 eur za vrtić, a iz potvrde vrtića utvrđeno je da vrtić iznosi 147 eur). Slijedom navedenoga sud je ocijenio osnovanim zahtjev da tuženik doprinosi za uzdržavanje mlt. ZČ u mjesečnom iznosu od 250,00 eur od donošenja presude (razdoblje do donošenja presude je određeno privremenom mjerom) pa nadalje, a da za razdoblje od podnošenja tužbe odnosno od 21. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. plati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 103,00 eur te je na osnovi čl. 288. st.1, 306., 311. i 313., ObZ odlučeno kao u izreci pod IV.

27. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je mlt. BČ rođen **.**.2015., polaznik je 4 razreda osnovne škole, zdrav je te majka za njega plaća trošak prehrane 150,00 eur mjesečno, režije 250,00 eur mjesečno, troškove školovanja djeteta (školski pribor, izleti i sl), trošak odjeće i obuće 150,00 eur mjesečno. Od travnja 2025. upisan je na nogomet koji majka plaća 40,00 eur mjesečno, kupila mu je opremu (kopačke, tenisice) za trening što je platila 250,00 eur te je naručila sportsku opremu za 230,00 eur koju dijete mora imati za utakmice, kao što ima i trošak prijevoza djeteta na utakmice. Majka ima trošak prijevoza djeteta (kontrola u bolnici, stomatolog, treninzi i utakmice) i za to mjesečno troši 100,00 eur. U odnosu na mlt. BČ tuženik je suglasan s uzdržavanjem u iznosu od 250,00 eur, a protivi se iznosu od 300,00 eur mjesečno. Tužiteljica navodi da traži povećani iznosu uzdržavanja za mlt. BČ jer je dijete upisano na nogomet oko čega ima redovne troškove, a iz iskaza tuženika je utvrđeno da je on inicirao da se dijete upiše na nogomet.

28. Sud je iz provedenih dokaza utvrdio da otac ima financijske mogućnosti podmiriti troškove uzdržavanja djece u traženom iznosu obzirom je sam izjavio da zarađuje oko 2.000,00 do 2.500,00 eur. Točno je da podaci Porezne uprave ne odgovaraju navedenim iznosima, no otac je sam naveo iznose koje mjesečno zarađuje u ožujku 2024. Zavodu, a radi se o istom razdoblju na koje se odnosi potvrda Porezne uprave iz čega proizlazi da očito otac ostvaruje dio prihoda koji nije prijavljen. Tuženik tvrdi da mu je promet pao i da ostvaruje prihod od oko 1.000,00 eur no iskazuje o troškovima koje ima, a koje zasigurno takvim prihodom ne bi mogao podmiriti ( troškovi režija, prehrane, goriva, odjeće i obuće te uzdržavanja još jednog djeteta na mjesečnoj razini su mu 750,00 eur, a tvrdi da mjesečno na djecu troši oko 500,00 eur, da je plaćao vrtić, da organizira rođendane i vodi djecu na more, a što sve zasigurno ne može podmiriti s iznosom od 1.000,00 eur). Sud nije prihvatio navode tuženika da mu pomaže njegova partnerica obzirom ne žive zajedno pa je životno nelogično i neuvjerljivo da bi mu ona svaki mjesec pomagala s većim novčanim iznosom, a niti je tuženik takvo što dokazao. Stav je ovoga suda da tuženik prikazuje svoje imovno stanje oskudnijim no što stvarno je te sud nije prihvatio iskaz tuženika u navedenom dijelu jer je nelogičan i životno neuvjerljiv. Kako je tuženik suglasan s plaćanjem uzdržavanja za mlt. BČ u iznosu od 250,00 eur mjesečno te je sam tražio da dijete ide na nogomet koji mjesečno košta 40,00 eur uz dodatne troškove opreme i utakmica, to je stav ovoga suda da je u obvezi podmiriti uzdržavanje u iznosu od 300,00 eur za mlt. BČ i to od podnošenja zahtjeva odnosno od 14. travnja 2025. pa nadalje obzirom tuženik ima dovoljno materijalnih sredstva da isto može podmiriti. Čak i pod pretpostavkom da je poslovanje oca smanjeno i da ne ostvaruje prihode kao prije, stav je ovoga suda da tuženik ima dovoljno vremena i mogućnosti da svojim dodatnim radom osigura sredstva za uzdržavanje svoje mlt. djece obzirom isti tvrdi da radi u svojoj privatnoj firmi i da može prilagoditi svoje radno vrijeme, isti je radno sposoban i zdrav te je po zanimanju autolimar koje zanimanje je notorno vrlo dobro plaćeno. U odnosu na razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja privremene mjere sud je utvrdio da su u navedenom razdoblju potrebe djeteta bile 250,00 eur mjesečno uzevši u obzir njegove potrebe koje je sud utvrdio iz iskaza majke i zz, radi se o školskom djetetu koje ima troškove vezano za školu, u dobi je kada djeca ubrzano rastu pa je potrebna česta kupovina odjeće i obuće te je notorno da su troškovi prehrane i režija značajno porasli, a koje potrebe tuženik prema svojim mogućnostima može podmiriti, a s navedenim iznosom je tuženik suglasan. Iz iskaza stranka sud je utvrdio da nisu imale sporazum o tome da otac djetetu dodatno kupuje stvari te se stranke razlikuju u iskazu o tome što je otac djetetu kupovao. Ovdje valja reći kako tuženik nije dokazao da bi u navedenom razdoblju kupovao djetetu stvari no čak i da je, obveza je oca, kao roditelja koji s djetetom ne živi plaćati uzdržavanje u novcu, a ne kupovati djetetu stvari. Kako roditelji nemaju sporazum oko toga da će otac djetetu kupovati stvari na ime uzdržavanje, to bi se eventualna kupovina stvari smatrala darom. Radi navedenoga, sud je ocijenio da su potrebe djeteta u navedenom razdoblju 250,00 eur mjesečno te da ih je tuženik prema svojim materijalnim mogućnostima može podmiriti. Slijedom navedenoga sud je ocijenio osnovanim zahtjev da tuženik doprinosi za uzdržavanje mlt. BČ mjesečni iznos od 300,00 eur od postavljanja zahtjeva odnosno od 14. travnja 2025. pa nadalje, a da za razdoblje od podnošenja tužbe odnosno od 21. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. da plati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 250,00 eur te je na osnovi čl. 288. st.1, 306., 311. i 313. ObZ odlučeno kao u izreci pod V.

29. Temeljem odredbe čl. 310 ObZ-a majka koja s dijete stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

30. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 366. ObZ. Naime u konkretnom slučaju stranke su sporazumne o pitanju ostvarivanja osobnih odnosa i da mlt. djeca žive s majkom kao i vezano za iznos uzdržavanja za mlt. ZČ. Spor isključivo postoji vezano roditeljsku skrb i za iznos uzdržavanja za mlt. BČ time da je tuženik suglasan s iznosom od 250,00 eur mjesečno dok tuženica traži 300,00 eur od 14. travnja 2025. U konkretnom slučaju tužiteljica nije uspjela sa zahtjevom za samostalnu roditelju skrb, a tuženik nije uspio sa zahtjevom da za mlt. BČ plaća uzdržavanje 250,00 eur. Kako se radi o vrsti postupka koja se može sudskim putem riješiti te se ne može govoriti o tome da bi neka od stranka uspjela u sporu, to je stav ovoga suda, a u uzevši u obzir konkretne okolnosti ovog slučaja, da je opravdano da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod VI.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ana Merlin Božičković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužiteljica po punomoćnici

tuženik po punomoćnici

posebna skrbnica

Hrvatski zavod za socijalni rad, područni ured Krapina